30

nedjelja

lipanj

2013

BABAJIEVA LEKCIJA

Veliki sam poklonik Mahaavatar Babajia. Babaji nije svetac koji će vas često posjećivati. U pravilu on to radi ispočetka, u vašim prvim godinama samorazvoja, a kasnije vas promatra "iz daljine" ili dolazi tek u rijetkim prilikama. Ovo pripisujem njegovoj težnji (ako se to uopće može zvati težnja) da od tebe izvuče tvoj maksimum, da ti ukaže na tvoju snagu, na samodostatnost. Želi da spoznaš gurua u sebi, autoritet kojem se uvijek možeš povjeriti i na kojeg se možeš osloniti.

U jednom snu Babaji i ja smo sjedili u sobi, jedan nasuprot drugoga. Promatrao me pozorno i ozbiljno. Imao je brkove (nešto što nećete vidjeti u Yoganandinoj knjizi).
Znao sam da slijedi nekakva važna lekcija, ali taj njegov brk mi nije dao mira i nasmijavao me.

Upitao me- "Što želiš?".

"Coca-colu."-odgovorih.

I Babaji mi je natočio čašu.

Taj tren sam pomislio kako bi uz Colu prijala i kriška limuna, ali me je bilo sram to izreći naglas.

Babaji me je opet skenirao pogledom i upitao – "Što još želiš?"

- " Pa... volio bih i malo limuna"- napokon sam izustio.

Babaji mi je stavio krišku limuna u čašu i strogo rekao- "Samo reci što god želiš i ja ću ti to dati."

Nakon ovog sna više ništa nije bilo isto. Babaji me je "protresao" na nekoliko nivoa. Evo što sam naučio:

Guru i ti ste prijatelji.
Guru je tvoj stariji brat čiji put trebaš slijediti.
U tebi isto prebiva guru.
Guru/Bog želi da budeš svoj.
Guru/Bog je veliki zafrkant.
Želje nisu loše.
Budi hrabar u životu.
Hrabro ostvaruj svoje želje.
Otarasi se krivnje i osjećaja bezvrijednosti.
Cola nije nužno otrov.

07

petak

lipanj

2013

SAI U SNOVIMA

Sanjao sam te. Sve je bila tvoja igra, beskrajno radosna igra Bala Krishne. Sjedio sam u svojoj sobi punoj ljudi, okrenut k sjeveru. Ti su ljudi predstavljali moje/tvoje učenike. Ti sjediš s njima, no malo po strani. Ja sjedim na malom uzvišenju, a tik s moje desne strane sjedi Irena. Ja materijaliziram griote (slatkiš koji Irena posebno voli) i dijelim ih svima osim njoj, a ti i ja znamo koliko ona voli čokoladu, a to i jest bit naše igre. Tužna je i molećivo me pita: "A meni?".
Odgovaram (pretvarajući se): "Ne, ti si još premala."
Ti, Baba, se valjaš od smijeha. Ne mogu se više suzdržati i dragocjeni slatkiš uskoro materijaliziram i na njenom dlanu (na njeno veliko zadovoljstvo).
Nakon toga materijaliziram vibhooti prah i dijelim ga prisutnima.

Volim tvoju simboliku i smisao za humor, kada me tretiraš kao sebi ravna, ukazuješ na svoju poruku da smo svi mi Bog. Griote kao simbol ispunjenja materijalnih želja (slatkoća života) i sveti prah vibhooti kao simbol ispunjenja duhovnih žudnji, te svojevrsna kontra slatkoj grioti uz poruku kako je sve prolazno, materija je prolazna. Život je igra, štovatelju ne ispunjuješ sve želje odmah i sada, pogotovo ako je vezan za njih, pogotovo ako sjedi s desne strane učitelja i predbilježen je za višu školu- tada se od njega očekuju i više razine svijesti. A u konačnici- svi mi sjedimo jedni pred drugima, štujemo i smijemo se jedni drugima. Svi smo učitelji, sljedbenici i prijatelji.

Sanjao sam te. U mom si snu bio daleko, tek jedva vidljiv odraz. Da bih te bolje vidio popeo sam se na zid ( i shvatio da me taj zid u potpunosti okružuje i da predstavlja moj ego). Ti si bio izvan zidina, u vanjskom svijetu slobode. Upitao sam se hoćeš li mi doći bliže. I taj tren si se približio. Ponovilo se ovo nekoliko puta, svaki korak bio si bliže i bliže.

"Prići ću ti onoliko koliko mi dozvoliš..." - kao da sam čuo Tvoje riječi.


Sanjao sam te. Bio si. Ti jesi. Ti si mi sve. Otac, majka, ljubavnica, najbolji prijatelj. Te oči koje prodiru duboko u tvoju dušu i uistinu te poznaju. Nitko me ne poznaje bolje od tebe. U meni se javio osjećaj ekstaze, utjehe i prepoznavanja. Radost i sjedinjenje koje je nemoguće prepričati, podijeliti i ostvariti s drugim čovjekom.

03

ponedjeljak

lipanj

2013

USNULI BOG

Jutros je stvarnost mirisala po malinama. Prijatan i sladak miris ispunio je cijelu sobu, kao da dopire iz zidova. Pitam se da li si se to ti, Oče moje duše, sakrio iza njega? Da li je to tvoj nevidljivi potpis koji sada golica moju maštu i pojačana osjetila?

Postao sam smiren i sretan radi jednostavne činjenice što jesam i što postojim.

Ja sam opet ja. Oživio sam iznenada u trenutku kad sam već odustao od svega. Pronaći sebe, dotaknuti se i prepoznati puninu. Divan je to osjećaj. I pitam samog sebe – gdje si bio tako dugo? Što si to radio?

Jutros sam otjerao svoje neprijatelje, samoću i dosadu, i sada sve poprima smisao. Ja jesam i sve je zapravo bilo tu. Pitam se kako to nisam prije uspio (u)vidjeti?

Jednostavnost, djetinje povjerenje, začuđenost, maštanja.... molim vas, nikada me više ne napuštajte. Budite uz mene kako se ne bih opet izgubio. Otjerajte strah, ako naiđe. Zaštitite me od konvencije življenja. Ne dajte joj da me porobi.

Lijepo je biti dječak. Lijepo je biti ja. Lijepo je biti Bog koje se netom probudio.

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>