Pregled posta

OSVRT NA OTVORENA PISMA SLAVKA GOLDSTEINA

Dr. Josip kardinal Bozanić, zagrebački nadbiskup, pohodio je nedavno, zajedno sa svećenicima Zagrebačke nadbiskupije, Jasenovac i Spomen-područje u Jasenovcu, mjesto stradanja žrtava.

Bilo je to prvi puta da je jedan zagrebački nadbiskup službeno posjetio Spomen-područje bivšeg koncentracijskog logora u Jasenovcu. Razlog što je tek sada jedan zagrebački nadbiskup otišao u Jasenovac i poklonio se žrtvama, leži vjerojatno u tome (to je moja pretpostavka), što je KL Jasenovac bio pola stoljeća politiziran od strane jugoslavenske komunističke partije, i s tim u vezi broj žrtava uvećan za najmanje deset puta. I nakon sloma Jugoslavije, neki žrtvama ne daju mira nego politikantski i propagandistički stvaraju mitove, i traže pogaču kraj kruha.

Naime, prvu laž o “Jasenovcu“ lansirao je četnički pokret, u ljeto 1941. kada je u SAD odaslao lažnu obavijest da je ustaška vlast u NDH pobila “350.000“ Srba. (Jasenovački logor ustrojen je u srpnju 1941.) Drugu laž je u svijet lansirao jugokomunistički pokret kada je sovjetski doušnik Valter (Josip Broz – Tito) odaslao u Moskvu radio-poruku da je ustaška vlast navodno pobila 450.000 Srba u NDH (izvor: Pero Simić, Tito – fenomen stoljeća, Zagreb, 2009.) O toj velikoj laži postoji, dakle, jugokomunistički dokument u arhivu u Beogradu. Jugokomunistički režim je potom lansirao još veću laž kada je Titov komunistički revolucionarni režim tražio od Savezne Republike Njemačke (ondašnje Zapadne Njemačke) ratnu odštetu, koju je bivša Jugoslavija i dobila isplaćenu u visini od preko 1 milijarde maraka (najmanje 500 milijuna eura, ali puta x jer tada je njemačka marka bila vrijednija nekoliko puta od današnjeg eura). Od komunističke Istočne Njemačke Titova hipokrizijska vlada nije tražila ratnu odštetu. Uglavnom, broj ubijenih Srba se u jugokomunističkoj propagandi popeo na preko 700 tisuća, a u doba Miloševićeva režima i na preko milijun, što bi značilo da na području bivše Nezavisne Države Hrvatske, 8. svibnja 1945. nije bilo gotovo niti jednog jedinog Srba, što je, naravno, neistina. Danas znamo po podatcima Spomen-područja Jasenovac i iz istoimene knjige koju je ova javno-pravna institucija Republike Hrvatske objavila prije nekoliko godina, da broj Srba, ubijenih u jasenovačkome logoru od ustaškog režima, iznosi oko 40 tisuća. Posmrtni ostatci tih 40 tisuća žrtava ne postoje, a po objašnjenju uprave Spomen-područja, posmrtni ostatci u masovnim grobnicama su zbog močvarnoga tla uz rijeku Savu razgrađeni, do u atom. Uprava Spomen-područja odnosno hrvatski znanstvenici iz Spomen-područja potvrđuju da KL Jasenovac nije imao plinsku komoru niti krematorij, kao KL u Auschwitzu i drugi njemački nacistički logori smrti (Todeslager).

Naime, KL Jasenovac nema karakteristiku “Todeslager“ gdje se sustavno i na tvornički način likvidiralo zarobljenike. Jasenovački logor je bio koncentracijski i radni logor u kojemu su se događala smaknuća, a odgovorna služba čiji su pripadnici počinili zločin protiv čovječnosti u tome logoru bila je specijalna jedinica ustaškog režima zvana Ustaška obrana kojom je izravno zapovijedao poglavnik Pavelić, hrvatski diktator, preko svojih povjerenika i zapovjednika logora, ka na pr. Maksa Luburića, ili Dinka Šakića i dr. Dinko Šakić je od nadležnog hrvatskog suda i osuđen zbog toga, i nedavno je preminuo u zatvoru. Bilo bi od Državnog odvjetništva i hrvatskog pravosuđa profesionalno da je optužen i neki jugoslavenski zapovjednik KL Golog otoka kojim je zapovijedao maršal i predsjednik Tito, jugoslavenski diktator, i da znamo barem približan broj žrtava komunizma u tom strašnom logoru koji je uspostavljen 1949. godine, i bio u funkciji sve do 1987. godine, dakle, tek tri godine nakon olympijskih igara u Sarajevu je ukinut, i to zahvaljujući svjedočenju o proživljenim strahotama u tome logoru koje je osobno doživio tadanji zagrebački student Dobroslav Paraga. Kad su novinari poznate francuske ljevičarske novine Le Monde pitali mlade neke novinare zagrebačke krugovalne postaje Radio 101 zašto ih ne zanima sudbina njihova vršnjaka Dobroslava, odgovorili su da Paraga nije njihov vršnjak – distancirali su se od žrtve jugokomunizma jer tada nije bilo popularno žrtvu koja nije žrtva fašizma nego socijalizma, uzeti u zaštitu. Humanizam je, naime, u bivšoj Jugoslaviji bio selektivan, slično kao u Junoafričkoj Republici za vrijeme apartheida. Sam g. D. Paraga je svjedočio da su svi ljudi u Zagrebu i ondašnjoj jugoslavenskoj socijalističkoj republici Hrvatskoj okrenuli njemu i njegovim roditeljima leđa kad je bio na Golom otoku i nakon što se vratio sa robije, sve do 1990. godine (odpremljen tamo 1981. nakon zagrebačkog politički montiranog procesa u staljinističkom stilu, kada je tužitelj zbog sakupljanja peticije tražio za D. Paragu smrtnu kaznu).

O logoru na Golom otoku tisak u Hrvatskoj ne piše, televizije šute, tamo nije ni Spomen-područje uređeno, u spomen na zločin i žrtve, tamo se nitko od hrvatskih vladajućih političara ne ide pokloniti, ali katolička Crkva zato da, isto kao u Jasenovcu. Oduvijek, je, naime, netko iz mjesne područne biskupije bio nazočan na komemoraciji žrtvama holocausta i ustaškog terora, u Jasenovcu, bilo biskup, ili neki svećenik, ili mjesni župnik iz Jasenovca. Tito, inače, nikada nije službeno (nije poznato ni je li neslužbeno) posjetio Spomen-područje u Jasenovcu, niti je ijedna partizanska jedinica u Drugom svjetskom ratu ikada pokušala osloboditi zarobljenike iz KL Jasenovac. To su gole činjenice.

Prošle je godine bivši komunist i bivši oficir JNA, predsjednik Vojnog suda JNA u Zagrebu kada se 1991. sudilo trojici hrvatskih rodoljuba, Ivan Fumić, “opalio“ u Spomen-području Jasenovac po Crkvi, prebacujući joj tobože zločine u Drugom svjetskom ratu. Fumić je, naime, koristio metodu stare partizanske ratne agitacijske propagande koja i djevicu Mariju pretvara u koljačicu. To je propaganda koju je razvio Lenjin, a Hitler usavršio, i kakvu je vodio Goebbels. Nazočni predsjednik Mesić se tada, niti poslije, nije ogradio od Fumićevih laži i kleveta. Vjerojatno je cilj toga gnjusnoga napada bio odvratiti kardinala Bozanića od posjeta Spomen-područja Jasenovac kako bi neki zločesti bivši komunisti mogli voditi i dalje propagandu da Crkva ne odaje počast žrtvama fašizma, što je nonsens, jer Crkva je sama bila žrtva fašizma, naime, preko 20 slovenskih katoličkih svećenika je likvidirano u Jasenovcu za vrijeme Drugog svjetskog rata, Hitler je bio borbeni ateist i vodio je anti-katoličku politiku, u poznatoj Noći dugih noževa 1934. je nacistički režim u Njemačkoj ubio vodećeg katoličkog antifašističkog aktivista (uklanjanje vodstva Römovih SA-jurišnih odreda bio je samo paravan za obračun s anti-fašistima u 3. Reichu), i mnogi katolički i protestantski svećenici završili su u njemačkim nacističkim logorima gdje su pogubljeni. Najpoznatija žrtva fašizma u tom smislu je Edith Stein, redovnica svete Katoličke crkve koju su nacisti ubili u Auschwitzu. S druge strane imamo primjer obračuna komunista sa katolicima, u Hrvatskoj, i ubojstvo 630 katoličkih svećenika u Drugom svjetskom ratu na području NDH koje su pobili partizani, kao i jednog umirovljenog biskupa, monsignorea Josipa Carevića, i zagrebačkog nadbiskupa, dr. Alojzija kardinala Stepinca, i evangeličkog biskupa u Zagrebu, g. Deutscha, kao i čelnika Hrvatske pravoslavne crkve, g. Germogena. Nema primjera u Europi u Drugom svjetskom ratu da je neki režim, kao tzv. narodnooslobodilački partizanski (čitaj: komunistički protunarodni režim) pobio toliko svećenika (i hodža), te dva biskupa i jednog nadbiskupa i kardinala. Međutim, nakon Fumićeva drskog i bezobraznog napada na kardinala Bozanića i Katoličku crkvu, Slavko Goldstein, ne tako primitivno kao Fumić, nego znalački suptilno, ali otvoreno, napada i vrijeđa zagrebačkog nadbiskupa, i zdravu pamet!

Slavko Goldstein tako pita zagrebačkog nadbiskupa zašto u Jasenovcu nije kleknuo (pred spomenikom) kao papa u Auschwitzu, a naslov članka u vidu otvorenog pisma Slavka Goldsteina upućeno kardinalu Bozaniću, u Jutarnjem listu od 29.9.2009. nosi zločesti naslov „Uzoriti kardinale, zašto se niste pomolili u jasenovcu kao papa u Auschwitzu?“

Zagrebačka nadbiskupija je odgovorila na Goldsteinovo pismo, uljudno i precizno, nazivajući Goldsteinovo obraćanje kardinalu ciničnim. Moj je dojam također takav kakav stoji u odgovoru Kaptola, a vjerujem i većine hrvatske javnosti. Slavko Goldstein požnjeo je točno ono što je posijao. Ovaj puta je bivši partizan Slavko odgovorio Kaptolu u Fumićevom stilu, onako agiptpropovski, i bezobrazno, i uputio Bozanića neka čita njegovu knjigu “1941. – godina koja se vraća“. Ah, u toj knjizi se kao nalazi mudrost svijeta! Neka Slavko Goldstein pročita Talmud jer u toj knjizi mudrosti piše: „Tko spasi jedan život, spasio je cijeli svijet!“ Nadbiskup Stepinac spasio je više od jednog čovjeka, i Katolička crkva u NDH spasila je od progona ustaške vlasti više od jednog čovjeka. Koga je to spasila Srpska pravoslavna crkva u Drugom svjetskom ratu? Možda nije imala vremena spašavati jer se bavila anti-semitizmom?! (No, za Goldsteina je blaženik Stepinac „kontroverzna“ povijesna ličnost.)

Kakva je vrijednost knjige od Slavka Goldsteina, koji ni srednju školu nije završio, a pretendira biti vodeći tumač novije hrvatske povijesti, iščitava se po tome što na primjer navodi kako je ustaška vlast u Dugoj Resi 1944. smaknula 14 ljudi. Zapovjed i izvršenje ovog zločina došlo je formalno od ustaške policije iz Duge Rese i Karlovca, ali na njenome čelu nalazili su se partizanski agenti, tzv. trijumvirat koji je vodio politiku po zapovjedima mjesnog komiteta komunističke partije i njene tajne službe Ozne. Jedan od čelnika zločinačke Ozne, Josip Boljkovac (bivši prvi ministar MUP-a), posvjedočio je u tisku da su navedeni ustaše bili u tajnosti partizanski agenti, ubačeni u ustaške redove. Cilj je bio dodatno kompromitirati ustaški režim ubojstvom nevinih u Dugoj Resi. (Nakon WWII počela su u Dugoj Resi strašna etnička čišćenja hrvatskih civila od strane Ozne, naime, svih onih koji nisu bili komunisti, ili simpatizeri partizanskog pokreta.)

Neka Slavko Goldstein pročita rezoluciju broj 1481 od Parlamentarne skupštine vijeća Europe o osudi totalitarnog komunizuma i zločinačkog režima komunističke partije, kao i sličnu odluku Hrvatskog sabora iz 2006 o osudi komunističkih zločina na području Hrvatske od 1945. do 1990. godine (umjesto što relativizira ulogu Tita u zločinima), jer njegova povijest je očito neobjektivna, pristrana i na tragu jugoslavenske marksističke historiografije po kojoj je partizanska borba ravan nekom starogrčkome epu. Prisjetimo se što je rekao jedan od čelnika te partizanske borbe, bivši visoki funkcioner Titove zloglasne Ozne, naime, rekao da je da njihov život, život partizana i komunista, u stvarnosti bio – „DREK“! To je prije svoje smrti izjavio Maks Baće u Slobodnoj Dalmaciji, prije nekoliko godina. Maks Baće je, inače, Simi Dubajiću prenio naredbu Aleksandra Rankovića i Tita da se na Kočevskom rogu imaju (u lipnju 1945.) smaknuti svi ratni zarobljenici i zarobljeni hrvatski civili, njih oko 40 tisuća. To je pojedinačno najveći pokolj, čak i u razmjerima raznih pokolja u Drugom svjetskom ratu. De facto ratni zločinac Simo Dubajić je od DORH-a ov.g. optužen za zločine protiv čovječnosti, nekoliko tjedana prije nego li je umro, a na optužnicu još čeka Milka Planinc, bivša jugopremijerka o kojoj Slavko Goldstein ne troši ni riječi kritike nego, eto, kardinal Bozanić nije dovoljno uzorit jer se ne ponaša onako kako Slavko misli da bi trebao.

Kako se uopće Auschwitz, gdje je ubijeno 1,1 milijun ljudi, može usporediti s Jasenovcem odnosno obratno? Jasenovac se ne može usporediti ni s KL Dachau u kojemu je ubijeno 35 tisuća ljudi, i to u uvjetima kada je taj strašni logor imao plinske komore i krematorij. Dobro da je kardinal posjetio Jasenovac i pod ovim uvjetima u kojima se hrvatsko društvo nalazi, naime, pod terorom bivših komunista, udbaša, i partizana. Naime, logori u Auschwitzu, i onaj u bavarskome mjestu Dachau blizu Münchena, bili su “Todeslager“ ili “Vernichtungslager“ (logor smrti i logor istrebljenja), dok jasenovački logor nije to bio jer inače bi u svijetu tako bio kao takav naveden odnosno kategoriziran.

Je li Stjepan Mesić kleknuo na Golom otoku? Je li kleknuo u Bleiburgu? Je li Slavko Goldstein prozvao predsjednika Mesića zbog neklečanja i što se nije pomolio na stratištima na Golom otoku i u Bleibrugu i drugdje? Naime, Stjepan Mesić je prilikom polaganja predsjedničke zakletve držao ruku na Bibliji. Dakle, o klečanju otom-potom, a kardinal Bozanić je posjetom Jasenovcu učinio humanističku gestu kakva je normalna, ali nisu normalne kritike na račun humanističkoga čina. Nemojmo zaboravit, nositeljica izraelskog odličja Pravednik među narodima, gospođa Ljubica Štefan, navodi da je postojao i “Titov Jasenovac“ nakon WWII.

Kakvo je vaše (uljudno, bez vrijeđanja i etiketiranja) mišljenje o tome i o Goldsteinovim otvorenimm pismima, kao i odgovora Kaptola?

CBK


Post je objavljen 25.10.2009. u 18:33 sati.