CRNI BLOG KOMUNIZMA https://blog.dnevnik.hr/crniblogkomunizma

četvrtak, 29.10.2009.

NWO, PROTOKOLI SIONSKIH MUDRACA - KRIVOTVORINA I MASONSKI SPIS

New World Order, NWO, Novi svjetski poredak

Svi oni koji se bave analizom Novog svjetskog poretka (NWO), koji je predsjednik Bush Senior javno najavio preko svjetskih TV-kamera nakon Pustinske oluje 1991. godine, nije stvoren godine 1991. nego je samo urbi et orbi objavljen jer se gospodari svijeta očito smatraju dovoljno moćnima da svoju moć mogu medijski manifestirati, dakle, analitičari Novog svjetskog poretka (New World Order, NWO) nailaze u svojim istraživanjima na pojmove poput "cionistički NWO" ili "judeo-masonstvo". Međutim, i jedan i drugi pojam je kriv, i krivotvoren, i to sa ciljem kako bi se kritičare realnog Novog svjetskog poretka u svijetu globalizma i globalizacije, koja je, usput rečeno, djelo od Novog svjetskog poretka, diskvalificiralo kao anti-semite, a medijska etiketa anti-semita predstavlja opasno oružje u borbi protiv političkih neistomišljenika.

NWO je počeo nakon pada Napoleona Bonapartea 1815. godine koji je bio prvi ozbiljni protivnik Novog svjetskog poretka koji svoje korijene ima u Engleskoj, Njemačkoj, Francuskoj i Sjedinjenim Američkim Državama otkud potječu masoni dok se u Americi i Engleskoj nalaze centri (angloameričke) masonerije, jer Novi svjetski poredak je djelo masona.

Neke masonske lože su tajne, a većina masonskih (slobodno-zidarskih) loža je čak i javna, i uredno su prijavljene kod upravnih tijela u državama na liberalnom Zapadu, te su javno izloženi njihovi programi u kojima ne piše ništa sporno, tako da nije stvar u tajnosti ili netajnosti masonskih loža, nego u tajnim ciljevima masonerije. Kako se krajnje ciljeve masonskih loža ne bi otkrilo, često se te "udruge" bave humanitarnim radom, sakupljaju i doniraju novac za izgradnju ili modernizaciju bolnica, za djecu, škole, vrtiće i slično.

Krajnji ciljevi masonskih loža su tajni, ali ponekad ih masoni stavljaju pred oči cijeloga svijeta, kao na pr. u Protokolima sionskih mudraca.

Otvoreno su masoni, ako ne prvi puta onda u velikom stilu, došli na vlast u Francuskoj revoluciji 1789. čiji je vođa Maximilien de Robespierre bio mason koji je uveo masonske obrede u francuski javni život, kao na pr. štovanje kulta sunca i slično (Bog je zabranjen, Crkvu se uništava, crkvene objekte ruši ili pretvara u konjske staje, muzeje ili društvene domove i masonske hramove, a biskupe, svećenike, redovnice i redovnike, pa i vjernike, se ubija ako se ne odreknu Isusa). Robespierre je zbog svoga ekstremizma na koncu, zajedno sa svojom masonskom sljedbom, i sam giljotiniran, i nemasonski francuski revolucionari, poput Napoleona Bonapartea, vratili su revolucionarnu Republiku Francusku u ustavne okvire i vratili joj pravni poredak, čast i demokraciju, naime, Napoleon se sam proglasio carem da bi kao građanin bio na istoj razini sa reakcionarnim režimima (kraljevima i carevima) u Europi, ali je za vrijeme Napoleonove vladavine cijelo vrijeme postojao Senat Francuske Republike i Nacionalna skupština, te je uveden građanski zakonik (code civil), te je, između ostaloga, Crkva odvojena od države, ali nije zabranjena niti su vjernici proganjani kao u vrijeme vladavine masona Robespierrea i njegove masonske klike.



Marxizam - karika u lancu Novog svjetskog poretka

Za vrijeme masona Robespierrea je revolcionarni parlament, Nacionalna skupština, odnosno njezini narodni zastupnici su praktički giljotinirani jer demokracija ne odgovara masonima. Zato su masoni u novije vrijeme uveli pojam "liberalna demokracija" kako bi potkopali demokraciju, a to je pojam kao u vrijeme bivše Titove Jugoslavije "demokratski centralizam" koji nije značio demokraciju nego (jednopartijsku) diktaturu.
Liberalna demokracija donosi anarhiju kroz medijsko zaglupljivanje raznoraznim emisijima sa "stručnjacima", "talk-show-emisije" u kojima se razobličuje čovjeka, gdje se čovjek "ispovijeda" pred javnošću, reklamama i emisijama sa tvrdim seksualnim sadržajima, često na račun ženskog spola, emisije u kojima je nasilje normalna pojava i slično, zatim kroz medijsku cenzuru, kroz nametanje homoseksualizma, kroz naglašeni ateizam i potiskivanje vjere, kroz ismijavanje tradicija i povijesti naroda itd.
Nisu samo Protokoli sionskih mudraca produkt masonerije nego i Komunistički manifest je djelo masona (Karl Marx je bio samo njihov instument), kao i fašizam i Hitlerov nacionalsocijalizam, samo što su se poslije Staljin i Hitler otrgnuli od masonerije i počeli stvarati vlastiti novi svjetski poredak, mimo anglo-američke masonerije, zbog čega su se s njom i žestoko sukobili, ali je liberalni Zapad, koji je masonski i ateistički, i koji je zamijenio kršćanski Zapad, iznio pobjedu nad nacizmom i komunizmom – svojim vlastitim tvorevinama pomoću kojih je još u Prvom svjetskom ratu (Oktobarska revolucija), a definitivno nakon Drugog svjetskog rata nametnuo Novi svjetski poredak koji nakon pada Berlinskog zida ima svoju novu fazu zvana globalizam / globalna demokracija, što nije ništa drugo nego novoupakirani socijalizam ili neka vrsta sofisticirane neokomunističke diktature. Ne treba zaboraviti da je nacizam (Hitlerov nacional-socijalizam) potekao iz marskizmaisto kao i fašizam (Mussolini je izvorno bio socijalist), a marksizam je nastao u Londonu, 1848. godine, međutim, komunistički režimi nikada nisu uhvatili korijena u Engleskoj nego samo u Engleskoj konkurentskim zemljama, na europskom kontinentu, posebno u Njemačkoj i u Rusiji!



Fašizam/nacizam - karika u lancu Novog svjetskog poretka

Na pogazu Novog svjetskog poretka našle su se i Hrvatska, Bosna i Hercegovina. Svi oni međunarodni tzv. mirovni pregovarači za vrijeme tzv. jugoslavenske krize odnosno velikosrpske agresije, koji su zagovarali podjelu BiH, i odgađali sankcioniranje agresora (Miloševićeve Srbije) od strane OUN i NATO-saveza, odnosno na taj način štitili srpske komuniste i diktatora Miloševića, bili su masoni, a sam Slobodan Milošević bio je nekoliko godina predstavnik Jugo-banke u gradu New Yorku gdje sjedište ima jedno para-političko tijelo masonerije, tzv. Vijeće, na čelu sa Henryem Kissingerom, glasnogovornikom masonerije i predstavnikom Novog svjetskog poretka. Predstavnici toga poretka ustrajavaju na izmišljotini da je rat u Hrvatskoj i BiH bio "građanski rat", a ne velikosrpska agresija. Jedan od visoko pozicioniranih masona u povijesti bio je na pr. Edgar J. Hoover, šef FBI u vrijeme političkog ubojstva predsjednika Kennedya kojega je smaknula masonerija, ili na pr. Winston Churchill koji je bio i član rasističkog britanskog eugničkog društva. Jedan od najvećih zagovornika podjele BiH je upravo Henry Kissinger. Time što je JNA sa četničkim paravojnim jedinicama i bandama koljača pobila preko 100 tisuća ljudi za vrijeme velikosrpske agresije kada je zapaljeno stotinjak gradova i sela koja su sravnjena sa zemljom, kao i katoličke crkve i islamske džamije, gospodari NWO poslali su poruku svijetu i narodima što ih čeka ako će biti "neposlušni" kao Hrvati i Bošnjaci, jer je bivša Jugoslavija odnosno Velika Srbija bila masonsko djelo, nastala u Versaillesu 1918. godine. (Prvi svjetski rat je djelo britanske, engleske masonerije da se uništi Njemačku i pobije cvijet kršćanskih naroda, jer masoni su borbeni ateisti i mrze kršćane, židove, muslimane i hinduiste.) Na koncu, nametanjem (nepravednog) Daytonskog sporazuma 1995. i blagoslovom velikosrpskog osvajanja polovice BiH, kao i priznanjem genocidne tvorevine "Republike Srpske", koja je djelo Novog svjetskog poretka, NWO je poslao poruku svijetu da su masoni u stanju izazvati rat i krvoproliće, i nametnuti mir. Za sada toliko, a u nastavku o Protokolima :

Protokoli Sionskih mudraca?

Paraznanstveno djelo “Protokoli sionskih mudraca“ budi snažne osjećaje, gorka neprijateljstva i grozne uspomene, zato što je ovaj anti-semitski pamflet bio povod pogromu Židova u Rusiji početkom 20. stoljeća, i u Njemačkoj i okupiranoj Europi tridesetih i četrdesetih godina 20. stoljeća.

Protokoli sionskih mudraca predstavljaju anti-semitski ili protužidovski krivotvoreni (falsificirani) spis koji se temelji na masonskom originalu.

Pošto su neki povjerovali krivotvorini, okrenuli su se protiv (europskih) Židova jer su bili uvjereni da su Protokoli nastali iz židovskih izvora, pa se veliki broj anti-semita „osvjedočio“ o „međunarodnu židovsku urotu“, kao na pr. Rusi kada su 1919. godine, za vrijeme građanskog rata između komunista i anti-komunista, četama anti-komunističke Bijele garde podijeljeni primjerci Protokola tako da su u sljedeće dvije godine njezini pripadnici masakrirali oko 60 tisuća ruskih Židova jer su ih smatrali odgovornima za revoluciju iz 1917. godine (od 21. pripadnika politbiroa komunističke partije u Rusiji bilo je šest pripadnika židovskog podrijetla, među njima i osnivač Crvene armije Leo Trocki).

Oko 1919. godine Protokole je umnožavao i Alfred Rosenberg, kasniji glavni rasistički teoretičar Hitlerove stranke. U svojoj knjizi “Mein Kampf“ (Moja borba) je Adolf Hitler iskoristio Protokole sionskih mudraca kao potvrdu vlastitih fanatičnih predrasuda o Židovima i nije se, navodno, dvoumio oko njihove vjerodostojnosti. Protokole je čak i londonski Times 1921. ozbiljno shvatio ali je kasnije priznao pogrešku.

Stručnjaci se slažu da su Protokoli sionskih mudraca opaka i podmukla krivotvorina a negdje u svijetu su i dalje u opticaju kao anti-semitska propaganda.

Međutim, izvorni temelj, originalni spis na kojemu se temelji krivotvoreni spis Protokoli sionskih mudraca je istinit. Zločinci su, međutim, istinu iz Protokola sionskih mudraca krivotvorili i zloupotrijebili. Protokole sionskih mudraca krivotvorio je povjerenik velike kneginje Ruskog Carstva, Elizabete, čovjek vrijedan prezira koji je poznat pod pseudonimom Sergej Nilus koji je 1903. caru Nikolaju Romanovu predočio Protokole kao dokaz o masonskoj uroti protiv Carske Rusije (i time nije bio u krivu). Nilusov cilj je bio da iz blizine carskog dvora udalji careve strane savjetnike Monsieur Philippea, i Papusa. Car je odbio Nilusov prijedlog i naredio uništavanje spisa.

Spis o kojemu je riječ predstavlja neku vrstu rasprave ili točnije rečeno smišljeni politički i društveni program.

Protokoli iznose skicu kako zavladati cijelim svijetom odnosno kako nametnuti novi svjetski poredak. Tekst govori u prilog razgranatoj uroti čiji su sudionici međusobno povezani po sustavu hobotnice. Urota mora poremetiti svjetski poredak, i povesti ga ka anarhiji, urotnici moraju sebi priskrbiti potpuni nadzor nad društvenim, političkim i ekonomskim ustanovama Zapadnog svijeta. Nepoznati sastavljači Protokola otvoreno kazuju da su već „upravljali“ cijelim narodima „u skladu sa političkim planom koji nitko nije ni slutio tijekom niza proteklih stoljeća“.

Kada su Protokoli objavljeni, a objavljeni su 1903. u ruskim novinama, i 1905. kao dodatak knjizi istaknutog ruskog filozofa Vladimira Solovjeva, postali su, ne samo jedan od najozloglašenijih spisa 20. stoljeća nego se tvrdilo da su Protokoli sastavljeni na međunarodnom židovskom saboru 1897. u švicarskom Baselu. Ova je tvrdnja već davno oborena jer je, na primjer, poznato da su najraniji primjerci Protokola napisani na francuskom jeziku, a na saboru u Baselu nije sudjelovao niti jedan jedini židovski zastupnik iz Francuske.

Zna se da je jedan primjerak Protokola bio u opticaju još 1884. godine, 13 godina prije židovskog sabora u Baselu. Primjerak Protokola iz 1884. našao se u rukama one masonske lože ili tajne organizacije čiji je kasniji član i veliki meštar postao Papus.

Znanstvenici su utvrdili da su Protokoli dijelom zasnovani na satiričkom djelu koje napisano i tiskano u švicarskoj Ženevi 1864. godine. Djelo je napisao Maurice Joly kao kritički napad na francuskog cara Napoleona III. Pisac je ubrzo uhićen a bio je navodno član masonske lože reda Ružina križa (Rosenkreuzer; rozenkrojcer), i bio je prijatelj Victora Hugoa koji također nije bio naklonjen Napoleonu, i koji je pouzdano bio član reda Ružina križa, i veliki meštar masonskog reda Sionski priorat.

Znanstvenici su Protokole sionskih mudraca odbacili kao krivotvorinu ali koju su anti-semiti podmetnuli u namjeri da ozloglase europske Židove.

Protokoli, međutim, imaju neke zagonetne napomene koje ne mogu biti i koje nisu židovske. Na primjer, tekst Protokola završava rečenicom:

„U potpisu predstavnici Siona 33. stupnja“.

Niti jedan obrazovaniji anti-semitski falsifikator ne bi umiješao takve napomene s namjerom da stvori nepovjerenje u židovstvo jer nitko ne bi povjerovao da su židovskog podrijetla.

„Predstavnici Siona 33. stupnja“ ne zvuči uopće židovski niti upućuje na ‘međunarodnu židovsku urotu’ nego na masone i na urotu masona.

Trideset i treći stupanj u slobodnom zidarstvu vezan je uz ono što se naziva “Stroga pokornost“ po masonskom sustavu kojega je uveo njemački mason Hund, i to, kako je Hund posvjedočio, po zapovjedi ‘neznanih starješina’, od kojih je jedan, čini se, bio Charles Redclyffe. Protokoli sadrže i druge nepravilnosti. Na više se mjesta govori o dolasku „masonskog kraljevstva“ i „kralja Sionske krvi“ koji će vladati tim „masonskim kraljevstvom“. Budući kralj trebao bi biti izdanak „dinastičke loze kralja Davida“ a „kralj Židova će postati papom“ i „patrijarhom međunarodne Crkve“. Izvorni dio teksta završava vrlo tajanstveno: „Neki nositelji sjemena Davidovog pripremiti će kraljeve i njihove nasljednike... Samo će kralj i trojica njegovih zaštitnika znati što će se dogoditi.“

Još od biblijskih vremena židovska predaja ne poznaje kralja a načelo vladavine kralja izgubilo je važnost. Ideja kralja je Židovima izgledala 1897. godine besmisleno, kao što je besmisleno izgledala i poslije, u vrijeme nastanka i obnove izraelske države 1948. godine na tlu Palestine, i to je falsifikator trebao znati, a nije znao. Spomenute napomene bliže su kršćanskoj nego židovskoj misli. Tijekom posljednja dva tisućljeća jedini „kralj Židova“ bio je Isus. Zašto je taj koji je spis krivotvorio i prikazao kao židovsku urotu, unio sasvim prepoznatljive kršćanske prizvuke? Zašto je spominjao sasvim određenu i isključivo kršćansku zamisao kao što je papa? Zašto je spominjao „međunarodnu crkvu“ a ne međunarodnu sinagogu ili hram?

Zaključci u vezi Protokola sionskih mudraca su sljedeći: Postojao je izvorni tekst koji je bio temeljem objavljenih Protokola, i taj izvorni tekst nije bio falsifikat i nije imao veze sa židovstvom niti s „međunarodnom židovskom urotom“ (ili zavjerom) već je potekao od masonske tajne organizacije koja je u svojemu nazivu imalo riječ „Sion“.

Riječ, imenica „Sion“ je, inače, naziv za brijeg kraj grada Jeruzalema, blizu bivšeg starovjekovnog jeruzalemskog židovskog hrama, unutar čijih se bivših zidina nalazi džamija El Aksa, i židovski Zid plača.

Izvorni tekst na kojemu su objavljeni Protokoli sadržavao je program za osvajanja vlasti na cijelom svijetu, kao i nadzor nad društvenim, političkim i ekonomskim ustanovama. Takav program bio bi sasvim u skladu s tajnim društvima renesanse, kao i s redom Sionskog priorata. Izvorni tekst na kojemu se temeljila tiskana verzija Protokoli sionskih mudraca dospjela je u ruke Sergeja Nilusa koji isprva nije namjeravao ozloglasiti Židove nego masone na carskom dvoru. Kako u toj namjeri nije uspio, jer je car odbio taj spis, Nilus je izmijenio jezik spisa i učinio ga bombastičnim kakav izvorno nije bio. Kad ga je car otjerao, Nilus je dao tiskati izmijenjene Protokole. Pošto mu prvi cilj nije uspio, naime, da ozloglasi masone na carskom dvoru, Nilus je išao za tim da postigne drugi cilj, da podpiri anti-semitizam jer je bio neprijateljski raspoložen i prema Židovima. Spis Protokoli sionskih mudraca nije u potpunosti falsifikat već predstavlja u velikoj mjeri izmijenjeni tekst. Izvorni dijelovi teksta koji su se odnosili na papu, međunarodnu Crkvu i Sion vrlo vjerojatno nisu Sergeju Nilusu ništa predstavljali, zbog čega ih je ostavio kad su već bili tamo. Ti su dijelovi bili nevažni za židovsko pitanje ali mogli su biti presudni ako je u pozadini stajalo neko tajno društvo. Ti dijelovi iz izvornika Protokola sionskih mudraca bili su važni Sionskom prioratu. Što je Sionski priorat, kakve ima ciljeve, namjere i tko čini to udruženje? (U vezi Sionskog priorata stoje tzv. Prioratski spisi.)

Sionski priorat?

Osnivači Sionskog priorata u gradu Jeruzalemu bili su kršćanski svećenici koji su potjecali iz talijanske Calabrije, i koji su osvajača Jeruzalema iz 1099. godine, Godfrida de Bouillona, proglasili jeruzalemskim kraljem, nakon što su ga nagovorili da u 1. križarskom ratu napadne muslimane u Palestini i Jeruzalemu.

Došavši iz Italije, ‘Sionski red’ imao je svoje europsko središte u samostanu Orvalu, u Belgiji, tadašnjem Franačkom Carstvu, a bliskoistočno središte toga reda bilo je u Jeruzalemu, u Crkvi naše Gospe Sionske na jeruzalemskome brijegu Sionu.

Crkvu naše Gospe Sionske utemeljio je Godfrid de Bouillion, knez Lorrainee (Lothringen).

Sionski red (sionski Priorat) utemeljio je Templarski red ili vitezove Templare (Rimokatoličke redovnike-ratnike).

Nakon pada Jeruzalema u ruke muslimanskog vojskovođe Saladina 1187. godine, koji je prouzročio templarski vojskovođa Rudefort pokoljima nad muslimanima, Sionski red se distancirao od Templara, a francuski kralj Phillipe IV, zvan Filip Lijepi, godine 1307. istrijebio je Templare. Motiv istrebljenju: navodno su Templari u ostatcima jeruzalemskog hrama našli, ne samo sakriveno ogromno materijalno blago nego i sakrivene spise koji su u pitanje dovodili nauk Rimoktoličke crkve o Isusu. Bili su optuženi za herezu, za “pljuvanje križa”, za odricanje od Krista, za negiranje čina razapinjanja Isusa.

Vatikanski tajni arhiv objavio je 2007. knjigu pod naslovom „Processus contra Templarios“ u kojoj je očuvana reputacija Templara čije su vođe spaljene kao heretici 1314. godine.

Na koncu su Sionski priorat preuzeli masoni, dakle, osobe koje su se odrekle kršćanstva, i koje misle da su prosvijetljene na osnovi informacija (starim spisima i slično) s kojima ostatak svijeta ne raspolaže. Vjerojatno se radi o spisima koji su prenijeti iz doba civilizacije koja je prethodila današnjoj civilizaciji, kao na pr. Antlantida. Stari Egipćani i stari Grci su sakupljali takve informacije odnosno spise, a o Atlantidi je pisao i starogrčki filozof Aristotel.



GLOBALIZAM - NWO

Cilj masona u Novom svjetskom poretku, u uvjetima globalizacije svijeta, je od svijeta učiniti novo carstvo nalik na faraonsko carstvo u kojemu je faraon glavni šef masona, a društvo podijeljeno po strukturi piramide – na dnu su “izjedlice” odnosno narodi (građani/porezni obveznici, vojnici-topovsko meso), a prema gore se diže “elita”, vlasnici krupnog kapitala, dok su OUN, NATO, EU i slične strukture instrumenti – administracija kao što su faraoni imali svoju administraciju. Ne treba zaboraviti da je faraonski sustav u našoj civilizaciji do sada najduže trajao, preko 3,5 tisuće godina! Znači, vrlo je efikasan kao sustav, ali poguban za narod(e). Demokracija (i pravna država, pravni poredak) je najveći neprijatelj masonerije, a od narodnih referenduma, slobode medija i građanskih prava i prava naroda na samoodređenje se masonima diže kosa na glavi.

CBK

nedjelja, 25.10.2009.

OSVRT NA OTVORENA PISMA SLAVKA GOLDSTEINA

Dr. Josip kardinal Bozanić, zagrebački nadbiskup, pohodio je nedavno, zajedno sa svećenicima Zagrebačke nadbiskupije, Jasenovac i Spomen-područje u Jasenovcu, mjesto stradanja žrtava.

Bilo je to prvi puta da je jedan zagrebački nadbiskup službeno posjetio Spomen-područje bivšeg koncentracijskog logora u Jasenovcu. Razlog što je tek sada jedan zagrebački nadbiskup otišao u Jasenovac i poklonio se žrtvama, leži vjerojatno u tome (to je moja pretpostavka), što je KL Jasenovac bio pola stoljeća politiziran od strane jugoslavenske komunističke partije, i s tim u vezi broj žrtava uvećan za najmanje deset puta. I nakon sloma Jugoslavije, neki žrtvama ne daju mira nego politikantski i propagandistički stvaraju mitove, i traže pogaču kraj kruha.

Naime, prvu laž o “Jasenovcu“ lansirao je četnički pokret, u ljeto 1941. kada je u SAD odaslao lažnu obavijest da je ustaška vlast u NDH pobila “350.000“ Srba. (Jasenovački logor ustrojen je u srpnju 1941.) Drugu laž je u svijet lansirao jugokomunistički pokret kada je sovjetski doušnik Valter (Josip Broz – Tito) odaslao u Moskvu radio-poruku da je ustaška vlast navodno pobila 450.000 Srba u NDH (izvor: Pero Simić, Tito – fenomen stoljeća, Zagreb, 2009.) O toj velikoj laži postoji, dakle, jugokomunistički dokument u arhivu u Beogradu. Jugokomunistički režim je potom lansirao još veću laž kada je Titov komunistički revolucionarni režim tražio od Savezne Republike Njemačke (ondašnje Zapadne Njemačke) ratnu odštetu, koju je bivša Jugoslavija i dobila isplaćenu u visini od preko 1 milijarde maraka (najmanje 500 milijuna eura, ali puta x jer tada je njemačka marka bila vrijednija nekoliko puta od današnjeg eura). Od komunističke Istočne Njemačke Titova hipokrizijska vlada nije tražila ratnu odštetu. Uglavnom, broj ubijenih Srba se u jugokomunističkoj propagandi popeo na preko 700 tisuća, a u doba Miloševićeva režima i na preko milijun, što bi značilo da na području bivše Nezavisne Države Hrvatske, 8. svibnja 1945. nije bilo gotovo niti jednog jedinog Srba, što je, naravno, neistina. Danas znamo po podatcima Spomen-područja Jasenovac i iz istoimene knjige koju je ova javno-pravna institucija Republike Hrvatske objavila prije nekoliko godina, da broj Srba, ubijenih u jasenovačkome logoru od ustaškog režima, iznosi oko 40 tisuća. Posmrtni ostatci tih 40 tisuća žrtava ne postoje, a po objašnjenju uprave Spomen-područja, posmrtni ostatci u masovnim grobnicama su zbog močvarnoga tla uz rijeku Savu razgrađeni, do u atom. Uprava Spomen-područja odnosno hrvatski znanstvenici iz Spomen-područja potvrđuju da KL Jasenovac nije imao plinsku komoru niti krematorij, kao KL u Auschwitzu i drugi njemački nacistički logori smrti (Todeslager).

Naime, KL Jasenovac nema karakteristiku “Todeslager“ gdje se sustavno i na tvornički način likvidiralo zarobljenike. Jasenovački logor je bio koncentracijski i radni logor u kojemu su se događala smaknuća, a odgovorna služba čiji su pripadnici počinili zločin protiv čovječnosti u tome logoru bila je specijalna jedinica ustaškog režima zvana Ustaška obrana kojom je izravno zapovijedao poglavnik Pavelić, hrvatski diktator, preko svojih povjerenika i zapovjednika logora, ka na pr. Maksa Luburića, ili Dinka Šakića i dr. Dinko Šakić je od nadležnog hrvatskog suda i osuđen zbog toga, i nedavno je preminuo u zatvoru. Bilo bi od Državnog odvjetništva i hrvatskog pravosuđa profesionalno da je optužen i neki jugoslavenski zapovjednik KL Golog otoka kojim je zapovijedao maršal i predsjednik Tito, jugoslavenski diktator, i da znamo barem približan broj žrtava komunizma u tom strašnom logoru koji je uspostavljen 1949. godine, i bio u funkciji sve do 1987. godine, dakle, tek tri godine nakon olympijskih igara u Sarajevu je ukinut, i to zahvaljujući svjedočenju o proživljenim strahotama u tome logoru koje je osobno doživio tadanji zagrebački student Dobroslav Paraga. Kad su novinari poznate francuske ljevičarske novine Le Monde pitali mlade neke novinare zagrebačke krugovalne postaje Radio 101 zašto ih ne zanima sudbina njihova vršnjaka Dobroslava, odgovorili su da Paraga nije njihov vršnjak – distancirali su se od žrtve jugokomunizma jer tada nije bilo popularno žrtvu koja nije žrtva fašizma nego socijalizma, uzeti u zaštitu. Humanizam je, naime, u bivšoj Jugoslaviji bio selektivan, slično kao u Junoafričkoj Republici za vrijeme apartheida. Sam g. D. Paraga je svjedočio da su svi ljudi u Zagrebu i ondašnjoj jugoslavenskoj socijalističkoj republici Hrvatskoj okrenuli njemu i njegovim roditeljima leđa kad je bio na Golom otoku i nakon što se vratio sa robije, sve do 1990. godine (odpremljen tamo 1981. nakon zagrebačkog politički montiranog procesa u staljinističkom stilu, kada je tužitelj zbog sakupljanja peticije tražio za D. Paragu smrtnu kaznu).

O logoru na Golom otoku tisak u Hrvatskoj ne piše, televizije šute, tamo nije ni Spomen-područje uređeno, u spomen na zločin i žrtve, tamo se nitko od hrvatskih vladajućih političara ne ide pokloniti, ali katolička Crkva zato da, isto kao u Jasenovcu. Oduvijek, je, naime, netko iz mjesne područne biskupije bio nazočan na komemoraciji žrtvama holocausta i ustaškog terora, u Jasenovcu, bilo biskup, ili neki svećenik, ili mjesni župnik iz Jasenovca. Tito, inače, nikada nije službeno (nije poznato ni je li neslužbeno) posjetio Spomen-područje u Jasenovcu, niti je ijedna partizanska jedinica u Drugom svjetskom ratu ikada pokušala osloboditi zarobljenike iz KL Jasenovac. To su gole činjenice.

Prošle je godine bivši komunist i bivši oficir JNA, predsjednik Vojnog suda JNA u Zagrebu kada se 1991. sudilo trojici hrvatskih rodoljuba, Ivan Fumić, “opalio“ u Spomen-području Jasenovac po Crkvi, prebacujući joj tobože zločine u Drugom svjetskom ratu. Fumić je, naime, koristio metodu stare partizanske ratne agitacijske propagande koja i djevicu Mariju pretvara u koljačicu. To je propaganda koju je razvio Lenjin, a Hitler usavršio, i kakvu je vodio Goebbels. Nazočni predsjednik Mesić se tada, niti poslije, nije ogradio od Fumićevih laži i kleveta. Vjerojatno je cilj toga gnjusnoga napada bio odvratiti kardinala Bozanića od posjeta Spomen-područja Jasenovac kako bi neki zločesti bivši komunisti mogli voditi i dalje propagandu da Crkva ne odaje počast žrtvama fašizma, što je nonsens, jer Crkva je sama bila žrtva fašizma, naime, preko 20 slovenskih katoličkih svećenika je likvidirano u Jasenovcu za vrijeme Drugog svjetskog rata, Hitler je bio borbeni ateist i vodio je anti-katoličku politiku, u poznatoj Noći dugih noževa 1934. je nacistički režim u Njemačkoj ubio vodećeg katoličkog antifašističkog aktivista (uklanjanje vodstva Römovih SA-jurišnih odreda bio je samo paravan za obračun s anti-fašistima u 3. Reichu), i mnogi katolički i protestantski svećenici završili su u njemačkim nacističkim logorima gdje su pogubljeni. Najpoznatija žrtva fašizma u tom smislu je Edith Stein, redovnica svete Katoličke crkve koju su nacisti ubili u Auschwitzu. S druge strane imamo primjer obračuna komunista sa katolicima, u Hrvatskoj, i ubojstvo 630 katoličkih svećenika u Drugom svjetskom ratu na području NDH koje su pobili partizani, kao i jednog umirovljenog biskupa, monsignorea Josipa Carevića, i zagrebačkog nadbiskupa, dr. Alojzija kardinala Stepinca, i evangeličkog biskupa u Zagrebu, g. Deutscha, kao i čelnika Hrvatske pravoslavne crkve, g. Germogena. Nema primjera u Europi u Drugom svjetskom ratu da je neki režim, kao tzv. narodnooslobodilački partizanski (čitaj: komunistički protunarodni režim) pobio toliko svećenika (i hodža), te dva biskupa i jednog nadbiskupa i kardinala. Međutim, nakon Fumićeva drskog i bezobraznog napada na kardinala Bozanića i Katoličku crkvu, Slavko Goldstein, ne tako primitivno kao Fumić, nego znalački suptilno, ali otvoreno, napada i vrijeđa zagrebačkog nadbiskupa, i zdravu pamet!

Slavko Goldstein tako pita zagrebačkog nadbiskupa zašto u Jasenovcu nije kleknuo (pred spomenikom) kao papa u Auschwitzu, a naslov članka u vidu otvorenog pisma Slavka Goldsteina upućeno kardinalu Bozaniću, u Jutarnjem listu od 29.9.2009. nosi zločesti naslov „Uzoriti kardinale, zašto se niste pomolili u jasenovcu kao papa u Auschwitzu?“

Zagrebačka nadbiskupija je odgovorila na Goldsteinovo pismo, uljudno i precizno, nazivajući Goldsteinovo obraćanje kardinalu ciničnim. Moj je dojam također takav kakav stoji u odgovoru Kaptola, a vjerujem i većine hrvatske javnosti. Slavko Goldstein požnjeo je točno ono što je posijao. Ovaj puta je bivši partizan Slavko odgovorio Kaptolu u Fumićevom stilu, onako agiptpropovski, i bezobrazno, i uputio Bozanića neka čita njegovu knjigu “1941. – godina koja se vraća“. Ah, u toj knjizi se kao nalazi mudrost svijeta! Neka Slavko Goldstein pročita Talmud jer u toj knjizi mudrosti piše: „Tko spasi jedan život, spasio je cijeli svijet!“ Nadbiskup Stepinac spasio je više od jednog čovjeka, i Katolička crkva u NDH spasila je od progona ustaške vlasti više od jednog čovjeka. Koga je to spasila Srpska pravoslavna crkva u Drugom svjetskom ratu? Možda nije imala vremena spašavati jer se bavila anti-semitizmom?! (No, za Goldsteina je blaženik Stepinac „kontroverzna“ povijesna ličnost.)

Kakva je vrijednost knjige od Slavka Goldsteina, koji ni srednju školu nije završio, a pretendira biti vodeći tumač novije hrvatske povijesti, iščitava se po tome što na primjer navodi kako je ustaška vlast u Dugoj Resi 1944. smaknula 14 ljudi. Zapovjed i izvršenje ovog zločina došlo je formalno od ustaške policije iz Duge Rese i Karlovca, ali na njenome čelu nalazili su se partizanski agenti, tzv. trijumvirat koji je vodio politiku po zapovjedima mjesnog komiteta komunističke partije i njene tajne službe Ozne. Jedan od čelnika zločinačke Ozne, Josip Boljkovac (bivši prvi ministar MUP-a), posvjedočio je u tisku da su navedeni ustaše bili u tajnosti partizanski agenti, ubačeni u ustaške redove. Cilj je bio dodatno kompromitirati ustaški režim ubojstvom nevinih u Dugoj Resi. (Nakon WWII počela su u Dugoj Resi strašna etnička čišćenja hrvatskih civila od strane Ozne, naime, svih onih koji nisu bili komunisti, ili simpatizeri partizanskog pokreta.)

Neka Slavko Goldstein pročita rezoluciju broj 1481 od Parlamentarne skupštine vijeća Europe o osudi totalitarnog komunizuma i zločinačkog režima komunističke partije, kao i sličnu odluku Hrvatskog sabora iz 2006 o osudi komunističkih zločina na području Hrvatske od 1945. do 1990. godine (umjesto što relativizira ulogu Tita u zločinima), jer njegova povijest je očito neobjektivna, pristrana i na tragu jugoslavenske marksističke historiografije po kojoj je partizanska borba ravan nekom starogrčkome epu. Prisjetimo se što je rekao jedan od čelnika te partizanske borbe, bivši visoki funkcioner Titove zloglasne Ozne, naime, rekao da je da njihov život, život partizana i komunista, u stvarnosti bio – „DREK“! To je prije svoje smrti izjavio Maks Baće u Slobodnoj Dalmaciji, prije nekoliko godina. Maks Baće je, inače, Simi Dubajiću prenio naredbu Aleksandra Rankovića i Tita da se na Kočevskom rogu imaju (u lipnju 1945.) smaknuti svi ratni zarobljenici i zarobljeni hrvatski civili, njih oko 40 tisuća. To je pojedinačno najveći pokolj, čak i u razmjerima raznih pokolja u Drugom svjetskom ratu. De facto ratni zločinac Simo Dubajić je od DORH-a ov.g. optužen za zločine protiv čovječnosti, nekoliko tjedana prije nego li je umro, a na optužnicu još čeka Milka Planinc, bivša jugopremijerka o kojoj Slavko Goldstein ne troši ni riječi kritike nego, eto, kardinal Bozanić nije dovoljno uzorit jer se ne ponaša onako kako Slavko misli da bi trebao.

Kako se uopće Auschwitz, gdje je ubijeno 1,1 milijun ljudi, može usporediti s Jasenovcem odnosno obratno? Jasenovac se ne može usporediti ni s KL Dachau u kojemu je ubijeno 35 tisuća ljudi, i to u uvjetima kada je taj strašni logor imao plinske komore i krematorij. Dobro da je kardinal posjetio Jasenovac i pod ovim uvjetima u kojima se hrvatsko društvo nalazi, naime, pod terorom bivših komunista, udbaša, i partizana. Naime, logori u Auschwitzu, i onaj u bavarskome mjestu Dachau blizu Münchena, bili su “Todeslager“ ili “Vernichtungslager“ (logor smrti i logor istrebljenja), dok jasenovački logor nije to bio jer inače bi u svijetu tako bio kao takav naveden odnosno kategoriziran.

Je li Stjepan Mesić kleknuo na Golom otoku? Je li kleknuo u Bleiburgu? Je li Slavko Goldstein prozvao predsjednika Mesića zbog neklečanja i što se nije pomolio na stratištima na Golom otoku i u Bleibrugu i drugdje? Naime, Stjepan Mesić je prilikom polaganja predsjedničke zakletve držao ruku na Bibliji. Dakle, o klečanju otom-potom, a kardinal Bozanić je posjetom Jasenovcu učinio humanističku gestu kakva je normalna, ali nisu normalne kritike na račun humanističkoga čina. Nemojmo zaboravit, nositeljica izraelskog odličja Pravednik među narodima, gospođa Ljubica Štefan, navodi da je postojao i “Titov Jasenovac“ nakon WWII.

Kakvo je vaše (uljudno, bez vrijeđanja i etiketiranja) mišljenje o tome i o Goldsteinovim otvorenimm pismima, kao i odgovora Kaptola?

CBK

srijeda, 14.10.2009.

PRIJEDLOG ZA USTAVNE PROMJENE

Poštovani blogeri, cijenjene komentatorice i komentatori, čitateljice i čitatelji bloga CBK,

u našoj zemlji predstoje, povodom ulaska Republike Hrvatske u punopravno članstvo Europske unije, Ustavne promjene (Šeks ih provodi svjetlosnom brzinom, kao da nešto krije?)

Hrvatski centar za istraživanje zločina komunizma je s toga napisao radni nacrt za konkretni jedan prijedlog promjene Ustava Republike Hrvatske, i to u Izvorišnim osnovama (preambuli) hrvatskoga Ustava, a tiče se zlosretnoga Zavnoha u preambuli Ustava.

Prijedlog će nakon javne rasprave na ovome blogu, i u konačnoj verziji nakon toga biti upućen u Hrvatski sabor na usvajanje.

Vi ste svi pozvani dati u ovoj javnoj tribini vaše mišljenje u vezi nacrta donjeg prijedloga, te i sami pridonijeti vlastitim prijedlozima, koji mogu biti ukomponirani u ovaj nacrt, da prijedlog bude što kvalitetniji, kao i da, naravno, kao i uvijek, izrazite svoje mišljenje u vezi ovog možda neobičnog posta. Ako ne želiš javno ostavljati na blogu svoj prijedlog neke izmjene radnog nacrta prijedloga, možeš prijedlog uputiti na adresu hrcentar.izk@gmail.com i tvoj prijedlog će, ako je razuman, biti ukomponiran u nacrt i konačnu verziju. Pozdrav! CBK

A sada o nacrtu prijedloga:



Dosadašnja odredba u Izvorišnim osnovama hrvatskoga Ustava glasi:

I. IZVORIŠNE OSNOVE

„(...) Izražavajući tisućljetnu nacionalnu samobitnost i državnu opstojnost hrvatskoga naroda, potvrđenu slijedom ukupnoga povijesnoga zbivanja u različitim državnim oblicima te održanjem i razvitkom državotvorne misli o povijesnom pravu hrvatskog naroda na punu državnu suverenost, što se očitovalo:
...
- u uspostavi temelja državne suverenosti u razdoblju drugoga svjetskog rata, izraženoj nasuprot proglašenju Nezavisne Države Hrvatske (1941.) u odlukama Zemaljskoga antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske (1943.), a potom u Ustavu Narodne Republike Hrvatske (1947.) i poslije u ustavima Socijalističke Republike Hrvatske (1963. – 1990.), (...).“

HR Centar IZK predlaže da se u Izvorišnim osnovama I Ustava izbriše odredba o tome da se državna nezavisnost hrvatskog naroda kroz povijest očitovala na „Zemaljskom antifašističkom vijeću narodnog oslobođenja Hrvatske“ iz 1943. godine, odnosno njegovim odlukama, i ustavima „Narodne Republike Hrvatske“ (1947.) i ustavima Socijalističke Republike Hrvatske (1963. – 1990.)

OBRAZLOŽENJE

Tako zvano “Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske“ (ZAVNOH) bilo je komunističko, organizirano od boljševičkog i oktroiranog „rukovodstva“ partizanskog pokreta totalitarne Komunističke partije Hrvatske (CK KPH), i pod kontrolom (monitoringom) Komunističke partije Jugoslavije (CK KPJ) kao sastavnice Komunističke internacionale, koja se od 23. kolovoza 1939. do 22. lipnja 1941. nalazila u savezništvu s totalitarnom Nacional-socijalističkom njemačkom radničkom partijom (NSDAP) u okviru međudržavnog bilateralnoga savezništva nacističkog njemačkog 3. Reicha i Sovjetskog Saveza (SSSR) odnosno između diktatora, tirana i zločinaca Hitlera i Staljina, i koja je na dan njemačkoga napada na SSSR od 22. lipnja 1941. godine digla na poziv i instrukciju Komunističke internacionale (Kominterne) oružani ustanak protiv Nezavisne Države Hrvatske i njenih saveznika sa ciljem pomoći i spašavanja Saveza Socijalističkih Sovjetskih Republika.

Nadalje, komunistički revolucionarni ZAVNOH nije služio za oslobođenje naroda u Hrvatskoj, jer u Hrvatskoj nisu živjeli niti žive narodi nego samo jedan narod, a to je hrvatski (politički) narod, i u konačnici ZAVNOH nije služio za oslobođenje hrvatskog naroda nego za njegovo porobljavanje i privođenje pod diktaturu komunističke partije, i totalitarnoj Titovoj socijalističkoj Jugoslaviji s jednopartijskim sustavom i nedemokratskim totalitarnim poretkom u kojemu su se gazila ljudska, građanska i nacionalna prava, i u kojemu je masovne zločine činio doušnik sovjetske staljinističke zloglasne tajne službe NKVD, “Valter“, znan u povijesti kao Tito ili “drug“ i maršal Tito.

Po ocjeni bivšega ustavnog suca Republike Hrvatske, i ustavno-pravnoga stručnjaka, pravnika g. Zdravka Bartovčaka, je ZAVNOH bilo jedno samoproglašeno i nedemokratsko tijelo koje nikada na narodnom referendumu nije bilo potvrđeno.

Također, ZAVNOH je (Treće zasjedanje komunističkoga sabora u Topuskom) 1944. godine, nasuprot Nezavisne Države Hrvatske, N.D.H., proglašenu partizansko-komunističku Federalnu Državu Hrvatsku (FDH), pripojio nedemokratskoj tako zvanoj Demokratskoj Federativnoj Jugoslaviji, DFJ, i akt pripajanja komunističke hrvatsko-srpske republike, u Jajcu, 1943. godine, obnovljenoj jugoslavenskoj državi, bez narodnog referenduma, predstavlja isti urotnički čin kao kada su samoproglašeni predstavnici Hrvata i drugih iz protunarodnog tzv. Narodnog vijeća S.H.S. priveli hrvatske zemlje iz Države S.H.S. velikosrpskom radikalnom režimu Nikole Pašića i kralju iz zavjereničke i terorističke srpske dinastije Karađorđević odnosno Srbiji u velikosrpsku prvu Jugoslaviju.

Također, Komunistička partija Hrvatske je u ZAVNOH unijela odredbu po kojoj je vlaška posrbljena srpska nacionalna manjina iz Hrvatske dobila konstitutivnost nacije u Hrvatskoj, što je nedopustivo sa pravnoga gledišta da jedna manjina postane ustavni narod iako u matičnoj zemlji (Srbiji) ima nacionalnu državu. Ovaj izdajnički čin komunista iz Hrvatske je bez premca u povijesti, i može se usporediti jedino još sa sramotnom odlukom nedemokratske saborske većine, predvođene pristašama Josipa Jurja Strossmayera, koja je u hrvatskom Saboru u drugoj polovici 19. st. hrvatske pravoslavce, porijeklom pravoslavne Vlahe, pretvorila u Srbe, a njihovi drski samoproglašeni predstavnici iz Srpske samostalne stranke (SSS), koju je u hrvatskim zemljama osnovala tajna služba Kraljevine Srbije, po tajnome planu „Načertanije“ iz 1844. o stvaranju „velike“ Srbije na račun Srbiji susjednih zemalja i naroda, zahtijevali su nakon toga pravo na zaseban jezik i narodnost i prava koja ni Hrvati u svojoj vlastitoj tada okupiranoj domovini nisu imali, zbog čega je Otac domovine dr. Ante Starčević posijedio preko noći, znjaući da će to dovesti do krvoprolića između hrvatskog naroda, i srpskog naroda u Srbiji i posrbljenih pravoslavnih Vlaha odnosno hrvatskih pravoslavaca.

Također, ZAVNOH, kao tijelo totalitarne komunističke partije, postao je fizičkom likvidacijom njena idejnoga kreatora, ratnoga sekretara CK KPH, „druga“ Andrije Hebranga, bespredmetan, jer su vodstvo u Zavnohu preuzeli boljševici, politkomesar i general Jugoslavenske armije, Vladimir Bakarić - Mrtvac, i Vladimir Nazor, negatori demokracije i pravnoga poretka, i organizatori i podsticatelji ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i zločina genocida nad hrvatskim narodom (1945. godine).
Naime, totalitarni komunistički ZAVNOH je Hebrangovom smjenom i političkim ubojstvom postao bezpredmetan, i dodatno je boljševiziran, i na svojoj je posljednjoj poslijeratnoj sjednici taj i takav sramotni tzv. ZAVNOH donio odluku da socijalistička republika Hrvatska službeno obilježava praznik od 27. srpnja 1941. godine u spomen na četničke velikosrpske pokolje hrvatskih civila u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, kada su srpski fašisti i srpski komunisti potpisali sa talijanskim fašistima u Otriću Sporazum o nenapadanju, i kada je fašistička tajna služba Italije organizirala i pomagala velikosrpsku pobunu i oružani četnički ustanak, sa ciljem etničkog čišćenja hrvatskog stanovništva, i okupacije i aneksije hrvatskog državnog i političkoga teritorija, te je taj protuhrvatski praznik i obilježavan od strane jugokomunističkoga režima od 1945. do 1990. godine kada ga je predsjednik Predsjedništva Socijalističke Republike Hrvatske, i poslije prvi predsjednik Republike Hrvatske, Franjo Tuđman, dao s pravom ukinuti, a potpredsjednik vlade Republike Hrvatske, iz kvote Srpske demokratske samostalne stranke, SDSS, Slobodan Uzelac, bivši komunist i pripadnik boljševičke struje Saveza komnunista Hrvatske koja je proganjala demokratski orijentirane hrvatske proljećare nakon što je diktator Tito nasilno slomio Hrvatsko proljeće, 1971. godine, zahtijeva u Srbu obnovu s pravom srušena jugo-komunističkog spomenika u spomen na četničke pokolje nad hrvatskim civilima, i sudjeluje na obilježavanju fašističkog ustanka od 27. srpnja.

Da je ZAVNOH bio komunistički i revolucionarno boljševički, kao i jugoslavenski, ne krije se u knjižici pod naslovom “SABOR U TOPUSKOM“ od komunističke jugoslavenske partijske nakladničke kuće DNPH i zagrebačkog izdanja „štamparije Vjesnik“ od 20. svibnja 1945. godine, čiji je autor Vladimir Nazor, predsjednik komunističkog protunarodnog Zavnoha.

PRIJEDLOG RADNOG NACRTA

Prijedlog nove odredbe Izvorišnih osnova Ustava Republike Hrvatske:

„USTAV REPUBLIKE HRVATSKE, I. IZVORIŠNE OSNOVE, Izražavajući tisućljetnu samobitnost i tisućljetno postojanje hrvatskog naroda nakon doseljenja starih Hrvata u stoljeću sedmom na prostor Srednje i Jugo-Istočne Europe između rijeka Drave i Jadranskoga mora, i rijeka Sutle, Dunava i Drine, na području gdje su Hrvati osnovali i utemeljili povijesnu političku Bijelu Hrvatsku, i Crvenu Hrvatsku, hrvatska država koja je pod knezom Branimirom dobila 7. lipnja 879. godine nakon Krista prvo međunarodno priznanje, od Svete Stolice, i hrvatske države koje su pod kraljem Tomislavom (REX CROATORUM) ujedinjene u X stoljeću, te je ujedinjena hrvatska država bila nezavisna do ugarske okupacije i aneksije od 1102. godine, i opstojnost hrvatskog naroda na povijesnim hrvatskim područjima, i na osnovi borbe protiv ugnjetavača iz Ugarske i Madžara, i osvajača Osmanlija i turkmena iz Male Azije i Osmanskog Carstva, Mletaka iz Republike Svetog Marka (Venecije, Mletačke Republike), Nijemaca iz Austrijskog Carstva i protunarodne dinastije Habsburg, i austro-ugarskoga režima, i velikosrpskog, te talijansko-fašističkog i jugoslavensko komunističkog režima, od 12. do 20. stoljeća, te održanjem i razvitkom državotovorne misli na osnovi hrvatskog državnog prava, povijesnog i etničkog prava, i međunarodnoga prava na samoopredjeljenje, kao i na osnovi Božijega prava po kojemu niti jedan narod na svijetu i planetu Zemlji ne smije i neće nestati, i o povijesnome pravu hrvatskog naroda na državnu nezavisnost i slobodu hrvatskog (političkog) naroda, što se očitovalo:
...
- i u uspostavi temelja državne nezavisnosti u razdoblju Drugog svjetskog rata aktom proglašenja i uspostave Nezavisne Države Hrvatske od 8. travnja 1941. u Bjelovaru, i u Zagrebu, 10. travnja 1941. godine, i aktom otcjepljenja Republike Hrvatske od (komunističke) Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije od 25. lipnja 1991. godine, i u sklopu jugoslavenske komunističke umjetne tvorevine i od Socijalističke Republike Srbije, i konačnog proglašenja hrvatske državne nezavisnosti od 8. listopada 1991. godine, odnosno za vrijeme velikosrpske agresije četnika i protunarodne i protuhrvatske tako zvane „Jugoslavenske narodne armije“ od zločinca maršala Tita, posrbljene pod komunističkim režimom srpskog diktatora i balkanskog krvnika Slobodan Miloševića, i agresije Srbije i Crne Gore na Hrvatsku, i Bosnu i Hercegovinu, od 1991. – 1995., novim Ustavom Republike Hrvatske (1990.) i pobjedom u ratu za nezavisnost i slobodu (1991. - 1995.) hrvatski je narod iskazao svoju odlučnost i spremnost za uspostavu i očuvanje Republike Hrvatske kao samostalne, nezavisne i demokratske države.
Polazeći od iznesenih dokazanih povijesnih činjenica, te općeprihvaćenih načela OUN o neotuđivosti i nedjeljivosti, neprenosivosti i nepotrošivosti prava na samoodređenje i državni souverainitet hrvatskog naroda, uključujući i pravo na odjepljenje i udruživanje, kao osnovnih preduvjeta za mir i stabilnost međunarodnog poretka, Republika Hrvatska ustanovljuje se kao nacionalna država hrvatskog političkog naroda.
Poštujući, na slobodnim demokratskim tajnim višestranačkim izborima izraženu volju hrvatskog (političkog) naroda, Republika Hrvatska oblikuje se i razvija kao souveraina i demokratska pravna država u kojoj se jamče i osiguravaju ravnopravnost, slobode i prava čovjeka i državljanina, te promiče njihov gospodarski i kulturni napredak i socijalna i nacionalna sigurnost.“

ZAKLJUČAK

Parlamentarna skupština Vijeća Europe, PACE, Europski parlament (European Parliament) i Hrvatski sabor su u rezolucijama i Odlukama (rez. Parlamentarne skupštine VE iz 1996. i rez. broj 1481 iz 2006., zatim, Lipanjska saborska deklaracija iz 2006., i Odluka Europskog parlamenta iz 2009.) osudili komunizam kao totalitarni sustav i poredak, i zločine koje je komunistička partija počinila, kao i komunističku diktaturu, te je najnormalnije, logično i pravično da Hrvatski sabor prilikom predstojećih Ustavnih promjena izbaci ZAVNOH iz Ustava Republike Hrvatske odnosno da se hrvatski Ustav ne poziva na ZAVNOH kao državotvorni akt jer on to nije bio nego je bio akt o stvaranju jedne komunističke tvorevine, sovjetske republike na hrvatskom području gdje je KPH pod vodstvom KPJ provodila Oktobarsku revoluciju, znana kao Socijalistička revolucija, i gdje je ZAVNOH bio izvršno i para-zakonodavno tijelo totalitarne Komunističke partije Hrvatske. Europski parlament je podjednako osudio sve totalitarne države i autoritarne režime u 20. stoljeću, tako i fašizam i komunizam, i pozvao na reviziju povijesti koju su komunisti krivotvorili, odnosno s kojom je komunisitčki režim manipulirao narodnim masama, tako da bi ostanak pozitivnog spomena na ZAVNOH u hrvatskom Ustavu, u ustavnim Izvorišnim odredbama, to bila pljuska Republici Hrvatskoj, Europskoj uniji, i demokratskom svijetu, kao i hrvatskom narodu. , te bi vlada Republike Hrvatske koja ne bi prihvatila prijedlog o brisanju komunističkog i protunarodnog Zavnoha iz modernog hrvatskog Ustava, kao i saborski zastupnici vladajuće političke stranke i vladajuće koalicije, kao i saborska manjina i većina, pokazali krajnji prijezir prema hrvatskom narodu kao kolektivnoj žrtvi komunističko/titoističke strahovlade u Drugom svjetskom ratu i poraću do pada komunističkog Berlinskog zida, kao i pomanjkanje zdrave pameti, razboritosti i pomanjkanja osjećaja za demokraciju i pravni poredak, kao i nepriznavanje europskih načela i ustavno-pravnoga znanja, jer ako se demokratski hrvatski Ustav temelji na nečemu što je bilo nedemokratsko, protuhrvatsko i totalitarno, kao što je ZAVNOH, onda su ustavotvorci licemjeri i krivotvoritelji, a ustavotvorna skupština je u tome slučaju samo krinka iza koje se ceri maska bivših komunista i titoista-staljinista.

Hrvatski centar za istraživanje zločina komunizma

subota, 10.10.2009.

HORDE ZLA U POHODU NA BOSNU

U ovome postu pišem o tri teme koje su, iako naoko odvojene, i te kako spojene kao spojene posude, a znamo za zakon o spojenim posudama.

Nedavno je u Širokom Brijegu u Bosni i Hercegovini prilikom dolaska sarajevskih nogometnih navijača iz vatrenoga oružja ranjen jedan hrvatski građanin Širokog, i smrtno stradao jedan hrvatski navijač nogometnoga kluba FK Sarajevo čija se navijačka udruga zove “Horde zla“. Do navedenoga tragičnog događaja u Širokom Brijegu nisam ni znao da se jedna navijačka skupina zove “Horde zla“. Po mojem osobnom mišljenju naziv ove navijačke udruge je sramotan i odbojan ali to još uvijek ne znači da su njeni članovi zli, horda vjerojatno jesu, kao i svaka organizirana navijačka skupina, ali ne mora značiti da su zli.

Tragedija cijeloga događaja je smrt mladog čovjeka, navijača Vedrana Puljića, Hrvata iz Sarajeva, i ranjavanje starijega gospodina Želja Zadre iz Širokog Brijega, kao i još nekoliko osoba. U bijegu su dvojica, ne kako mediji krivo prenose jedan navodni počinitelj. Naime, u bijegu je bivši pripadnik tzv. Kažnjeničke bojne, Oliver Knezović, kojega se osnovano sumnjiči za ubojstvo Vedrana Puljića, kao i nepoznati počinitelj koji je ranio ozlijeđenoga Željka Zadru u njegovu domu. Bio sam u pravu kada sam bio skeptičan prema predsjedničkom kandidatu Josipu Jurčeviću koji je navijače iz udruge Horde zla usporedio s Miloševićem hordama zla, mitingašima i rušiteljima iz druge polovice osamdesetih godina 20. st. Naime, Jurčević nema političkog iskustva i krivo zaključuje da Bošnjaci igraju ulogu Srba. Potpuno krivo. Srbi igradju svoju ulogu do kraja, i nije problem u Širokom Brijegu ili Sarajevu nego u Beogradu i međunarodnoj zajednici!

U cijelom događaju ima niz kontradiktornosti, nelogičnosti, i pitanja koja traže odgovor. Tako na primjer - zašto je policija dozvolila da navijači iz Sarajeva prošeću centrom Širkog Brijega?
Policija županije/kantona Zapadne Hercegovine koristi ispriku da su sve jake policijske snage bile na osiguranju utakmice između NK Zrinski i FK Veleža u Mostaru, dakle, između zapadno-mostarskog hrvatskog i istočno-mostarskog bošnjačkoga kluba. Međutim, to još uvijek ne opravdava što je zapadnohercegovačka policija županije „Herceg-Bosne“ dozvolila sarajevskim navijačima šetnju kroz grad jer je autobuse, s kojima su navijači doputovali, mogla je usmjeriti izravno do pred ulaz u nogometni stadion, a nije. Također je policija mogla navijače ostaviti u autobusu sve do pred početak utakmice, ili ih čak i vratiti natrag u Sarajevo ako je glavnina policijskih snaga bila na osiguranje utakmice visokoga rizika u Mostaru. Međutim, ili u toj policiji nema pametnih zapovjednika, ili je cijeli događaj unaprijed isplaniran, instrumentaliziran i namješten, jer u Bosni i Hercegovini su u isto vrijeme započeli novi pregovori oko ustavne budućnosti ove nezavisne države, naime, u tijeku je neka nova vrsta runde Daytonskih pregovora, samo ne u američkom mjestu Dayton nego u jednoj američkoj vojnoj bazi u BiH. (Šef županije Herceg-Bosne je Đapićev suradnik Zvonko Jurišić, tako da ne govorim napamet kada postavljam pitanje - je li u dotičnim strukturama ima pametnih ljudi.) Stanovnici Širokog Brijega doživjeli su nešto ružno, naime, razbijanje svoga grada i nasrtaje na svoje sugrađane, i s pravom su zabrinuti za svoju sigurnost, i traže odgovornost nadležnih predstavnika odgovornih službi!

Ili se tragični događaj u Širokom Brijegu dogodio slučajno, ili je namješten od policijskih i poličkih struktura i usmjeravan od tajne službe. Ako se teški incident dogodio slučajno, onda ga vladajuće strukture u BiH maksimalno iskorištavaju da vodu navedu na svoj mlin, a taj mlin drobi Bosnu i Hercegovinu.

Kad se nešto loše dogodi, treba uvijek gledati tko od nekog događaja ima najviše koristi?

Naime, nakon teškog incidenta u Širokom Brijegu održani su masovni prosvjedi Hrvata iz Širokog, pod nacionalnim simbolima i geslima, bez ijednog obilježja Bosne i Hercegovine, i kroz masu se čuju zahtjevi za 3. entitetom u BiH, i to hrvatskim entitetom, a kao razlog navodi se da su Hrvati u BiH ugroženi, što je točno. Poznato je, naime, da Hrvati u genocidnoj i rasističko-fašističkoj tzv. “Republici Srpskoj“ nemaju nikakva prava niti su se etnički očišćeni Hrvati mogli do danas vratiti u svoj zavičaj jer im to vlasti u Banjaluki onemogućavaju, a u hrvatsko-bošnjačkom entitetu Federaciji BiH (stvoren na području koje je u velikosrpskoj agresiji iz 1992. ostalo slobodno ili je u hrvatsko-bošnjačkim oslobodilačkim vojnim akcijama 1995. oslobođeno) Hrvatima su njihova prava ugrožena, ili nisu nikada istinski zaživjela.

Međutim, predstavnici hrvatskih političkih stranaka u BiH, kao i vladajuće koalicije u RH, uključujući i predsjednika Mesića, su krivci što (ustavna) prava Hrvata u Federaciji BiH nisu ostvarena. Predstavnici stranaka s hrvatskim predznakom u BiH su nacionalne izdajice, a ne samo korumpirani, a Mesićeva uloga je totalno destruktivna ali suprotno od politike Franje Tuđmana prema BiH: dok je Francek dijelio BiH odnosno previše se miješao u BiH, Stipe se premalo miješao, i Hrvate prepustio stihiji u stilu – nek' ih voda nosi!

Jedinu korist od svađa između Hrvata i Bošnjaka u BiH imaju bosanski Srbi, a kad četnik Milorad Dodik (trenutno premijer tzv. “Republike Srpske“) bosanskohercegovačkim Hrvatima nudi 3. entitet, onda treba biti i te kako oprezan jer njegov motiv nije dobrobit Hrvata nego pokušaj da legalizira i rehabilitira genocidnu fašističku tzv. “Republiku Srpsku“ u kojoj su Hrvati etnički očišćeni od horda zla Radovana Karadžića i njegovih četnika, i „đenerala“ Ratka Mladića i njegove osvajačke soldateske, uz pomoć Beograda i velikosrpskog režima Slobodana Miloševića. (Zoran Milanović i SDP gaje bliske odnose sa Dodikovom strankom koja de facto ne priznaje Bosnu i Hercegovinu, a ni HDZ nije nesklon Dodiku koji Republiku Hrvatsku tuži za navodni genocid nad Srbima u NDH.)

Jedino pravo rješenje za bačvu baruta u BiH, koju su srpske elite podmetnule i zapalile, je da se ukine tzv. “Republika Srpska“, i da se država BiH pretvori u Saveznu Republiku Bosnu i Hercegovinu.

Savezne jedinice Bosne i Hercegovine ne bi bile nacionalno-religiozni entiteti nego povijesni, dakle, povijesne pokrajine poput Hercegovine, Srednje Bosne, Bosanske posavine itd., s tim da bi veliki gradovi poput Sarajeva, Banjaluke, Mostara bili posebna područja, destrikti.
Najbolje rješenje za državotvorni i autohtoni hrvatski narod u Bosni i Hercegovini je da svoja nacionalna prava ostvari tako da postoji u Mostaru, Banjaluki i Sarajevu javno-pravno hrvatsko sveučilište, i javno-pravna hrvatska radio-televizija kao i javne škole u kojima se uči na hrvatskom jeziku. Ako u Beirutu (u Libanonu) može postojati Američko sveučilište, zašto u Sarajevu ne bi moglo postojati Hrvatsko sveučilište? Osim toga mogu postojati katoličke osnovne škole i gimnazije. Pri tome Hrvati zadržavaju svoja nacionalna obilježja i ustavna prava konstitutivnoga naroda na cjelokupnom području države BiH. Parlament BiH može biti dvodoman, i u gornjem domu Hrvati mogu imati pravo veta u pitanjima koja se tiču hrvatskog pitanja u BiH. Policija može biti nacionalna na lokalnoj razini, dakle, i hrvatska policija, pravosuđe također može biti decentralizirano tako da Hrvati ravnopravno sudjeluju u sudskoj vlasti itd.

Savezna Republika Bosna i Hercegovina, u kojoj su Hrvati konstitutivna nacija, je po mojemu mišljenju najoptimalnije moguće rješenje, kako za opstanak Hrvata u BiH i ravnopravnost naših sunarodnjaka u BiH, tako i za stratešku sigurnost Republike Hrvatske. Geo-političar dr. Ivo Pilar je prije gotovo 100 godina ustvrdio u svojemu djelu stoljeća, „Južnoslavensko pitanje“, da je jedino čitava BiH i savezništvo između Bosne i Hrvatske jamstvo dugoročnog opstanka hrvatske države, dok stvaranje srpske države u BiH dovodi u opasnost opstanak Hrvatske! Ako Srbi u državno-pravnom smislu prijeđu Drinu, to je opasnost za Hrvatsku! Trenutno, od Daytonskoga sporazuma živimo u opasnosti!
Nadalje, sa 3. entitetom bi 60% Hrvata iz BiH ostalo izvan hrvatskog 3. entiteta, a 85% područja Bosne i Hercegovine ostalo bi za hrvatski narod u cjelini zauvijek izgubljeno, a to bi bilo neodgovorno prema hrvatskoj povijesti koja nam kaže da su Bosna i Hercegovina povijesne hrvatske zemlje !!!

Stanovnici Širokog Brijega su se, inače, među prvima uključili u obranu Republike Hrvatske od velikosrpske agresije pristupivši hrvatskoj policiji i Zboru narodne garde, i 1991. zaustavili su svojim tijelima jednu veliku kolonu tenkova JNA dok se agresija valjala Hrvatskom; nakon tako zvanog "oslobođenja" od strane partizana su partizani u Širokom Brijegu 1944. pobili 28 fratara širokobriješkoga katoličkog samostana, odnosno partizani su pobili one fratre koji su 1942. donijeli antifašističku rezoluciju protiv ludila nacističkog rasizma 3. Reicha.

Što se tiče nedavnih događaja u Širokom Brijegu, ako postoji dobra volja, rješenje je jednostavno: balističko vještačenje može utvrditi je li dotični osumnjićeni Knezović iz nehaja ubio Vedrana Puljića, te se može ustanoviti iz kojeg oružja je ranjen Željko Zadro, te se počinitelji mogu pronać, uhitit i procesuirat.

Čudno je uopće da netko od navijača dođe na utakmicu s vatrenim oružjem kao što su pokazali snimci kamera u Širokom Brijegu da je barem jedan sarajevski navijač bio naoružan pištoljem kojega je držao u ruci dok je hodao središtem Širokog. Zatim, upadanje navijača u privatne kuće stanovnika Širokog nije normalno, bez obzira tko je prvi počeo provocirat na nacionalnoj osnovi, a šetnja 500 nabrijanih navijača kroz grad sigurno nije šetnja znatiželjnih turista. Zatim, pripadati nekoć tzv. Kažnjeničkoj bojni HVO-a, i 14 godina nakon završetka rata posjedovati oružje, kao Knezović koji je navodno pucao iz automatske puške, nakon što je čuo da je Željko Zadro ranjen, također nije normalno, dakle, netko mu je odavno trebao oduzeti oružje, posebno stoga što je navedena jedinica u ratu vršila etničko čišćenje bosanskih muslimana, a što je također sve povezano sa djelovanjem srpske Kontraobavještajne službe JNA (KOS) u vrijeme velikosrpske agresije na ondašnju Republiku Bosnu i Hercegovinu. Poznato je da su pripadnici Kažnjeničke bojne HVO-a (sastavljena djelomično od bivših kriminalaca) pobili 9. kolovoza 1992. stožer Hrvatskih obrambenih snaga (HOS) na čelu s pukovnikom HOS-a Blažom Kraljevićem, generalom u glavnom stožeru Armije BiH, i devet časnika HOS-a, nakon što su se vraćali s pregovora sa Tuđmanovim guverenerom u zapadnoj Hercegovini, udbašem Matom Bobanom. HOS se borio protiv srpskih osvajačkih snaga za cjelovitu BiH i granicu hrvatskih interesa na Drini odnosno da se spriječi stvaranje srpske države u BiH, dakle, HOS je bio protiv podjele Bosne i Hercegovine. (Nakon pokolja hosovaca počeli su hrvatsko-muslimanski sukobi u BiH, u korist bosanskih Srba.)

Onaj tko uspostavi mir u Bosni, zaslužio je Nobelovu nagradu za mir.



Nobelovac Barack Obama, predsjednik USA

Je li Nobela zaslužio predsjednik Obama, oko toga se lome koplja. Vijest o dodjeli Nobelove nagrade za mir Baracku Obami iznenadila je i njega samoga, no, podržavam tu odluku koja se čini nelogičnom jer Obama je tek 9 mjeseci predsjednik SAD, i još ništa nije dovršio, tek je najavio mogućnost atomskog razoružanja svih, dakle, svijet bez atomskoga oružja, a time i bez opasnosti od nuklearnoga holocausta. Međutim, držim da je nagrada Obami opravdana, jer će ga poticati da ustraje u svojim humanističkim naporima, jer, za razliku od svoga prethodnika pružio je ruku islamskom muslimanskom svijetu, zalaže se za obnovljive izvore energije i time je izravno u sukobu s naftnim tvrtkama, najavio je povlačenje američke vojske iz Iraka, i mir u Afganistanu, te pružio priliku Iranu za razgovore, i pokušava voditi dijalog s Rusijom, i kao znak dobre volje odustao je od Busheva raketnoga štita u Poljskoj i Češkoj kojega je Putinova Rusija shvatila kao šaka u oko. Pozvao je Palestince i Izraelce na dijalog, i najavio je ukidanje sramotnog konc-logora Guantanamo.
Nitko od američkih predsjednika u povijesti nije dobio toliko prijetnji smrću kao Barack Obama koji je u Sjedinjenim Američkim Državama izložen velikim snagama zla, destrukivnim rasistima, čak je i jedan republikanski desničarski zastupnik u Kongresu prvi puta u povijesti vrijeđao američkog predsjednika u Kongresu dok je (Obama) držao govor o stanju države i nacije. Zbog najavljenog uvođenja socijalnog osiguranja za sve stanovnika SAD bez obzira na etničko porijeklo, rasu, boju kože i vjeru, predsjednika Obamu desno krilo Republikanske stranke optužuje da je marksist, što je suludo, na nekim internetskim portalima se javno poziva na Obamino ubojstvo i predbacuje mu se to što je crnac (pokojna majka mu je, inače, bjelkinja), gouverner države Texas (zemlja u kojoj je ubijen predsjednik Kennedy, i kojom iz sjene vlada dinastija Bush i naftni lobby) prijeti otcjepljenjem od Sjedinjenih Američkih Država, uglavnom, Obamini pokušaji raskida s ekstremističkom politikom njegova prethodnika Busha i njegova lobbya, za koga je dobitnik Nobelove nagrade za mir i bivši američki potpredsjednik u Clintonvoj administraciji, Al Gore, rekao da su neofašisti, doveli su do nevjerojatnih i brojnih prijetnji smrću Obami koji se zalaže za mir i sreću ljudi i naroda, a k tome je i nepokolebivi borac protiv korupcije i partikularnih interesa, i žestoko je kritizirao neodgovorno ponašanje managera banaka koji su prouzročile svjetsku financijsku krizu te traži njihovu kaznenu odgovornost.
Ako Obama održi mir na Bliskom istoku, i ako stvori uvjete za dugotrajni mir u Bosni, Nobel će za Obamu biti potpuno opravdan, jer Bliski istok i Balkan su dvije najveće neuralgične točke na svijetu na kojima događaji poput onog u Širokom Brijegu mogu postati casus belli za rat širih razmjera!



Mesićevo odlikovanje komunista u povodu hrvatskog dana nezavisnosti je totalno sramotno. Komunisti su, naime, 1989. bili raspisali višestranačke izbore koje su 1990. izgubili, ali nisu ni imali neku alternativu osim da završe kao diktator Ceausescu i njegovi komunisti u Rumunjskoj. Dakle, komunisti u Hrvatskoj nisu ništa posebno učinili nego su spašavali vlastite zadnjice od narodnoga gnjeva koji bi ih sustigao da nisu raspisali višestranačke izbore. Komunisti koji su od sramotnoga predsjednika Mesića odlikovani hrvatskim odličjima za zasluge za hrvatsku nezavinost nemaju nikakave zasluge, a i u ono vrijeme su provodili medijsku cenzuru, gušili slobodu javne riječi, držali u zatvorima političke zatvorenike savjesti, kršili ljudska prava i dozvolili su Slobodanu Miloševiću da se razmaše i pripremi velikosrpsku agresiju, a Hrvatsku su naši komunisti razoružali i oružje Teritorijalne obrane, s kojim se Hrvatska mogla bez problema obraniti od agresije JNA i četnika, predali četnicima. Umjesto suđenja oni su sada odlikovani?! Uglavnom, ta odlikovanja nemaju nikakvu moralnu vrijednost, vrijede manje od iskorištenog WC-papira. Komunisti odlikuju komuniste – na Balkanu ništa novog! Trebat će i te kako velika duhovna snaga da Hrvati zbace komuniste i udbaše s vlasti. Rekao bih da se horde zla nalaze u pohodu na nezavisnost Hrvatske i Bosne i Hercegovine, i da ugrožavaju opstojnost ove dvije nezavisne države.

CBK

utorak, 06.10.2009.

10 pametnih savjeta velikoga Mahatme

Dragi blogeri, komentatorice i komentatori,

Nešto nama Hrvatim ne idu opravdane pobune, prosvjedi i štrajkovi protiv nepravednih predstavnika vlasti naše Republike koji su rušili Ustav i izvodili državne udare, pa ovom prilikom nekoliko uputa kako miroljubivim sredstvima doći do cilja, a cilj je, pogađate već, sreća u životu!

Nedavno je, u hrvatskoj javnosti nezapaženo, prošla 140. obljetnica rođenja velikog Mahatme Gandija, indijskog hinduističkog vođe otpora protiv britanske okupacije, i borca za slobodu i ljudska prava, predsjednika Savezne Republike Indije, najmnogoljudnije demokratske zemlje na svijetu.



Kako bismo bili koncentrirani na ono što je značajno, evo nekoliko motivirajućih Gandijevih izreka koje su poučne:

„Čovjek ne smije izgubiti vjeru u čovječanstvo. Čovječanstvo je kao ocean; ako nekoliko kapi zaprljaju ocean, to ne znači da je zbog toga ocean prljav.“

„Razlika između onoga što činimo, i onoga što bismo mogli učiniti bila bi dovoljna za rješavanje većinu problema ovoga svijeta.“

Karamčand Gandi, zvan Mahatma, bio je (pravni) odvjetnik po struci, i politički i duhovni vođa indijskog pokreta za nezavisnost i slobodu. (U procesu pristupnih pregovora Hrvatske s EU u vezi članstva u Europskoj uniji, važan je naglasak na gubitak nezavisnosti i slobode za Hrvate, ulaskom RH u EU!!! Mahatma Gandi bio bi žalostan zbog nas kad bi vidio kako se olako odričemo naših prava, našeg souverainiteta i naše, krljvu hrvatskih branitelja, stečene slobode.)

Gandijev koncept da se ljudi drže istine sadrži pored nenasilnog otpora i općenito mirobljubiva nenasilja, i neke druge etičke zahtjeve, kako individualnu, tako i političku samokontrolu i samoodređenje.
Nenasilje ne znači pasivnost. Naprotiv, miroljubivo nenasilje znači pružanje aktivnoga otpora, i djelovanje iz vlastita uma.

1. Promijeni samoga(-u) sebe:

„Ti moraš biti ona promjena koju želiš vidjeti u svijetu!“

„Kao ljudima, naša veličina se ne nalazi u tome kako možemo promijeniti/obnoviti svijet, jer to je mit našega atomskog doba, nego u tome da sami sebe obnovimo.“

Drugim riječima, mijenjanjem nas samih mijenjamo svijet. Ako promijeniš samu sebe/samoga sebe, ako promijeniš svoje razmišljanje, onda mijenjaš način na koji reagiraš i kako djeluješ. Tako će se i svijet oko tebe promijeniti na bolje, i to ne samo zato što ćeš okoliš gledati drugim očima, nego zato što promjena u tebi omogućava djelovanje koje prije nije bilo moguće ili na koje nisi nikada pomišljala(-o) dok si živjela(-io) po starome načinu ponašanja.

Promjena mjesta boravka neće ti ništa novoga i boljega donijeti, jer svoje probleme nosiš sa sobom, pošto te problemi prate. Stoga, promijeni prvo sebe, otkloni svoje karakterne slabosti! Ako ne želiš da ljudi budu sebični, nemoj ti biti sebična (-an). Ako zahtijevaš velikodušnost, budi velikodušna(-an). Ako očekuješ toleranciju, budi tolerantna (-an).

2. Ti imaš kontrolu!

„Nitko ti ne može nauditi bez tvoga pristanka.“

Ono što osjećaš i kako reagiraš, leži u tebi.
Postoji “ uobičajeni“ način regiranja,
Ali svoje misli, reakcije i emocije možeš si izabrati.
Čovjek ne mora negativno djelovati, iako nekada izgleda razumno i događa se spontano.
Nitko izvan tebe ne može kontrolirati kako osjećaš, i stoga možeš svoje misli okrenuti prema pozitivnome. Tako će ti život biti puno lakši, i ljepši.

Stari latini bi rekli: IMPERARE SIBI MAXIMUM IMPERIUM EST vladatinad sobom najveća je vlast. Seneca.

3. Oprosti i zaboravi

„Slabići ne mogu nikada oprostiti. Oprost je atribut jakih.“

„Oko za oko, zub za zub vodi do sljepoće cijeloga svijeta.“

Kao što je rečeno, uvijek se može izabrati način kako da čovjek reagira.

Ako ne praštaš, onda puštaš da prošlost i osobe koje su te povrijedile kontroliraju tvoje osjećaje. No, ako čovjek oprašta, oslobađa se okova, i čovjek se može koncentrirati na nešto novo.

4. Ako čovjek ne djeluje, ne dospijeva nikud!

„Jedan gram djelovanja vrijedan je više od tona prodika.“

Bez da djeluješ malo će se toga u tvome životu promijeniti.
Međutim, djelovanje zahtijeva unutarnje nadilaženje, i teško je.
Zbog toga ljudi radije brbljaju i tumače, drže propovijedi, kako reče Gandi, ili samo čitaju i studiraju, misleći da se tako napreduje.
Ali na taj način se ništa u realnosti ne mijenja.
Stoga, ako čovjek želi nešto promijeniti, sebe i svijet, onda mora djelovati!
Znanje nije dovoljno, čovjek mora nešto učiniti, i stečeno znanje pretočiti u aktivno djelovanje.

Stari latini su rekli, a ta poslovica trebala bi biti poučna za nas Hrvate:

ACTA, NON VERBA!

Djela, ne riječi!

5. Živi ovaj trenutak

„Ne želim predviđati budućnost. Bavim se savladavanjem prošlosti. Bog mi nije dao kontrolu nad slijedećim trenutkom.“

Najbolji način da prebrodimo prepreke unutar nas samih, koje nas sputavaju od djelovanja, je da ostanemo u sadašnjosti. Nema smisla misliti i sekirati se zbog slijedećega trenutka kojega ne možemo kontrolirati.
Time što si čovjek predstavlja negativne posljedice budućnosti, gubi snagu za djelovanje. Stoga je najbolje koncentrirati se na sadašnji trenutak i u njemu učiniti ono najbolje što možemo.

6. Svatko je čovjek

„Tvrdim /Mahatma Gandi sam za sebe tvrdi, op. CBK/ da sam jednostavna individua, i da činim greške kao i svaki drugi smrtnik isto. Dovoljno sam skroman da priznam vlastite greške, i da iznova promislim o svojim koracima.“

„Nije mudro biti presiguran u vlastitu mudrost.
Dovoljno je da nas netko podsjeti kako jaki postaju slabi, i kako se i mudraci varaju.“

Ne smije se od pjedinih ljudi praviti mit, čak i ako su stvorili izvaredne stvari i pojave. (Sjetimo se Ante Starčevića kako je zahtijevao da mu se ne podižu spomenici, nego da spomenik u spomen na njega bude slobodna, samostalna, unutar sebe pravedna, i demokratska Hrvatska, ravnopravnih ljudi, bez obzira na porijeklo i vjeru.)

Nema smisla ni da sami sebe kažnjavamo zbog naših grešaka.
Umjesto toga trebamo jasno uvidjeti naše greške, i iz njih učiti, i ne ponavljati ih.

7. Budi uporna(-an), postojana(-an), ustrajna(-an)

„Prvo te ignoriraju. Nakon toga te ismijavaju. Potom se protiv tebe bore. Na kraju pobjeđuješ.“

U točki 7. vidim sebe. Vašeg CBK ignoriraju, ismijavaju, podmeću mu klipove pod noge, ali na kraju odnosim pobjedu:-)

Budite i vi uporni, postojani i ustrajni, i na koncu će splasnuti oporba u odnosu na vas.

Jedan od razloga zašto su Gandi i njegove pristaše bili tako uspješni leži u činjenici da nikada nisu odustali od svojih ciljeva, bili su uporni i ustrajni u dostizanju svojih plemenitih i humanističkih ciljeva.

Uspjeh i pobjeda ne ostvaruju se brzo, niti onom brzinom kojom bismo željeli doći do cilja.

Razlog zašto puno ljudi u svijetu ne postiže ono što žele je taj što prerano odustanu. Vrijeme za koje misle da je potrebno kako bi ostvarii cilj, često je prekratko u odnosu na stvarnost. To krivo vjerovanje dolazi iz svijeta u kojemu živimo gdje nas mediji uvjeravaju da postoje brza rješenja za sva životna pitanja, od izgradnje vlatite kuće i doma i kupovine stana putem kredita, do pronalaženja ljubavi, dobivanja posla, dobivanja dobitka na lutriji, rješavanje kriza i reforma, da je nadomak sretna i lijepa budućnost čim uđemo u EU na primjer, da vlada ima za sve rješenja u rukavu, da nema problema, i samo još malo i sve će biti dobro, da postoji za sve čarobna pilula, od anti-baby pilule do pilula za sve drugo, da trebamo samo progutat pilulu i nestaju svi naši problemi itd. Međutim, naše životne ciljeve dostići ćemo isključivo ustrajnošću, upornošću i postojanošću!

I veliki američki predsjednik Abraham Lincoln rekao je, kao da je živio u vrijeme velikog Mahtme: Nećeš ostvariti cilj ako odustaneš. Možeš uspjeti samo ako ne odustaneš. Možeš i neuspjeti ako ne odustaneš, ali ako odustaneš, sigurno nećeš uspjeti!

8. Gledaj u čovjeku dobro, i pomaži ljudima

„Ja tražim u čovjeka samo njegove dobre strane, kvalitetu u njemu. Pošto sam nisam bezgrješan, ne tražim greške kod drugih.“

„Čovjek postaje velik u mjeri u kojoj pomaže dobrobiti drugih ljudi.“

„Vođenje bilo je prije uspoređeno sa snagom; ali, danas voditi znači izaći nakraj s ljudima.“

Ljudima kojima se pomaže, pomagati će pak drugim ljudima, i tako se spirala pozitivnih promjena penje u visinu, i sve više raste i jača.

9. Budi jedinstven(-a), autentičan(-na), budi svoj(-a)

„Biti sretan znači kada je ono što misliš, što govoriš i što činiš, u međusobnoj harmoniji.“

Drugim riječima, laganjem ne stižemo daleko, u lažima su kratke noge. U činjenju zla ne stižemo daleko, ostajemo na mjestu jer se vraćamo na mjesto zločina. Ako smišljamo pakosti drugima, zlo će nam se zlom vratiti, a dobro dobrim. Tko drugome jamu kopa, sam u nju pada!

10. Rasti i razvijaj se dalje!

„Kontinuirani razvoj je zakon života, i ljudi koji uvijek pokušavaju sačuvati svoje principe u koje vjeruju, kako bi tako mogli stalno djelovati, dovode se u krivi položaj.“

Drugim riječima, čovjek može uvijek iznova promisliti o svojim potezima i koracima koje je povukao na osnovi svojih nekih načela. Tako se postiže bolje razumijevanje sebe samoga i svijeta oko sebe. Ispravni put je stalno se razvijati i rasti, jer tako postajemo sretniji, i korisniji sučovjeku.

Neka ljubav (snaga) i mir (snaga) budu s vama, vaš

CBK

petak, 02.10.2009.

RASKRINKANA LAŽ PARTIZANSKOG AGITPROPA

Poštovani blogeri, komentatorice i komentatori, cijenjeno čitateljstvo,

danas, u očekivanju rezultata narodnoga referenduma u Republici Irskoj o odbacivanju ili prihvaćanju Lisabonskog sporazuma, nakon kojega će se znati hoće li Republika Hrvatska biti usisana od Europske unije, prezentirati ću dva primjera manipulacije od strane partizanske propagande jugokomunističkoga režima nakon Drugog svjetskog rata koji je fotografiju koristio kao sredstvo obmane, zavođenja i zaluđivanja narodnih masa, što je tipično za totalitarna društva kakvo je bilo društvo socijalističke Jugoslavije.

Nešto starija populacija sigurno će prepoznati obje fotografije koje su desetljećima kružile ondašnjim jugoslavenskim komunističkim partijskim tiskom i školskim udžbenicima. Tako na prvoj fotografiji vidimo skupinu ubijenih ljudi na obali vodene površine. Titoisti su tumačili da se radi o jasenovačkim žrtvama ubijene od strane ustaškog režima, i da su trupla snimljena na obali rijeke Save. Jedina istina je da je lokalitet mjesta zločina obala Save. Na drugoj pak fotografiji vidi se skupina žena i djevojaka u koloni, uglavnom seljanke. Po tumačenju agitacijske propagande Titovih propagandista navodno se radi o skupini kozaračkih Srpkinja koje ustaše vode na klanje u KL Jasenovac.





Narodna poslovica glasi: Ako laže koza, ne laže rog! Tako i u slučaju partizanskog agitpropa. Naime, prva fotografija s prikazom skupine pobijenih ljudi, civila, je od strane partizanskog agitpropa jugoslavenske komunističke partije manipulirana, i to tako što je kut gledanja zarotiran za 90 stupnjeva, taman tako da se ne vidi kako jedna ubijena žena ima na sebi štikle, jer to ondašnja jugoslavenska javnost nije smjela znati jer bi po logici zaključivanja netko mogao postaviti pitanje – Kako to da su zatvorenice u jasenovačkom logoru bile u štiklama? Međutim, to nije jedino objašenjenje, naime, teoretski, može režim zarobiti neku ženu u štiklama, odvest ju u KL Jasenovac, tamo je zatočiti koji tren i odvesti na obalu Save i tamo je ubiti. Međutim, iz drugog izvora, naime, iz partizanskog “Vjesnika narodne fronte oslobođenja Hrvatske“, od 19. svibnja 1945. godine saznaje se da skupinu ubijenih ljudi sa fotografije na obali Save predstavlja ubijene srpske žrtve iz KL Jasenovac. Inače, jasenovački logor se u tom trenutku već mjesec dana nije nalazio pod upravom ustaškog režima nego pod upravom novog partizanskog režima komunista, tako da je u najmanju ruku čudno da takvu važnu vijest za partizanski pokret agitprop KPH/KPJ objavljuje s tolikim zakašnjenjem. Zanimljivo je da je jedna od posljednjih vijesti krugovalne postaje “Zagreb“, dakle, glasila ustaškog režima, 6. svibnja 1945. objavila vijest da su partizani prilikom ulaska u grad Sisak na Savi pobili 400 hrvatskih civila, Siščana, i ubijeni ljudi s fotografije predstavljaju u stvarnosti ubijene Hrvatice i Hrvate koje su partizanski “oslobodioci“ smaknuli, u žaru revolucionarne borbe, po kratkom postupku.



Na drugoj fotografiji sa kolonom žena radi se također o teškoj manipulaciji kojom su komunisti lagali ondašnju jugosalvensku javnost, naime, na fotografiji je izrezan lik oružanog partizana koji sprovodi kolonu žena koje su po nacionalnosti Njemice (pripadnice njemačke nacionalne manjine, tzv. Volksdeutsche), te ih čovjek s kapom sa tri roga sprovodi u privremeni logor prije nego će ih preuzeti pripadnici Crvene armije i masovno silovati i otpremiti na istok gdje im se gubi svaki trag. Desetljećima su komunisti pod parolom „bratstvo i jedinstvo“ trovali odnose između Hrvata i Srba, obmanjujući Srbe da kolona žena predstavlja Srpkinje, i da ih ustaše odvode u KL Jasenovac.



HTV i drugi poslušni mediji ove zemlje, kao i režimski tisak, izbjegavaju objaviti ovu istinu, koju sam vam danas predočio na blogu, jer time bi vladajući političari koji veličaju Tita, ostali na brisanom prostoru i bili raskrinkani kao lažljivci, te bi se pred biračima pojavio upitnik u vezi njihovih stranaka. No, zato svaki posjetitelj ovoga bloga ima priliku barem malo saznati istinu o prošlosti kako bi sutra budućnost bila neopterećena lažima, i život time bio jednostavniji, ljepši, sretniji! Hrvati ne trebaju imati nikakav kompleks zbog KL Jasenovac jer ne postoji kolektivna krivnja, bez obzira koliko se komunisti i udbaši bili trudili da Hrvati dobiju lažni i umjetni osjećaj krivnje kako bi s njima mogli manipulirati protiv vlastita naroda i nacionalnih interesa.

CBK

Izvor: Nataša Mataušić, „Koncentracioni logor Jasenovac – Fotomonografija“, Zagreb, 2008., i Glas Koncila, 2009.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga Black Blog of the Communism

Prosvjećivanje o totalitarnom komunizmu / titoizmu, posljedicama marksističke (titoističke) ideologije danas, o žrtvama komunizma/socijalizma, kao i komentiranje političkih zbivanja u našem društvu i svijetu oko nas.
Zanima me prošlost onakva kakva je zaista bila kako bih imao miran i siguran život u sadašnjosti i budućnosti, jer:

Samo nas istina može spasiti!

Zanimaju me svi hrvatski i svjetski politički, ekonomski, kulturni i socijalni događaji, ali onako kako su se zaista dogodili.
Mišljenja sam da nam se servira potpuno kriva slika svijeta i povijesti. Korumpirani političari, pokvareni tajkuni, ratni profiteri, stvaraju nam iluziju koju održavaju mas-mediji, ujedno skrivajući istinu.
Mas-mediji ne služe narodu i ne služe kao pas-čuvar i korektiv vlade i vlasti nego predstavljaju instrument propagande za širenje velikih laži i pokoravanje čovjeka, naroda i većine društva volji materijalno bogate, utjecajne, pohlepne, bešćutne, parazitske manjine.
Stoga izvještavam o onome što se zaista dogodilo, i slobodan sam komentirati, a vi ste slobodni izreći svoje mišljenje, i ako se s vašim mišljenjem neću složiti, žrtvovat ću svoj život da možete izreći vlastito mišljenje. Mislite samostalno, razmišljajte autonomno i budite solidarni s dobronamjernim ljudima poput vas. Gori od onih koji čine zlo su samo oni koji o zlu šute!
Vaš CBK:-)

Erich Fromm

“Zar nije želja za preoblikovanjem svijeta po nekoj idealnoj slici važan dio čovjekovog bića? Osim toga komunističko društvo potkrada pojedinoj osobi njenu odgovornost: uvijek su “oni” ti koji odlučuju, a ne “on ili ona”. Privlačnost totalitarnog sistema, kojeg su nesvjesno iskusili mnogi ljudi, povezana je izvjesnim strahom od slobode i odgovornosti. To pojašnjava popularnost mnogih autoritarnih sistema.”

Link

CroSirmium
Korak od sna
Tragična misao
ZoomPolitikONjavascript:%20void(0);
Žubor vode
Borgman
ludlud
45 lines
Tinolovka
Krmeljava
Vjetar Tuge
Nova politika


Tisak i portali vijesti:

HRVATSKO PRAVO ONLINE
Tinolovka-News
Hrvatski online dnevnik SLOBODA
DRAGOVOLJAC
Dnevno.hr
Javno novinarstvo
Večernji list u Zagrebu
Zdravstveni (pre)odgoj
Anti-globalistički portal vijesti i komentara ASR
Geo-politički Europsko-Azijski Magazin
Skrivena am. povijest 20. st.
Svjetski antiglobalistički pokret ATTAC
Web-arhiva
Advance - Dnevne vijesti iz svijeta
Analiza i kritika politike Zapada
IX BOJNA HOS


www.crniblogkomunizma.blog.hr

e-Mail Hrvatskog centra za istraživanje zločina komunizma:
hrcentar.izk@gmail.com

Memorijal žrtvama komunizma u Pragu, dok u Zagrebu imamo Trg maršala Tita i četvrt milijuna maršalovih žrtava ali ne i Trg žrtava komunizma




"POWER TO THE PEOPLE!"
(John Lennon)

John Lennon je rekao:

"Naše društvo vode luđaci, u svrhu ostvarenja luđačkih ciljeva.
Vjerujem da nama upravljaju luđaci, i da nas vode do ludoga kraja, i
vjerujem da će me luđaci zatvoriti, zato što to tvrdim."

PS: ubio ga je luđak.

“Za mene se bogatstvo jedne zemlje i snaga jednog naroda mjeri kvantitetom i kvalitetom intelektualnog potencijala. Revolucija ima samo onda smisla ako podupire rast i razvoj tog potencijala: znanstvenicima se treba ukazati respekt a dok spašavamo vlastitu kožu obezglavljujemo naš narod, mozak našeg naroda.” (Književnik i zagovornik Oktobarske revolucije Maksim Gorki u prosvjednom pismu boljševičkom vođi Vladimiru Iljiču Uljanovu Lenjinu.)

Kao što je Gorkijevo pismo bilo vidovito, tako je Lenjinov odgovor bio brutalan i primitivan:

“Nije pravilno bacati intelektualne snage naroda u isti koš s građanskim intelektualcima. Intelektualne snage radnika i seljaka rastu i učvršćuju se u borbi za pad buržoazije i njene pomagače – intelektualce, lakaje (sluge) kapitala koji su si umislili da su mozak naroda. U stvarnosti to nije mozak, to je drek.”

(Izvor: „Crna knjiga komunizma“, München – Zürich, 1998., izvorni naslov: „Le livre noir du communisme“, Pariz, 1997. Pozitivna kritika o Crnoj knjigi komunizma u svjetski poznatom i renomiranom „The New York Times – International“, od 21. studenog 1997. u članku Alana Ridinga pod naslovom: „Komunizam i zločni – Francuska četka za „best-sellere“)

Vrijeme preziranja uskoro je zamijenilo vrijeme hladnokrvnog ubijanja nevinih ljudi. Lenjin je uspostavio komunističku diktaturu jednog politički crvenog, ultralijevog, ekstremnog režima koji se odmah pokazao kao krvavi, teroristički režim. Brzo revolucionarna vlast više nije stupala reaktivno, kao obrambeni refleks protiv nasilnih carskih postrojbi već je nastupala aktivno. O karakteru Lenjinovih boljševika svjedočio je u kolovozu 1918. vođa menjševika Jurij Martov:

“U prvim danima njihovog dolaska na vlast, iako su ukinuli smrtnu kaznu, boljševici su počeli ubijati. Ubijali su zarobljenike iz građanskog rata, kao što rade još samo divljaci. Ubijali su svoje neprijatelje koji su se nakon bitke njima predali s lažnim obećanjem boljševika da će ih amnestirati. Nakon što su likvidirali desetke tisuće ljudi bez sudske presude, boljševici su krenuli u sveopće likvidacije ljudi. Osnovali su revolucionarni tribunal za suđenje neprijateljima sovjetske vlasti. Beštija je uhvatila miris tople ljudske krvi. Stroj za ubijanje ljudi u punom je pogonu. Gospoda Medvedev, Bruno, Peterson i Karelin, suci Tribunala, zasukali su rukave postajući krvnici. Politički teror kojega su boljševici uveli u listopadu proširio je svoje papke po cijeloj Rusiji.”

(Izvor: 'Crna knjiga komunizma'. Titova tzv. Socijalistička revolucija, raspaljena 22. lipnja 1941. kroz partizansku ustaničku pušku, kopirala je Oktobarsku revoluciju Lenjinovih boljševika, i po istom obrascu se od 1941. do 1945. obračunavala sa zarobljenim neprijateljima, kao u Rusiji 1918. – 1920. godine.)



„Ask not what your country can do for you
ask what you can do for your country“

(Predsjednik John F. Kennedy, anti-fašist, demokrat i
anti-komunist)

„Ich bin ein Berliner“

(JFK, u Berlinu, 1963. u znak prosvjeda protiv početka gradnje komunističkog Berlinskog zida.)

CROATIAN CENTER OF SURVEY THE CRIMINAL COMMUNISM - VOICE OF THE VICTIMS
e-Mail: hrcentar.izk@gmail.com


HRVATI, PROBUDITE SE!
Dobroslav Paraga



"Ne, nećemo biti zadovoljni dok pravo ne teče kao voda a pravda kao ogromna bujica!"
(Borac za ljudska prava Martin Luther King Jr.)



„Tko je radeći za neprijatelja vršio agitaciju i propagandu rječju, djelom i pismom, naročito književnošću i umjetnošću, kažnjava se smrću, a samo u slučajevima vrijednim naročitog obzira prinudnim radom i gubitkom građanskih prava, proglašenjem za neprijatelja naroda te konfiskacijom imovine.“
(Predsjednik boljševičkog, protunarodnog tzv. 'Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske', Vladimir Nazor, u Topuskom, 18. svibnja 1944. godine.)



„Goli otok“ – jugoslavenski „Dachau“, logor koji vlasti RH uporno odbijaju proglasiti edukacijsko-memorijalnim centrom po uzoru na jasenovački logor.


Povijesni dokumenti o cinkeru
Josipu Brozu "Valteru Titu"

„Ubrzo nakon okupacije svakog grada i sela, partizani su uveli strašnu diktaturu komunističke Partije. Počeli su s „likvidacijom” svih „sumnjivih” elemenata ili onih koji su im se činili dovoljno sumnjivima. Ali, kakvo je to „čišćenje” bilo!!“
(Iz dopisa britanskog veleposlanika u Vatikanu britanskom ministru vanjskih poslova, Anthonyu Edenu, 11. svibnja 1945. o događajima u Titovoj Jugoslaviji i obračunu jugokomunista s hrvatskim stanovništvom pod lažnim izgovorom klasne borbe s „ostacima fašizma“)


Centar medijske cenzure u Hrvatskoj
Prisavska kratkovidnica

Bez obzira kako se neka TV u Hrvatskoj zvala, TV laže!

TV ne predstavlja istinu. TV je zabavni park. Nikada od nas na televiziji nećete čuti istinu! Pričat ćemo i pokazati vam svako sranje koje poželite čuti i vidjeti. Lažemo kao na tekućoj traci, i notorni smo lažljivci. Trgujemo iluzijama, i ništa od toga nije istina. Stvarno mislite da je TV ujedno i realnost? To je ludost. Pogledajte se! Radite sve što i TV, govorite kao što govori TV, oblačite se kao što se TV oblači, jedete kao što TV jede, odgajate vašu djecu kao što to čini TV, i mislite isto kao i TV. Stoga, isključite taj TV, zdravlja i pameti radi!!!


Die Intelligenz einer Leserschaft erkennt man an ihren Fragen!
Inteligenciju čitateljstva prepoznaje se po njegovim pitanjima!
Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ)

Ne živite s lažima!
HRVATSKO PRAVO ONLINE
www.hrvatsko-pravo.hr
(Citat žrtve komunizma Aleksandra Solženjicina)

"Kad smo u ranu zoru napustili Užice, poput lopova, nitko nas nije ispratio, čak ni oni koji su nas voljeli." (Titov suborac, crnogorski boljševik, i disident, Milovan Đilas, o odlasku Josip Broza Tita i njegovih partizana iz srbijanskog grada Užice, koncem 1941. godine.)

Novinarka Hrvatskog Radio Vukovara, Alenka Mirković, kolegica Siniše Glavaševića, zapisala je ove retke u svojim uspomenama na bitku za Vukovar:



"Napokon sam uspjela upoznati i famozne hosovce. Stigli su još krajem rujna (1991. u Vukovar), no, odmah su otišli na položaje na Sajmištu gdje je bilo tako žestoko da se nismo usuđivali ići tamo, niti su oni imali vremena dolaziti k nama u štab. Prije nego su i došli u grad, izazvali su pravu buru. O njima su se pričale bajke: da su prošli specijalnu obuku, da su savršeno opremljeni i naoružani, da slušaju samo Paragu, da će, kad obrane Vukovar, krenuti do Zemuna, da su strojevi za ubijanje, gotovo šehidi (Božji ratnici)… Dugo nismo bili svjesni onoga što se s Hrvatskim obrambenim snagama i Paragom događalo u Zagrebu. Kada smo u (hrvatskim) vijestima čuli da ih nazivaju paravojnim formacijama bili smo ogorčeni. Naši su hosovci držali najteže položaje u gradu, ginuli danomice, a civili koji su se povlačili u sigurnije dijelove grada pričali su sa divljenjem i zahvalnošću kako je jedan od njihovih zapovjednika svojim ljudima rekao da će osobno ustrijeliti svakoga tko se sa položaja (prema neprijatelju) povuče a ne evakuira i posljednjeg civila… Vrijeđali su naše dečke koji su, vojni ili paravojni, u Vukovar došli. Od onih «regularnih» nije bilo ni traga…" (Izvor: knjiga Alenke Mirković pod naslovom "Glasom protiv topova")

<strong>"Ne bojte se Hrvata. To su plašljive životinje, strvinari. Ja sam se sa njima obračunavao u prošlom ratu /WWII/... Zapamtite, sa Hrvatima ne sme biti nikakvih razgovora - sa njima možemo razgovarati samo kroz puščane cevi. Oni su crna vojska Vatikana, a i sami ne znaju ko su. Granice srpskih zemalja dopiru doklen su naši hramovi, naši domovi, naši grobovi. Bog je s nama, jer ne otimamo ništa tuđe, nego tražimo svoje. Nek se Hrvati ispreče ispred nas, pa da vidimo kom obojci, kom opanci!"

Izjava srpskog šovinista i četničkog "vojvode", zapovjednika zloglasne tzv. "Dinarske četničke divizije" iz Knina u Drugom svjetskom ratu, "popa" Momčila Đujića, na beogradskom "nezavisnom" Radiju B-92 poslije pokolja nad 12 hrvatskih redarstvenika u Borovu Selu na Dunavu kod Vukovara, svibnja 1991.
Ratni zločinac Momčilo Đujić se s Hrvatima obračunavao na način da je njegova četnička jedinica izvršila etničko čišćenje hrvatskih civila u Dalmatinskoj zagori i kninskoj krajini. Ministarstvo pravosuđa SAD odbilo je zahtjev Ministarstva pravosuđa RH za izručenjem "popa" Đujića hrvatskom pravosuđu zbog optužbe za ratne zločine, jer Momčilo Đujić i njegova četnička jedinica imaju antifašistički status.

Dopisnik britanskog The Guardian iz bivše Jugoslavije, g. Ian Traynor, svjedočio je o odgovornosti britanske vlade premijera John Majora za ratnu agresiju Jugoslavije i Srbije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu:

„Britanci su pomagali Miloševića najprije u Hrvatskoj, a onda na još teži način u Bosni. Britanski lordovi, nasljeđujući jedan drugoga kao međunarodni posrednici /lord Carrington, lord Owen/, i visoki vojni časnici na zapovjednim položajima u operacijama Ujedinjenih naroda (UNO), čuvali su Miloševića od intervencije Natopakta. Britanska vlada stavila se na stranu Rusa protiv Amerikanaca, otklanjajući pritisak od /srbijanskog i jugoslavenskog predsjednika/ Miloševića, a tog ratnog zločinca tretirala je kao ključ rješenja, dok je on bio najveći problem.“

Mi Hrvati imamo dvie narodne mane, iz kojih izvire sva naša nesreća: mi svakomu vjerujemo bez da promišljamo, i lahko zaboravljamo krivice koje nam drugi učine.
Ali, mi bar za čas, u sadanjosti, ne primamo pljuske za poljubce, krivicu za pravo, tlačenje za ljubav; mi ćemo današnje zlo i krivicu današnju do sutra zaboraviti, pa ako nam tko liepu rieč kaže, ponašati ćemo se kao da nismo bili prevareni, kao da krivica ni zala nikada nije bilo i kao da ih već nikada ne može biti; nu danas, dok ne zaboravimo zlo i dok nove prazne rieči ne čujemo, mi se držimo kako valja.

Pametan čovjek, Dr. Ante Starčević, slijedite njegove ideale!

"Tko može pogledati u povijest Jugoslavije sa svim tim prevarama, ubijanjima, zavišću, osvetom, bijedom, ponižavanjima i drugim simptomima mentalnih bolesti, i zaključiti da je to bila normalna zemlja? Nije bila! Normalne osobe su bile pregažene tom abnormalnom poviješću, ali narcisi su cvali, uključujući i mojega djeda jer su se osjećali kao kod kuće u tako nestabilnom okruženju. Njihova bolest je funkcionalna u zatrovanom društvu, a disfunkcionalna u mirnom i stabilnom okruženju. Pa karijera mojega djeda je krenula nizbrdo čim se preselio u stabilnu, demokratsku Ameriku. Jedva da je znao što će sa sobom kad ga više nitko nije kanio ubiti!.”

Sociolog Stjepan Meštrović (profesor na sveučilištu u Texasu/USA), unuk kipara Ivana Meštrovića

George Orwell:

U ovo vrijeme univerzalnoga /globalnog/ varanja, revolucionarni akt predstavlja izreći istinu.

Sloboda je slobodno reći da je 2+2=4

Predsjednik Ab Lincoln:

Sila novca izrabljuje narod u mirnodopsko vrijeme, i kuje zavjeru u vrijeme rata. Sila novca je više despotskija od monarhije, bezobraznija od autokracije i više sebična nego birokracija.

Mathias Richling:

Moral je uvijek dolazio s ljevice, onoliko dugo dok nije došla na vlast. Otkad je ljevica na vlasti, moral više ne postoji!

Slobodan čovjek kaže:

Smisao totalnoga nadziranja građana nije u tome da se uhvati teroriste nego smisao nadziranja leži u identificiranju i eliminaciji svjedoka koji skidaju krinku sa zločina vlasti i njihovih doušnika i ljudi u sjeni.

Sloboda mišljenja u liberalnoj demokraciji vrijedi samo onoliko dugo koliko govoriš ono što vladi odgovara.

Predsjednik Thomas Jefferson:

Tko si dozvoli jednom lagati, lakše će lagati drugi ili treći puta, sve dok čovjek koji laže s vremenom postane notorni lažljivac.

Filozof Voltair:

Službena povijest je laž o kojoj su se neki dogovorili da tako bude iako se tako nije dogodilo kako se tvrdi.

Jean de la Bruyere:

Sušta suprotnost od onoga što se općenito vjeruje je istina.

George Bernard Shaw:

Sve velike istine počinju kao blasfemija.

Mark Twain:

Dok istina oblači cipelu, laž je već tri puta obišla globus.

H.G. Wells:

Povijest čovječanstva sve više postaje utrka između prosvjećivanja i katastrofe.

Njemački novinar Peter Scholl-Latour:

Sloboda zapadnoga tiska, koja je veća nego u ostalim dijelovima svijeta, u konačnici je sloboda 200 bogatih ljudi da objave svoje mišljenje.

Burkhard Hirsch:

Država u kojoj su svi sumnjivi, sama je sumnjiva.

Halo robovi:

U starom Rimu je jedan senator predložio da se sve robove označi bijelom trakom, kako bi ih se bolje uočilo. "Nikako", reče jedan mudri senator, "Kad vide koliko ih ima, pobunit će se protiv nas!"

Evolucija svjesnog čovjeka:

Htio sam mlijeko, dobio sam svoju bočicu. Htio sam roditelje, dobio sam igračke. Htio sam učiti, dobio sam svjedodžbe. Htio sam posao, i dobio sam posao. Htio sam živjeti smisleno, dobio sam karijeru. Htio sam sreću, dobio sam novac. Htio sam istinu, dobio sam laž. Htio sam nadu, a živio sam u strahu. Htio sam živjeti... no životarim, ali, hvala Bogu, probudio sam se!

Oni kažu - terorizam mora biti iskorijenjen - a sami ga proizvode!
Oni kažu da se mora izvršiti atomsko razoružavanje, a sami posjeduju atomsko oružje!
Oni kažu da se treba boriti protiv diktature, a sami su diktatori!
Oni kažu da se demokracija mora širiti, a ukidaju je kod sebe!
Oni kažu da žele mir, a raspaljuju ratove!
Oni kažu da se bore za ljudska prava, a krše ljudska prava bez kajanja!
Po njihovim će te ih plodovima prepoznati!!!

Ono što oni drugi žele od tebe jeste: živi u strahu, bulji u TV, konzumiraj, budi poslušan, drži svoju gubicu zatvorenu i nastavi sanjati.
Stoga, budi hrabar, isključi TV, odjebi konzum, uspravi se, reci nešto, i probudi se!!!

Vladajući političari u Hrvatskoj nisu tu da nešto promijene na bolje; oni postoje jer je njihova zadaća u ime vlasti održavati status quo.

Oni koji iz ljubavi prema miru vlastito oružje pretvaraju u plug, obično poslije oru za račun tuđinca i porobljivača!

Kaže bankar medijskom tajkunu: ti ih učini bedastima, ja ću ih učinit siromašnima.

Najveća zavjere od strane vlasti je kad vlasti tvrde kako ne postoji zavjera vlasti protiv naroda.

Liberalna demokracija je kao teatar - smijemo gledati, pljeskati i diviti se onima na vlasti.

Oni ljudi koji se ne zanimaju za istinu, bivaju kažnjeni tako da nad njima vladaju korumpirani zločinci; tako su npr. kažnjeni Hrvati!

CO2 ima udjel u atmosferi od samo 0.03% (po Wikipediji), a čovjek doprinosi tome samo 5% (po izvješću OUN), znači, samo 0,015%. I sada takav mali udio šteti atmosferi i vodi do promjene klime? Gluposti!!!! Promjene klime nastaju uslijed ciklusa Sunca.

Globalna elita ne producira vrijednosti nego manipulira i profitira od vrijednosti koje mi svi zajedno proizvedemo.