Pregled posta

PRIJEDLOG ZA USTAVNE PROMJENE

Poštovani blogeri, cijenjene komentatorice i komentatori, čitateljice i čitatelji bloga CBK,

u našoj zemlji predstoje, povodom ulaska Republike Hrvatske u punopravno članstvo Europske unije, Ustavne promjene (Šeks ih provodi svjetlosnom brzinom, kao da nešto krije?)

Hrvatski centar za istraživanje zločina komunizma je s toga napisao radni nacrt za konkretni jedan prijedlog promjene Ustava Republike Hrvatske, i to u Izvorišnim osnovama (preambuli) hrvatskoga Ustava, a tiče se zlosretnoga Zavnoha u preambuli Ustava.

Prijedlog će nakon javne rasprave na ovome blogu, i u konačnoj verziji nakon toga biti upućen u Hrvatski sabor na usvajanje.

Vi ste svi pozvani dati u ovoj javnoj tribini vaše mišljenje u vezi nacrta donjeg prijedloga, te i sami pridonijeti vlastitim prijedlozima, koji mogu biti ukomponirani u ovaj nacrt, da prijedlog bude što kvalitetniji, kao i da, naravno, kao i uvijek, izrazite svoje mišljenje u vezi ovog možda neobičnog posta. Ako ne želiš javno ostavljati na blogu svoj prijedlog neke izmjene radnog nacrta prijedloga, možeš prijedlog uputiti na adresu hrcentar.izk@gmail.com i tvoj prijedlog će, ako je razuman, biti ukomponiran u nacrt i konačnu verziju. Pozdrav! CBK

A sada o nacrtu prijedloga:



Dosadašnja odredba u Izvorišnim osnovama hrvatskoga Ustava glasi:

I. IZVORIŠNE OSNOVE

„(...) Izražavajući tisućljetnu nacionalnu samobitnost i državnu opstojnost hrvatskoga naroda, potvrđenu slijedom ukupnoga povijesnoga zbivanja u različitim državnim oblicima te održanjem i razvitkom državotvorne misli o povijesnom pravu hrvatskog naroda na punu državnu suverenost, što se očitovalo:
...
- u uspostavi temelja državne suverenosti u razdoblju drugoga svjetskog rata, izraženoj nasuprot proglašenju Nezavisne Države Hrvatske (1941.) u odlukama Zemaljskoga antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske (1943.), a potom u Ustavu Narodne Republike Hrvatske (1947.) i poslije u ustavima Socijalističke Republike Hrvatske (1963. – 1990.), (...).“

HR Centar IZK predlaže da se u Izvorišnim osnovama I Ustava izbriše odredba o tome da se državna nezavisnost hrvatskog naroda kroz povijest očitovala na „Zemaljskom antifašističkom vijeću narodnog oslobođenja Hrvatske“ iz 1943. godine, odnosno njegovim odlukama, i ustavima „Narodne Republike Hrvatske“ (1947.) i ustavima Socijalističke Republike Hrvatske (1963. – 1990.)

OBRAZLOŽENJE

Tako zvano “Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske“ (ZAVNOH) bilo je komunističko, organizirano od boljševičkog i oktroiranog „rukovodstva“ partizanskog pokreta totalitarne Komunističke partije Hrvatske (CK KPH), i pod kontrolom (monitoringom) Komunističke partije Jugoslavije (CK KPJ) kao sastavnice Komunističke internacionale, koja se od 23. kolovoza 1939. do 22. lipnja 1941. nalazila u savezništvu s totalitarnom Nacional-socijalističkom njemačkom radničkom partijom (NSDAP) u okviru međudržavnog bilateralnoga savezništva nacističkog njemačkog 3. Reicha i Sovjetskog Saveza (SSSR) odnosno između diktatora, tirana i zločinaca Hitlera i Staljina, i koja je na dan njemačkoga napada na SSSR od 22. lipnja 1941. godine digla na poziv i instrukciju Komunističke internacionale (Kominterne) oružani ustanak protiv Nezavisne Države Hrvatske i njenih saveznika sa ciljem pomoći i spašavanja Saveza Socijalističkih Sovjetskih Republika.

Nadalje, komunistički revolucionarni ZAVNOH nije služio za oslobođenje naroda u Hrvatskoj, jer u Hrvatskoj nisu živjeli niti žive narodi nego samo jedan narod, a to je hrvatski (politički) narod, i u konačnici ZAVNOH nije služio za oslobođenje hrvatskog naroda nego za njegovo porobljavanje i privođenje pod diktaturu komunističke partije, i totalitarnoj Titovoj socijalističkoj Jugoslaviji s jednopartijskim sustavom i nedemokratskim totalitarnim poretkom u kojemu su se gazila ljudska, građanska i nacionalna prava, i u kojemu je masovne zločine činio doušnik sovjetske staljinističke zloglasne tajne službe NKVD, “Valter“, znan u povijesti kao Tito ili “drug“ i maršal Tito.

Po ocjeni bivšega ustavnog suca Republike Hrvatske, i ustavno-pravnoga stručnjaka, pravnika g. Zdravka Bartovčaka, je ZAVNOH bilo jedno samoproglašeno i nedemokratsko tijelo koje nikada na narodnom referendumu nije bilo potvrđeno.

Također, ZAVNOH je (Treće zasjedanje komunističkoga sabora u Topuskom) 1944. godine, nasuprot Nezavisne Države Hrvatske, N.D.H., proglašenu partizansko-komunističku Federalnu Državu Hrvatsku (FDH), pripojio nedemokratskoj tako zvanoj Demokratskoj Federativnoj Jugoslaviji, DFJ, i akt pripajanja komunističke hrvatsko-srpske republike, u Jajcu, 1943. godine, obnovljenoj jugoslavenskoj državi, bez narodnog referenduma, predstavlja isti urotnički čin kao kada su samoproglašeni predstavnici Hrvata i drugih iz protunarodnog tzv. Narodnog vijeća S.H.S. priveli hrvatske zemlje iz Države S.H.S. velikosrpskom radikalnom režimu Nikole Pašića i kralju iz zavjereničke i terorističke srpske dinastije Karađorđević odnosno Srbiji u velikosrpsku prvu Jugoslaviju.

Također, Komunistička partija Hrvatske je u ZAVNOH unijela odredbu po kojoj je vlaška posrbljena srpska nacionalna manjina iz Hrvatske dobila konstitutivnost nacije u Hrvatskoj, što je nedopustivo sa pravnoga gledišta da jedna manjina postane ustavni narod iako u matičnoj zemlji (Srbiji) ima nacionalnu državu. Ovaj izdajnički čin komunista iz Hrvatske je bez premca u povijesti, i može se usporediti jedino još sa sramotnom odlukom nedemokratske saborske većine, predvođene pristašama Josipa Jurja Strossmayera, koja je u hrvatskom Saboru u drugoj polovici 19. st. hrvatske pravoslavce, porijeklom pravoslavne Vlahe, pretvorila u Srbe, a njihovi drski samoproglašeni predstavnici iz Srpske samostalne stranke (SSS), koju je u hrvatskim zemljama osnovala tajna služba Kraljevine Srbije, po tajnome planu „Načertanije“ iz 1844. o stvaranju „velike“ Srbije na račun Srbiji susjednih zemalja i naroda, zahtijevali su nakon toga pravo na zaseban jezik i narodnost i prava koja ni Hrvati u svojoj vlastitoj tada okupiranoj domovini nisu imali, zbog čega je Otac domovine dr. Ante Starčević posijedio preko noći, znjaući da će to dovesti do krvoprolića između hrvatskog naroda, i srpskog naroda u Srbiji i posrbljenih pravoslavnih Vlaha odnosno hrvatskih pravoslavaca.

Također, ZAVNOH, kao tijelo totalitarne komunističke partije, postao je fizičkom likvidacijom njena idejnoga kreatora, ratnoga sekretara CK KPH, „druga“ Andrije Hebranga, bespredmetan, jer su vodstvo u Zavnohu preuzeli boljševici, politkomesar i general Jugoslavenske armije, Vladimir Bakarić - Mrtvac, i Vladimir Nazor, negatori demokracije i pravnoga poretka, i organizatori i podsticatelji ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i zločina genocida nad hrvatskim narodom (1945. godine).
Naime, totalitarni komunistički ZAVNOH je Hebrangovom smjenom i političkim ubojstvom postao bezpredmetan, i dodatno je boljševiziran, i na svojoj je posljednjoj poslijeratnoj sjednici taj i takav sramotni tzv. ZAVNOH donio odluku da socijalistička republika Hrvatska službeno obilježava praznik od 27. srpnja 1941. godine u spomen na četničke velikosrpske pokolje hrvatskih civila u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, kada su srpski fašisti i srpski komunisti potpisali sa talijanskim fašistima u Otriću Sporazum o nenapadanju, i kada je fašistička tajna služba Italije organizirala i pomagala velikosrpsku pobunu i oružani četnički ustanak, sa ciljem etničkog čišćenja hrvatskog stanovništva, i okupacije i aneksije hrvatskog državnog i političkoga teritorija, te je taj protuhrvatski praznik i obilježavan od strane jugokomunističkoga režima od 1945. do 1990. godine kada ga je predsjednik Predsjedništva Socijalističke Republike Hrvatske, i poslije prvi predsjednik Republike Hrvatske, Franjo Tuđman, dao s pravom ukinuti, a potpredsjednik vlade Republike Hrvatske, iz kvote Srpske demokratske samostalne stranke, SDSS, Slobodan Uzelac, bivši komunist i pripadnik boljševičke struje Saveza komnunista Hrvatske koja je proganjala demokratski orijentirane hrvatske proljećare nakon što je diktator Tito nasilno slomio Hrvatsko proljeće, 1971. godine, zahtijeva u Srbu obnovu s pravom srušena jugo-komunističkog spomenika u spomen na četničke pokolje nad hrvatskim civilima, i sudjeluje na obilježavanju fašističkog ustanka od 27. srpnja.

Da je ZAVNOH bio komunistički i revolucionarno boljševički, kao i jugoslavenski, ne krije se u knjižici pod naslovom “SABOR U TOPUSKOM“ od komunističke jugoslavenske partijske nakladničke kuće DNPH i zagrebačkog izdanja „štamparije Vjesnik“ od 20. svibnja 1945. godine, čiji je autor Vladimir Nazor, predsjednik komunističkog protunarodnog Zavnoha.

PRIJEDLOG RADNOG NACRTA

Prijedlog nove odredbe Izvorišnih osnova Ustava Republike Hrvatske:

„USTAV REPUBLIKE HRVATSKE, I. IZVORIŠNE OSNOVE, Izražavajući tisućljetnu samobitnost i tisućljetno postojanje hrvatskog naroda nakon doseljenja starih Hrvata u stoljeću sedmom na prostor Srednje i Jugo-Istočne Europe između rijeka Drave i Jadranskoga mora, i rijeka Sutle, Dunava i Drine, na području gdje su Hrvati osnovali i utemeljili povijesnu političku Bijelu Hrvatsku, i Crvenu Hrvatsku, hrvatska država koja je pod knezom Branimirom dobila 7. lipnja 879. godine nakon Krista prvo međunarodno priznanje, od Svete Stolice, i hrvatske države koje su pod kraljem Tomislavom (REX CROATORUM) ujedinjene u X stoljeću, te je ujedinjena hrvatska država bila nezavisna do ugarske okupacije i aneksije od 1102. godine, i opstojnost hrvatskog naroda na povijesnim hrvatskim područjima, i na osnovi borbe protiv ugnjetavača iz Ugarske i Madžara, i osvajača Osmanlija i turkmena iz Male Azije i Osmanskog Carstva, Mletaka iz Republike Svetog Marka (Venecije, Mletačke Republike), Nijemaca iz Austrijskog Carstva i protunarodne dinastije Habsburg, i austro-ugarskoga režima, i velikosrpskog, te talijansko-fašističkog i jugoslavensko komunističkog režima, od 12. do 20. stoljeća, te održanjem i razvitkom državotovorne misli na osnovi hrvatskog državnog prava, povijesnog i etničkog prava, i međunarodnoga prava na samoopredjeljenje, kao i na osnovi Božijega prava po kojemu niti jedan narod na svijetu i planetu Zemlji ne smije i neće nestati, i o povijesnome pravu hrvatskog naroda na državnu nezavisnost i slobodu hrvatskog (političkog) naroda, što se očitovalo:
...
- i u uspostavi temelja državne nezavisnosti u razdoblju Drugog svjetskog rata aktom proglašenja i uspostave Nezavisne Države Hrvatske od 8. travnja 1941. u Bjelovaru, i u Zagrebu, 10. travnja 1941. godine, i aktom otcjepljenja Republike Hrvatske od (komunističke) Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije od 25. lipnja 1991. godine, i u sklopu jugoslavenske komunističke umjetne tvorevine i od Socijalističke Republike Srbije, i konačnog proglašenja hrvatske državne nezavisnosti od 8. listopada 1991. godine, odnosno za vrijeme velikosrpske agresije četnika i protunarodne i protuhrvatske tako zvane „Jugoslavenske narodne armije“ od zločinca maršala Tita, posrbljene pod komunističkim režimom srpskog diktatora i balkanskog krvnika Slobodan Miloševića, i agresije Srbije i Crne Gore na Hrvatsku, i Bosnu i Hercegovinu, od 1991. – 1995., novim Ustavom Republike Hrvatske (1990.) i pobjedom u ratu za nezavisnost i slobodu (1991. - 1995.) hrvatski je narod iskazao svoju odlučnost i spremnost za uspostavu i očuvanje Republike Hrvatske kao samostalne, nezavisne i demokratske države.
Polazeći od iznesenih dokazanih povijesnih činjenica, te općeprihvaćenih načela OUN o neotuđivosti i nedjeljivosti, neprenosivosti i nepotrošivosti prava na samoodređenje i državni souverainitet hrvatskog naroda, uključujući i pravo na odjepljenje i udruživanje, kao osnovnih preduvjeta za mir i stabilnost međunarodnog poretka, Republika Hrvatska ustanovljuje se kao nacionalna država hrvatskog političkog naroda.
Poštujući, na slobodnim demokratskim tajnim višestranačkim izborima izraženu volju hrvatskog (političkog) naroda, Republika Hrvatska oblikuje se i razvija kao souveraina i demokratska pravna država u kojoj se jamče i osiguravaju ravnopravnost, slobode i prava čovjeka i državljanina, te promiče njihov gospodarski i kulturni napredak i socijalna i nacionalna sigurnost.“

ZAKLJUČAK

Parlamentarna skupština Vijeća Europe, PACE, Europski parlament (European Parliament) i Hrvatski sabor su u rezolucijama i Odlukama (rez. Parlamentarne skupštine VE iz 1996. i rez. broj 1481 iz 2006., zatim, Lipanjska saborska deklaracija iz 2006., i Odluka Europskog parlamenta iz 2009.) osudili komunizam kao totalitarni sustav i poredak, i zločine koje je komunistička partija počinila, kao i komunističku diktaturu, te je najnormalnije, logično i pravično da Hrvatski sabor prilikom predstojećih Ustavnih promjena izbaci ZAVNOH iz Ustava Republike Hrvatske odnosno da se hrvatski Ustav ne poziva na ZAVNOH kao državotvorni akt jer on to nije bio nego je bio akt o stvaranju jedne komunističke tvorevine, sovjetske republike na hrvatskom području gdje je KPH pod vodstvom KPJ provodila Oktobarsku revoluciju, znana kao Socijalistička revolucija, i gdje je ZAVNOH bio izvršno i para-zakonodavno tijelo totalitarne Komunističke partije Hrvatske. Europski parlament je podjednako osudio sve totalitarne države i autoritarne režime u 20. stoljeću, tako i fašizam i komunizam, i pozvao na reviziju povijesti koju su komunisti krivotvorili, odnosno s kojom je komunisitčki režim manipulirao narodnim masama, tako da bi ostanak pozitivnog spomena na ZAVNOH u hrvatskom Ustavu, u ustavnim Izvorišnim odredbama, to bila pljuska Republici Hrvatskoj, Europskoj uniji, i demokratskom svijetu, kao i hrvatskom narodu. , te bi vlada Republike Hrvatske koja ne bi prihvatila prijedlog o brisanju komunističkog i protunarodnog Zavnoha iz modernog hrvatskog Ustava, kao i saborski zastupnici vladajuće političke stranke i vladajuće koalicije, kao i saborska manjina i većina, pokazali krajnji prijezir prema hrvatskom narodu kao kolektivnoj žrtvi komunističko/titoističke strahovlade u Drugom svjetskom ratu i poraću do pada komunističkog Berlinskog zida, kao i pomanjkanje zdrave pameti, razboritosti i pomanjkanja osjećaja za demokraciju i pravni poredak, kao i nepriznavanje europskih načela i ustavno-pravnoga znanja, jer ako se demokratski hrvatski Ustav temelji na nečemu što je bilo nedemokratsko, protuhrvatsko i totalitarno, kao što je ZAVNOH, onda su ustavotvorci licemjeri i krivotvoritelji, a ustavotvorna skupština je u tome slučaju samo krinka iza koje se ceri maska bivših komunista i titoista-staljinista.

Hrvatski centar za istraživanje zločina komunizma

Post je objavljen 14.10.2009. u 15:44 sati.