Miris nedjeljnog ručka, iščekivanje finala u rukometu, sve u svemu, dobar dan. A onda, kao mač nad glavom, činjenica da sutra treba opet na posao. Jebo takav život. Želim biti svoj gazda. Raditi za sebe, a ne za druge. Možda bude jednom, samo strpljenja treba. A do tada treba popit po koju nakon dobre klope. Živjeli.
Post je objavljen 06.02.2005. u 11:57 sati.