SREDNJI PUT

Mnogi od vas su do sada zasigurno čuli za teoriju reptilske zavjere. David Icke je najpoznatiji svjetski autor na ovu temu. Ukratko, bića četvrte dimenzije kontroliraju nas ljude koji se nalazimo u trećoj dimenziji. Pošto ta bića nemaju fizička tijela pomoću manipulacije nas pretvaraju u svoja vozila. Nadalje, njihova hrana je energija naše aure, pogotovo frekvencije straha. Stoga ta bića djeluju na političke strukture s ciljem izazivanja kaosa. Ona također otežavaju našu posjetu višim, astralnim razinama, jer bi to dovelo do našeg buđenja i spoznaje da im služimo kao hrana i da postoje više dimenzije postojanja kojima naš duh prirodno teži.

Krajem devedesetih imao sam česte astralne projekcije i vrlo žive snove. To su većinom bile jako teške noći, prožete borbom, napadom i bijegom. Niži astraliteti, demoni i reptili bili su moji uredni posjetioci. Isprva me sve ovo jako plašilo. Nisam znao što se događa, budio sam se u grču i znoju. Često sam morao upaliti svijeću kako bi napadi prestali. Tako me jednom prilikom u svjesnom snu napao demon i počeo daviti, a ja sam se probudio i još uvijek nekoliko sekundi osjećao stvarni pritisak njegovih ruku na vratu. Ponekad bi demoni skočili i legli na mene, a ja bih se probudio i vidio kako se posteljina pod njihovom težinom doslovce udubljuje pred mojim očima. Drugom sam pak prilikom čuo kako drveni pod škripi pod nečijim koracima i kako se kvaka spušta, a vrata sobe otvaraju "sama od sebe". Ne moram vam ni spominjati da fizički u kući nije bilo nikoga osim mene. Sve ovo su stvari koje bi normalnog čovjeka mogle izluditi.

Postavljao sam si pitanje koliko daleko ovi napadi mogu ići jer se granica sna/jave preklapala i utjecaj tih sila bio je jasno vidljiv na fizičkoj razini.

Sjećam se scene kada je mala grupa mojih prijatelja odlučila u prirodi raditi siddhi tehnike koje uključuju yogijsko letenje. Ta mi se ideja nije svidjela jer sam se u to vrijeme pribojavao da na ovaj način previše izazivamo tamne sile i da bi bilo pametnije da ove tehnike upražnjavamo "iza zatvorenih vrata". No grupa se odvažila i na zagrebačkom Jarunu smo odradili program.

Odmah sam znao da će se nešto loše dogoditi. Grupa se na povratku kući podijelila na dva dijela i obje su grupe bile napadnute. Iz čista mira na nas su nasrtali drugi ljudi i automobili. Prelazili bi tako pješački prijelaz, a jedan vozač, koji je imao izraz lica kao da je opsjednut, umalo nas je sve namjerno pogazio s podrugljivim i zluradim smiješkom. Drugoj skupini su prilazili čudni muškarci, prijetili i kesili se. Sve ovo događalo se u sigurnom kvartu, gdje inače nećete imati nikakvih problema, pogotovo u pola bijelog dana. Svi smo bili preplašeni.

Jednom drugom prilikom, nakon što sam napravio siddhije, u tramvaju su se počele događati čudne stvari. Putnici, koji su do malo prije izgledali i ponašali se sasvim normalno, odjednom u isti trenutak okrenuli prema meni i kao u nekom horor filmu okružili me stisnutih šaka te počeli bijesno škrgutati zubima. Mislio sam da će fizički nasrnuti na mene. No ovog se puta nisam prepao, jer je to bila toliko čudna i neočekivana scena da nisam ni stigao reagirati, a nakon jedne minute nevidljiva sila je popustila i ljudi se se vratili svojim prijašnjim pozicijama i gledali kroz prozor, gotovo nesvjesni mojeg postojanja.

Ovaj je događaj bio prekretnica, jer sam postao siguran da mi se zapravo ne može dogoditi ništa loše. Niži astraliteti ulazili bi u odsutne ljude i prkosili mi, ljutiti i nemoćni jer se moj duhovni napredak brzo razvijao. Mračne sile ne vole svjesne ljude. Prava je istina da se ti entiti BOJE svjesnih bića koji vibriraju ljubavlju i koji se vraćaju ili postoje u svojoj pravoj prirodi. Oni imaju sposobnost da te zastraše i sputavaju, ali nemaju dozvolu ni moć da te uistinu i spriječe. Postoje kontrolori koji ljudskoj rasi ne dozvoljavaju svjesni ulazak u više nivoe i postoje mnogi načini da se ljudska rasa pomoću straha drži uspavanom.

No o kome i čemu se tu zapravo radi? Po mojem istraživanju riječ je o dušama ili fragmentima duša koje su se odrekle Boga, koje mu prkose i mrze ga. Ova krajnja odvojenost dogodila se vjerojatno nekad davno u prošlosti, u svojevrsnim eksperimentima i kreiranju fizičkih dimenzija gdje su se mnoge duše "pogubile" i zaboravile svoju povezanost s Bogom i Svemirom. Postoje mnoge knjige koje se bave ovom tematikom no ni jedna mi za sada, uključujući i moja istraživanja, nije ovo u potpunosti pojasnila.

No, kako su mi moja daljnja istraživanja i noćni susreti pokazali, mnoge od tih duša zapravo silno pate. Odvojenost koju osjećaju je strašno bolna. Jedan dio njih brani tu zasebnu egzistenciju, tu poremećenost koja negira Boga i opću povezanost s drugim bićima, a drugi dio njih je itekako svjestan Božje stvarnosti i želi se vratiti na svjetlo. Žele biti prigrljeni, žele se vratiti kući, ali su još uvijek iz nekog razloga ljuti.

Moja noćna iskustva počela su se mijenjati. Od početnog bježanja i strahovanja, prešao sam u napad i otvorene sukobe. Konačno, uslijedila je i zadnja faza.

U jednom svjesnom snu napalo me desetak demona. Dobar dio noći to je bila makljaža kao u najboljim akcijskim filmovima. "Ispucavao" bih mantre od kojih bi demoni počeli cviljeti i gorjeti. U jednom trenutku, ni sam ne znajući zašto, stao sam raširenih ruku i zatvorio oči. Bio sam siguran u to da je neka sila uz mene i da sam potpuno zaštićen.
DOPUSTIO sam da me napadaju. Ovi su, vidno iziritirani, sve više navaljivali i sve što su mogli je prolaziti kroz mene kao da sam duh. Njihova me energija nije ni najmanje doticala.

Spoznao sam da je na razini Jednote svaka borba suvišna. Moja svijest je u neku ruku i kreirala "neprijatelja". Moj strah od ranjivosti je bila ta rezonanca koja je i privlačila ove entitete. U osnovi, i ja sam se, poput njih, osjećao izoliran od Boga. Razlika je bila samo u intenzitetu tog osjećaja, koji je kod mene bio puno manje izražen.

Uslijedio je još jedan svjesni san. Na razmeđi dvije dimenzije postojao je most koji je valjalo prijeći. Međutim, na mostu su se ispriječili reptili. Bila su to gadna i velika stvorenja. Tada se pored mene pojavio Krist i poveo me na drugu stranu. Dao mi je do znanja da se rješenje nalazi u nepružanju otpora, suosjećanju i ljubavi. Kročili smo u to mnoštvo koje je vibriralo krajnjom mržnjom. No ispod te mržnje jasno se razaznavao strah i očaj koji je vapio za Božjim oprostom. Ta su se bića bojala kako se više nikad neće uspjeti vratiti u Božje okrilje.
No unatoč tome bića su svejednako navalila na mene. Sjećam se da sam dobio udarac velikim rilom koje me zarezalo na takav način da sam se odmah probudio, a bol je bila stvarna i oštra, kao da me netko probo nožem. Naravno, fizički nije bilo znaka povrede.

Međutim, u meni nije bilo straha. Površno gledajući, ja sam taj koji je izgubio bitku i bio zaustavljen pred ulaskom u višu astralnu dimenziju, ali ono što se zaista dogodilo je to da sam razotkrio tajnu bića tame.

Oni zapravo vole Boga, ali si to ne žele priznati!

Moguće je da demone u prvom redu i viđamo jer u nama postoji komplementarna energija koja ih privlači. Morate shvatiti da tamna "sjena" postoji u većini nas. Tu sjenu, ili energetsku onečišćenost, možemo nazvati i ego identitetom i o ovome će biti više riječi u nastavku knjige.

Gledajući iz više perspektive, ne postoje demoni koji su izvan nas jer svi se nalazimo u Jednom, već smo mi ti koji se borimo sami sa sobom i drugim ljudima, a koje percipiramo kao potencijalne neprijatelje. Mi smo na neki način ti demoni koje viđamo u "snovima", ali mi smo i ti koji će tu tamnu stranu naše svijesti izvesti na danje svjetlo.

Može jedan mali vic? Nije smiješan, ali jasno ocrtava moju misao.

Što bi Indigo napravio da su ga, poput Budhe, napali demoni?

Pa... Razvalio bi ih!

Ovdje se nameću dva pitanja:
1. Da li ima nečeg lošeg u tome da se demoni razvale?
2. Kako se Indigo osjeća nakon što je razvalio demone?

Odgovor na prvo pitanje: Ne, nema ničeg lošeg u svemiru, tako da ni sam čin borbe sa demonima nije loš odabir. Ali moramo znati da svaka reakcija ima posljedicu, a to dovodi do odgovora na drugo pitanje:

Indigo se isprva osjeća ponosno, ali dugoročno osjeća frustraciju. Jer u redu ga čeka još hrpa demona.

Zaključak: bez obzira na naše pobjede, borba nas dugoročno umara.

Ratobornost i buntovništvo neke su od glavnih odlika indigo generacije. No duboko u sebi, oni osjećaju ogromnu tugu. Ljutnja je samo jedan od načina potiskivanja te tuge.

O indigo fenomenu znam mnogo iz razloga jer ga proživljavam iz prve ruke. No, s razine mog trenutnog razumijevanja, pogriješio bih da kažem da sam ja indigo. "Ja" uključuje identitet, pripadanje, kategorizaciju, odvajanje od Svega što jest. To pripadanje indigo generaciji u sebi nosi zamku jer time kao da si pristao na patnju.
Osobno sam sreo nekoliko autentičnih indigo ljudi i čak i oni, zbog svog pretjerano aktivnog mentala, nisu razumjeli da se samo nalaze na jednom stupnju evolucije. Većina njih je obilježena nepripadanjem, samoćom i velikim unutarnjim potresima, depresijom, ljutnjom i agresijom. S druge strane odlikuju ih izuzetne empatičke sposobnosti, postojanje na višedimenzionalnom planu, humanistički principi i razni urođeni duhovni uvidi.

Kako sam već i spominjao, iz mog trenutnog kuta viđenja, njihova je vibracija definitivno ubrzana, ali nestabilna i neuzemljena. Ne mislim ovo generalno, ali ovdje imamo mnoge ljude visokih duhovnih spoznaja koji su s neke "ljudske" strane često "zakržljali". Indigo fenomen dao je prostora da se veličaju te duhovne sposobnosti, što je i bio prvi cilj, ali rijetki su se zbiljski htjeli suočiti i s onim ostalim, materijalnim nivoima na kojima još uvijek nisu integrirani i razvijeni. To su najčešće pitanja financija, seksualnosti i međuljudskih odnosa.

U svijetu se desio jedan veliki raskorak i činilo se da ne postoji drugi izlaz osim živjeti u jednoj od dviju ponuđenih krajnosti- ili materijalnom ili duhovnom nivou.

Po meni valja pronaći novi model i integrirati obje dimenzije. Materijalno nastrojeni ljudi trebaju usvojiti duhovna načela, a duhovni ljudi trebaju postati praktični.

Obje skupine podložne su i jakim ego "tripovima", što je kod "duhovnjaka" posebice izraženo.

Budha je stoga naučavao srednji put.

Primjetite kako je riječ BUDHA jako slična riječi BUDAN.

A kad smo već kod Budhe, slijedi jedan članak koji sam nekoć objavio na internetu, a savršeno se nastavlja na ovu temu.

IZA IDENTITETA

Nekoliko godina prije čuvenog 21.12.2012. spontano sam doživio povišeno stanje svijesti usred hodanja ulicom i pritom dobio uvid u eterički obrazac svijeta koji će se s vremenom materijalizirati. Ta nova verzija svijeta je uvelike ljepša od ove trenutne, no prije transformacije još se neke stvari moraju ugoditi. Budućnost planete je ispunjena lakoćom i radošću. Nakon ove direktne spoznaje teško mi je bilo povjerovati u proročanstva koja su govorila o potpunom uništenju svijeta i raznim varijantama holokausta. Katastrofe su se svakako događale u prošlim ciklusima, do te mjere da bi preživjela tek grupica ljudi, ali vjerujem da će u ovim našim vremenima Zemlju, uz određena čišćenja, ipak zadesiti drugačija sudbina.

Često su me pitali što mislim da će dogoditi 21.12.2012. Odgovorio bih da ništa posebno, iako su se energije definitivno bile intenzivirale. Tu su prvenstveno mislili na možebitnu katastrofu, koje, kao što svi znamo, nije bilo, ako ne ubrojimo ovu katastrofu u našoj državi. (Što se odmah mrštite, neću pričati o politici).

Po mojem će osjećaju potreba za ulogama buntovnika postupno jenjavati. Stoga je bitno da odemo korak dalje i raspravimo pitanje identiteta. Sjećam se istinite priče o čovjeku koji se 40 godina skrivao u šumi jer, jadnik, nije znao da je rat odavno završio. Sada su postavljena nova pravila. Rat je na izmaku. Ipak, još se dosta toga treba odraditi jer valja biti ukorak s globalnom energetskom promjenom. A ono što trebamo je prepoznati vlastitu (ego) sjenku i usmjeriti se prvenstveno na sebe i svoje interne probleme.

Identitet je nešto svojstveno egu. Ego je taj koji posjeduje, koji nešto jeste, koji nešto radi i koji pripada. Ego uvijek nešto predstavlja i uspoređuje. Ljudima su jako bitne titule i rijetko koji doktor će prilikom upoznavanja s drugom osobom izostaviti svoju titulu.
Na ovo moje izlaganje bi netko mogao reći "Stari, zabrijao si. Oni su se naradili i naškolovali za svoje postignuće, pa zar bi sada trebali skrivati svoj status i pripadajuće zasluge?".

Svakako da nije grijeh završiti fakultete (dapače!), ali ovdje pričam o zamci u koju nije teško upasti. Vjerujem da su titule, rase, spol, nacionalnost, zanimanja itd. samo uloge ili okviri koji služe kako bi svi mi, iz života u život, usvajali nove lekcije i odrađivali svoje poslanje. Ukoliko ne spoznaš tu istinu tvoja svijest ostaje fokusirana samo na taj jedan mali fragmentirani dio stvarnosti. Dok se ne odrekneš identiteta, ne možeš ni iskusiti osjećaj Velike slike. Prosvjetljenje ili Budnost znači sposobnost viđenja Velike slike. Ovdje svakako pomažu uvidi u prošle živote, jer počinješ shvaćati koliko si uloga odigrao i kako se, na kraju krajeva, ni ne možeš uhvatiti za ništa. Pitaj se što će dogoditi nakon tvog zadnjeg udaha u ovom tijelu? Pitaj se što je to smrt, kamo idemo kasnije? Da li uopće idemo? To je osnovno pitanje svakog duhovnog aspiranta, iza kojeg se skriva strah ili znatiželja. Što drugo bi te i ponukalo na duhovni razvoj?

Dakle, kao prvi korak odabirem odustajanje od identiteta. Ja nisam nitko i ne posjedujem ništa. Istovremeno- ja sam sve i sve mi pripada. (Huh, jedino kroz paradoksalne izjave moguće je, barem djelomično, opisati neke duhovne pojmove i stanja. Paradoks zaobilazi linearno razmišljanje i razbija ograničenost uma).

Identitet je bitan radi praktičnosti. Bilo bi smiješno da se predstavljam na način da kažem "Bok, u ovom životu se zovem Daniel". Ljudi bi pomislili da mi nisu sve daske u glavi na broju. (Istinu govoreći, meni ni nisu sve daske na broju jer
sam se nekoliko puta tako zaista i predstavio).
No važan je taj unutarnji odmak tj. nepoistovjećivanje sa samom ulogom.
Dok god postoji mali Ti, ne možeš doživjeti Velikog sebe. A taj veliki Ja nema nikakve veze sa onim što današnje društvo smatra velikim.

Poniznost je lijek za ego. Po meni, to je primarna lekcija koju ova civilizacija mora usvojiti. To nije poniznost koja poništava tvoju istinsku vrijednost ili glupo klanjanje pred drugima već vlastito neisticanje i minimalna vezanost za išta i ikoga uz istovremenu (još jedan paradoks) sposobnost da se cijeli svijet stavi u srce, poput najvećeg blaga.

Naglasio bih još kako su za iscjeljenje Zemlje i ugađanje na frekvenciju nove stvarnosti bitni:

- što češći boravak u prirodi,
- skromnost,
- jednostavnost i
- toplina srca.

Ženska načela su naš putokaz za kreiranje nove stvarnosti.

Kao pomoć ovom procesu kreirao sam posebno programiran brainwave CD "Grounding & Healing music".

PORUKE TEBI, DRAGO INDIGO DIJETE

Vjeruj mi kada ti kažem da u potpunosti znam da je tvoja patnja stvarna. Osjećaš je duboko u svom biću i čini se kao da je oduvijek tamo, kao da postoji cijelu vječnost. Često imaš osjećaj da ta patnja nikada neće proći. No zastani na trenutak.

Promatraj svoje misli. Primjećuješ li kako se izmjenjuju velikom brzinom i koliko mnogo ih ima? Te misli u tebi izazivaju nemir, gotovo opipljivu tjeskobu. Upamti da i bića svjetlosti napreduju stazom rasta i učenja. Stoga ovo što osjećaš nije stanje tvog krajnjeg odredišta. Upravo suprotno, ono čemu se primičeš stanje je radosti. Koliko god ti se radost činila nedostižnom i udaljenom, ona je stvarna i čeka tebe. Ti nisi bol koju osjećaš! Svijet se čini mjestom prepunom ludila i nepravde. Njegova niska frekvencija oštećuje te, gužve te oštećuju, laži te oštećuju. Površno gledano, to je zaista tako. Svijet nije raj, ne još. No nikada nemoj opravdavati bol i ljutnju koju osjećaš. Svaka patnja, svaka bol je prolazna. U trenucima nemira samo postani svjestan svog disanja. Prihvati sadašnji trenutak. Duboko udahni i u sebe primi mir.

Zapamti da nikada nisi bio sam. Pažljivo si vođen i motren, još od dana kada si prvi put udahnuo. Ti imaš puno pravo biti sretan. Sreća je tvoje krajnje odredište. Budi ono što voliš biti i dopusti svijetu da se razvija i mijenja svojom vlastitom brzinom. Njegova promjena već je započela, zahvaljujući tebi.

JA SAM JEDNO S BOGOM

Jedinstvo s Bogom nije koncept, već istina skrivena u našem srcu. Iz tog razloga primijetit ćete da postoji mnogo Isusovih slika na kojima on rukom pokazuje vlastito srce obavijeno plamenom. Vatra, između ostalog, simbolizira rastvaranje karmičkih naslaga i ostalih blokada koje priječe slobodan protok energije ljubavi i drže nas u trajnom svjesnom ili nesvjesnom strahu (odvojenosti).

Isus je bio izuzetno topla, draga i srdačna osoba. Sjećam se svega nekoliko scena iz tog zajedničkog života, njegovog lica, mnoštva ljudi koji su se uvečer okupljali oko vatre i čija ozarena lica su upijala svaku učiteljevu riječ i gestu.
Njegova blizina u ljudima je izazivala osjećaj sigurnosti. On je doslovno živio u jedinstvu s Bogom. Živio ga je ovdje i sada, u svakom trenutku svog postojanja. A to jedinstvo nije rezervirano za nekolicinu. Svi ga možemo postići. To je bila njegova poruka svijetu.

Istina će te osloboditi = Istina (osobno i stvarno iskustvo Boga) će te osloboditi (iluzije odvojenosti).

Ono što mi sa svoje strane trebamo napraviti je kreirati voljni poticaj za doživljajem te istinske slobode. Mi si to moramo dozvoliti. Do te točke često dolazimo u trenucima velike duhovne ili fizičke patnje. Također su nam dani i razni alati, pomoćna sredstva, koja nam u tome mogu pomoći.

Meditacija I

Ovaj oblik meditacije sadrži tri elementa: kristalnu formaciju, mantru i mudru.
Zauzet ćemo udobnu sjedeću poziciju na podu (možemo koristiti karimat ili jastuk). Oko sebe ćemo u obliku trokuta postaviti tri kristala ametista, tako da su njihovi vrhovi okrenuti u smjeru kazaljke na satu. Zatim ćemo oko ovog trokuta kružno postaviti 14 gorskih kristala, čiji vrhovi također trebaju biti okrenuti u smjeru kazaljke na satu.
Znači, mi sjedimo u kristalnom trokutu koji potom okružuje kristalni krug. Sklopit ćemo oči, a dlan jedne ruke položiti na dlan druge ruke.
U sebi ćemo ponavljati mantru JA SAM JEDNO S BOGOM. Pratit ćemo senzacije u tijelu. Dovoljno je ovu meditaciju raditi u trajanju od 30 minuta.

Mantra također može sadržavati jedan od slijedećih oblika.

DOPUŠTAM DA SE MOJA SVIJEST NATOPI SPOZNAJOM DA SAM JA JEDNO S BOGOM.
JA SAM JEDNO S BOGOM I TU SPOZNAJU DONOSIM (ŠIRIM) SVIJETU.
JA JESAM JEDNO S BOGOM.
JA JESAM.

Također možemo krenuti s njenom najdužom varijantom pa je tijekom meditacije mijenjati dok ne dođemo do najkraćeg oblika.

Gornja slika iz mog dnevnika prikazuje ovu praktičnu primjenu Babajieve mandale kreirane od kristala.Točka predstavlja Izvor ili Nemanifestiranog boga, trokut predstavlja Duh ili astralni plan, a krug predstavlja fizički, manifestirani svijet (Tri plana postojanja: Bhur – Buvah – Svah).

Odnosno, točka predstavlja meditanta, tri kristala ametista predstavljaju Duh, a vanjski krug od gorskih kristala predstavlja fizički svijet. Oživljavajući sjećanje na svoju pravu prirodu, putem ovog malog kristalnog pojačivača ta se spoznaja širi na sve prisutne, na cijeli svijet. Zamijetite da strelice pokazuju smjer postavljanja kristala.


Meditacija II



Ovaj crtež najčešće se veže uz Iluminate i kod pobornika teorija zavjera izaziva negativnu reakciju. Po mojem saznanju postoje razni univerzalni simboli, a tko ih sve i na koji način koristi je već sasvim druga priča. Pada mi na pamet da je moguće da Iluminatima zapravo odgovaraju pokušaji njihovog raskrinkavanja jer dobra namjera često dovodi do još veće zbrke u umovima ljudi. Ljudi bivaju preplašeni raznim pričama ili u najboljem slučaju postanu vrlo ljuti, a to ovima zasigurno pogoduje na nekom nivou. Ljut čovjek nije na kanalu Duha, zar ne? Gledam po sebi, kada sam ljut donosim krive poteze, često napravim dodatnu štetu ili nekoga povrijedim teškim riječima. Posljedično kasnije osjećam krivnju radi svojih grubih reakcija i time produljujem stanje neravnoteže. No pustimo Iluminate neka kuju svoje planove i dozvolite mi da donekle demistificiram ovaj simbol i podijelim tehniku njegove primjene u meditaciji.

Neka vaš lijevi dlan počiva u desnom dlanu, vrhovi palaca se dodiruju i čine trokut. Znači, dlanovi tvore mudru u obliku trokuta, poput gornje slike.
Koristit ćemo mantru JA SAM JEDNO S BOGOM.

Osho kaže kako se meditacija bavi procesom odbacivanja misli jer um prepun misli ne može biti budan. Nadalje, gledati u oči istine ili Boga možemo samo kada smo budni.

Budnost koju Osho spominje odnosi se na probuđene čakre i moždane centre. To je psiho/fiziološko/energetski preduvjet za doživljaj istine.

Stoga je cilj ove naše meditacije dovesti energiju u područje trećeg oka, a to je upravo ovo oko prikazano na simbolu.

Oko predstavlja spoznaju istine, a trokut (piramida) predstavlja Boga.

Ponavljat ćemo mantru u trajanju 15 – 30 minuta.



Projekcija ljubavi u sve bolne situacije naše prošlosti

Naše misli često zaokupljaju bolne scene prošlosti. Uvijek iznova vrtimo iste slike u kojima smo ili bili povrijeđeni ili smo mi povrijedili nekog drugog. Ovaj mehanizam kretanja naše svijesti možemo iskoristiti na način da, kada nas ovakve misli obuzmu, jednostavno to prepoznamo i unutarnju sliku svjesno obojimo svjetlošću prožetu ljubavlju. Svjetlost može biti zelene, ružičaste ili neke druge boje koju volimo. Potrebno je pokušati osjetiti ljubav prema svim sudionicima naše mentalne slike. Na ovaj način možemo tretirati svaku situaciju koja je bila, bolna, tužna ili nepravedna. Prošlost može u nama dugo preživjeti u obliku blokirane energije/svijesti. Bolne situacije stvaraju obrasce koji nam se zatim ponavljaju u životu. Ono što ovom metodom postižemo je učinkovito rastvaranje te blokirane energije. Ljubav transformira naše živote. No ukoliko je neka situacija za nas bila prebolna i nemamo hrabrosti ili snage s njom se suočiti na ovaj način, svakako treba potražiti pomoć stručnjaka.


Ljubičasti plamen

Iako ima mnogo načina rada sa ljubičastim plamenom, slijedeća tehnika koju sam pronašao na internetu u mojem je slučaju bila najučinkovitija.
Za pregled tehnike molim posjetite:

http://www.think-aboutit.com/Spiritual/StGermain%20.htm

INICIJACIJA

Filmovi, glazba i knjige mogu biti jaki duhovni "okidači". U miru svoje sobe gledao sam jedan japanski film s izuzetnom scenografijom borilačkih vještina i pričom o ljubavi i časti. Završna scena u kojoj glavni junak dozvoljava da bude ubijen i pritom oprašta svojim krvnicima nešto je probudila u meni. Dok mi suze naviru na oči, otpuštam nakupljenu tugu uzrokovanu povredama koje sam doživio u svojim emotivnim odnosima. Osjećam veliko oslobađanje i pritom iskreno u sebi opraštam tim osobama. Prihvaćam da su se te situacije dogodile s razlogom. Odlučio sam se otuširati. Dok me topla voda umirivala nenadano sam upao u prošireno stanje svijesti. Rečeno je da učitelj dolazi onda kada je učenik spreman, a izgleda da se moja spremnost očitovala u upravo proživljenom iskustvu opraštanja. Na duhovnom planu primijetio sam kako me okružuje ljubičasta energija. Kontakt sa tom energijom ubrzao je rad mog srca i potisnuta tuga se oslobađala kroz suze. Tada sam unutarnjim okom ugledao uzašlog majstora St. Germaina kako mi dostojanstveno prilazi. U ruci je nosio mač i osjetio sam kako sve odiše svetošću.
St. Germain je podigao mač i krstio me na način da je oštricu mača položio na moje desno rame, zatim na lijevo i naposljetku na vrh glave. Osjetio sam kako voda iz tuša ima funkciju svete vode Kristovog krštenja. St. Germain je potom nestao, ostavivši me mirnog i spokojnog.

Pri povratku u sobu imao sam jaku potrebu za meditacijom. Čim sam sklopio oči počele su mi pristizati razne informacije i uvidi u obliku pojačanih misli, emocija i direktne spoznaje.

Rečeno mi je da tek kada se u potpunosti pomirimo sa svijetom (kada oprostimo ljudima koji su nas povrijedili), prekidamo ulogu žrtve i postajemo zaštitnici i pomagači svijeta.
Uzvišena je to zadaća koju je potrebno zaslužiti kroz niz testova vođenih od strane uzvišene duhovne hijerarhije, a često nam tek nakon položenog testa bude otkriveno da smo i bili testirani. Ljutnja, mržnja, ljubomora i pohlepa također moraju biti očišćene. Ono što se zahtijeva je čisto srce spremno na nesebično služenje istini. Istina je spoznaja jedinstva s Bogom, spoznaja Boga. Bog jest istina.

Osnovni uzrok patnje u svijetu predstavlja upravo osjećaj odvojenosti od Boga. Iako postoje mnogi koncepti Boga, kao i ljudi koji ne vjeruju u njega, u osnovi svi boluju od istog sindroma- osjećaja odvojenosti. Ta je odvojenost nesvjesna i očituje se na bezbroj načina. Strah, agresija i sebičnost samo su neki od njih. No u povijesti svijeta uvijek su postojala bića koja su transcendirala iluziju odvojenosti.

Nosioci i zaštitnici ove istine su, zapadnom svijetu vrlo poznati, Isus i St. Germain.
Obojica su dostigli razinu Kristove svijesti i sada nas pozivaju da im se pridružimo. Oni danas djeluju sa astralnih nivoa, na raznim zadacima čiji je sadržaj često obavijen tajnom.
Kristova svijest je stanje spoznaje našeg jedinstva s Bogom. Ta svijest je simbolizirana mačem koji na svojoj drški ima ljubičasti kristal koji predstavlja transformaciju svijesti koju npr. možemo postići posredstvom tehnike ljubičastog plamena. Mač, dakle, nije fizičko oružje, već simbol nove razine svijesti s koje djeluju ratnici svjetla.

Oružje Krista je samilost i beskrajna ljubav iza koje stoji neopisiva snaga. Kada se naša svijest natopi Bogom mi također postajemo Krist i postajemo mač, njegovo oružje. Mi postajemo obogotvoreni ljudi. Naše se služenje sastoji u tome da spoznaju istine o jedinstvu s Bogom širimo i dajemo svijetu. To, dakako, nećemo raditi na agresivni način već indirektno, putem projiciranja energije, vizualizacija i molitvi te izražavanje vlastite radosti i ispunjenosti.

Znači, samo kroz istinsko opraštanje osobama koje su nas izdale i povrijedile mi postajemo sposobni nositi i koristiti ovaj simbol mača. Nekoliko je načina njegove upotrebe kroz vizualizaciju.

Zračenje kristala može se usmjeriti u određenu čakru ili aspekt koji želimo iscijeliti kod sebe. Ako se zračenje kristala usmjeri prema van na taj ćemo način blokirati štetnu energiju i oko sebe stvoriti sigurno zaštitno polje. Snop zračenja također možemo usmjeriti na druge ljude ili situacije. Ljubičasta zraka transformira tamu u svjetlo i uklanja negativne (karmičke) obrasce.

INDIGO – FENOMEN KOJI JE POKRENUO HRVATSKU

Svijet je u velikoj krizi, a tvrdi oklop kolektivne svijesti mogu razbiti jedino suptilne frekvencije. Tu ulogu preuzele su duše koje su se inkarnirale kao pripadnici tkz. indigo generacije. Neki od njih su novopridošlice, a neki su se već mnogo puta reinkarnirali u okrilju ove planete.

Za mnoge sposobnosti koje su im bile svojstvene i prirodne (poput izrazitog osjećanja tuđeg stanja, lucidnih snova, astralnih projekcija, viđenja eteričnog svijeta i elementarnih bića, suosjećanja…) smatrali su da ih i drugi posjeduju. Otkriće da tome nije tako uzrokovalo je prvo razočarenje. Neuklapanje u ovaj sistem i spoznaja "da stvari baš i nisu onakve kakve bi trebale biti" su bile drugo razočarenje.

Postojao je samo vanjski svijet nasuprot njihovom unutarnjem svijetu i golemi procijep koji je ta dva svijeta razdvajao.
Indigovci su ti koji će pomoći u impregnaciji prostora ove planete kako bi se u nju napokon mogla utemeljiti nova stvarnost. Indigovci vuku užad realnosti novog doba. Ostalo je još samo 20 metara. Samo toliko.

No nešto se zasigurno pomaknulo u kolektivnoj svijesti. U istoj godini imali smo izdavanje knjige "Indigo djeca", zatim gradnju labirinta na zagrebačkom Jarunu od strane indigo djece te osnivanje udruge Indigo svijet. Zgodan sinkronicitet.
O tome se odjednom puno priča, a snimaju se i TV emisije. U jednoj takvoj sam, na nagovor producenata, osobno sudjelovao. No to je bilo žalosno iskustvo nakon kojeg sam shvatio da je možda bolje držati se po strani.

Prijateljica Tatjana, koja je u toj emisiji bila sa mnom, nakon snimanja me odvezla u prvi kafić. Suze su mi doslovno curile od spoznaje koliko je sve to ispalo banalizirano. Sjećam se da je tamo bila i Monika. Monika i ja smo se nakon snimanja pogledali u potpunoj tišini. Riječi nisu bile potrebne. Bio je to susret dviju duša koje su znale istinu i koje su prošle osobnu kalvariju. Bila je to telepatska komunikacija.

No samo koji trenutak prije moj pogled se susreo s jednim posve drugačijim pogledom voditeljice, koja je usred snimanja ostala u čudu širom razjapljenih ustiju, prazna i nemoćna da mi postavi naredno pitanje, a radi čega se moralo prekinuti snimanje.

Znam samo da me u jednom trenutku kamera snimala kako nadahnuto pričam o svom životu, a kada je trebalo uslijediti slijedeće pitanje voditeljice, ona se potpuno blokirala. Što je to vidjela u mojim očima i što se događalo u njenoj glavi, ostat će tajna.

Magdalena je doviknula- "Eto vidite! Ovako vam indigo djeca utječu na svijet, ostavljaju vas bez riječi. No, vi ćete , naravno, ovaj dio izrezati i izmontirati kao da se ništa nije dogodilo, jel' tako?".

Voditeljica je polutrkom nestala u garderobi, a među publikom i gostima emisije nastalo je glasno komešanje. Ja sam sjedio u tišini pitajući se što se točno dogodilo.

Po nastavku snimanja kamera me, dakako, zaobišla. Izgleda da voditeljica nije bila dorasla niti ovoj temi, niti nama ozbiljnijim gostima. Rekao bih da su organizatori emisije samo htjeli pružiti nešto što je u modi, nešto što će zabaviti gledatelje, a nisu očekivali stvarnu i živuću energiju koja je u mnogima od nas godinama bila potiskivana. U emisiji se dogodilo još nekoliko gafova koji su ovu temu, ali i duhovnost kao takvu, sveli na dječju igrariju. Mi, sudionici, smo ostali razočarani.

Narednih dana bio sam vrlo potišten. Sva besmislenost svijeta obrušila se na mene, proganjale su me misli o tim ljudima iz show biza koji dobro žive, producentima, managerima i voditeljima. Svi se tako lijepo snalaze u životu, troše lovu i uživaju, a sve što ja imam je patnja. I nemam posao, to je sigurno.

A ti ljudi imaju toliku moć u svojim rukama, a s time ne rade gotovo ništa jer nemaju senzibilnost i spoznaju, nemaju duhovne motive. Oni spavaju.
Istina, mogao sam biti zahvalan što se ova tema uopće i pojavila na televiziji, i prepoznati to kao dobar znak (što je i bio). No tih dana jednostavno nisam bio sposoban biti "dobar i duhovan". Duša mi je plakala. I bio sam prokleto ljut.

Na televiziji sam nastupio još samo jednom prilikom. Bila je riječ o prezentaciji moje metode meditacije uz pomoć brainwave glazbe u kombinaciji s kristalima. Iako je ovaj nastup bio potpuno drugačijeg karaktera i prošao je u redu, nisam se dobro osjećao nakon snimanja. Zvali su me još desetak puta u razne radio i TV emisije, ali uredno sam odbijao sve pozive. Mnogi to nisu mogli shvatiti, jer ako ništa drugo, mogao sam to iskorititi kao besplatnu reklamu za moj rad. No pravi razlog mog odbijanja moći će istinski shvatiti samo hipersenzibilni ljudi, poput dr. Đure Despota koji je također odbijao javne nastupe iz razloga što se u takvim situacijama događa izrazita izmjena energije, koja na senzibilnu osobu može djelovati štetno. Opisao bih to kao osjećaj jakog stresa, kao da vam iz sistema curi cjelokupna energija. Ne radi se samo o nekakvoj bezazlenoj tremi, već je riječ o izmjeni aurične energije sa svim gledateljima, bez obzira radi li se o živoj ili montiranoj snimci. Gubitak energije može se početi osjećati čak i danima prije stvarnog TV i radio snimanja, a ovo vrijedi i za bilo koje druge nastupe poput prodaje na sajmovima i sličnim situacijama gdje dolazi do velike interakcije s drugim ljudima.
Ja volim reći kako se nešto na astralu već unaprijed dogodilo, a tek zatim manifestiralo na fizičkom planu.
Ovaj problem gubitka energije kroz kontakte, telefonski razgovor, čak i e-mailove zahtijeva zasebno poglavlje, pa stoga za sada neću ulaziti u detalje.

Nakon spomenute emisije na temu indigo djece moj telefon je gotovo neprestano zvonio. Iako je po mojoj procjeni kvaliteta emisije bila niska, ljudi su ovo ipak prepoznali. Očajni roditelji indigo djece zvali su u pomoć. Njihovo dijete je indigo, školski sustav ne zna se nositi s njime, dijete pati itd.
Neku od te djece sam osobno upoznao i svjedočio njihovim telepatskim sposobnostima, sjećanju na prošle živote (jedno dijete je mami reklo "kako me poznaje od prije"), opčinjenošću kristalima itd.
Razgovarao sam i s učiteljima i profesorima koji su itekako bili svjesni postojanja indigo djece, ali su im ruke bile "vezane". Moglo se tada, a i još uvijek se može, napraviti puno toga, ali trenutna praksa je takva da je školski sustav jednostavno orijentiran "na lijevu polovicu mozga" i one "normalne". Stoga je moj savjet da roditelji koji imaju nadarenu i senzibilnu djecu pokušaju sa alternativnim školama. Doduše, mogući problem se nameće kod odabira srednje škole, jer može doći do "sudara dva sistema" i šoka za dijete koje možda neće biti dobro pripremljeno za klasični srednjoškolski režim rada i vibraciju profesora. Dijete se do odabira škole nipošto ne bi trebalo pod svaku cijenu "cijepiti protiv neduhovne okoline" već ga treba pomalo uključivati u vrtić, druženje s ostalom djecom itd.

Razumijem da mnogi roditelji koji se bave duhovnošću žele nešto posebno za svoje dijete i da uočavaju velike nedostatke u trenutnom obrazovnom sustavu, ali ipak valja pripaziti da se ne napravi još veća šteta. Svjedočio sam problemu koji se događao kod moje poznanice čiji je tadašnji suprug, inače zagriženi vegetarijanac, oštećivao njihovo dijete silnom kontrolom, apsolutnom zabranom slatkiša, mesa itd.

Takva djeca su rastrgana i ispunjena krivnjom, jer kod djeda i bake često nemaju nikakvih zabrana te na blagi poticaj iskazuju potrebu za mesom i slatkišima. Moje je mišljenje da se, po pitanju hrane, djetetu ne treba ništa nametati shodno našem osobnom sustavu vrijednosti (npr. vegetarijanstvo), već ga uključivati u odluke.

S druge strane, dijete definitivno može preživjeti i razvijati se na isključivo vegetarijanskoj prehrani. Budite senzibilni i osluškujte svoje dijete prije svake odluke.

Dan danas u Hrvatskoj ne postoji neka institucija ili priznati odjel koji bi se na adekvatan način bavio ovim stvarnim fenomenom, hajdemo to čisto okvirno nazvati fenomenom indigo djece. Zašto se uopće i treba baviti s indigo djecom, što to nije u redu s njima, zašto su neprilagođena itd. su teme koje su bolje obrađene u nekim drugim knjigama, a ono što ja trenutno želim je dotaknuti "tamnu" stranu indigo fenomena koju sam primijetio kod odraslih indigovaca.
Gotovo da i nisam upoznao osobu koja se smatra indigom, a koja se nije osjećala otuđenom i usamljenom. Tu otuđenost, kao dio kolektivnog sna, u nekoj mjeri osjećaju sva ljudska bića (to zovemo ego identitetom, osjećajem odijeljenosti), no možemo reći da indigo generaciju, zbog urođene senzibilnosti, to kao da pogađa daleko jače.

Otuđenost vapi za pripadanjem. Spoznaja da na ovom svijetu ipak postoje osobe slične njima bila je za indigovce veliko otkriće.

Osobno sam proživljavao višegodišnju frustraciju nedostatka sugovornika o temi duhovnosti, vegetarijanstvu i slično. Možda će vam se činiti čudnim, ali prije dvadesetak godina malo se ljudi bavilo samorazvojem i nije postojalo mnogo duhovnih tehnika, radionica i specijaliziranih trgovina hranom.

Stoga je nekolicina nas organizirala zajedničke susrete i specijalizirani web forum, koji su nudili nadu u nešto lijepo i dobro. I bilo je lijepo, barem jedno vrijeme. Međutim, ispostavilo se da je dosta sudionika pronašlo odličan izgovor da opravda svoje nepotpune živote. Indigo je postalo nešto u modi i odjednom je gotovo cool biti malo pomaknut, neuzemljen i "vidovit".

Shvatio sam da većina tih ljudi nema pojma o tome što se zapravo događa, ali da ih to ne sprečava da na sav glas viču o tome kako su napokon spoznali tko su zaista i što im je činiti. Pomalo sam se plašio te arogancije koja je uzimala maha. Osjećao sam i krivnju jer sam osnivanjem web foruma stvorio platformu gdje se mogu skupljati svakakvi ljudi, narušavajući njegovu pravu bit. U pozadini svega bilo je suviše prepotentnosti i hladnoće. Indigo je postalo društvo izabranih i normalno da je dio javnosti tih godina općenito reagirao s ismijavanjem.

Nakon što je jedna vrlo mlada djevojka s našeg foruma izvršila samoubojstvo, u meni se potaknulo preispitivanje o daljnjoj smislenosti (p)održavanja foruma. Shvatio sam da u tom virtualnom svijetu pristup imaju i psihički ozbiljno bolesni ljudi, poput ove djevojke koja je patila od shizofrenije, a koja je pod izlikom da je indigo dijete odbijala piti lijekove i slijediti upute doktora. Umjesto toga, vodstvo je tražila na forumu. U startu sam se ogradio od tog slučaja, no neki su se voljeli "igrati doktora". Djevojku su tako upućivali da radi ovu ili onu tehniku, poticali njenu "posebnost" itd. Mi administratori nismo se miješali u konverzacije članova, iako smo naslućivali da mnogi od njih nemaju pojma o čemu pričaju.

Majku preminule djevojke sam igrom slučaja kasnije sreo na jednoj radionici. Doslovno me molila da ne ukidam forum i naglašavala kako joj je forum bio i još uvijek jest od velike važnosti. Istina, tamo je bilo divnih ljudi, dogodile su se i velike ljubavi, razmjenjivala iskustva, ali mene je slučaj ove nesretne žene potaknuo da krenem u drugom smjeru.

Ukratko, razočarao sam se u duh većine indigo ljudi koje sam u to vrijeme sretao. Naivno sam vjerovao kako ćemo stvoriti krug istinske čistoće i dobrih namjera, gdje ćemo jasno i objektivno sagledavati sami sebe, i boriti se za istinski samonapredak, ali i ljudski veseliti, poput malene djece.

Odlučio sam stoga forum prepustiti kolegici Tatjani. Za potvrdu svojih tvrdnji logirao sam se pod nepoznatim imenom i malo "potpirio vatru", glumeći da sam netko tko nema pojma o duhovnim stvarima i propitkivao samodopadnu "posebnost" ostalih članova foruma.
Ekipa je, ne znajući s kim imaju posla, suviše olako zagrizla mamac i uz žučne reakcije željela me (odnosno moj alter ego) izbaciti s foruma.

Ovo je bila potvrda da se energija foruma "otela kontroli" i da se moj životni pravac mora usmjeriti na nešto ozbiljnije. Povukao sam se i nastavio sa samostalnim istraživanjima i pisanjem prve knjige.

Danas kada razmišljam, osjećam da mi je to bio jedan od pametnijih poteza. Zdravlje mi se počelo narušavati jer sam financijski jedva krpao kraj s krajem, a energija foruma i silni telefonski pozivi dodatno su me trošili.

S odlukom da želim iskusiti trajni mir, a i riješiti pitanje samozaposlenja (kao simbola "bivanja u svijetu") pokrenula se lavina daljnjih spoznaja. Korak po korak sam shvatio da ne postoji istinska nepravda i da je u biti sve onako kako treba biti.
Uvid da ne trebam spašavati nikoga i da slobodno mogu skinuti teret tuđih briga sa svojih leđa, osim doslovce uspravnijeg hoda dalo mi je potpuniji i slobodniji osjećaj unutar mog bića. Do tada sam vjerovao kako moram patiti kako bih pomogao svijetu. To uvjerenje zamijenilo je uvjerenje da želim biti istinski sretan. Iako mnogi u svijetu pate, ja smijem biti sretan. Nije nužno da budem solidaran i jednako osjećam tu patnju. Iz spužve koja je upijala nečistoću svijeta poželio sam postati sličniji kristalu koji isijava svjetlost. To je za mene bila nevjerojatna prekretnica.

Neke od uzroka ovog programa pronašao sam u prijašnjim životima, gdje se patnja kao sredstvo duhovnog rada podrazumijevala. Nadalje, i već vidim kako većina vas ovdje koluta očima, ja imam direktno sjećanje na Kristovo raspeće. Zapravo, poznajem nekoliko ljudi u Hrvatskoj koji su u jednom od prošlih života također bili tamo, a jedan manji dio njih se toga više ne sjeća. Muka Učitelja na mene je imala višestoljetno djelovanje. To je tuga koju poznaju samo roditelji koji izgube svoju djecu. No u ovom sam životu napokon dobio priliku razriješiti tu tugu i čisto za informaciju – Isus je dobro, živ je i zdrav, ali vrlo zaposlen na eteričkim ravnima.

Pazite, ovo su dva potpuno različita koncepta. Spužva ima funkciju upijanja tuđe karme i to, vjerujte mi, nije nimalo zabavno. Kristal, s druge strane, sa svima dijeli svoju pravu prirodu. Ukoliko na sebe, poput pravog kristala, slučajno navučeš neke tuđe, niže, frekvencije, relativno ih je lako očistiti. No spužva je poput kontejnera – s vremenom jako oteža. Ta "otežalost" neizbježno rezultira mrzovoljom. No upravo je ta mrzovolja, uz kronični umor i prenaprezanje, ponekad pokretač duboke i suštinske unutarnje promjene.

Ideja da su indigo osobe spasitelji svijeta činila mi se kao zamka ega. Osoba koja je, s jedne strane, godinama bila potištena, nedorečena i usamljena odjednom dobija krila. Dobija viziju svoje uloge u ovom procesu, nailazi na ljude slične sebi i.... svi parametri za osnivanje nove religije su prisutni. Web forum je vrvio ljudima koji su ponosno izjavljivali kako su drugačiji i bolji od ostalih. Pitanje "drugačijeg" nije upitno, ali to "bolji od drugih" izaziva moj komentar. Ideja samovažnosti može biti zgodna hrana za ego, ali daleko je to još od istinskog majstorstva. Majstor se ne razmeće i nema potrebu za pohvalama. Čak mu nije bitno je li netko prepoznao njegovu ulogu i važnost. Majstor je sposoban odvojiti se od identiteta i ega, te na taj način služiti kao čisti i protočni instrument Svjetlosti. On je svjestan zamki ega i stoga se ne veže za uloge, zasluge i ponos jer njegov rad se podrazumijeva sam po sebi. Služenje je dio njegove prirode i oko toga ne želi raditi veliku pompu.

No, ipak, medijska popraćenost indigo fenomena bila je od izuzetne važnosti. Vizionari novog svijeta doslovce utiru put kojim je ostatak čovječanstva tek krenuo. Ali napominjem, služenje je naša priroda. Izjave poput "ja sam bolji od drugih, jer znate, ja vam vidim anđele i čakre" ovdje nemaju što raditi. Viđenje nefizičkih razina isto tako se podrazumijeva. Što je tu posebno? Svatko ima sposobnost takvog viđenja i samo je pitanje ide li osoba za njenim razvijanjem. Viđenje ionako nije uvjet služenja. Čisto srce, s druge strane, daleko je korisnije "oruđe".

Danas kad o tome razmišljam uviđam kako je velika većina ljudi koji su se okupljali na forumu zaista bila duhovno nadprosječna, ali bez uzemljenosti i jasnih životnih ciljeva, u prevelikom otporu životu.

Uloga indigo osobe često je uključivala suprotstavljanje i borbu. Na napad "demona" on će reagirati obranom ili napadom. No postoji i drugi način. Ukoliko ste, poput mene, umorni od ovog puta, možda će vas zainteresirati ideja o predavanju i odustajanju od borbe. To je put kojim je, između ostalih, kročio Krist. Mač i dalje ostaje naše oružje, ali ovaj put mač nije fizičko oružje, već simbol nove razine svijesti s koje djelujemo.