|
|
nedjelja, 30.10.2005.
Priča o najslavnijem filozofu decenije
Davno je prošlo slavno vrijeme filozofa i filozofije. Ipak, u ovom 21. vijeku, vijeku elektronike, tehnike i savremenih mašina filozofi su prisutni tu negdje oko nas, imaju svoju doktrinu, važne i poučne filozofske misli, neke svoje poglede na svijet. Naredni tekst je o jednom "filozofu" totalno drukčijem od svih filozofa kroz istoriju, "filozofu" po svojom misli i djelovanju, "filozofu" koji je obilježio prethodnu deceniju...
Prema izboru britanskog magazina „Mens helt”, najslavniji (muški) filozof poslednjih deset godina je - ni više ni manje nego Homer Simpson, lik iz crtane serije "Simpsonovi". "On je naučio cijelu generaciju kako da se prihvati izazova modernog očinstva i pobjedi u tome, iako ne uvijek časno", komentar je urednika ovog poznatog magazina. A ko je zapravo Homer Simpson?
Homer Simpson je rođen 1955 u horoskopskom znaku blizanca. Mjesto stanovanja je Springfild u Americi, a po zanimanju je kontrolor u nuklearnoj elektrani. Visok je 172 cm a težak 120 kg, pravi debeljko koji proždire sve sto je masno, slatko, ljuto, kiselo, slano... Homerova rodbina su: Supruga Mardž, sin Bart, ćerke Lisa i Megi i otac Ab. Plaši se mraka, šefa mr.Berns-a (zato ga i mrzi)i svemiraca. Neostvaren san: Da ima gomilu novca, da živi u zemlji čokolade, da pliva u moru piva... Najveca želja: Da svom šefu kaze :"Izedeš mi gaće" ("Eat my shorts"). Život smatra: Neizlječivom bolešću koja se obavezno završava smrću. Omiljeno jelo mu je krmenadla, piće pivo Duff a omiljen slatkiš krofna. Homer voli da gleda tv, da pije pivo, da puno jede, da vozi dobra kola, voli pare (mada ih nikada nema)... Mrzi mardžine sestre Peti i Selmu, svog šefa Mr.Bernsa. Najviše vremena posvećuje jelu i piću. Njegov stil oblačenja je veoma jednostavan, bilo kako samo da mu se nevidi stomak. Ako nije kući onda je: U kafani kod Moa, u marketu kod Apu, u slastičarni kupuje krofne... Uzrečice: Yoohoo, "Mmm, donuts!"
Evo nekih antologijskih Homerovih mudrosti:
Homerov mozak: Nemoj reci dlakavo dupe.
Homer: Ummm... dlakavo dupe?
Homerov mozak: OK, to je prelilo casu, odlazim odavde. (klap, klap, klap,... TRES!)
Homer: Tisina. Ne cujem svoje misli. (Tisina)
Homerov mozak: Jede mi se kikiriki.
Homer: To je vec bolje.
Homer: Uredu gospodine mozak; ja ne volim tebe, ti ne volis mene. Daj da sredimo ove stvari pa da te nastavim ubijati pivom.
Homerov mozak: Dogovoreno!
Homerov mozak: Upotrijebi obrnutu psihologiju
Homer: Oh, to zvuci veoma komplikovano.
Homerov mozak: OK, NEMOJ upotrijebiti obrnutu psihologiju.
Homer: OK, upotrijebicu je.
Homer: Ima sve pare svijeta ali jedno ipak ne moze kupiti.
Marge: Sta to?
Homer: Dinosaurusa.
Marge: Zeljela bih da se okusam u prodaji nekretnina.
Homer: Pokusaj je prvi korak ka neuspjehu.
Homer: Djeco, pokusali ste sve sto je u vasoj moci i niste uspjeli. Lekcija koju trebate nauciti je "nikada ne pokusavaj".
Homer: Nije lako nositi se sa trudnom zenom i problematicnim sinom, ali nekako sam uspio u taj raspored ugurati i osam sati TV-a dnevno.
Bart: Dosta mi je rada. Rad je za budale.
Homer: Ponosim se sa tobom sine. Ja sam to shvatio kad sam bio dvostruko stariji.
A šta još reći za Homera? Dobričina je, trapavko, ali vjerovatno i najomiljeniji Amerikanac van granica svoje domovine.
Više o ovome i sličnim temama možete pročitati na www.prnjavor.co.sr
|
- 02:17 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
subota, 29.10.2005.
Narodi i statistika
Postoje razna istraživanja o navikama nekih naroda, stepenu znanja, obavještenosti, ponašanju u nekim situacijama i pojavama... Naredni redovi donose rezultate nekoliko takvih istraživanja i to na temu samopoštovanja, ocjenjivanje subjektivnog nivoa sreće, radnim navikama i količini stresa na poslu.
U interkontinentalnom psihološkom istraživanju provedenog na uzorku od 17 hiljada ljudi iz 53 zemlje po količini samopoštovanja prvi na svijetu su Srbi. Drugo mjesto zauzeli su stanovnici Čilea, Hrvati su na "dobrom" osmom mjestu a poslednji su, i sa najvećim problem sa samopoštovanjem, Japanci.
U drugom, istraživanju koje je sprovela međunarodna kompanija za istraživanje tržišta GFK NOP ocjenjivan je subjektivni nivo sreće među pripadnicima raznih naroda. Prva nacija na ljestvici sreće su Australijanci kojih je čak 46 % izjavilo je da se osjeća "vrlo sretnima". Drugo mjesto srećnih nacija pripada Amerikancima kojih je "vrlo sretnih" 40 %, a na trećem mjestu su Egipćani. Visok postotak sreće izrazili su još Indijci, Britanci i Kanađani, a najtužniji i najdepresivniji narod na svijetu su Mađari.
Magazin "Nesenel dziografik Dojcland" sproveo je 2003. godine anketu širom svijeta o znanju stranih jezika, pa je utvrđeno da čak 60 odsto ispitanika iz Švedske, Njemačke i Italije tečno govori barem jedan strani jezik. Tako u Švedskoj čak nevjerovatnih 89 posto govori neki drugi jezik, dok je u Njemačkoj taj procenat 68, a u Italiji 63 posto. Francuzi nisu baš poliglote, samo 54 posto govori strani jezik, ali su od njih lošiji Britanci i Amerikanci, gdje tek nešto viŠe od trećine zna i neki drugi jezik osim engleskog. Najlošiji su ipak Japanci, gdje samo 19 posto može da komunicira na nekom drugom jeziku osim maternjeg.
Istraživanje o radu i radnim navikama sprovedeno 2003. godine donijelo je slijedeće rezultate: Nijemci provode samo šestinu svog vremena radeći – oni rade prosječnih 1 447 sati na godinu, Amerikanci 1 805 sati, a najvrijedniji, Koreanci, 2 447 sati.
Nijemci se i najviše odmaraju – imaju 30 dana godišnjeg odmora, plus 13 dana državnih praznika dok Amerikanci imaju 23 dana odmora. Osim što manje rade dok su zaposleni, Nijemci rano idu u penziju – s prosječnih 60,3 godine, dok Japanci prestaju raditi s 68,5 godina.
Anketa kompanije za posredovanje u zapošljavanju Kelly Services kojom je obuhvaćeno 19.000 radnika u 12 zemalja a čiji su rezultati objavljeni u oktobru 2005. godine zaključila je da su Holanđani znatno manje izloženi stresu od svojih kolega u Evropi i samo 16 posto njih osjeća stres na radnom mjestu, dok evropski prosjek stresa iznosi 27%. Radnici u Švedskoj i Švajcarskoj na prvim su mjestima te liste s preko 33% izloženih stresu, potom slijedi Norveška s 31% te Njemačka i Francuska s oko 28%. Studija je pokazala da su holandski muškarci izloženiji stresu od žena te da postoje znatne razlika po starosnim grupama. U kategoriji od 15 do 24 godina samo se 12% ispitanih žali na stres, dok je kod onih iznad 45 godina to već svaki treći (32%).
Šta reći na sve ove teme istraživanja i zaključke koji slijede iz njih? Statistka je samo tačan zbir netačnih podataka ili ipak ima neke istine iz svega ovoga?
Više o ovome i sličnim temama možete pročitati na www.prnjavor.co.sr
|
- 00:25 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
nedjelja, 23.10.2005.
Big Brother specijalci
Hehehehe, večeras da se malo osvrnem na Big Brother special (RTL, od 22.10.2005.).
Prosto ne znam kako sve to funkcioniše tamo na zapadu, čuo sam da se njemački Big Brother pretvori u pravo orgijanje, stanari su kao pravi porno glumci, ne mogu da se obuzdavaju (i ne žele), lakše se dogovaraju oko zadovoljavanja sexualnih potreba. Čitao sam i o egzibicijama stanara još nekih drugih država, čitao ali ne i gledao. Šta ja sa hrvatskim Big Brotherom?
Kada bi neko sa ovih područja pokušavao da opiše neku zanimljivost ili zgodu iz ove kuće, šta bi mogao da istakne? Možda bi najveću inspiraciju trebalo da izvuče iz Big Brother special emisije koja se prati subotom u kasnom terminu jer može da sadrži neke scene i priče koji nisu preporučljivi mladim generacijama. A šta se zapravo dešava u toj specijalnoj emisiji?
Big Brother special obiluje "lovačkim" pričama stanara o njihovim sexualnim podvizima iz prošlosti, možete vidjeti i čuti cure kako se žale na šumu dolje (jer se nisu uspjele izdepilirati ni posexati već mjesec ipo), dečki razgovaraju o "vlažnim" snovima, masturbaciji i takmiče se ko ce bolje i jače prdnuti. Naravno, tu je i poneka scena ispod tuša u kojoj možete vidjeti cure kako se tuširaju u paru i to u kupaćim kostimima, dečke koji su nešto odvažniji pa se tuširaju goli. Sve to i još poneka scena presvlačenja u kojoj se možda nekim slučajem vidi i nečija sisa i prizor šetanja u tangicama daje potpunu sliku svega. A prava akcija nastane kada se popije određena doza alkohola, svi se opuste, smješe, pjevaju i poslije toga još dugo ne zaspu pjevajući u spavaonici Thompsonove pjesme (kako Neretva nosi Srbe i dozivaju Antu Pavelića - prizor iz muške spavaonice od 21.10.2005. u 3:10 koji nije prikazan u dnevnim emisijama a Bogu hvala ni u specialu)!
A kome treba ovakva vrsta voajerizma? Ko bi se još uspio zainteresovati ili čak napaliti na sva ta (ne)zbivanja u kući? Oni koji jedva čekaju speciale su ne sumljam razočarani.
Mene inače sve to podsjeća na vojničku spavaonicu, slučajno odgledah prvi i zadnji put Big Brother special i uvjerih se da RTL ima dobre mikrofone koji baš svaki prdež registruje (u nedostatku nekih zanimljivijih dešavanja).
Da li je do lošeg izbora kandidata od strane RTL-a ili je ovo pravi odraz mentaliteta u Hrvata? Svi stanari se međusobno "uvažavaju i vole" jedva čekajući da neko okrene leđa pa da kažu još poneku o njima. Ne znam šta ćete vi reći u komentarima na sve ovo (i da li će uopšte neko nešto komentarisati) ali meni na pamet padaju DŽonijevi stihovi: Balkane, Balkane, Balkane moj...
|
- 03:58 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
petak, 21.10.2005.
Hotline zgode i nezgode
Sve naše radio i TV stanice, skoro sva dnevna i sedmična izdanja novina preplavljeni su reklamama za sexy vruće linije, "Nazovi me, mazna sam, vlažna sam", "Samo tebe čekam", "Pozovi me odmah"... a svima nam je dobro poznata "bosanska verzija" hotlajna ("Drpaj me za sisu, upri u me k'o u životinju"). Cijena minute vrućih šaputanja je ispisana dolje negdje sitno, neupadljivo. Ma ko bi pored neke zgodne cice sa sifonima ko balonima, koja izazivački liže prst i spretno se meškolji po krevetu i primjetio cijenu. Cijena se obično shvati kada dođe telefonski račun, a onda...
Tako mi je poznat slučaj dostavljača u jednoj kurirskoj kompaniji u Njemačkoj koji je pozivajući seks linije sa službenog mobilnog telefona napravio račun od 40.000 eura i time doveo kurirsku kompaniju do ivice bankrota a sebe ostavio bez posla i na vrat si natovario advokate svoje bivše kompanije. Iako je prije na par mjeseci dobio obavještenje telekomunikacione kompanije, koja ga je upozorila da je napravio račun od 4.000 eura zamolivši ga pri tome da više ne pretjeruje sa seksi razgovorima u sitnim satima, bivši kurir je tek nekoliko mjeseci izdrzao bez "vrućih" razgovora, a zatim je ponovo počeo da zove svoje omiljene operaterke i napravio račun od 40.000 eura.
Poplava i dostupnost ovih majstorica da ispune sve vaše želje preko običnog telefonskog razgovora sa neobičnim cijenama govore u prilog da je takva vrsta posla kod nas itekako isplativa. Ko su ljudi koji koriste takve usluge? Ima li neki određeni profil ili to može biti baš svako? Evo još jednog prekookeanskog primjera nespretnosti jednog običnog korisnika hot-linea. Željan vrućih telefonskih razgovora John Mullen Jr okrenuo je broj jedne seksi linije, ali umjesto uspaljene sagovornice, s druge strane telefonske žice dočekao ga je šef clevelandske policije Guy Turner. Mullen je, naime, nepažnjom okrenuo privatni broj telefona šefa policije Turnera kojem je 15-ak minuta nježno šaputao svoje seksualne fantazije. Policija je u međuvremenu uspjela locirati poziv i ubrzo se našla u Mullenovu stanu gdje ga je uhapšen. Ma ovo neki baksuz, gdje baš od silnih hotlajnova da dobije baš šefa policije?!
Gdje zadovoljstvo u svemu tome? Da ga nema nebi se silan novac trošio (i zarađivao) na ovoj vrsti poslovanja. Ma ko bi sve to znao i osjetio dok sam ne proba (i podijeli sa nama ovdje svoje utiske i baci neki komentar). Svi oni koji tako šta koriste ili će tek koristiti nek' se dobro pripaze da ne dođu u neke prilike slične junacima gornjih redova, i da pri tome ne posluže kao inspiracija za neki novi tekst.
Više o ovome i sličnim temama možete pročitati na www.prnjavor.co.sr
|
- 19:33 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
0
|
