Evo, već duže vrijeme nisam napisao post. Žao mi je zbog toga, ovo je moj jedini način komunikacije s Vama. Faks, računalo i osobni život udaljili su me od ovog bloga. Ali pošto ne želim javno (u smislu prema nepoznatim osobama) govoriti što mislim o svemu, govorit ću ovdje (odnosno pisati).
Eto redom, nedavno sam pristupio jednoj stranci, u namjeri da pokušam nešto promjeniti. kad kažem "pokušam", mislim na ono "bit ću dio toga". Smatram da ne mogu napraviti puno, s obzirom da studiram u drugom gradu i nemam vremena
za ništa. Ono što me brine, jest predavači. Njima se nije pametno zamjeriti. Ja ne razumijem njihova razmišljanja i stavove.
Da li je smiješno da profesor digne ruku i kaže, citiram "za dom spremni, a?"
Da li je smiješno da ljudi omalovažavaju neke narode, neću spomenuti koje?
Znam da ponekad i ja zvučim tako, ali čovjek mora imati granice. Ovo je fakultet, a ne blog tamo nekog šabana koji piše raznorazne ideje i razmišljanja. Takve stvari nisu primjerene za fakultet.
I sad ja razmišljam, koji ku*ac e događa? Zar je došlo do toga da ljudi komentiraju politiku i na predavanju? Ne može se shvatiti da je politika za sabor, a predavanje je predavanje. Ako imaš što za reći, reci, ali ne na takav način.
Podjela je sve više, osobito u Hrvatskoj. U mojoj ulici duže vrijeme se ništa nije dogodilo. Nitko nije otišao van, nitko čak nije ni preminuo ili slično (kuc-kuc-kuc-da ne zacopram :) ), ali nedavno je otišao jedan susjed u Norvešku, sa svojim prijateljima. To mi je bilo dosta da shvatim da se ljudi zaista iseljavaju, i da će toga biti još. Ja se isto nadam da ću biti dio te statistike. Iskreno.
Ponekad se pitam, "što ti to treba?", koji je razlog zašto se ja toliko s time opterećujem. Ta briga oko politike, HDZ-a, SDP-a, Kolinde, Josipovića, šta to meni treba. Ali takav sam, nepravda i gluposti me smetaju.
Smatram da je sve moguće, pa čak i naći posao u Hrvatskoj. Nije to nikakav izazov. Ali izazov je dobiti plaću na vrijeme, te da posao ide svojim tokom neko vrijeme. Potrebna je samo koncentracija,odnosno "fokus". Usmjeriš misli na nešto i ne puštaš. Vrlo je jednostavno, kad shvatite shemu. ja sam shvatio, trebalo mi je 2 i pol godine, ali sam shvatio. To je jednostavno, kao da ste našli novi folder na računalu, npr "ne otvaraj" ili "stroga tajna", i s uzbuđenjem idete pogledati što se tamo nalazi. Strah Vas je, ali znatiželja je jača. To je kao novo poglavlje iznimno zanimljive knjige, u ovom slučaju ta knjiga se zove život.
Moj trenutni fokus je na faksu. Ne nadam se, nego se borim. Od nade nema ničega. Ako se borite za nešto, onda mijenjate svijet. Nije isto razmišljati "naučit ću 50 pitanja od sto i boli me briga" ili "naučit ću svih 100 pitanja, makar mi trebalo 10 sati i neću ići van". Razlika je u fokusu. Razlika je u tome, kolko ste spremni dati svoje vrijeme za nešto. Ako je men došlo do toga, da mi je jedina, ne želja, već borba da završim faks i izađem iz Hrvatske, onda jebiga.
Ali, ako shvatim, da postoji još stotine tisuća ljudi koji razmišljaju o ovome, onda je to zabrinjavajuće.
Eto došlo mi da napišem ove stvari, nema cimera već tjedan dana, pa sam počeo pričati sam sa sobom. :)
Post je objavljen 31.03.2015. u 23:41 sati.