CROMETEO

26.04.2006., srijeda

NAJTOPLIJI TRAVANJSKI DAN

Protekli su dani svojom toplinom otkrili jedno obilježje travanjskog vremena. U njemu temperatura može dosegnuti ljetnih 25 °C, a takvi su dani u meteorološkom nazivlju dobili ime toplih ili ljetnih dana. Koliko visoko u travnju može "poskočiti" živa u toplomjerima u Hrvatskoj? Dana 24. travnja 1962. u mnogim je mjestima ravničarske kopnene Hrvatske temperatura bila viša od 30 °C, što je mjerilo za tzv. vrući dan. U Daruvaru i Sisku izmjerena je jednaka temperatura 30,4 °C, u Karlovcu je bila 30,6 i u Osijeku 30,9 °C. Tada je najtoplije bilo u Slavonskom Brodu, gdje je temperatura dosegnula 31,4 °C, što se smatra dosad najvišom izmjerenom temperaturom u Hrvatskoj.

- 23:17 - Komentari (0) - Isprintaj - #

18.04.2006., utorak

VJETAR - VJERNI PRATITELJ MORA

Gibanje zraka u atmosferi zove se strujanje, a horizontalna komponenta strujanja zove se vjetar. Zato se pod vjetrom obično misli na horizontalno gibanje zraka, paralelno sa površinom Zemlje. Vjetrovi su kretanje masa zraka koje određuje razlika tlaka između dvaju susjednih područja. Što je ta razlika u tlaku veća, vjetar je jači, a vjetrovi uvijek pušu od područja višega tlaka prema području nižega. Zbog rotacije Zemlje, smjer puhanja vjetrova nije okomit na izobare, na sjevernoj Zemljinoj polutki skreću udesno, a na južnoj ulijevo. Brzina, odnosno jačina vjetra mjeri se u kilometrima na sat (km/h) ili metrima u sekundi (m/s), ali mjerna jedinica koja se najčešće koristi u pomorskoj meteorologiji i u nautici je čvor (kt) - udaljenost koju vjetar prijeđe za sat vremena izražena u miljama (nm/h) (1kt = 1,852km/h). . Snaga vjetrova određuje se po Beaufortovoj ljestvici. Ona sadrži opisane opažene karakteristike manifestacije pojedine snage vjetra, pa se koristi onda kada nam iz bilo kojeg razloga mjerni meteorološki instrumenti nisu dostupni. Opisne karakteristike se posebno prikazuju za kopno i more. Beaufortova ljestvica podijeljena je na skalu jakosti od 0 do 12. 0 Beauforta označava tiho vrijeme bez vjetra, a 12 Beauforta orkanski vjetar koji puše prosječnom brzinom 118km/h i više. Instrument kojim se mjeri snaga i smjer vjetra zove se anemometar. Vjetar, kao što smo rekli, određuju njegov smjer i jačina. U vremenskoj prognozi za Jadran u medijima često čujemo izraze poput «more 2». Takve prognoze najviše koriste pomorcima, ribarima i nautičarima, ali nije na odmet i da ostali građani razumiju značenje spomenutog pojma. Svjetska meteorološka organizacija (WMO) odredila je ljestvicu stanja mora po svojoj klasifikaciji, a koju su dužne koristiti pojedine državne meteorološke službe. Stanje mora se označava brojevima od 0 do 9. Za primjer ćemo uzeti stanja mora: 0,2,4 i 9. (Ostale opise možete vidjeti u tablici 2). Tako stanje mora 0 znači da je more potpuno mirno (bonaca), nema vjetra i nema valova. More 2 znači da znači da je more malo valovito sa valovima visine od 0,1 do 0,5m. More 4 znači valovito more sa valovima od 1,25 do 2,5m. Kada je stanje mora 5 i više onda je boravak na moru opasan, i meteorološke službe izdaju posebna upozorenja pomorcima. Na ljestvici je stanje more 9 najteže predviđeno stanje mora sa valovima preko 14 metara. Srećom takvo stanje mora se ne može zabilježiti na Jadranu, a događa se na oceanskom području. Kod nas se vrlo rijetko dogodi stanje mora 7, kao što je bio slučaj 26.12.2004. kada je orkansko jugo puhalo na Jadranu, a bilo je dovoljno jako da uništi anemometar na Palagruži. Na Jadranu susrećemo najčešće 3 glavna vjetra: bura (NE), jugo (SE) i maestral (NW). Ti vjetrovi – a uz njih još i lebić (SW), vjetar sa jugozapada koji je rijedak – mogu postići olujnu snagu. Lebić je vjetar od kojega naše luke zaziru, jer puše okomito prema obali, a većina naših luka je zaštićena od juga i bure, ne i od lebića. Drugi, sporedni vjetrovi pušu najčešće umjerenom snagom. Od ostalih vjetrova javljaju se levant (E), tramontana (N), oštro (S), garbin (WSW) i pulenat (W). Učestalost, jačina pa i smjer glavnih vjetrova mnogo zavise od lokalnih prilika. U sjevernom Jadranu češća je olujna bura, a u južnom je češće olujno jugo. Pred Bokom Kotorskom i Dubrovnikom najčešći je jugoistočnjak (SE), pred Hvarom jugolevanat (ESE), u području Pule levanat (E), a u Rijeci i Senju bura (NE). Vrlo je čest slučaj da u sjev. Jadranu puše bura, dok u južnom Jadranu u to isto vrijeme puše jugo. Granica između bure i juga je onda često crta koja spaja otok Biševo s rtom Ploča. Učestalo se događa i to da od otoka Raba do Tršćanskog zaljeva puše bura, a istodobno u Dalmaciji puše jugo.

- 00:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

17.04.2006., ponedjeljak

SNIJEG NA JADRANU DANAS PRIJE 9 GODINA!

U noći sa 16. na 17.04.1997. u Dubrovniku je pao snijeg. Pokoje pahulje bilo je i ujutro i to sa suncem, jer je bilo djelomice oblačno. Popodne se razvedrilo, a kako je ipak sredina travnja temperatura je brzo porasla na 11°C. Osim ovdje, snijega je bilo i u još nekim mjestima u Dalmaciji. Na naslovnici nekih novina poput Slobodne Dalmacije, velikim slovima pisalo "Snježna mećava u Zagori" ili sl. Evo izvadaka iz DHMZ-ovog biltena od tog mjeseca: Središte visinske ciklone 17. travnja se premjestilo nad područje istočne Europe. U našoj je zemlji bilo oborina, a snijeg je, osim u kontinentalnom dijelu Hrvatske, 16. travnja zabilježen u Istri, na Kvarneru i na otoku Braču. 17. travnja je bilo dosta sunčanog vremena, ali je još bilo hladno za ovo doba godine. 22. travnja i visinska dolina se premjestila preko Hrvatske. Zahladilo je, bilo je oborina, u unutrašnjosti i većih količina snijega. Najviše snijega palo je u Gorskom kotaru i u Lici (od 40 do 80 cm). Susnježice je kratkotrajno bilo i u sjevernom primorju. Na Jadranu je zapuhala umjerena do vrlo jaka bura. SREDNJE MJESEčNE TEMPERATURE ZRAKA bile su u Hrvatskoj u travnju znatno ispod višegodišnjeg (1961.-1990.) prosjeka. Odstupanja su se kretala od -2.2°C u Pazinu do -4.2°C u Daruvaru. Takve temperaturne prilike svrstale su najveći dio Hrvatske u klasu "ekstremno hladno", dok je "vrlo hladno" bilo područje Istre, dio Gorskog kotara, sjeverozapadni i dio središnje Hrvatske, te dio istočne Slavonije i Baranja. SInoptička situacija u Europi 17.04.1997 u 0UTC

- 12:12 - Komentari (0) - Isprintaj - #

13.04.2006., četvrtak

POPLAVE PAZINČICE KROZ POVIJEST (by ALEN)

15.10.1896.* Dosad najveća zabilježena poplava, koju je opisao, izmjerio i fotografirao E.A. Martel. Voda je u jami došla do razine od 240 m n/m, odnosno 30 m ispod razine terase ispred Kaštela. Istoga se dana nivo mora u cijelom sjevernom jadranu podigao za oko 1 metar, pa je zabilježeno da su u Veneciji gondole plovile po Trgu Sv. Marka. oko 28. ožujka 1928. (nedjelja u jutro)* Najniža četiri mlina bila su pod vodom, a i u peti je voda prodrla u dio gdje se drži žito. Most sv. Josipa bio je pod vodom.Voda je bila do otprilike 221m n/m. 1930. (razglednica) - 15.09. Nismo do sada pronašli nikakve potvrde u literaturi za ovu poplavu, ali je više nego očito da je za ovu prigodnu razglednicu iskorištena ista fotografija kao i za razglednicu iz 1928. godine 25.10.1964. Do sad najveća zabilježena mjesečna količina oborina u Pazinu (prati se od 1924.) pala je u listopadu 1964. Palo je 463 mm. Nivo vode u Pazinskoj jami dostigao je oko 234 m.n.m. 1992. Druga po veličini poplava koju bilježimo (mi, a inače se zanemaruje da je poplava 1886. bila veća). Vodni val je u prvim satima iza ponoći u gornjim dijelovima toka imao rušilački karakter. Bujica je odnijela limnigraf na Dubravici pa je razina vode mjerena s mosta Vršić. Najveća je razina zabilježena 22.10.u 21.00 - 235,89 m.n.m. Poplava 1998. Mala "poplavica" 07.10.1998. prošla je, kao i mnoge koje nisu izašle iz Jame, gotovo nezapaženo. Poplava 12.08.2002.

- 01:19 - Komentari (1) - Isprintaj - #

11.04.2006., utorak

EKSTREMI U EUROPI

Nudimo vam današnje meteorološke podatke iz Europe. 10 najtoplijih lokacija, 10 najhladnijih i 10 najoborinskijih! 10 NAJTOPLIJIH 1 Palermo Boccadifalco (Italija) 31.0 °C 2 Pantelleria (Italija) 29.2 °C 3 Capo Bellavista (Italija) 29.0 °C 4 Palermo / Punta Raisi (Italija) 29.0 °C 5 Catania / Fontanarossa (Italija) 27.9 °C 6 Catania / Sigonella (Italija) 27.4 °C 7 Olbia / Costa Smeralda (Italija) 27.4 °C 8 Murcia (Spanjolska) 27.2 °C 9 Mindelo (Cape Verde) 27.0 °C 10 Murcia / Alcantarilla (Španjolska) 27.0 °C 10 NAJHLADNIJIH 1 Drevsjo (Norveška) -21.1 °C 2 Roros (Norveška) -19.9 °C 3 Idre-Storbo (Švedska) -18.7 °C 4 Jungfraujoch (Švicarska) -18.6 °C 5 Brunnenkogel (Austrija) -18.1 °C 6 Pian Rosa (Italija) -17.6 °C 7 Corvatsch (Švicarska) -17.3 °C 8 Hovden-Lundane (Norveška) -16.8 °C 9 Kvikkjokk (Švedska) -15.4 °C 10 Zugspitze (Njemačka) -15.2 °C 10 NAJOBORINSKIJIH 1 Milano / Malpensa (Italija) 480.0 mm 2 Pilatus (Švicarska) 129.0 mm 3 Grand St. Bernard (Švicarska) 87.0 mm 4 Hoernki (Švicarska) 81.0 mm 5 Napf (Švicarska) 64.0 mm 6 Locarno-Monti (Švicarska) 62.0 mm 7 Stabio (Švicarska) 55.0 mm 8 Locarno-Magadino (Švicarska) 51.0 mm 9 Bregenz (Austrija) 47.0 mm 10 Aviano (Italija) 44.0 mm

- 23:08 - Komentari (0) - Isprintaj - #

07.04.2006., petak

BIJELA KUĆA CENZURIRA ZNANSTVENIKE ZBOG KLIMATSKIH PROMJENA

Američki znanstvenici koji se bave istraživanjem klime za američku vladu tvrde da im administracija predsjednika Georgea Busha otežava govoriti otvoreno u javnosti o globalnom zatopljavanju koje, kako se vjeruje, dovodi do klimatskih promjena, piše u četvrtak list The Washington Post. Znanstvenici navode kako je rezultat pritiska Bijele kuće opasnost da Amerikanci ne dobiju cjelokupnu sliku kako se globalna klima mijenja, kaže Post. Zaposlenici i ugovorni djelatnici Nacionalne meteorološke službe te Američke geološke službe tvrde da su ih tijekom prošle godine vladini dužnosnici oštro kritizirali zato što su govorili o pitanjima politike, uklanjali navode o globalnom zatopljavanju iz njihovih izvješća, priopćenja i s web konferencija, istraživali 'curenje' informacija i ponekad ih pozivali da potpuno prestanu komunicirati s medijima. Ovi navodi ukazuju, piše Post, da se ideološka bitka oko istraživanja klimatskih promjena koja je prvi put izašla na svjetlo dana u američkoj svemirskoj agenciji NASA-i zapravo vodi i u drugim saveznim znanstvenim agencijama. Tvrdnja da Bushova administracija cenzurira znanstvenike koji se bave globalnim promjenama klime prvi put se pojavila u siječnju kada je James Hansen, koji vodi NASA-in Institut Goddard za svemirska istraživanja, rekao medijima da ga administracija nastoji ušutkati nakon što je prethodno u predavanju pozvao na smanjivanje emisije stakleničkih plinova. Iako Bushova administracija priznaje da se Zemlja zagrijava i da ljudske aktivnosti tome pridonose, ona istodobno dovodi u pitanje urgentnost problema i odbija potpisati sporazum iz Kyota o obvezatnom smanjivanju emisije stakleničkih plinova tvrdeći kako bi to štetilo američkom gospodarstvu. Nijedan znanstvenik, međutim, nije rekao da su dužnosnici koji su postavljeni po političkoj liniji utjecali na njihova istraživanja klimatskih promjena niti da su pozivani na odgovornost zbog dovođenja u pitanje stajališta administracije, kaže Post. Dapače, nekoliko znanstvenika je zadnjih godina dobilo više sredstava zato što se predsjednik George W. Bush usredotočio na istraživanje globalnog zatopljavanja umjesto smanjivanja emisije stakleničkih plinova. (HINA)

- 16:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #

06.04.2006., četvrtak

AUREOLA SUNCA (VELIKI HALO) by REFUL OD BURE

Danas sam promatrao ovu pojavu , ali nisam imao fotoaparat da je snimim . Na postu Crometea sam vidio snimak i sjetio se nešto napisati vezano za značenje ove pojave u pučkoj meteorologiji koju dosta pratim . Veliki bijeli prsten oko Sunca pojava je koja navješćuje zimi mraz ili jače zahlađenje , dok veliki bijeli kolut oko Sunca navješćuje oluju . Zahvaljujući mojoj noni imam podosta raznih godišnjih kalendara u kojima je osim pučkih uzrečica , napisano kako određivati vrijeme prema vremenskim pojavama . U literaturi iz vremena dok je još meteorologija bila vrlo slabo zastupljena , prognoziranje prema pojavama bila je jedina prognoza u doba bez medija. U svim tim knjižicama navodi se da ovakva pojava navješćuje zahlađenje , a zimi se pouzdano možemo nadati snijegu . Prema tumačenju iz narodne predaje odnosno pučke meteorologije ova pojava generalno gledano znači zahlađenje , ipak ne može se precizno odrediti koliko će stupnjeva pasti temperatura , ali sigurno postoji objašnjenje . Inače pronašao sam na nekim stranicama da nastaje prilikom loma zraka sunčeve svjetlosti kroz ledene kristale u višim djelovima troposfere . Postoji također i pojava kruga sa Suncem u sredini , i još jedna - pasunca ili sporedna sunca koja mogu biti bijele svetlosti ili ako zrake prolaze kroz kristale kao prizmu , onda se događa i disperzija bijele svetlosti pa je to sporedno sunce zapravo spektar boja razložene bijele svjetlosti . Da li je zima prošla ili nije , vidjeti ćemo uskoro , ali jedno je sigurno , zahlađenje stiže . DODATAK: Ovaj prilog je pisan 30.3. i do danas su se dogodila 2 zahlađenja sa snijegom u planinama.

- 14:14 - Komentari (0) - Isprintaj - #

PROGNOZE NA NORVEŠKOJ TELEVIZIJI (by KUTINA)

Princip prognoziranja je dosta sličan kao i ovaj u Hrvatskoj. Imaju, naravno, profesionalnog meteorologa kojem prvo stoji karta Europe i u kratko kaže što se događa na kontinentu,s tim što prvo imaju satelitsku snimku, koja je pozicionirana malo sjevernije nego kod nas,tak da se vide i svi sjeverni dijelovi, uključujući i Island (koji se kod nas ne vidi) , zatim dolazi karta sa sličicama, onda se pokazaju temperaturne karte, koje mijenjaju boje zato što se pokazuju minimalne i maksimalne temperature (boje su klasične plavo-hladna i crveno-vruće). Poslije toga pokazuje se samo karta Norveške isto prvo idu sličice, s tim da imaju par sličica koje kod nas ne postoje,recimo najčešće se po zimi od sredine zemlje pa prema sjeveru javlja znak sunca preko kojeg je povučena crna crta,to izgleda ovako -> (to znači da bi bilo sunčano, ali pošto trenutno traje polarna noć neće vidjet sunca), onda imaju detaljan prikaz po regijama (nordland,finmark,troms,...) isto sličice i temperature. Na kraju još imaju posebnu prognozu za Svalbardsko otočje. A nakon te prognoze za sutra,imaju prognozu za naredna 4 dana,a 3 kao kod nas, s tim što imaju kao dijagram za temperature,imaju linije u grafu. I na samom kraju još prognoza za planinska područja,s tim što imaju puno detaljniju prognozu vezano za skijališta,ledenjake(koju mi općenito nemamo),i naravno na kraju odjava,a sve ukupno kratko traje,maksimalno 5 minuta.

- 00:19 - Komentari (1) - Isprintaj - #

04.04.2006., utorak

NEVRIJEME U PAZINU, 29.03.2006. (by SNIHAR)

29.03.2006. je preko Hrvatske prelazila ciklona koju je Crometeo tim nazvao JUREK. Jurek je bio jako zanimljiva ciklona koja je donijela mjestimična jača nevremena, grmljavinu, zahlađenje, a u susjednoj Sloveniji je bilo i snijega! Snihar nam je ispričao svoje doživljaje sa Jurekom! OPŠIRNIJE 6:30 Jutro je osvanulo sa jakim SZ vjetrom, nebo je bilo djelomično prekriveno oblacima. Na istoku se vidio dio vedrog neba, kroz njega su kratkotrajno dopirale sunčeve zrake. Kišobran nisam uzeo jer na kišu nisam niti pomišljao.(vedrilo se i sa zapada). Uostalom bilo je 6 stupnjeva u mojem dvorištu. 6:50 Sjeo sam u auto i krenuo smjerom prema istoku, tj. unutrašnjosti Istre, do Tinjana udaljenog 5 km. Putem sam primijetio jačanje vjetra koji je imao i vrlo jake udare, lišće je nosio na sve strane, tanje grančice su se počele lomiti. Ubrzo sam zamijetio prve kapi, to su bile kapi srednje veličine pomiješane sa sitnim kapljicama. 6:55 Kratkotrajno sam se zaustavio i pogledao van kroz prozor, sa sjevera se približavala jaka naoblaka i to niski oblaci a iznad njih oblaci sa «prosječnom visinom», grmilo nije što mi je malo smanjilo strah, jer inače imam «malo» strah kada grmi. Uskoro sam shvatio da je upravljanje vozilom otežano, jednostavno me nosilo na sve strane, vani je puhao orkanski vjetar. Shocked 6:59 Konačno stižem na odredište, parkiram u djelomično zaštićenom mjestu sa sjeverozapadne strane zbog grmlja. Vjetar je i dalje olujan, te i dalje puše iz SZ. Pada jaka kiša, grube velike kapi pomiješane sa sitnim kapljicama koje nastaju udaranjem tih velikih kapljica u tlo i ostale predmete. 7:01 izlazim van iz auta bez ikakve zaštite a i ne vjerujem da bi mi puno pomogla. Usto je došao i moj prijatelj koji je imao kišobran ali kišobran nije imao funkciju. vjetar i dalje jača te puše nenormalnom jačinom, što nije baš meni poznato pošto se rijetko u ovom dijelu istre susrećem s jakim vjetrovima. 7:03 došao sam na 50 metara udaljenu autobusnu stanicu, na povišenom je položaju, uzvišena tako da je vjetar nosio sve pred sobom, kišobran je smrskan te ga je vjetar odnesao tko zna kamo. Kiša i dalje pada kao luda ali paralelno sa SZ. Jako je hladno, ne osjećam glavu ni uši, pada hladna kiša a glava mi je i dalje izložena, ne mogu je zaštiti, osjećam da mi je do mozga došla ta hladnoća. Rolling Eyes 7:05 i dalje traje nevrijeme, minuta se čini kao sat, nevjerojatan doživljaj, usto sjetio sam se Njemačke i nedavnog tornada kada je vjetar postao promjenjivog smjera. Puhao je sa svih strana, kružno!!!! Shvati sam da sam u vrtlogu i u centru nevremena, ali baš u samom centru, smjer vjetra nemoguće je procijeniti, jednostavno se igra s nama. Usto počinju padati ledene kapi, iglice leda i vjerovali ili ne SNIJEG, da kratkotrajno je padao snijeg, bilo je vraški hladno. Jedva sam gledao, sitne kapljice posvuda uvlačile su se pod kožu i letjele u oči, Ljudi nevjerojatno! Sjetio sam se CROMETEO foruma i poželio da ste samnom da to podijelim s vama! Počeo sam uživati dok je moj prijatelj skoro počeo plakati, da takvo je bilo to nevrijeme! 7:07 stiže Bus, vozi brzo pa naglo usporava na udaljenost od oko 500 metara, baš sam ga vidio, mogao sam procijeniti i do kuda puše tak olujan vjetar! Vidio se po kiši smjer vjetra! Sav mokar i pothlađen sa nevjerovatnim bolovima u glavi(doma sam si je grijao toplim zrakom iz klime) ali ipak sretan krećem u bus. 7:09 nakon par minuta vožnje, ma kojih par minuta, nakon 1 km, nevremena nema, suha cesta, slab vjetar, na istoku se nadziru oblaci. 7:35 stigao sam u Poreč, sunce se nadzire na istoku, vide se oblaci……..i strašan mali oblak u smjeru Tinjana i to oblak koji je ispod imao puno malih visokih pijavica, sigurno su one! Imam svjedoke! Čudio sam se i čudio, a i malo žalio što nemam fotoaparat ali ipak nisam ga želio izlagati ovoj vremenskoj neprilici. Oblak se kretao prema sjeveru. 8:00 ubrzo se u Poreču razvedrilo a oblaka i na istoku raskidala. 14:30 Pišem ovo a glava me nepodnošljivo boli zbog ovog strašnog hladnog vjetra, osjetio sam ga po svom tijelu(ako sam u mozgu jesam i u gaćama Laughing ).

- 17:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #

OPASNI PARAGLAJDING

Ovu priču nam je poslo Siniša Pintar iz kluba padobradonskog letenja (paraglajding). Svakako pročitajte dramatičnu priču o letaču koji je pukom srećom preživio let u olujnom Cumulonimbusu! Drama u Buzetu 26.7.1997. Ovaj članak napisao sam par dana nakon doživljaja, dok su utisci bili svježi i pamćenje puno detalja. Materijal je preslikan u više primjeraka koji su podijeljeni letačima prisutnim na predavanju o sigurnom letenju održanom početkom ove godine. Drago mi je da sam uspio doći do prilike da uopće mislim (dakle jesam), govorim i pišem o tom doživljaju, a čitatelje letače pozivam da mentalno eksperimentiraju s ovim iskustvom, onoliko ‘stvarno' koliko im je jaka mašta, i neka na tom ostane. Kad zapazite olovno nebo, bilo gdje u vidokrugu, ili kad neki od nevinih oblaka ‘krene' u vis kao ogromna cvjetača, držite se pive, šaha, biljara, društva, televizije ili priča i pratite što se događa, učite sa sigurne udaljenosti. Ili se sjetite i još jednom pročitajte ovaj članak i zamislite da ste tamo gdje vam nije mjesto. D.J. Drama u Buzetu 26.7.1997. ulijetanje i prolet kroz Cumulonimbus Subota, 26.7.97. U Zagrebu, prijatelj Bešo i ja ustajemo oko 6h, na brzinu pakiramo stvari, tuš, bacimo sve u auto i krenemo oko 7h za Buzet. U meni osjećaj, ne bih danas letio. Vrijeme problematično, prolazimo kroz kišne zone, vani temperatura oko 16oC, malo preniska za ovo doba godine. U Severinu, smažemo sir i vrhnje, i po gibanicu. Za Rijeku, obilaznica, tunel Učka, Lupoglav, Roč, Buzet. Stigli u hotel Sun Sport oko 10:30. Ekipa je već tamo - Boris, Kruno iz Karlovca, Karlo, Danko, Božo, Radovan, Srećko i cura mu, Leo, Zlatibor iz Šibenika, Joža i Sandi iz Buzeta. Popijem kavu sa šlagom i mineralnu. Platimo kotizaciju za tekmu, dobijemo precizne mape terena (Buzet i Tribalj), film, 7-segmentni ‘digitalni' set naljepnica za takmičarske brojeve, ja sam 08, ispunimo prijave. Unesem prijave u prijenosno računalo. Dogovorimo se da krenemo na start, nešto prije podne. Pratim Karla, stižemo na vrh. ‘Raspadalica', tu sam prvi put u životu. Start je okrenut na jug, širok, stanu tri krila paralelno, relativno kratak i strm, sa ravnog se odmah ide dolje, ispod je pruga. Briefing, određuje se zadatak tekme - startni marker će biti postavljen odmah na livadi ispod pruge, prva kontrolna točka je crkva Črnica na zapad, pa crkva Sv. Tome na istok, potom veliko raskršće sa semaforima u Buzetu, ponovo crkva Črnica, pa slijetanje na livade k Buzetu. Lijepimo brojeve na krila. Start je iz zraka, prozor (početak polijetanja) se otvara u 13:30, marker postavlja u 14:30, tad i počinje tekma. Pripremim sve stvari, robu, kameru, instrument, radio stanicu, podešena na najavljenu frekvenciju, pa odem malo sa strane, malo mira i koncentracije. Zamišljam idealan start, super uvjete letenja i tako. Smirujem se. Da sam sá m, sigurno ne bih letio taj dan, nisam imao dobar osjećaj. Ovako, prvo hrvatsko prvenstvo, ja predsjednik organizatorskog kluba, pukao bi Ego u sto dijelova da nisam poletio. Na startu, Leo prvi, pa Danko. Ja obukao bermudice, friško tiskani T-shirt KSL-a, bijelu potkošulju dugih rukava, gore otkopčana vjetrovka. Na nozi instrument, Aircotecov Top Navigator. Frekvencija podešena na 147,800 MHz. Prvi put da sam to uradio, odlijepim čičak s rezerve, tako da me ne smeta ako bi je slučajno trebao baciti. Startam u 14:05, na rikverc, malo žongliranja oko ravnoteže na početku, start OK. Puše čisti zapad, 16 km/h. Potom krenu Karlo, pa Kruno iz Karlovca, Radovan, Srećko. Surfamo po padini uz nešto malo termike. Izvadim rukavice iz džepa, navučem ih. Nekako sam se bolje osjećao, i tako vozimo do 14:25, pet minuta pred startni marker. Moje krilo, Pagat, čini mi se da je spor, moram si nabavit brže krilo, i više ga opteretit! Sa strane Učke pa malo na jug crni se, pada kiša, ali to nas ne bi trebalo mučiti, puše zapad, daleko smo od te situacije, i uz vjetar. Par minuta pred start tekme berem visinu. Nesvjesan situacije, nije mi djelovalo baš opasno crnilo koje se počelo raditi sa sjeverne strane, iz smjera Žbevnice (1.014 m). U 14:25 oglase se organizatori, nakon kraćih konzultacija s Dankom, trka se prekida, idemo svi dolje... Ja pomalo na jug - jugozapad. Fino diže, konstantno, od +0,5 do +3 m/s. Nagazim na speed, da izađem ispred oblaka koji su se nadvili i počeli spajati iznad nas. Nalazim se na 1.300 m. Danko iza-desno, drži uši, Karlo s desna, isto uši, Leo ispred mene, ide normalno. U 14:31 sam uradio prvi put B-stall, i propadao sam 7 m/s. Spustio sam se do 1.080 m. No, B-stall bi mi se deformirao u ružu, kao kod frontalca. To me zbunjivalo i plašilo, tako da sam ga ispustio i korigirao... I tako, jedno četiri puta. Sa tim manevrima, ipak sam bio najniži od svih, naizgled najsigurniji za spust. No, u jednom trenu, uz B-stall, dižem se 2 m/s gore!!! Kako to? Počelo je dizati, od 2 do 5 m/s. Vidio sam Lea ispred sebe, kako ulijeće u bazu oblaka, u crnilo, potom sam ja uletio. To je bilo na oko 1.300 - 1.380 m, baza se spustila. Uletio sam u oblak, smiren, bez panike, u stvari totalno nesvjestan situacije. Pomislim na tren, valjda se neću sudarit s Leom, on je tu, u blizini, pa ipak, mislim, male su šanse. Ulijećući u bazu, pomislio sam, sreća da imam Top Navigator, blizu sam ruba, svega par sto metara na jug, držat ću pravac, nagazit na speed, to mi sigurno neće biti problem. Nešto se čudno događalo - nisam bio u stanju okrenuti i držati smjer juga!!! Što je s tim Top Navigatorom? Oznaka smjera podivljala! Nije moguće da idem na sjever, to je suprotno od potrebnog odnosno željenog smjera! Dizanje zgodno, od 5 - 7,5 m/s, na trenutke i 10 m/s. Tako sam uletio kao jelen u kumulonimbus, najopasniji od svih oblaka. Sve se odvilo munjevitom brzinom. Uradim frontalac, prvi put u životu, bez straha, ovo što me vuče gore puno je opasnije, odjednom postajem svjestan. Uz frontalni zastoj penjem oko 10 m/s. Kroz glavu mi prođe misao: Davore, ušao si u kumulonimbus. Pošto sam dosta čitao i pisao accident report-e, ne sjećam se da sam primjetio da se netko iz takve situacije izvukao živ. Postaje hladno, strahovito hladno - prvobitna kondenzacija je prešla u kapi, a one su se počele zaleđivati na mojoj ljetnoj odjeći. Preko radio-stanice nered - svi dijele savjete - niti u ludilu nemojte baciti rezervu; Davore, gdje si; Radovane, javi se... Nisam više slušao, ali me je obuzimala samo jedna misao - moram se u nešto zamotati, inače ću se smrznuti. Otpustio sam frontalac, i odlučio baciti rezervu, s ciljem da se zamotam u padobran, jedinu stvar koja me mogla utopliti. Instrument divlja, čak do 18 m/s. Prema kasnijoj analizi leta, čini mi se da sam rezervu bacio na oko 2.590 m, u 14:38h. Uradio sam asimetrično zaklapanje lijeve strane Pagata (povukao lijevu A-gurtnu), ušao u oštru spiralu, pa trznuo ručicu rezerve na desnom boku sica, bacio kontejner desno, cimnuo gurtnu, da se prije otvori. Nekoliko trenutaka horrora, učinilo mi se da se rezerva nije otvorila. No, osjetim zatezanje, pogledam gore, kupola rezerve je formirana. Hvala Bogu! Skupljam Pagata, glavno krilo, vučem ga svom silom za lijeve gurtne, skupljam u krilo, motam u noge, da mi čuva toplinu. Malo uho Pagata, desni kraj, ostaje lamatati. Na radio stanici mess, zovu mene, Radovana, Srećka, ne znam koga. Javim se, tu sam, na 4.500 m, otvorio sam rezervu, idem gore s 10 m/s. To je bilo moje zadnje javljanje. Poslije mi je rekao Boris, da se ježio od zvuka varia, pištav, gotovo neprekidan, visok ton, da sam zvučao potpuno sabrano i smireno, kao da idem pišat. Čuo sam funk, panika, gdje je Davor, Davore, javi se... Opet se sjetim, prevodio sam accident report-e, ajme, što će biti ako mi se rezerva počne uvrtati, a ja visim samo o jednoj točki? Gledam gore, češka rezerva stabilna, napeta, krpa, kupola, ne uvrćem se oko nje. U kratko vrijeme uspostavio sam odnos povjerenja prema njoj. Pomislim, ne mogu se javljat, dečki, sad mi je bitan svaki atom snage i energije koji imam, tu može biti razlika između života i smrti. Mislim, kako da držim krilo među nogama i zakopčam si mokru vjetrovku? Ne ide mi, odustajem, vučem Pagata u sebe, motam ga. Tuča, pada po meni, bubnja po kacigi, iz svih smjerova. Instrument tuli, gornji najviši, gotovo neprekidan ton, zalijepio se, ne gledam ga stalno, vjerojatno bih se onesvijestio kad bih vidio što se dešava. Strašno. Baca me i šuta na sve strane. Okolo pucaju munje i gromovi, s lijeva, s desna, odozdo, iza, sa svih strana, svako malo prigušeni bljesak pa potmula detonacija kroz crni oblak. S koje udaljenosti? Ajme majko ako uletim u to, smrvit će me u dijelu sekunde! Pomislim, Davore, šanse da ostaneš živ u ovom su ti nula, potpuna nula, prihvati to kao činjenicu. Sklupčan, ne znam koliko, molim Boga da mi sačuva život. Hoće li biti puno ljudi na pogrebu? Pomislim, smrt, najbolja bi bila da se onesvijestim, pa onda padnem u kupolu, pa dum, na zemlju. Moj otac, u Rijeci je, da li zna da sam tu, iznad njega, možda udaljen dvadesetak kilometara zračne linije, njegov jedini sin, da su mi ovo posljednje sekunde života? Tad se uhvatim, Davore, kakve su ti to glupe misli, ne smiješ se prepustiti, još si živ, da li si učinio sve što možeš da se osiguraš! Nalazim se na oko 6.000 m! Ta visina, ili ću ostati bez kisika, ili ću se smrznuti. Počnem svjesno ubrzano disati, hiperventilirati se, da se ne onesvijestim bez zraka. Postaje opasno hladno, ja u bermudicama, na preko 6.000 m, puše strašno, ledi. Ne, ne smijem si dopustiti osjećaj zime! Sjetim se Kalmana Žihe, on je proveo na Himalaji kod Pisang Peak-a tri puna dana s otvorenim prijelomom noge, na minus trideset, imao je nevjerovatnu volju za životom, nije si mogao dopustiti smrzavanje, pogotovo ne prepuštanje. Davore, zabranjujem ti luksuz osjećaja hladnoće, to si sad ne možeš priuštiti!!! Do koje visine će me posisati? Koliko dugo? Da li ću ispasti iz ovog oblaka, i kad, i gdje? Ali, postajem totalno priseban. Mislim si, sad je riječ o finesama koje mogu značiti razliku između života i smrti. Dok si svjestan, i u redu, što još možeš napraviti za svoj život? Da li si dobro omotan o Pagata? Oslobađam desnu ruku, uguravam Pagata u sic s lijeve strane, povlačim desnom rukom iza leđa, vadim zadnje atome snage, slab sam. Upetljavam krilo u noge. U svemu tome, nekoliko puta skoro izgubim rukavice. Na pol svučena rukavica, pomislim, e, nećeš s moje ruke, navučem je, tanku kožnu rukavicu, korisnu. Mislim si, ako se onesvijestim, bitno je da se ne ugušim, to je OK, visio bih s glavom na dolje, pa je bitno da se ne smrznem, da li je Pagat osiguran, i dobro omotan? Da li bi se Pagat otpetljao i zapetljao o rezervu, ista je tema. Ja, odletio sam do 6.570 m, s maksimalnim penjanjem od 21,6 m/s... Gore je zima, najveća je zima to što me propuhuje sa strane leđa, između sica i leđa, tu nisam zaštićen, visim polugol. Nožne gurtne su mi se urezale u prepone, boli, ali to nije ništa prema svemu što se događa. Kupola rezerve, vrtjela se svugdje okolo, sa strane, srećom nikad ispod mene, češka rezerva, volim te, molim te, izdrži! Onda je počelo spuštanje, od 3 to 15 m/s, do oko 3.360 m, pa ponovo lift na gore, ali slabije, od 2 do 8 metara samo, do nekih 5.500 m, pa opet dolje. Odjednom ugledam nešto, Zemlja, ne mogu vjerovat svojim očima. Nada, ostat ću živ. Zemlja, Majka Zemlja, postoji, tu je, gledam u nju, idem prema njoj. Prekrasno jezero, šume, divna priroda. Tuča pada, horizontalno, i ja s njom. Idemo brzo prema dolje, i velikom horizontalnom brzinom. Tuča se zagrijava i pretvara u krupne kapi kiše. Putujem s lijevog boka - leđno u odnosu na zemlju. Kupola, totalno je neupravljiva. Cijela situacija se transformira. Svijest se potpuno usmjerava na novo, pristajanje. Pokušavam se sad riješiti omotanog Pagata, da ga malo bacim van, neka i on radi neki otpor, bit će bolje. Scena postaje lošija - letim ka niskonaponskom strujnom stupu, sparušena šuma, kao da je gorjela, šiljci stabala prema gore i sa strane. Neću valjda sad nakon svega završiti u struji, ili nabijen na golo drvo. Davore, ne budi nezahvalan čudu koje ti je dozvolilo da iziđeš neozlijeđen iz kumulonimbusa! Pripremam se u mislima na doček i otkotrljavanje kod udara. Brzina kojom se krećem djeluje ogromna, horizontalno, kao na autoputu, tuča pada paralelno sa zemljom. Ispružim se, spreman sam na padobranski doskok i otkrljavanje, skupim noge. Prošao sam za mrvu naponski vod. 'Pristanemo', tresnem leđima u stablo, pri korjenu. Leđima, iz zraka mi se to činilo jako loše, u stvari je super, air-bag na Voodiu amortizirao je udarac, da ga nije bilo možda bi pukla kičma. Ja stao na noge, na zemlju, smrznut, pokisao, preplašen, u šoku, ipak, živ, totalno neozlijeđen, upravo nemoguće! Otkopčam sic, on ostaje visiti na metar i pol od zemlje, parkiran, kao dječja ljuljačka. Tresem se od zime, kiša pljušti po meni kao iz kabla. Javljam se na radio stanicu, Davor ovdje, živ sam, i u redu, pristao sam, stanica je stalno u predaji, valjda je voda napravila kratki spoj. Isključujem radio stanicu. Foto aparat, htjeo sam slikat scenu krila na stablu, no aparat je mokar, zamagljen i ne radi. Kako se tresem, od zime, i od šoka, na trenutak pomislim da se umotam u krilo, i tako utoplim. Odustajem, idem odavdje. Niti ne pomišljam na to da skupljam i nosim opremu. Iz kontejnera sica izvadim tad suhu trenerku, gornji dio, skinem svoju lila vjetrovku, da stavim nešto ‘suho'. Neće dugo trajati, kiša lije kao iz kabla, dok sam je obukao trenerka je bila totalno mokra. Foto aparat spremim u džep sica. Vadim vreću od krila, stavljam je na glavu, gledam gdje sam, uključujem novi let na Top Navigatoru, da snimim GPS poziciju mjesta pada i krila. U želucu mi je mučno, visinska bolest, nedostatak kisika, ili samo od tumbanja u olujnom oblaku? Instrumentu treba malo vremena dok ne ‘uhvati' satelite, na čistini izvan šumarka. Šumski put, u dobrom stanju i relativno širok, odmah je do mene, na 20-ak metara! Od cijelog kaosa u oblaku, spustio sam se na izvanredno mjesto. Krenem putem, desno, za par minuta dođem do nekih kuća. Glas me ne služi, povičem ima li koga, uplašim se, ne mogu si prepoznat glas, visok, piskav, promukao, slab. Kuća je naseljena, vide se znakovi života, no, izgleda da trenutno nema nikoga. Ne ulazim u dvorište, idem dalje, čujem aute, vidim ih, mostić preko potoka, cesta, savršeno! Cipele šljapkaju, pune vode, kiša pljušti. Oblak me je povukao, sažvakao i ispljunuo van, zajedno s kišom. Na cestu, krenem desno. Stopiram, obilaze me u luku. Ljudi se boje da im avet iz šume ne zablati čiste i suhe siceve auta. Da umirem ne bi stali. Srećom nije mi o glavu. Tresem se i idem dalje, razum mi radi - zamisli, Davore, na što ličiš, odrpan, potpuno mokar, s vrećom na glavi i nekakvom čudnom spravom u ruci? Tko bi ti stao takvom? Svega možda dvjesto metara dalje, tabla ‘Šušnjevica' na lijevo, ‘Vozilići' na ravno. Vozilići, tamo sam k'o klinac išao na pršut sa starcima. Mjesto, civilizacija, ljudi! Prođem groblje, dođem do jedne kuće, dvokatnice, nove, još nije riješena žbuka. Vidim da je naseljena, stvari okolo, dječji bicikl, auto, vrt uređen. Popnem se stepenicama, zvonim i lupam na vrata. Otvori mi čovjek, ja njemu, oprostite, letio sam padobranom, uvukao me olujni oblak, pao sam tu negdje u blizini s rezervom, zima mi je i u šoku sam, da li se mogu javiti od Vas, pomozite mi, molim Vas. Branko Rabar, oko četrdesetak godina, malo niži od mene, malo šepa, sitan, primi me. Dam mu broj mog GSM-a kojeg sam ostavio dečkima na terenu, čovjek zove, javi se Meštar, ja mu objasnim da sam živ i zdrav, da se nalazim u Šušnjevici, kuća kod groblja. Uđem u kuhinju, u želucu mi muka. Sjednem, tresem se kao zec, dođe žena od Branka, zamotaju me u deku, da se utoplim. Otišla je i pronašla mi je stvari, robu, gaćice, potkošulju, majcu, traperice, bijele sportske čarape. Pričam ljudima, kažem, čudo je Božje da sam ovdje, živ, i pričam s vama, počnem plakati, objašnjavam da sam uletio u olujni oblak, da je malo ljudi to preživjelo, da ne mogu vjerovat da sam tu, živ. Potom odem pod topao tuš, perem se, cijeli, kosu, topla voda me miluje, perem se nakon ponovnog rođenja, skidam sa sebe blato, znoj, strah, šok. Trljam se ručnikom, oblačim robu, premale gaćice, pa divne preširoke, demodee traperice. U kuhinju, pitaju me ljudi da li bih što jeo, pio kavu, zlo mi je, povraća mi se od same pomisli da nešto stavim u sebe. Kažem im, samo malo, samo da malo dođem k sebi, sad mi je super, pričam ljudima, letjeli smo, kod Buzeta, imali smo utakmicu, uletjeli smo u olujni oblak, ne znam što je s drugima, bio sam na 6.570 metara, ne mogu vjerovati da sam živ. Top Navigator, švicarska sprava prve klase, radio je besprijekorno, bio je totalno mokar, u ledu, na toj visini, nije zastao. Rabari imaju curicu, malu plavu slatkicu, možda oko tri godine, sramežljiva, viri, pa okrene glavu kad je pogledam, pupa, lutka, tako su joj tepali. Kažem, imate divnu kćerkicu. Iziđemo na balkon, vani sunce, nebo čisto kao kristal, niti traga od monstruozne mašine koja me usisala, novi dan, sad je oko 16h. Otresam radio stanicu od vode - gornji konektori za mic/zvučnik nisu bili zaštićeni gumicom, natopili se. Radio stanica ponovo funkcionira. Javljam se, netko mi odgovara, tiho, isprekidano i nerazumljivo, kažem da sam kod groblja, ne razumijem, odjednom čujem ženski glas kako zove Davoreeee, javim se, trčimo do groblja, Duška, iz Pule, prvi put je vidim u životu, sa crvenkastim Renault Meganeom, kod groblja, kaže meni, ja sam tu kod groblja a ne ti, a ja, pa i ja sam, ova kuća je svega 50-ak metara udaljena od groblja. Duška, iz Tića, Karlova učenica, dođe gore, upozna se s Rabarima, pakiramo moje mokre stvari u vrećice, teške, zamolim Rabare da mi ako mogu daju neke cipele, da ne idem u mokro, dobijem neke starije trekking šuze, malo velike, tople, sunce sije i grije me. Duška strpljivo stvara prostor u autu, stavlja moje stvari, kaže mi sjedi, nemoj ništa raditi, polako, sve je u redu. Šušnjevica, 21 km zračne linije udaljena od Buzeta, ima komad puta autom, dobrih pola sata. Ovo je rekord u preletu kupolom, golom krpom. Pozdravim se s Rabarima, kažem, doći ćemo ili popodne po krilo koje je u šumi, ili sutra ujutro, onda ću vam vratiti robu, oni kažu, nema problema, idemo. Kaže Duška, kako je jednostavno umrijeti, poginuti tako, bez veze, je li? Dan bi nakon toga izgledao jednako, malo bi tko to primjetio, ne isplati se, šta ne? Pričam joj utiske, kažem, da, poginuti je bilo super jednostavno, u stvari. I ne, ne isplati se. Kaže Duška, jedan je završio u bolnici u Rijeci, otvorio rezervu, trosnuo, pukao mu jedan kralježak, frka, morat će ga operirati. Sa zemlje gledano, u nekoliko minuta nastao je kaos, totalni kaos. Dođemo u Buzet, u hotel Sun Sport. Tamo društvo, Danko, dođe, zagrli me, kaže stvarno sam sretan da te vidim, a ja njemu, Danko, ne pretjerujem, ali čudo je što me sada gledaš. Matko, Bešo, hrgan dalmatinski, dođe, izljubi me u oba obraza i u čelo. Kaže, to nikad ne radim, ovo je sad slabost, ne računa se. Pitaju me, na koliko sam bio, na 6.570, na šest tisuća i petsto sedamdeset metara. Ne mogu vjerovat svojim ušima, poslije im pokažem let na Top Navigatoru, zvijer me usisala na 6.570, pa šutnula na 3.500 pa bacila ponovo na 5.500, pa pljunula van. Ostali - Danko, doživio je sve moguće ekstremne situacije, dvije negative iz koje krilo nije išlo van, pa je to izvukao full stall-om, tako je nekako izašao van, sletio na neku livadu. Karlo, u negativi bacio rezervu na oko 30-ak metara, taman se otvorila, dunuo u naponski vod, krilo se oparalo, njemu ništa. Srećko, potegao je cijelu lijevu stranu krila, novi manevar u paraglidingu, nije bacio rezervu, držao je tako, super oštru spiralu, oko 20-ak minuta ga je držalo, ni gore ni dolje, na kraju se ipak spustio, prste ne osjeća, ukočili su mu se. Radovan je uvukao podlaktice u A-linije, povukao to skroz, nije ispao frontalni stall, nego super velike uši, valjda su po dvije komore ostale otvorene sa svake strane, dizalo ga je +10, na kraju se nekako spustio, kaže Bešo, izletio je iz oblaka kao kanta, padao je kao kamen. Sletio na neko grmlje vertikalnom brzinom oko 7 m/s, otpao mu i odletio vario, ozlijedio nogu, dva sata išao kroz grmlje i šumu, nosio je i krilo sa sobom. Na obje podlaktice zasječen, kao da ga je neko sjekao sajlama. Kruno iz Karlovca, snimljen na video, bacio rezervu, a nije utrnuo glavno krilo, sve je prilično brzo padalo. Udario je na rub šume, polja i vinograda. Slomio je kralježni pršljen, prebačen hitnom u Rijeku, u ponedjeljak ide na stol, na operaciju. Kasnije se ispostavilo da operacija ipak nije bila potrebna, zalili su ga u gips, oporavio se. Leo, nema ga. Ja kažem Danku, koliko se ja sjećam, on je bio cca 150 m ispred mene, prema jugozapadu, i 50-ak m iznad. Uletio je u Cb zajedno sa mnom, to je ono što ja znam. On je negdje prošao istu situaciju kao i ja. Nema ga, ne javlja se. Ekipa je trebala ići na preslušavanje u policiju, ja nisam htio. Nakon ovog što sam doživio, sigurno ne idem na policiju, sad se neću objašnjavat s nikim, nek' me zatvore ako hoće, ja se letenjem nikad nisam ni bavio u životu za njih. Inteligentni ljudi, umjesto da pitaju tko je bio u zraku, i jeste li svi ovdje, pronađeni, oni raspalili po radio stanicama i opremi! Kad su se vratili, a to je trebalo uradit prije, već je oko 19h, rekoh, treba potražit Lea, to su bespuća, on je prošao situaciju sličnu kao i ja, trebamo tražiti helikopter, da ga nađemo. Zovemo policiju, nema slobodnih helikoptera, danas je Franjo Tuđman na Brijunima, osiguravaju ga, svi su uz njega, moći će poslat helikopter tek sutra, iz Zagreba. Bešo će otići po moj auto na start, Darko, Tina i ja ćemo do Šušnjevice, dok je dana, probat naći krilo. I tako nas troje krenemo ka Šušnjevici, ostali tražit Lea, gdje? Ja sam siguran da pronalazimo krilo odmah, imam Top Navigator, dođemo na cestu pred Šušnjevicu, skrenemo na bijeli put, mostić, to je to. Ali, nekako mi je čudno, tu su neke kuće koje nisam vidio, nisu bile tu, sigurno bih inače išao do njih! Bazamo šumom, scena mi je nepoznata, sjećam se naponskog stupa, ali šuma nije izgledala tako, nije bilo tih kuća. Mrdamo tako do mraka, odustajemo, sutra ćemo probati ponovo. Darko svako malo zove Lea na funk, on se ne javlja. Nazad u Buzet, u Sun Sport, ekipa je tamo. Leo, pronašli su ga, živ je, spava u hotelu, ispljunulo ga je kod Učke, bio je na 6.520 m, sa paragliderom, držao je A-linije ispod nogu, ispod listova, sletio je ‘normalno', pa je bazao po šumi, dofurali su ga stopom do Buzeta. U redu je, osim što mu je desna ruka smrznuta i listovi crni od hematoma od struganja A-linija. Summa summarum, svi smo živi, i praktički čitavi, osim Krune iz Karlovca. Moglo je gorjeti sedam svijeća, uredno. Naveče, smjestimo se u Roč, kod nekog tipa koji je nudio smještaj prije starta. Idemo pod krov. Oko 23h smo raspremljeni, krenemo na večeru, konoba Fortuna, simboličnog imena. Večera, Beki, Tina, Vargek, Zlatibor, ja, pridruže nam se Danko i Boris. Jedem tartufe sa šupljotima, super su, salata od kupusa i zelena, divno. Častim društvo, treba proslavit rođendan. Služe nas dvije cure, jedna sitna, druga visoka, polugole, to je izgleda u ovim krajevima neki đir, dečki, kako vam se sviđa Roč, mi, super je, divno. Naveče pod krov, zahvalim se Bogu što sam živ, zaspem kao beba, totalno iscrpljen. D.J.

- 13:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #

DOBRODOŠLI NA CROMETEO BLOG!

- 13:27 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.