Marketing
VJETAR - VJERNI PRATITELJ MORA
Gibanje zraka u atmosferi zove se strujanje, a horizontalna komponenta strujanja zove se vjetar. Zato se pod vjetrom obično misli na horizontalno gibanje zraka, paralelno sa površinom Zemlje.
Vjetrovi su kretanje masa zraka koje određuje razlika tlaka između dvaju susjednih područja. Što je ta razlika u tlaku veća, vjetar je jači, a vjetrovi uvijek pušu od područja višega tlaka prema području nižega. Zbog rotacije Zemlje, smjer puhanja vjetrova nije okomit na izobare, na sjevernoj Zemljinoj polutki skreću udesno, a na južnoj ulijevo.
Brzina, odnosno jačina vjetra mjeri se u kilometrima na sat (km/h) ili metrima u sekundi (m/s), ali mjerna jedinica koja se najčešće koristi u pomorskoj meteorologiji i u nautici je čvor (kt) - udaljenost koju vjetar prijeđe za sat vremena izražena u miljama (nm/h) (1kt = 1,852km/h). . Snaga vjetrova određuje se po Beaufortovoj ljestvici. Ona sadrži opisane opažene karakteristike manifestacije pojedine snage vjetra, pa se koristi onda kada nam iz bilo kojeg razloga mjerni meteorološki instrumenti nisu dostupni. Opisne karakteristike se posebno prikazuju za kopno i more.
Beaufortova ljestvica podijeljena je na skalu jakosti od 0 do 12. 0 Beauforta označava tiho vrijeme bez vjetra, a 12 Beauforta orkanski vjetar koji puše prosječnom brzinom 118km/h i više.
Instrument kojim se mjeri snaga i smjer vjetra zove se anemometar. Vjetar, kao što smo rekli, određuju njegov smjer i jačina.
U vremenskoj prognozi za Jadran u medijima često čujemo izraze poput «more 2». Takve prognoze najviše koriste pomorcima, ribarima i nautičarima, ali nije na odmet i da ostali građani razumiju značenje spomenutog pojma. Svjetska meteorološka organizacija (WMO) odredila je ljestvicu stanja mora po svojoj klasifikaciji, a koju su dužne koristiti pojedine državne meteorološke službe. Stanje mora se označava brojevima od 0 do 9. Za primjer ćemo uzeti stanja mora: 0,2,4 i 9. (Ostale opise možete vidjeti u tablici 2). Tako stanje mora 0 znači da je more potpuno mirno (bonaca), nema vjetra i nema valova. More 2 znači da znači da je more malo valovito sa valovima visine od 0,1 do 0,5m. More 4 znači valovito more sa valovima od 1,25 do 2,5m. Kada je stanje mora 5 i više onda je boravak na moru opasan, i meteorološke službe izdaju posebna upozorenja pomorcima. Na ljestvici je stanje more 9 najteže predviđeno stanje mora sa valovima preko 14 metara. Srećom takvo stanje mora se ne može zabilježiti na Jadranu, a događa se na oceanskom području. Kod nas se vrlo rijetko dogodi stanje mora 7, kao što je bio slučaj 26.12.2004. kada je orkansko jugo puhalo na Jadranu, a bilo je dovoljno jako da uništi anemometar na Palagruži.
Na Jadranu susrećemo najčešće 3 glavna vjetra: bura (NE), jugo (SE) i maestral (NW).
Ti vjetrovi – a uz njih još i lebić (SW), vjetar sa jugozapada koji je rijedak – mogu postići olujnu snagu. Lebić je vjetar od kojega naše luke zaziru, jer puše okomito prema obali, a većina naših luka je zaštićena od juga i bure, ne i od lebića. Drugi, sporedni vjetrovi pušu najčešće umjerenom snagom. Od ostalih vjetrova javljaju se levant (E), tramontana (N), oštro (S), garbin (WSW) i pulenat (W).
Učestalost, jačina pa i smjer glavnih vjetrova mnogo zavise od lokalnih prilika. U sjevernom Jadranu češća je olujna bura, a u južnom je češće olujno jugo. Pred Bokom Kotorskom i Dubrovnikom najčešći je jugoistočnjak (SE), pred Hvarom jugolevanat (ESE), u području Pule levanat (E), a u Rijeci i Senju bura (NE).
Vrlo je čest slučaj da u sjev. Jadranu puše bura, dok u južnom Jadranu u to isto vrijeme puše jugo. Granica između bure i juga je onda često crta koja spaja otok Biševo s rtom Ploča. Učestalo se događa i to da od otoka Raba do Tršćanskog zaljeva puše bura, a istodobno u Dalmaciji puše jugo.
Post je objavljen 18.04.2006. u 00:00 sati.