
Dr. Josip kardinal Bozanić, zagrebački nadbiskup, pohodio je nedavno, zajedno sa svećenicima Zagrebačke nadbiskupije, Jasenovac i Spomen-područje u Jasenovcu, mjesto stradanja žrtava.
Bilo je to prvi puta da je jedan zagrebački nadbiskup službeno posjetio Spomen-područje bivšeg koncentracijskog logora u Jasenovcu. Razlog što je tek sada jedan zagrebački nadbiskup otišao u Jasenovac i poklonio se žrtvama, leži vjerojatno u tome (to je moja pretpostavka), što je KL Jasenovac bio pola stoljeća politiziran od strane jugoslavenske komunističke partije, i s tim u vezi broj žrtava uvećan za najmanje deset puta. I nakon sloma Jugoslavije, neki žrtvama ne daju mira nego politikantski i propagandistički stvaraju mitove, i traže pogaču kraj kruha.
Naime, prvu laž o “Jasenovcu“ lansirao je četnički pokret, u ljeto 1941. kada je u SAD odaslao lažnu obavijest da je ustaška vlast u NDH pobila “350.000“ Srba. (Jasenovački logor ustrojen je u srpnju 1941.) Drugu laž je u svijet lansirao jugokomunistički pokret kada je sovjetski doušnik Valter (Josip Broz – Tito) odaslao u Moskvu radio-poruku da je ustaška vlast navodno pobila 450.000 Srba u NDH (izvor: Pero Simić, Tito – fenomen stoljeća, Zagreb, 2009.) O toj velikoj laži postoji, dakle, jugokomunistički dokument u arhivu u Beogradu. Jugokomunistički režim je potom lansirao još veću laž kada je Titov komunistički revolucionarni režim tražio od Savezne Republike Njemačke (ondašnje Zapadne Njemačke) ratnu odštetu, koju je bivša Jugoslavija i dobila isplaćenu u visini od preko 1 milijarde maraka (najmanje 500 milijuna eura, ali puta x jer tada je njemačka marka bila vrijednija nekoliko puta od današnjeg eura). Od komunističke Istočne Njemačke Titova hipokrizijska vlada nije tražila ratnu odštetu. Uglavnom, broj ubijenih Srba se u jugokomunističkoj propagandi popeo na preko 700 tisuća, a u doba Miloševićeva režima i na preko milijun, što bi značilo da na području bivše Nezavisne Države Hrvatske, 8. svibnja 1945. nije bilo gotovo niti jednog jedinog Srba, što je, naravno, neistina. Danas znamo po podatcima Spomen-područja Jasenovac i iz istoimene knjige koju je ova javno-pravna institucija Republike Hrvatske objavila prije nekoliko godina, da broj Srba, ubijenih u jasenovačkome logoru od ustaškog režima, iznosi oko 40 tisuća. Posmrtni ostatci tih 40 tisuća žrtava ne postoje, a po objašnjenju uprave Spomen-područja, posmrtni ostatci u masovnim grobnicama su zbog močvarnoga tla uz rijeku Savu razgrađeni, do u atom. Uprava Spomen-područja odnosno hrvatski znanstvenici iz Spomen-područja potvrđuju da KL Jasenovac nije imao plinsku komoru niti krematorij, kao KL u Auschwitzu i drugi njemački nacistički logori smrti (Todeslager).
Naime, KL Jasenovac nema karakteristiku “Todeslager“ gdje se sustavno i na tvornički način likvidiralo zarobljenike. Jasenovački logor je bio koncentracijski i radni logor u kojemu su se događala smaknuća, a odgovorna služba čiji su pripadnici počinili zločin protiv čovječnosti u tome logoru bila je specijalna jedinica ustaškog režima zvana Ustaška obrana kojom je izravno zapovijedao poglavnik Pavelić, hrvatski diktator, preko svojih povjerenika i zapovjednika logora, ka na pr. Maksa Luburića, ili Dinka Šakića i dr. Dinko Šakić je od nadležnog hrvatskog suda i osuđen zbog toga, i nedavno je preminuo u zatvoru. Bilo bi od Državnog odvjetništva i hrvatskog pravosuđa profesionalno da je optužen i neki jugoslavenski zapovjednik KL Golog otoka kojim je zapovijedao maršal i predsjednik Tito, jugoslavenski diktator, i da znamo barem približan broj žrtava komunizma u tom strašnom logoru koji je uspostavljen 1949. godine, i bio u funkciji sve do 1987. godine, dakle, tek tri godine nakon olympijskih igara u Sarajevu je ukinut, i to zahvaljujući svjedočenju o proživljenim strahotama u tome logoru koje je osobno doživio tadanji zagrebački student Dobroslav Paraga. Kad su novinari poznate francuske ljevičarske novine Le Monde pitali mlade neke novinare zagrebačke krugovalne postaje Radio 101 zašto ih ne zanima sudbina njihova vršnjaka Dobroslava, odgovorili su da Paraga nije njihov vršnjak – distancirali su se od žrtve jugokomunizma jer tada nije bilo popularno žrtvu koja nije žrtva fašizma nego socijalizma, uzeti u zaštitu. Humanizam je, naime, u bivšoj Jugoslaviji bio selektivan, slično kao u Junoafričkoj Republici za vrijeme apartheida. Sam g. D. Paraga je svjedočio da su svi ljudi u Zagrebu i ondašnjoj jugoslavenskoj socijalističkoj republici Hrvatskoj okrenuli njemu i njegovim roditeljima leđa kad je bio na Golom otoku i nakon što se vratio sa robije, sve do 1990. godine (odpremljen tamo 1981. nakon zagrebačkog politički montiranog procesa u staljinističkom stilu, kada je tužitelj zbog sakupljanja peticije tražio za D. Paragu smrtnu kaznu).
O logoru na Golom otoku tisak u Hrvatskoj ne piše, televizije šute, tamo nije ni Spomen-područje uređeno, u spomen na zločin i žrtve, tamo se nitko od hrvatskih vladajućih političara ne ide pokloniti, ali katolička Crkva zato da, isto kao u Jasenovcu. Oduvijek, je, naime, netko iz mjesne područne biskupije bio nazočan na komemoraciji žrtvama holocausta i ustaškog terora, u Jasenovcu, bilo biskup, ili neki svećenik, ili mjesni župnik iz Jasenovca. Tito, inače, nikada nije službeno (nije poznato ni je li neslužbeno) posjetio Spomen-područje u Jasenovcu, niti je ijedna partizanska jedinica u Drugom svjetskom ratu ikada pokušala osloboditi zarobljenike iz KL Jasenovac. To su gole činjenice.
Prošle je godine bivši komunist i bivši oficir JNA, predsjednik Vojnog suda JNA u Zagrebu kada se 1991. sudilo trojici hrvatskih rodoljuba, Ivan Fumić, “opalio“ u Spomen-području Jasenovac po Crkvi, prebacujući joj tobože zločine u Drugom svjetskom ratu. Fumić je, naime, koristio metodu stare partizanske ratne agitacijske propagande koja i djevicu Mariju pretvara u koljačicu. To je propaganda koju je razvio Lenjin, a Hitler usavršio, i kakvu je vodio Goebbels. Nazočni predsjednik Mesić se tada, niti poslije, nije ogradio od Fumićevih laži i kleveta. Vjerojatno je cilj toga gnjusnoga napada bio odvratiti kardinala Bozanića od posjeta Spomen-područja Jasenovac kako bi neki zločesti bivši komunisti mogli voditi i dalje propagandu da Crkva ne odaje počast žrtvama fašizma, što je nonsens, jer Crkva je sama bila žrtva fašizma, naime, preko 20 slovenskih katoličkih svećenika je likvidirano u Jasenovcu za vrijeme Drugog svjetskog rata, Hitler je bio borbeni ateist i vodio je anti-katoličku politiku, u poznatoj Noći dugih noževa 1934. je nacistički režim u Njemačkoj ubio vodećeg katoličkog antifašističkog aktivista (uklanjanje vodstva Römovih SA-jurišnih odreda bio je samo paravan za obračun s anti-fašistima u 3. Reichu), i mnogi katolički i protestantski svećenici završili su u njemačkim nacističkim logorima gdje su pogubljeni. Najpoznatija žrtva fašizma u tom smislu je Edith Stein, redovnica svete Katoličke crkve koju su nacisti ubili u Auschwitzu. S druge strane imamo primjer obračuna komunista sa katolicima, u Hrvatskoj, i ubojstvo 630 katoličkih svećenika u Drugom svjetskom ratu na području NDH koje su pobili partizani, kao i jednog umirovljenog biskupa, monsignorea Josipa Carevića, i zagrebačkog nadbiskupa, dr. Alojzija kardinala Stepinca, i evangeličkog biskupa u Zagrebu, g. Deutscha, kao i čelnika Hrvatske pravoslavne crkve, g. Germogena. Nema primjera u Europi u Drugom svjetskom ratu da je neki režim, kao tzv. narodnooslobodilački partizanski (čitaj: komunistički protunarodni režim) pobio toliko svećenika (i hodža), te dva biskupa i jednog nadbiskupa i kardinala. Međutim, nakon Fumićeva drskog i bezobraznog napada na kardinala Bozanića i Katoličku crkvu, Slavko Goldstein, ne tako primitivno kao Fumić, nego znalački suptilno, ali otvoreno, napada i vrijeđa zagrebačkog nadbiskupa, i zdravu pamet!
Slavko Goldstein tako pita zagrebačkog nadbiskupa zašto u Jasenovcu nije kleknuo (pred spomenikom) kao papa u Auschwitzu, a naslov članka u vidu otvorenog pisma Slavka Goldsteina upućeno kardinalu Bozaniću, u Jutarnjem listu od 29.9.2009. nosi zločesti naslov „Uzoriti kardinale, zašto se niste pomolili u jasenovcu kao papa u Auschwitzu?“
Zagrebačka nadbiskupija je odgovorila na Goldsteinovo pismo, uljudno i precizno, nazivajući Goldsteinovo obraćanje kardinalu ciničnim. Moj je dojam također takav kakav stoji u odgovoru Kaptola, a vjerujem i većine hrvatske javnosti. Slavko Goldstein požnjeo je točno ono što je posijao. Ovaj puta je bivši partizan Slavko odgovorio Kaptolu u Fumićevom stilu, onako agiptpropovski, i bezobrazno, i uputio Bozanića neka čita njegovu knjigu “1941. – godina koja se vraća“. Ah, u toj knjizi se kao nalazi mudrost svijeta! Neka Slavko Goldstein pročita Talmud jer u toj knjizi mudrosti piše: „Tko spasi jedan život, spasio je cijeli svijet!“ Nadbiskup Stepinac spasio je više od jednog čovjeka, i Katolička crkva u NDH spasila je od progona ustaške vlasti više od jednog čovjeka. Koga je to spasila Srpska pravoslavna crkva u Drugom svjetskom ratu? Možda nije imala vremena spašavati jer se bavila anti-semitizmom?! (No, za Goldsteina je blaženik Stepinac „kontroverzna“ povijesna ličnost.)
Kakva je vrijednost knjige od Slavka Goldsteina, koji ni srednju školu nije završio, a pretendira biti vodeći tumač novije hrvatske povijesti, iščitava se po tome što na primjer navodi kako je ustaška vlast u Dugoj Resi 1944. smaknula 14 ljudi. Zapovjed i izvršenje ovog zločina došlo je formalno od ustaške policije iz Duge Rese i Karlovca, ali na njenome čelu nalazili su se partizanski agenti, tzv. trijumvirat koji je vodio politiku po zapovjedima mjesnog komiteta komunističke partije i njene tajne službe Ozne. Jedan od čelnika zločinačke Ozne, Josip Boljkovac (bivši prvi ministar MUP-a), posvjedočio je u tisku da su navedeni ustaše bili u tajnosti partizanski agenti, ubačeni u ustaške redove. Cilj je bio dodatno kompromitirati ustaški režim ubojstvom nevinih u Dugoj Resi. (Nakon WWII počela su u Dugoj Resi strašna etnička čišćenja hrvatskih civila od strane Ozne, naime, svih onih koji nisu bili komunisti, ili simpatizeri partizanskog pokreta.)
Neka Slavko Goldstein pročita rezoluciju broj 1481 od Parlamentarne skupštine vijeća Europe o osudi totalitarnog komunizuma i zločinačkog režima komunističke partije, kao i sličnu odluku Hrvatskog sabora iz 2006 o osudi komunističkih zločina na području Hrvatske od 1945. do 1990. godine (umjesto što relativizira ulogu Tita u zločinima), jer njegova povijest je očito neobjektivna, pristrana i na tragu jugoslavenske marksističke historiografije po kojoj je partizanska borba ravan nekom starogrčkome epu. Prisjetimo se što je rekao jedan od čelnika te partizanske borbe, bivši visoki funkcioner Titove zloglasne Ozne, naime, rekao da je da njihov život, život partizana i komunista, u stvarnosti bio – „DREK“! To je prije svoje smrti izjavio Maks Baće u Slobodnoj Dalmaciji, prije nekoliko godina. Maks Baće je, inače, Simi Dubajiću prenio naredbu Aleksandra Rankovića i Tita da se na Kočevskom rogu imaju (u lipnju 1945.) smaknuti svi ratni zarobljenici i zarobljeni hrvatski civili, njih oko 40 tisuća. To je pojedinačno najveći pokolj, čak i u razmjerima raznih pokolja u Drugom svjetskom ratu. De facto ratni zločinac Simo Dubajić je od DORH-a ov.g. optužen za zločine protiv čovječnosti, nekoliko tjedana prije nego li je umro, a na optužnicu još čeka Milka Planinc, bivša jugopremijerka o kojoj Slavko Goldstein ne troši ni riječi kritike nego, eto, kardinal Bozanić nije dovoljno uzorit jer se ne ponaša onako kako Slavko misli da bi trebao.
Kako se uopće Auschwitz, gdje je ubijeno 1,1 milijun ljudi, može usporediti s Jasenovcem odnosno obratno? Jasenovac se ne može usporediti ni s KL Dachau u kojemu je ubijeno 35 tisuća ljudi, i to u uvjetima kada je taj strašni logor imao plinske komore i krematorij. Dobro da je kardinal posjetio Jasenovac i pod ovim uvjetima u kojima se hrvatsko društvo nalazi, naime, pod terorom bivših komunista, udbaša, i partizana. Naime, logori u Auschwitzu, i onaj u bavarskome mjestu Dachau blizu Münchena, bili su “Todeslager“ ili “Vernichtungslager“ (logor smrti i logor istrebljenja), dok jasenovački logor nije to bio jer inače bi u svijetu tako bio kao takav naveden odnosno kategoriziran.
Je li Stjepan Mesić kleknuo na Golom otoku? Je li kleknuo u Bleiburgu? Je li Slavko Goldstein prozvao predsjednika Mesića zbog neklečanja i što se nije pomolio na stratištima na Golom otoku i u Bleibrugu i drugdje? Naime, Stjepan Mesić je prilikom polaganja predsjedničke zakletve držao ruku na Bibliji. Dakle, o klečanju otom-potom, a kardinal Bozanić je posjetom Jasenovcu učinio humanističku gestu kakva je normalna, ali nisu normalne kritike na račun humanističkoga čina. Nemojmo zaboravit, nositeljica izraelskog odličja Pravednik među narodima, gospođa Ljubica Štefan, navodi da je postojao i “Titov Jasenovac“ nakon WWII.
Kakvo je vaše (uljudno, bez vrijeđanja i etiketiranja) mišljenje o tome i o Goldsteinovim otvorenimm pismima, kao i odgovora Kaptola?
CBK
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Prosvjećivanje o totalitarnom komunizmu / titoizmu, posljedicama marksističke (titoističke) ideologije danas, o žrtvama komunizma/socijalizma, kao i komentiranje političkih zbivanja u našem društvu i svijetu oko nas.
Zanima me prošlost onakva kakva je zaista bila kako bih imao miran i siguran život u sadašnjosti i budućnosti, jer:
Samo nas istina može spasiti!
Zanimaju me svi hrvatski i svjetski politički, ekonomski, kulturni i socijalni događaji, ali onako kako su se zaista dogodili.
Mišljenja sam da nam se servira potpuno kriva slika svijeta i povijesti. Korumpirani političari, pokvareni tajkuni, ratni profiteri, stvaraju nam iluziju koju održavaju mas-mediji, ujedno skrivajući istinu.
Mas-mediji ne služe narodu i ne služe kao pas-čuvar i korektiv vlade i vlasti nego predstavljaju instrument propagande za širenje velikih laži i pokoravanje čovjeka, naroda i većine društva volji materijalno bogate, utjecajne, pohlepne, bešćutne, parazitske manjine.
Stoga izvještavam o onome što se zaista dogodilo, i slobodan sam komentirati, a vi ste slobodni izreći svoje mišljenje, i ako se s vašim mišljenjem neću složiti, žrtvovat ću svoj život da možete izreći vlastito mišljenje. Mislite samostalno, razmišljajte autonomno i budite solidarni s dobronamjernim ljudima poput vas. Gori od onih koji čine zlo su samo oni koji o zlu šute!
Vaš CBK:-)


“Zar nije želja za preoblikovanjem svijeta po nekoj idealnoj slici važan dio čovjekovog bića? Osim toga komunističko društvo potkrada pojedinoj osobi njenu odgovornost: uvijek su “oni” ti koji odlučuju, a ne “on ili ona”. Privlačnost totalitarnog sistema, kojeg su nesvjesno iskusili mnogi ljudi, povezana je izvjesnim strahom od slobode i odgovornosti. To pojašnjava popularnost mnogih autoritarnih sistema.”
CroSirmium
Korak od sna
Tragična misao
ZoomPolitikONjavascript:%20void(0);
Žubor vode
Borgman
ludlud
45 lines
Tinolovka
Krmeljava
Vjetar Tuge
Nova politika
Tisak i portali vijesti:
HRVATSKO PRAVO ONLINE
Tinolovka-News
Hrvatski online dnevnik SLOBODA
DRAGOVOLJAC
Dnevno.hr
Javno novinarstvo
Večernji list u Zagrebu
Zdravstveni (pre)odgoj
Anti-globalistički portal vijesti i komentara ASR
Geo-politički Europsko-Azijski Magazin
Skrivena am. povijest 20. st.
Svjetski antiglobalistički pokret ATTAC
Web-arhiva
Advance - Dnevne vijesti iz svijeta
Analiza i kritika politike Zapada
IX BOJNA HOS
www.crniblogkomunizma.blog.hr
e-Mail Hrvatskog centra za istraživanje zločina komunizma:
hrcentar.izk@gmail.com

Memorijal žrtvama komunizma u Pragu, dok u Zagrebu imamo Trg maršala Tita i četvrt milijuna maršalovih žrtava ali ne i Trg žrtava komunizma

"POWER TO THE PEOPLE!"
(John Lennon)
John Lennon je rekao:
"Naše društvo vode luđaci, u svrhu ostvarenja luđačkih ciljeva.
Vjerujem da nama upravljaju luđaci, i da nas vode do ludoga kraja, i
vjerujem da će me luđaci zatvoriti, zato što to tvrdim."
PS: ubio ga je luđak.
“Za mene se bogatstvo jedne zemlje i snaga jednog naroda mjeri kvantitetom i kvalitetom intelektualnog potencijala. Revolucija ima samo onda smisla ako podupire rast i razvoj tog potencijala: znanstvenicima se treba ukazati respekt a dok spašavamo vlastitu kožu obezglavljujemo naš narod, mozak našeg naroda.” (Književnik i zagovornik Oktobarske revolucije Maksim Gorki u prosvjednom pismu boljševičkom vođi Vladimiru Iljiču Uljanovu Lenjinu.)
Kao što je Gorkijevo pismo bilo vidovito, tako je Lenjinov odgovor bio brutalan i primitivan:
“Nije pravilno bacati intelektualne snage naroda u isti koš s građanskim intelektualcima. Intelektualne snage radnika i seljaka rastu i učvršćuju se u borbi za pad buržoazije i njene pomagače – intelektualce, lakaje (sluge) kapitala koji su si umislili da su mozak naroda. U stvarnosti to nije mozak, to je drek.”
(Izvor: „Crna knjiga komunizma“, München – Zürich, 1998., izvorni naslov: „Le livre noir du communisme“, Pariz, 1997. Pozitivna kritika o Crnoj knjigi komunizma u svjetski poznatom i renomiranom „The New York Times – International“, od 21. studenog 1997. u članku Alana Ridinga pod naslovom: „Komunizam i zločni – Francuska četka za „best-sellere“)
Vrijeme preziranja uskoro je zamijenilo vrijeme hladnokrvnog ubijanja nevinih ljudi. Lenjin je uspostavio komunističku diktaturu jednog politički crvenog, ultralijevog, ekstremnog režima koji se odmah pokazao kao krvavi, teroristički režim. Brzo revolucionarna vlast više nije stupala reaktivno, kao obrambeni refleks protiv nasilnih carskih postrojbi već je nastupala aktivno. O karakteru Lenjinovih boljševika svjedočio je u kolovozu 1918. vođa menjševika Jurij Martov:
“U prvim danima njihovog dolaska na vlast, iako su ukinuli smrtnu kaznu, boljševici su počeli ubijati. Ubijali su zarobljenike iz građanskog rata, kao što rade još samo divljaci. Ubijali su svoje neprijatelje koji su se nakon bitke njima predali s lažnim obećanjem boljševika da će ih amnestirati. Nakon što su likvidirali desetke tisuće ljudi bez sudske presude, boljševici su krenuli u sveopće likvidacije ljudi. Osnovali su revolucionarni tribunal za suđenje neprijateljima sovjetske vlasti. Beštija je uhvatila miris tople ljudske krvi. Stroj za ubijanje ljudi u punom je pogonu. Gospoda Medvedev, Bruno, Peterson i Karelin, suci Tribunala, zasukali su rukave postajući krvnici. Politički teror kojega su boljševici uveli u listopadu proširio je svoje papke po cijeloj Rusiji.”
(Izvor: 'Crna knjiga komunizma'. Titova tzv. Socijalistička revolucija, raspaljena 22. lipnja 1941. kroz partizansku ustaničku pušku, kopirala je Oktobarsku revoluciju Lenjinovih boljševika, i po istom obrascu se od 1941. do 1945. obračunavala sa zarobljenim neprijateljima, kao u Rusiji 1918. – 1920. godine.)

„Ask not what your country can do for you
ask what you can do for your country“
(Predsjednik John F. Kennedy, anti-fašist, demokrat i
anti-komunist)
„Ich bin ein Berliner“
(JFK, u Berlinu, 1963. u znak prosvjeda protiv početka gradnje komunističkog Berlinskog zida.)
CROATIAN CENTER OF SURVEY THE CRIMINAL COMMUNISM - VOICE OF THE VICTIMS
e-Mail: hrcentar.izk@gmail.com

HRVATI, PROBUDITE SE!
Dobroslav Paraga

"Ne, nećemo biti zadovoljni dok pravo ne teče kao voda a pravda kao ogromna bujica!"
(Borac za ljudska prava Martin Luther King Jr.)

„Tko je radeći za neprijatelja vršio agitaciju i propagandu rječju, djelom i pismom, naročito književnošću i umjetnošću, kažnjava se smrću, a samo u slučajevima vrijednim naročitog obzira prinudnim radom i gubitkom građanskih prava, proglašenjem za neprijatelja naroda te konfiskacijom imovine.“
(Predsjednik boljševičkog, protunarodnog tzv. 'Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske', Vladimir Nazor, u Topuskom, 18. svibnja 1944. godine.)

„Goli otok“ – jugoslavenski „Dachau“, logor koji vlasti RH uporno odbijaju proglasiti edukacijsko-memorijalnim centrom po uzoru na jasenovački logor.

Povijesni dokumenti o cinkeru
Josipu Brozu "Valteru Titu"
„Ubrzo nakon okupacije svakog grada i sela, partizani su uveli strašnu diktaturu komunističke Partije. Počeli su s „likvidacijom” svih „sumnjivih” elemenata ili onih koji su im se činili dovoljno sumnjivima. Ali, kakvo je to „čišćenje” bilo!!“
(Iz dopisa britanskog veleposlanika u Vatikanu britanskom ministru vanjskih poslova, Anthonyu Edenu, 11. svibnja 1945. o događajima u Titovoj Jugoslaviji i obračunu jugokomunista s hrvatskim stanovništvom pod lažnim izgovorom klasne borbe s „ostacima fašizma“)

Centar medijske cenzure u Hrvatskoj
Prisavska kratkovidnica
Bez obzira kako se neka TV u Hrvatskoj zvala, TV laže!
TV ne predstavlja istinu. TV je zabavni park. Nikada od nas na televiziji nećete čuti istinu! Pričat ćemo i pokazati vam svako sranje koje poželite čuti i vidjeti. Lažemo kao na tekućoj traci, i notorni smo lažljivci. Trgujemo iluzijama, i ništa od toga nije istina. Stvarno mislite da je TV ujedno i realnost? To je ludost. Pogledajte se! Radite sve što i TV, govorite kao što govori TV, oblačite se kao što se TV oblači, jedete kao što TV jede, odgajate vašu djecu kao što to čini TV, i mislite isto kao i TV. Stoga, isključite taj TV, zdravlja i pameti radi!!!

Die Intelligenz einer Leserschaft erkennt man an ihren Fragen!
Inteligenciju čitateljstva prepoznaje se po njegovim pitanjima!
Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ)
Ne živite s lažima!
HRVATSKO PRAVO ONLINE
www.hrvatsko-pravo.hr
(Citat žrtve komunizma Aleksandra Solženjicina)
"Kad smo u ranu zoru napustili Užice, poput lopova, nitko nas nije ispratio, čak ni oni koji su nas voljeli." (Titov suborac, crnogorski boljševik, i disident, Milovan Đilas, o odlasku Josip Broza Tita i njegovih partizana iz srbijanskog grada Užice, koncem 1941. godine.)
Novinarka Hrvatskog Radio Vukovara, Alenka Mirković, kolegica Siniše Glavaševića, zapisala je ove retke u svojim uspomenama na bitku za Vukovar:

"Napokon sam uspjela upoznati i famozne hosovce. Stigli su još krajem rujna (1991. u Vukovar), no, odmah su otišli na položaje na Sajmištu gdje je bilo tako žestoko da se nismo usuđivali ići tamo, niti su oni imali vremena dolaziti k nama u štab. Prije nego su i došli u grad, izazvali su pravu buru. O njima su se pričale bajke: da su prošli specijalnu obuku, da su savršeno opremljeni i naoružani, da slušaju samo Paragu, da će, kad obrane Vukovar, krenuti do Zemuna, da su strojevi za ubijanje, gotovo šehidi (Božji ratnici)… Dugo nismo bili svjesni onoga što se s Hrvatskim obrambenim snagama i Paragom događalo u Zagrebu. Kada smo u (hrvatskim) vijestima čuli da ih nazivaju paravojnim formacijama bili smo ogorčeni. Naši su hosovci držali najteže položaje u gradu, ginuli danomice, a civili koji su se povlačili u sigurnije dijelove grada pričali su sa divljenjem i zahvalnošću kako je jedan od njihovih zapovjednika svojim ljudima rekao da će osobno ustrijeliti svakoga tko se sa položaja (prema neprijatelju) povuče a ne evakuira i posljednjeg civila… Vrijeđali su naše dečke koji su, vojni ili paravojni, u Vukovar došli. Od onih «regularnih» nije bilo ni traga…" (Izvor: knjiga Alenke Mirković pod naslovom "Glasom protiv topova")
<strong>"Ne bojte se Hrvata. To su plašljive životinje, strvinari. Ja sam se sa njima obračunavao u prošlom ratu /WWII/... Zapamtite, sa Hrvatima ne sme biti nikakvih razgovora - sa njima možemo razgovarati samo kroz puščane cevi. Oni su crna vojska Vatikana, a i sami ne znaju ko su. Granice srpskih zemalja dopiru doklen su naši hramovi, naši domovi, naši grobovi. Bog je s nama, jer ne otimamo ništa tuđe, nego tražimo svoje. Nek se Hrvati ispreče ispred nas, pa da vidimo kom obojci, kom opanci!"
Izjava srpskog šovinista i četničkog "vojvode", zapovjednika zloglasne tzv. "Dinarske četničke divizije" iz Knina u Drugom svjetskom ratu, "popa" Momčila Đujića, na beogradskom "nezavisnom" Radiju B-92 poslije pokolja nad 12 hrvatskih redarstvenika u Borovu Selu na Dunavu kod Vukovara, svibnja 1991.
Ratni zločinac Momčilo Đujić se s Hrvatima obračunavao na način da je njegova četnička jedinica izvršila etničko čišćenje hrvatskih civila u Dalmatinskoj zagori i kninskoj krajini. Ministarstvo pravosuđa SAD odbilo je zahtjev Ministarstva pravosuđa RH za izručenjem "popa" Đujića hrvatskom pravosuđu zbog optužbe za ratne zločine, jer Momčilo Đujić i njegova četnička jedinica imaju antifašistički status.
Dopisnik britanskog The Guardian iz bivše Jugoslavije, g. Ian Traynor, svjedočio je o odgovornosti britanske vlade premijera John Majora za ratnu agresiju Jugoslavije i Srbije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu:
„Britanci su pomagali Miloševića najprije u Hrvatskoj, a onda na još teži način u Bosni. Britanski lordovi, nasljeđujući jedan drugoga kao međunarodni posrednici /lord Carrington, lord Owen/, i visoki vojni časnici na zapovjednim položajima u operacijama Ujedinjenih naroda (UNO), čuvali su Miloševića od intervencije Natopakta. Britanska vlada stavila se na stranu Rusa protiv Amerikanaca, otklanjajući pritisak od /srbijanskog i jugoslavenskog predsjednika/ Miloševića, a tog ratnog zločinca tretirala je kao ključ rješenja, dok je on bio najveći problem.“
Mi Hrvati imamo dvie narodne mane, iz kojih izvire sva naša nesreća: mi svakomu vjerujemo bez da promišljamo, i lahko zaboravljamo krivice koje nam drugi učine.
Ali, mi bar za čas, u sadanjosti, ne primamo pljuske za poljubce, krivicu za pravo, tlačenje za ljubav; mi ćemo današnje zlo i krivicu današnju do sutra zaboraviti, pa ako nam tko liepu rieč kaže, ponašati ćemo se kao da nismo bili prevareni, kao da krivica ni zala nikada nije bilo i kao da ih već nikada ne može biti; nu danas, dok ne zaboravimo zlo i dok nove prazne rieči ne čujemo, mi se držimo kako valja.
Pametan čovjek, Dr. Ante Starčević, slijedite njegove ideale!
"Tko može pogledati u povijest Jugoslavije sa svim tim prevarama, ubijanjima, zavišću, osvetom, bijedom, ponižavanjima i drugim simptomima mentalnih bolesti, i zaključiti da je to bila normalna zemlja? Nije bila! Normalne osobe su bile pregažene tom abnormalnom poviješću, ali narcisi su cvali, uključujući i mojega djeda jer su se osjećali kao kod kuće u tako nestabilnom okruženju. Njihova bolest je funkcionalna u zatrovanom društvu, a disfunkcionalna u mirnom i stabilnom okruženju. Pa karijera mojega djeda je krenula nizbrdo čim se preselio u stabilnu, demokratsku Ameriku. Jedva da je znao što će sa sobom kad ga više nitko nije kanio ubiti!.”
Sociolog Stjepan Meštrović (profesor na sveučilištu u Texasu/USA), unuk kipara Ivana Meštrovića
George Orwell:
U ovo vrijeme univerzalnoga /globalnog/ varanja, revolucionarni akt predstavlja izreći istinu.
Sloboda je slobodno reći da je 2+2=4
Predsjednik Ab Lincoln:
Sila novca izrabljuje narod u mirnodopsko vrijeme, i kuje zavjeru u vrijeme rata. Sila novca je više despotskija od monarhije, bezobraznija od autokracije i više sebična nego birokracija.
Mathias Richling:
Moral je uvijek dolazio s ljevice, onoliko dugo dok nije došla na vlast. Otkad je ljevica na vlasti, moral više ne postoji!
Slobodan čovjek kaže:
Smisao totalnoga nadziranja građana nije u tome da se uhvati teroriste nego smisao nadziranja leži u identificiranju i eliminaciji svjedoka koji skidaju krinku sa zločina vlasti i njihovih doušnika i ljudi u sjeni.
Sloboda mišljenja u liberalnoj demokraciji vrijedi samo onoliko dugo koliko govoriš ono što vladi odgovara.
Predsjednik Thomas Jefferson:
Tko si dozvoli jednom lagati, lakše će lagati drugi ili treći puta, sve dok čovjek koji laže s vremenom postane notorni lažljivac.
Filozof Voltair:
Službena povijest je laž o kojoj su se neki dogovorili da tako bude iako se tako nije dogodilo kako se tvrdi.
Jean de la Bruyere:
Sušta suprotnost od onoga što se općenito vjeruje je istina.
George Bernard Shaw:
Sve velike istine počinju kao blasfemija.
Mark Twain:
Dok istina oblači cipelu, laž je već tri puta obišla globus.
H.G. Wells:
Povijest čovječanstva sve više postaje utrka između prosvjećivanja i katastrofe.
Njemački novinar Peter Scholl-Latour:
Sloboda zapadnoga tiska, koja je veća nego u ostalim dijelovima svijeta, u konačnici je sloboda 200 bogatih ljudi da objave svoje mišljenje.
Burkhard Hirsch:
Država u kojoj su svi sumnjivi, sama je sumnjiva.
Halo robovi:
U starom Rimu je jedan senator predložio da se sve robove označi bijelom trakom, kako bi ih se bolje uočilo. "Nikako", reče jedan mudri senator, "Kad vide koliko ih ima, pobunit će se protiv nas!"
Evolucija svjesnog čovjeka:
Htio sam mlijeko, dobio sam svoju bočicu. Htio sam roditelje, dobio sam igračke. Htio sam učiti, dobio sam svjedodžbe. Htio sam posao, i dobio sam posao. Htio sam živjeti smisleno, dobio sam karijeru. Htio sam sreću, dobio sam novac. Htio sam istinu, dobio sam laž. Htio sam nadu, a živio sam u strahu. Htio sam živjeti... no životarim, ali, hvala Bogu, probudio sam se!
Oni kažu - terorizam mora biti iskorijenjen - a sami ga proizvode!
Oni kažu da se mora izvršiti atomsko razoružavanje, a sami posjeduju atomsko oružje!
Oni kažu da se treba boriti protiv diktature, a sami su diktatori!
Oni kažu da se demokracija mora širiti, a ukidaju je kod sebe!
Oni kažu da žele mir, a raspaljuju ratove!
Oni kažu da se bore za ljudska prava, a krše ljudska prava bez kajanja!
Po njihovim će te ih plodovima prepoznati!!!
Ono što oni drugi žele od tebe jeste: živi u strahu, bulji u TV, konzumiraj, budi poslušan, drži svoju gubicu zatvorenu i nastavi sanjati.
Stoga, budi hrabar, isključi TV, odjebi konzum, uspravi se, reci nešto, i probudi se!!!
Vladajući političari u Hrvatskoj nisu tu da nešto promijene na bolje; oni postoje jer je njihova zadaća u ime vlasti održavati status quo.
Oni koji iz ljubavi prema miru vlastito oružje pretvaraju u plug, obično poslije oru za račun tuđinca i porobljivača!
Kaže bankar medijskom tajkunu: ti ih učini bedastima, ja ću ih učinit siromašnima.
Najveća zavjere od strane vlasti je kad vlasti tvrde kako ne postoji zavjera vlasti protiv naroda.
Liberalna demokracija je kao teatar - smijemo gledati, pljeskati i diviti se onima na vlasti.
Oni ljudi koji se ne zanimaju za istinu, bivaju kažnjeni tako da nad njima vladaju korumpirani zločinci; tako su npr. kažnjeni Hrvati!
CO2 ima udjel u atmosferi od samo 0.03% (po Wikipediji), a čovjek doprinosi tome samo 5% (po izvješću OUN), znači, samo 0,015%. I sada takav mali udio šteti atmosferi i vodi do promjene klime? Gluposti!!!! Promjene klime nastaju uslijed ciklusa Sunca.
Globalna elita ne producira vrijednosti nego manipulira i profitira od vrijednosti koje mi svi zajedno proizvedemo.