Tok misli.

utorak , 31.03.2015.

Evo, već duže vrijeme nisam napisao post. Žao mi je zbog toga, ovo je moj jedini način komunikacije s Vama. Faks, računalo i osobni život udaljili su me od ovog bloga. Ali pošto ne želim javno (u smislu prema nepoznatim osobama) govoriti što mislim o svemu, govorit ću ovdje (odnosno pisati).

Eto redom, nedavno sam pristupio jednoj stranci, u namjeri da pokušam nešto promjeniti. kad kažem "pokušam", mislim na ono "bit ću dio toga". Smatram da ne mogu napraviti puno, s obzirom da studiram u drugom gradu i nemam vremena
za ništa. Ono što me brine, jest predavači. Njima se nije pametno zamjeriti. Ja ne razumijem njihova razmišljanja i stavove.
Da li je smiješno da profesor digne ruku i kaže, citiram "za dom spremni, a?"
Da li je smiješno da ljudi omalovažavaju neke narode, neću spomenuti koje?


Znam da ponekad i ja zvučim tako, ali čovjek mora imati granice. Ovo je fakultet, a ne blog tamo nekog šabana koji piše raznorazne ideje i razmišljanja. Takve stvari nisu primjerene za fakultet.

I sad ja razmišljam, koji ku*ac e događa? Zar je došlo do toga da ljudi komentiraju politiku i na predavanju? Ne može se shvatiti da je politika za sabor, a predavanje je predavanje. Ako imaš što za reći, reci, ali ne na takav način.
Podjela je sve više, osobito u Hrvatskoj. U mojoj ulici duže vrijeme se ništa nije dogodilo. Nitko nije otišao van, nitko čak nije ni preminuo ili slično (kuc-kuc-kuc-da ne zacopram :) ), ali nedavno je otišao jedan susjed u Norvešku, sa svojim prijateljima. To mi je bilo dosta da shvatim da se ljudi zaista iseljavaju, i da će toga biti još. Ja se isto nadam da ću biti dio te statistike. Iskreno.

Ponekad se pitam, "što ti to treba?", koji je razlog zašto se ja toliko s time opterećujem. Ta briga oko politike, HDZ-a, SDP-a, Kolinde, Josipovića, šta to meni treba. Ali takav sam, nepravda i gluposti me smetaju.

Smatram da je sve moguće, pa čak i naći posao u Hrvatskoj. Nije to nikakav izazov. Ali izazov je dobiti plaću na vrijeme, te da posao ide svojim tokom neko vrijeme. Potrebna je samo koncentracija,odnosno "fokus". Usmjeriš misli na nešto i ne puštaš. Vrlo je jednostavno, kad shvatite shemu. ja sam shvatio, trebalo mi je 2 i pol godine, ali sam shvatio. To je jednostavno, kao da ste našli novi folder na računalu, npr "ne otvaraj" ili "stroga tajna", i s uzbuđenjem idete pogledati što se tamo nalazi. Strah Vas je, ali znatiželja je jača. To je kao novo poglavlje iznimno zanimljive knjige, u ovom slučaju ta knjiga se zove život.

Moj trenutni fokus je na faksu. Ne nadam se, nego se borim. Od nade nema ničega. Ako se borite za nešto, onda mijenjate svijet. Nije isto razmišljati "naučit ću 50 pitanja od sto i boli me briga" ili "naučit ću svih 100 pitanja, makar mi trebalo 10 sati i neću ići van". Razlika je u fokusu. Razlika je u tome, kolko ste spremni dati svoje vrijeme za nešto. Ako je men došlo do toga, da mi je jedina, ne želja, već borba da završim faks i izađem iz Hrvatske, onda jebiga.
Ali, ako shvatim, da postoji još stotine tisuća ljudi koji razmišljaju o ovome, onda je to zabrinjavajuće.

Eto došlo mi da napišem ove stvari, nema cimera već tjedan dana, pa sam počeo pričati sam sa sobom. :)

Oznake: misli

20 milijardi razloga za brigu!

srijeda , 18.03.2015.

Duže vrijeme nisam napisao post, najviše zbog fakulteta i obaveza. Ali danas ujutro, dok sam vježbao matematiku, članak jutarnjeg lista me bacio iz takta. Radi se o hrvatskim "braniteljima" i braniteljima. Namjerno sam jednu riječ stavio u navodnike, valjda znate zašto. Branitelji prosvjeduju već 5 mjeseci. Dogovora nema, a ministar branitelja je izjavio kako bi ove glupost...pardon..ova fantastična izmjena zakona košta 20 mlrd kuna (sad nas košta oko 6 mlrd). Ovih 14 mlrd bi se moralo srezati u drugim sektorima - školstvo, zdrastvo, sve one manje bitne stvari od naših branitelja. Evo nekih o zahtjeva koje ću rado komentirati.

"nezaposleni branitelj mora imati naknadu od 3000 kuna od HZZ-a do zapošljavanja ili stjecanja prava na prijevremenu mirovinu"
Znači, branitelj koji i nije branitelj, odnosno dobio je status "branitelja" će lagano doma, oprostite na izrazu, drkat kurac, dok će na primjer moj tata, moja mama morati raditi za te novce? Hmmm, zvuči pošteno. Ovo im obavezno moramo dati! Smanjit ćemo nezaposlenost ako ništa drugo...



"članovi obitelji umrlog dragovoljca moraju imati pravo na stambeno zbrinjavanje, ako je umrli roditelj bio na listi"
Znači, ako sam ja to dobro shvatio, a vi me slobodno ispravite u komentarima, sin od branitelja, nakon što taj branitelj-dragovoljac premine, mora biti stambeno zbrinut?
Znači, ako se nešto, ne daj Bože, dogodi mom ocu, ja ne dobijem ništa, ali sin branitelja, koji nema nikakve veze sa ratom, mora biti stambeno zbrinut? Odlično, ovo je sve bolje od boljega.

Evo sad malo više i ovi su me najviše dirnuli u živac:
-djeci umrlih branitelja i dragovoljaca osigurati stipendije
-djeci umrlog dragovoljca osigurati pravo na mjesto u studentskom domu
-djeci umrlog dragovoljca osigurati pravo na besplatne udžbenike
-djeci umrlog dragovoljca osigurati pravo na zakup poslovnog prostora
-djeca umrlih dragovoljaca moraju imati pravo na jednokratnu novčanu pomoć
Dobro, jel oni misle da samo njima treba pomoći? Znači, moj prijatelj iz srednje, izgubio je oca, i nema ova prava. Po takvom bi on bio manje vrijedan nego ova djeca? Jel to pošteno, ajde mućnite malo svojom glavom i zapitajte se? Zašto bi se djeci branitelja trebalo ovo sve omogućiti, a djeci koja su izgubila roditelje ali ne u ratu, njima se ne daju ovakva prava?

Nismo još gotovi, ide šećer na kraju:
"svim nezaposlenim braniteljima starijima od 45 godina bez obzira na zdravstveno, socijalno i imovinsko stanje treba isplaćivati opskrbninu od 1860 kuna"
Odlično! Ovo nam treba! Znam ja jednog branitelja, koji se nije trijeznio od završetka rata, posla nema, ni ženu ni djecu. Ovo mi se čini kao odličao potez. Zamislite kako će ih on dobro uložiti? U cigarete i alkohol - to je ono što nama treba.

Nemojte sad misliti da sam bezobrazan, samo razmišljam svojom glavom. Svatko tko ima imalo mozga, pa makar mu i tata branitelj, shvatit će da ovo nije u redu. Osim ako je pohlepan, što polagano izlazi na vidjelo. Hrvatska je duboko podijeljena zemlja. Lijevi i desni, zaposleni i nezaposleni, bogati i siromašni,...I sad nakon toliko podjela još imamo i one dvije "podržavam branitelje" i "ne podržavam branitelje". Pa dokle više?
Jebeš ovakvu zemlju.
Jebeš ovakav narod.
Jebeš ovakve ljude.
Jebeš ovakvu politiku.
Jebeš Hrvatsku.
Adio, do sljedećeg posta.

Oznake: Hrvatska

Ivo Josipović

nedjelja , 01.03.2015.

Ne znam da li ste čuli (ukoliko pratite politiku bar malo - morali ste) ali naš Ivo Josipović više nije predsjednik. On je pokrenuo postupak kojim dobiva cijelu plaću 6 mjeseci i pola plaće daljnjih 6 mjeseci. Rekao je kako, citiram "i on mora od nečega živjeti".

Mislim da je uvod prilično jasan. E sad, sjećam se dok sam bio mlađi i dok nisam razmišljao svojom glavom, već sam slijepo birao političare po govoru (to je bilo još na početku srednje, sa svojih petnaest godina). Znam da me Ivin govor prije 5 godina oduševio. Nekako je bio iskren i normalan. Ispada da on zapravo nije ništa od toga. On je kao Hitler, traži svoje sljedbenike pa im prodaje sve i svašta. Onaj tko najbolje skupi masu ljudi - bit će predsjednik. Eto, tako je to i njemu pošlo za rukom. Jadan mora od nečega živjeti.
Njegovi prihodi i nekretnine su:
- plaća 24.768 kuna neto - puta 5 godina i puta 12 mjeseci, to Vam ispada 1,45 milijuna kuna (kažem Vam, nema od čega živjeti)
- stan 209 m2 u Zagrebu - vrijednost 2,4 milijuna kuna (kupljen od plaće, honorara i kredita)
- stan 110 m2 (neuseljiv jer su mu poklonili roditelji koji imaju pravo doživotnog uživanja) vrijednost - 700.000 kuna
- stan kancelarija 138 m2 - vrijednost 1,9 milijuna kuna
- stan 60 m2 (neuseljiv - vlasništvo supruge koji su joj roditelji kupili 1986.) - vrijednost 500.000 kuna
- zemljište 84 čhv u Lijevom Sredičku - vrijednost 10.000 kuna
- supruga - godišnja plaća 196.000 kuna neto
- pianino Yamaha - vrijednost 15.000 kuna
- štednja 90.000 kuna i 250.000 eura
- prihodi od autorskih prava - 3690 kuna u 2012.

Pa ljudi? Jel Vi vidite ovo? Kako on može s tako malom plaćom preživljavati. Oni uporno rade razlike između bogatih i siromašnih. Zašto netko tko radi u tvornici 8 sati na dan, kad dobije otkaz može birati? Nek onda svi primamo plaću 6 mjeseci poslije otkaza i lagao chillamo doma. Super. Baš smo si super država. Ja ne znam kako njega nije sram, pa bar niti malo. Teško je s dobrog života na lošiji. Neka, uzmi si i te novce. Ali proći će ti 6 mjeseci, pa još 6. Onda ćeš se za*ebavati na Pravnom fakultetu. Da Bog da dobio najgoru generaciju studenata u povijesti Pravnog fakulteta. Nisu to neki veliki novci, ali nakon svega što je on "napravio" za nas, pa nije ga sram uzeti tolke novce za toliki nerad? Mene bi recimo bilo sram. Ali dobro, neka. Ova država je parodija sama po sebi.
Jedva čekam kad jednog dana političare shvate da nemaju više ljudi jer su svi van otišli. Mladi će otići van, pa nitko neće raditi za vojne mirovine i za mirovine. Nitko neće plaćati ta sranja koja ti oni kažu. Jedva čekam.

Oznake: Ivo Josipović

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.