Jučer je bil naporan dan. Dizanje u pet, emisija na radiju, ma svakaj se dešavalo. Onda sam se doma uvaljal u toplinu vlastitog kreveta. Umoran, neobrijan, smrdljiv, nesposoban za zdravo razmišljanje. Poruka je stigla, odgovoril sam da ne idem nikam, bil bum doma. Onda je mob zazvonil, Sadistico je neumoljiv, koj kurac sereš, daj dođi, ne bumo slavili tvoj rođendan bez tebe, aj dovuci guzicu, svi smo u Cvjećarnici, bla, bla, bla... Jebeš karakter koji nije labilan i čovjeka koji se ne da nagovorit. Pa skočim na brzinu u kadu, obučem se i u 10 sati ulazim u zadimljenu, punu ko čep, vruću Cvjećarnicu. A tamo ljudi plješću i u glas mi čestitaju rođendan, pa sam shvatio da bi bila greška da nisam došel. Sadistico me iznenadil sa cedejom najvećih hitova Novih Fosila. Hvala stari, iako sam tek posle skužil da ti nisam ni pivu platil, pa se ispričavam. Sredili bumo ih prekonekoliko za koji dan. Sve moje gracije su bile tamo. Amorfia, Celeste, Funky, Celebrity, tv zvijezda nevjerojatne ljepote, Shampoo, navratio je i jedan Kišobran slomljene drške... Kako su samo lijepe. Od cijenjenih kolega po blogu i pivi, osim već spomenutog Sadistica bili su i Prokleti (sretan rođendan još jednom), Štetočina, Legendarni Eugen, Kontemplativa, a bilo je i dosta blogera koje nisam poznavao. Upoznali bumo se već. Od redovnih, neopravdano su izostali Bučimir, Film, Dr. Moravek, stalna izvjestiteljica sa blogerskih druženja Loptica skočica i još neki. Popila se po koja, niš pretjerano, pa lagano doma. Neki su produžili dalje, al ja fakat nisam više imao snage. Drugi put bu valjda bolje.
Nisam našao ljubav svog života, al nigdje mi se ne žuri.
Druženja s blogerima su uvijek zabavne večeri, pa vama koji nikad ne navratite, iako već odavno znate gdje smo svaki petak, može bit žao.
Napisal sam još jednu lošu pjesmu. Razmišljam o izdavanju zbirke pod naslovom "Daywalker: Najlošija hrvatska poezija, u rijetkim trenucima kad je ovaj bio trijezan."
Teška plovidba
Pojavljuju se oko mene
U krčmama, jedna ljepša od druge
Pokazuju mi svoje grudi
Bijele zube, oči pune duge
Vrckavo mi se smiješe
Dotiču mi, slučajno, ruke
Igraju se sa mnom, al znam
Daleke su za me te luke.
A mene zove daleko more
Za koje samo rijetki znaju
Nudi mi svoj pusti otok
Vuče me da vežem brod kraju.
Post je objavljen 26.02.2005. u 20:02 sati.