DAV&D
utorak, 17.10.2017.
1998. Odrasla si!
Sve počinje ne tako davne 1998. godine , jednog jesenskog, listopadskog dana kada na svijet stiže ful zakon curica.
Toj posve neobičnoj i jedinstvenoj curici ime je Martina.
Kako stvari u životu u nekim navratima kreću niz brdo tako je i Martini krenulo od godine 2000.
Kada sam ja jednostavno morao izaći van da upoznam to čudo od djeteta.
Da, bili smo mali šmrkavci doduše uvijek nasmijani. Što nas je više zbližilo dobrosusjedski odnosi udaljeni 2 km
ili možda ona naša nasmijana, duhovno šaljiva narav?
Najveći je problem bio to što nas je u selu bilo svega petero, pa smo jednostavno morali pružiti šanse jedni drugima za dobro prijateljstvo.
Naše šanse odmah su bile ravnopravne i učinkovite, te od tog trenutka mi smo postali prijatelji.
Muško – ženska prijateljstva???Hmmm nekom ne shvatljivo, no u mom i njezinom slučaju sasvim prihvatljivo i razumno.
Najveća i nama najvažnija stvar koja nas je vodila kroz odrastanje bio je smijeh, kojeg je uvijek bilo.
Roditelji su nas često zapitkivali jesmo li mi normalni?, smijete se bez veze....
Naše reakcije na takva pitanja bili su odgovori smijehom.
Vrhunac tog „neozbiljnog“ ponašanja dostigao se u trenutku mog pada s bicikla.
Imao sam 8 godina, Martina i ja bili smo kod njezine bake da uzmemo vodu.
Pošto njezina baka živi na malenom brežuljku, uvijek bih jurili dole s biciklima.
Martina je bila starija i naravno brža, a moj strah brzine doveo me do granice kada sam pritisnuo kočnicu suprotnu od one koju sam trebao.
Da bila je to prednja kočnica koja me je prebacila preko volana bicikla i bacila na cestu.
Ustao sam, počeo plakati, slomio sam ruku, bol je bila neopisiva vikavši u plaču „Daj mi maramicu“ bilo je posve nerazumljivo, što je Martinu bacalo u smijeh.
Ne zamjeram joj to smijem se i sam sebi upravo sada kad pišem o tome.
Hoću zapravo reći koliko je važno imati prijatelja poput Martine, prijatelj koji ako se ti plačeš on se ismija i time pokušava tebi prekriti suze na licu.
Bilo je tu svega, no neću sada detaljno navoditi. Bitno je to da smo mi draga Martina imali djedinstvo i prijateljstvo na kojemu bi nam mnogi zavidjeli.
Doduše prijateljstvo imamo i dalje, ali djetinjstva više nema.
Ti više nisi ona ful curica s početka priče, a ja nisam onaj šmrkavi cmizdravac koji se plače zbog loma ruke.
Bolje lom ruke, nego lom prijateljstva.
Ruka će zarasti, a iskreno prijateljstvo kada jednom slomi vrlo su male šanse da se vrati u prvobitni položaj.
Odrasla si! Odrastaš i dalje, kao i ja.
Danas je dan kada je još jedna stranica iza tebe, nadam se popunjena do zadnjeg reda.
Od danas krećeš na novu, na kojoj želim da stoji naslov prijateljstvo.Draga Martina opet je onaj listopadski dan, možda malo drugačiji nego prije, ali sigurno istog značenja.
Puniš 19, ne zvuči mnogo, a opet nije onih 10.
Uspjela si doći od 0 do 19, od curice do žene, od smijeha pa ponovo do smijeha...
Često kada sam te pitao o čemu da pišem uvijek bi mi odgovorila o našem prijateljstvu, no nikad se nije pronašao onaj pravi trenutak kao što je ovaj sada.
Prijateljice moja Martina želim ti se zahvaliti na svemu što smo prošli zajedno kroz naše prijateljstvo, hvala ti od srca.
A najviše od svega želim ti poručiti da nastaviš ovim putem.
Putem iskrenosti, dobrote, prijateljstva, poštenja i ljubavi.
Želim ti svu sreću ovoga svijeta, da nikad ne skineš onaj osmjeh curice, te da te kroz tvoj daljnji put vodi zdravlje, ljubav, sreća i gospodin Bog.
Neka ti je najsretniji.
Sretan ti rođendan Martina.
petak, 13.10.2017.
Pripreme u tijeku :)
Pozdrav svima.
Napokon da nađem slobodnog vremena da objavim nešto.
Kratko ću opisati svoje pripreme za javni nastup.
30.listopada.2017. održat će se još jedno natjecanje "Prizivamo Frana".
Ovo natjecanje je posebno, jer se ondje recitiraju pjesmice podravskog književnika Frana Galovića.
Fran Galović rodom je bio iz Peteranca nedaleko od Koprivnice, bući da je on jedan od najpoznatijih podravskih pjesnika, gimnazija Dr.Ivana Kranjčeva održava natjecanje gdje učenici interpretiraju pjesme ovog slavnog književnika.
Gimnazija svake godine dodjeljuje pozivnicu našoj strukovnoj školi.
Ove godine ta pozivnica pripala je meni kao i narednih godina. Pošto je to natjecanje osmišljeno od strane gimnazije, te je i time poveći broj njihovih učenika oko trinaestak, te jedan učenik iz strukovne škole.
Pripreme su u tijeku. Moja mentorica profesorica hrvatskog jezika i ja krenuli smo punom parom.
Pjesmica koju sam odabrao stoji pod imenom "LEPA KATA", vrlo je zahtjevna za interpretirati. Potrebno je savladati sve te pauze i različite dubine, brzine i jasnoće glasa. Bez obzira na to što je Fran Galović bio naš podravac, njegove pjesme su pisane onim starim pravim kajkavskim narječjem.
Evo to bi ukratko bilo to.
Nastup će se održati u dvorani gradske knjižnice koja će biti puna ljudi.
Trema će sigurno biti tu, no kada izađu prvi stihovi pjesmice brzo će nestati.
Kako se kaže nije bitno pobijediti, bitno je sudjelovati!
A uz malo sreće možda upravo ja prizovem Frana, te osvojim jedno od 3 mjesta. ;)
utorak, 03.10.2017.
To iskusno oko martinino
Kao što sam naslov govori kratko ću pisati o Martini Tomčić.
Ako netko gleda show Super talenat onda će razumjeti o čemu pišem.
Članovi žirija ovoga showa su: Maja Šuput - pjevačica
Davor Bilman - plesač
Janko Popović Volarić - glumac
Martina Tomčić - operna pjevačica
Nakon prve emisije super talenta mediji su pisali kako je Martina Tomčić svojim ne usklađenim komentarima popljuvala dečka koji svira bubnjeve.
Dečko je svirao izvrsno, posebno na posve neki drugi način, no Martini se to nije dopalo.
Bez obziran svidjelo se njoj to ili ne, oni komentari od strane Martine su bili nepoželjni i posve ne primjereni za jednu osobu koja se bavi glazbom.
Također u emisiji koja se emitirala na televiziji ove nedjelje pojavila se djevojka s 18 godina.
Talent ove mlade djevojke bio je "Twerkanje".
Ova nazvat ću to vrsta plesa je mnogo teška. Kandidatkinja Sarah koja je izvodila tu točku publiku je šokirala sa svojim mogućnostima.
"Plesala" tj. twerkala je u ritmu melodije na klaviru, te pokazala još nekoliko pokreta.
Odmah u prvim sekundama začuo se zvuk crvenog tastera kojeg je pritisnula Martina Tomčić.
Ostali članovi žirija bili su hajdemo reći donekle oduševljeni njezinom izvedbom, no dok je cijenjena Martina Tomčić izjavila kako je to poziv na parenje.
Prozivanjem njezinih roditelja i ponovnim pljuvanjem po njezinom talentu nikako nije uredu.
Još jedna od njezinih "nezgodnih situacija" bila je ta kada je malenom dječaku htjela pokazati kako i ona zna nešto o geografija.
Dječaku je tvrdila da zastava Jeruzalema nije njegova već od Telavi hmmm...
Ne bih ovo previše komentirao.
Ako se razumiješ u pjevanje posve operu, nemoj misliti da znaš poručivati dobre savjete svakoj vrsti talenta, ocijeni s da ili ne i bit će sasvim dovoljno.
Martina možda želi biti poput Simona Cowella, ali joj to nikako ne pristaje.
Mislim da je previše gledala America's Got Talent, te pokušava i svojim komentarima kopirati Ameriku.
Podsjećam te Martina ovo su hrvatski talenti, a ne američki.
