03
ponedjeljak
lipanj
2013
USNULI BOG
Jutros je stvarnost mirisala po malinama. Prijatan i sladak miris ispunio je cijelu sobu, kao da dopire iz zidova. Pitam se da li si se to ti, Oče moje duše, sakrio iza njega? Da li je to tvoj nevidljivi potpis koji sada golica moju maštu i pojačana osjetila?
Postao sam smiren i sretan radi jednostavne činjenice što jesam i što postojim.
Ja sam opet ja. Oživio sam iznenada u trenutku kad sam već odustao od svega. Pronaći sebe, dotaknuti se i prepoznati puninu. Divan je to osjećaj. I pitam samog sebe – gdje si bio tako dugo? Što si to radio?
Jutros sam otjerao svoje neprijatelje, samoću i dosadu, i sada sve poprima smisao. Ja jesam i sve je zapravo bilo tu. Pitam se kako to nisam prije uspio (u)vidjeti?
Jednostavnost, djetinje povjerenje, začuđenost, maštanja.... molim vas, nikada me više ne napuštajte. Budite uz mene kako se ne bih opet izgubio. Otjerajte strah, ako naiđe. Zaštitite me od konvencije življenja. Ne dajte joj da me porobi.
Lijepo je biti dječak. Lijepo je biti ja. Lijepo je biti Bog koje se netom probudio.
komentiraj (1) * ispiši * #
