Balkanska auto mafija ! ! !
Na osnovu zahtjeva zapadnoevropskih osiguravajućih društava Interpol i Evropol sa prostora Balkana potražuju više od 130 000 ukradenih vozila. Prema procjenama, oko 60 000 ukradenih vozila nalazi se na prostoru Crne Gore, 30 000 u BiH i 25 000 na Kosmetu a 15 000 ukradenih automobila nove vlasnike našlo je u Hrvatskoj, Makedoniji i užoj teritoriji Srbije.
Krađa motornih vozila u Bosni i Hercegovini odavno je postao unosan posao. Prethodnih godina u prosjeku svakog dana bez svojih četvorotočkaša u BiH je ostajalo šest vlasnika. U Srbiji najčešće se kradu vozila iz programa „Folksvagena“ i „Zastave“ i skoro svaki drugi automobil spada u jednu od ove dvije grupe. Na meti kradljivaca najčešće su „golfovi“ i „pasati“, kao i „jugići“ i „kečevi“. Posle njih slijede „audiji“ i „mercedesi“, a svaki sedmi ukradeni automobil je jedan od ova dva modela. Ovi modeli se najčešće kradu i u Crnoj Gori.
Balkanske organizovane kriminalne grupe sarađuju u ovom poslu. Nerijetko se dešava da vozila ukradena u Srbiji završavaju na teritoriji Hrvatske i BiH, vozila ukradena u centralnoj Srbiji najčešće završavaju na Kosmetu, u Makedoniji i sve manje u Crnoj Gori. Jedan kanal vodi ka Moldaviji, Ukrajini, Bjelorusiji i Rusiji, dok drugi preko Bugarske ide ka Turskoj i dalje ka Iraku i Siriji. Bilo je slučajeva da su vozila srednje klase ukradena u Srbiji završila kod kupaca u Sibiru ili na auto-pijaci u Damasku gdje niko i ne provjerava dokumentaciju.
Postavlja se pitanje kako zapravo funkcioniše organizovana kriminalna grupa kradljivaca automobila. Policijski eksperti po ovom pitanju kažu da su poslovi strogo podjeljeni i tačno se zna šta ko radi. Zna se ko krade, zna se ko je zadužen za falsifikovanje dokumentacije, ko za prekucavanje broja šasije i motora, a četvrti su zaduženi za prodaju. Prva grupa, kradljivci, to su neki koji dobro poznaju elektroniku i u stanju su da probiju fabričke elektronske kodove, da dekodiraju ključeve skupih vozila i čak da isključi satelitsko praćenje. Druge osobe u ovom lancu su zadužene za falsifikovanje dokumentacije, imaju lažne pečate i svu potrebnu papirologiju koja je potrebna za legalizovanje lažnjaka. Treće osobe zadužene su za prekucavanje broja šasije i motora, posjeduju specijalne mašine za brisanje starog i ukucavanje novih brojeva, a taj proces se odvija u improvizovanim automehanučarskim radnjama. Osobe zadužene za prodaju su zadnji u lancu ovog procesa. Vješt na riječima, predstavlja se kao prodavac automobila od rođaka, kuma ili nekog „bliskog“ prijatelja na čije ime glasi saobraćajna dozvola, sa „urednim“ punomoćjem za prodaju...
Postoje još neki mogući slučajevi prevara:
- „Skidanje sa osiguranja“
Jedan od načina prevare je i tzv. „skidanje sa osiguranja“: Građanin kupi kola preko lizinga, kredita, osigura ih, a zatim proda, čak i u djelovima. Onda prijavi krađu i naplati osiguranje, a uz to je zaradio i od prodaje.
- „Blizanci“
Nerjetko se događa da građanin na nekoj auto-pijaci kupi automobil „blizanac“. Taj automobil kupi od nekog ko ima ovlašćenje i saobraćajnu dozvolu. Kada kod policije provjeri preko saobraćajne da li je taj i taj vlasnik tog i tog vozila, dobije potvrdu. Međutim, kada posle nekoliko dana riješi da automobil prevede na sebe i sazna broj telefona vlasnika i pozove ga, bude šokiran, jer taj čovek zaista jeste vlasnik takvog automobila, ali on svoja kola nije prodao. Neko je, naime, uradio duplikat saobraćajne i prodao automobil.
I šta ostaje kao najbolje rješenje za kupovinu polovnjaka? Da bi se izbjegle gore pomenute zavrzlame i moguće neželjene posljedice, jedno o najsigurnijih rješenja je odlazak i obilazak ovlaštenih auto dilera i auto kuća specijalizovanih za prodaju automobila.
Više o ovome i sličnim temama možete pročitati na www.petkovic.info
|
