Draga ekipo. Ako ste se pitali zašto me nema, došlo je vrijeme za kratko objašnjenje. Prije oko tjedan dana se desilo nešto za što sam mislio da se dešava samo na filmovima.
Nakon kratke i jake glavobolje, mozak mi je izbrisao pola života. I to doslovno. Lutao sam oko tri - četiri sata po gradu. Nisam znao kamo trebam ići, gdje radim i gdje stanujem. Ne znam gdje sam bio ni što sam radio. Na kraju me popustio "trans" i pitao sam nekog čovjeka gdje sam i on me odveo do bolnice. Dobra vijest je da nije bilo nikakvog krvarenja u mozgu ili nešto slično. Sada sumnjaju na epileptični napad, tako da me čeka još hrpa snimanja, pretraga i ostalih stvari.
Brat mi je pomogao da se priključim na net i pokazao mi moj blog. Puno toga što sam pisao mi je potpuno nepoznato. Zadnje što sam napisao je osvrt na događanja u Cvjećarnici, zajedno sa spominjanjem ljudi. Nažalost, ja se ne sjećam gdje je Cvjećarnica niti ko su ti ljudi. Imena mi ne znače ništa, jer uz njih nemam lica. Bojim se da ćemo se morati ponovo upoznavati.
I to je moj najveći problem. Ljudi kojih se ne sjećam, moj kvart koji ne prepoznajem, posao za koji ne znam gdje je, niti što radim. Fale mi poveznice u mozgu.
Užasno se bojim. Strah me izaći iz kuće, da ne naletim na nekog, a ne znam ko je ta osoba. Osjećam se strašno izgubljeno. Neke stvari su se počele vraćati, ali ne brzinom kojom bi ja htjeo. Noći uglavnom provodim plačući. Nemate pojma kakav je osjećaj kad vam fali pola života, kad se ne sjećate prijatelja i rodbine.
Sjećam se gluposti. Sjećam se lijekova na koje sam alergičan, sjećam se koliko košta Nacional, a svoj kvart moram upoznavati ispočetka. gdje vodi koja ulica, kako doći do Konzuma. Sranje.
Samo sam vam toliko htio reći. A i preporuka je liječnika da radim što više stvari koje sam radio prije, čim se sjetim što i kako. Hvala bogu da blog pamti lozinke, jer se ja ne sjećam.
ma čujemo se.
Post je objavljen 08.03.2005. u 20:09 sati.