Pregled posta

HORDE ZLA U POHODU NA BOSNU

U ovome postu pišem o tri teme koje su, iako naoko odvojene, i te kako spojene kao spojene posude, a znamo za zakon o spojenim posudama.

Nedavno je u Širokom Brijegu u Bosni i Hercegovini prilikom dolaska sarajevskih nogometnih navijača iz vatrenoga oružja ranjen jedan hrvatski građanin Širokog, i smrtno stradao jedan hrvatski navijač nogometnoga kluba FK Sarajevo čija se navijačka udruga zove “Horde zla“. Do navedenoga tragičnog događaja u Širokom Brijegu nisam ni znao da se jedna navijačka skupina zove “Horde zla“. Po mojem osobnom mišljenju naziv ove navijačke udruge je sramotan i odbojan ali to još uvijek ne znači da su njeni članovi zli, horda vjerojatno jesu, kao i svaka organizirana navijačka skupina, ali ne mora značiti da su zli.

Tragedija cijeloga događaja je smrt mladog čovjeka, navijača Vedrana Puljića, Hrvata iz Sarajeva, i ranjavanje starijega gospodina Želja Zadre iz Širokog Brijega, kao i još nekoliko osoba. U bijegu su dvojica, ne kako mediji krivo prenose jedan navodni počinitelj. Naime, u bijegu je bivši pripadnik tzv. Kažnjeničke bojne, Oliver Knezović, kojega se osnovano sumnjiči za ubojstvo Vedrana Puljića, kao i nepoznati počinitelj koji je ranio ozlijeđenoga Željka Zadru u njegovu domu. Bio sam u pravu kada sam bio skeptičan prema predsjedničkom kandidatu Josipu Jurčeviću koji je navijače iz udruge Horde zla usporedio s Miloševićem hordama zla, mitingašima i rušiteljima iz druge polovice osamdesetih godina 20. st. Naime, Jurčević nema političkog iskustva i krivo zaključuje da Bošnjaci igraju ulogu Srba. Potpuno krivo. Srbi igradju svoju ulogu do kraja, i nije problem u Širokom Brijegu ili Sarajevu nego u Beogradu i međunarodnoj zajednici!

U cijelom događaju ima niz kontradiktornosti, nelogičnosti, i pitanja koja traže odgovor. Tako na primjer - zašto je policija dozvolila da navijači iz Sarajeva prošeću centrom Širkog Brijega?
Policija županije/kantona Zapadne Hercegovine koristi ispriku da su sve jake policijske snage bile na osiguranju utakmice između NK Zrinski i FK Veleža u Mostaru, dakle, između zapadno-mostarskog hrvatskog i istočno-mostarskog bošnjačkoga kluba. Međutim, to još uvijek ne opravdava što je zapadnohercegovačka policija županije „Herceg-Bosne“ dozvolila sarajevskim navijačima šetnju kroz grad jer je autobuse, s kojima su navijači doputovali, mogla je usmjeriti izravno do pred ulaz u nogometni stadion, a nije. Također je policija mogla navijače ostaviti u autobusu sve do pred početak utakmice, ili ih čak i vratiti natrag u Sarajevo ako je glavnina policijskih snaga bila na osiguranje utakmice visokoga rizika u Mostaru. Međutim, ili u toj policiji nema pametnih zapovjednika, ili je cijeli događaj unaprijed isplaniran, instrumentaliziran i namješten, jer u Bosni i Hercegovini su u isto vrijeme započeli novi pregovori oko ustavne budućnosti ove nezavisne države, naime, u tijeku je neka nova vrsta runde Daytonskih pregovora, samo ne u američkom mjestu Dayton nego u jednoj američkoj vojnoj bazi u BiH. (Šef županije Herceg-Bosne je Đapićev suradnik Zvonko Jurišić, tako da ne govorim napamet kada postavljam pitanje - je li u dotičnim strukturama ima pametnih ljudi.) Stanovnici Širokog Brijega doživjeli su nešto ružno, naime, razbijanje svoga grada i nasrtaje na svoje sugrađane, i s pravom su zabrinuti za svoju sigurnost, i traže odgovornost nadležnih predstavnika odgovornih službi!

Ili se tragični događaj u Širokom Brijegu dogodio slučajno, ili je namješten od policijskih i poličkih struktura i usmjeravan od tajne službe. Ako se teški incident dogodio slučajno, onda ga vladajuće strukture u BiH maksimalno iskorištavaju da vodu navedu na svoj mlin, a taj mlin drobi Bosnu i Hercegovinu.

Kad se nešto loše dogodi, treba uvijek gledati tko od nekog događaja ima najviše koristi?

Naime, nakon teškog incidenta u Širokom Brijegu održani su masovni prosvjedi Hrvata iz Širokog, pod nacionalnim simbolima i geslima, bez ijednog obilježja Bosne i Hercegovine, i kroz masu se čuju zahtjevi za 3. entitetom u BiH, i to hrvatskim entitetom, a kao razlog navodi se da su Hrvati u BiH ugroženi, što je točno. Poznato je, naime, da Hrvati u genocidnoj i rasističko-fašističkoj tzv. “Republici Srpskoj“ nemaju nikakva prava niti su se etnički očišćeni Hrvati mogli do danas vratiti u svoj zavičaj jer im to vlasti u Banjaluki onemogućavaju, a u hrvatsko-bošnjačkom entitetu Federaciji BiH (stvoren na području koje je u velikosrpskoj agresiji iz 1992. ostalo slobodno ili je u hrvatsko-bošnjačkim oslobodilačkim vojnim akcijama 1995. oslobođeno) Hrvatima su njihova prava ugrožena, ili nisu nikada istinski zaživjela.

Međutim, predstavnici hrvatskih političkih stranaka u BiH, kao i vladajuće koalicije u RH, uključujući i predsjednika Mesića, su krivci što (ustavna) prava Hrvata u Federaciji BiH nisu ostvarena. Predstavnici stranaka s hrvatskim predznakom u BiH su nacionalne izdajice, a ne samo korumpirani, a Mesićeva uloga je totalno destruktivna ali suprotno od politike Franje Tuđmana prema BiH: dok je Francek dijelio BiH odnosno previše se miješao u BiH, Stipe se premalo miješao, i Hrvate prepustio stihiji u stilu – nek' ih voda nosi!

Jedinu korist od svađa između Hrvata i Bošnjaka u BiH imaju bosanski Srbi, a kad četnik Milorad Dodik (trenutno premijer tzv. “Republike Srpske“) bosanskohercegovačkim Hrvatima nudi 3. entitet, onda treba biti i te kako oprezan jer njegov motiv nije dobrobit Hrvata nego pokušaj da legalizira i rehabilitira genocidnu fašističku tzv. “Republiku Srpsku“ u kojoj su Hrvati etnički očišćeni od horda zla Radovana Karadžića i njegovih četnika, i „đenerala“ Ratka Mladića i njegove osvajačke soldateske, uz pomoć Beograda i velikosrpskog režima Slobodana Miloševića. (Zoran Milanović i SDP gaje bliske odnose sa Dodikovom strankom koja de facto ne priznaje Bosnu i Hercegovinu, a ni HDZ nije nesklon Dodiku koji Republiku Hrvatsku tuži za navodni genocid nad Srbima u NDH.)

Jedino pravo rješenje za bačvu baruta u BiH, koju su srpske elite podmetnule i zapalile, je da se ukine tzv. “Republika Srpska“, i da se država BiH pretvori u Saveznu Republiku Bosnu i Hercegovinu.

Savezne jedinice Bosne i Hercegovine ne bi bile nacionalno-religiozni entiteti nego povijesni, dakle, povijesne pokrajine poput Hercegovine, Srednje Bosne, Bosanske posavine itd., s tim da bi veliki gradovi poput Sarajeva, Banjaluke, Mostara bili posebna područja, destrikti.
Najbolje rješenje za državotvorni i autohtoni hrvatski narod u Bosni i Hercegovini je da svoja nacionalna prava ostvari tako da postoji u Mostaru, Banjaluki i Sarajevu javno-pravno hrvatsko sveučilište, i javno-pravna hrvatska radio-televizija kao i javne škole u kojima se uči na hrvatskom jeziku. Ako u Beirutu (u Libanonu) može postojati Američko sveučilište, zašto u Sarajevu ne bi moglo postojati Hrvatsko sveučilište? Osim toga mogu postojati katoličke osnovne škole i gimnazije. Pri tome Hrvati zadržavaju svoja nacionalna obilježja i ustavna prava konstitutivnoga naroda na cjelokupnom području države BiH. Parlament BiH može biti dvodoman, i u gornjem domu Hrvati mogu imati pravo veta u pitanjima koja se tiču hrvatskog pitanja u BiH. Policija može biti nacionalna na lokalnoj razini, dakle, i hrvatska policija, pravosuđe također može biti decentralizirano tako da Hrvati ravnopravno sudjeluju u sudskoj vlasti itd.

Savezna Republika Bosna i Hercegovina, u kojoj su Hrvati konstitutivna nacija, je po mojemu mišljenju najoptimalnije moguće rješenje, kako za opstanak Hrvata u BiH i ravnopravnost naših sunarodnjaka u BiH, tako i za stratešku sigurnost Republike Hrvatske. Geo-političar dr. Ivo Pilar je prije gotovo 100 godina ustvrdio u svojemu djelu stoljeća, „Južnoslavensko pitanje“, da je jedino čitava BiH i savezništvo između Bosne i Hrvatske jamstvo dugoročnog opstanka hrvatske države, dok stvaranje srpske države u BiH dovodi u opasnost opstanak Hrvatske! Ako Srbi u državno-pravnom smislu prijeđu Drinu, to je opasnost za Hrvatsku! Trenutno, od Daytonskoga sporazuma živimo u opasnosti!
Nadalje, sa 3. entitetom bi 60% Hrvata iz BiH ostalo izvan hrvatskog 3. entiteta, a 85% područja Bosne i Hercegovine ostalo bi za hrvatski narod u cjelini zauvijek izgubljeno, a to bi bilo neodgovorno prema hrvatskoj povijesti koja nam kaže da su Bosna i Hercegovina povijesne hrvatske zemlje !!!

Stanovnici Širokog Brijega su se, inače, među prvima uključili u obranu Republike Hrvatske od velikosrpske agresije pristupivši hrvatskoj policiji i Zboru narodne garde, i 1991. zaustavili su svojim tijelima jednu veliku kolonu tenkova JNA dok se agresija valjala Hrvatskom; nakon tako zvanog "oslobođenja" od strane partizana su partizani u Širokom Brijegu 1944. pobili 28 fratara širokobriješkoga katoličkog samostana, odnosno partizani su pobili one fratre koji su 1942. donijeli antifašističku rezoluciju protiv ludila nacističkog rasizma 3. Reicha.

Što se tiče nedavnih događaja u Širokom Brijegu, ako postoji dobra volja, rješenje je jednostavno: balističko vještačenje može utvrditi je li dotični osumnjićeni Knezović iz nehaja ubio Vedrana Puljića, te se može ustanoviti iz kojeg oružja je ranjen Željko Zadro, te se počinitelji mogu pronać, uhitit i procesuirat.

Čudno je uopće da netko od navijača dođe na utakmicu s vatrenim oružjem kao što su pokazali snimci kamera u Širokom Brijegu da je barem jedan sarajevski navijač bio naoružan pištoljem kojega je držao u ruci dok je hodao središtem Širokog. Zatim, upadanje navijača u privatne kuće stanovnika Širokog nije normalno, bez obzira tko je prvi počeo provocirat na nacionalnoj osnovi, a šetnja 500 nabrijanih navijača kroz grad sigurno nije šetnja znatiželjnih turista. Zatim, pripadati nekoć tzv. Kažnjeničkoj bojni HVO-a, i 14 godina nakon završetka rata posjedovati oružje, kao Knezović koji je navodno pucao iz automatske puške, nakon što je čuo da je Željko Zadro ranjen, također nije normalno, dakle, netko mu je odavno trebao oduzeti oružje, posebno stoga što je navedena jedinica u ratu vršila etničko čišćenje bosanskih muslimana, a što je također sve povezano sa djelovanjem srpske Kontraobavještajne službe JNA (KOS) u vrijeme velikosrpske agresije na ondašnju Republiku Bosnu i Hercegovinu. Poznato je da su pripadnici Kažnjeničke bojne HVO-a (sastavljena djelomično od bivših kriminalaca) pobili 9. kolovoza 1992. stožer Hrvatskih obrambenih snaga (HOS) na čelu s pukovnikom HOS-a Blažom Kraljevićem, generalom u glavnom stožeru Armije BiH, i devet časnika HOS-a, nakon što su se vraćali s pregovora sa Tuđmanovim guverenerom u zapadnoj Hercegovini, udbašem Matom Bobanom. HOS se borio protiv srpskih osvajačkih snaga za cjelovitu BiH i granicu hrvatskih interesa na Drini odnosno da se spriječi stvaranje srpske države u BiH, dakle, HOS je bio protiv podjele Bosne i Hercegovine. (Nakon pokolja hosovaca počeli su hrvatsko-muslimanski sukobi u BiH, u korist bosanskih Srba.)

Onaj tko uspostavi mir u Bosni, zaslužio je Nobelovu nagradu za mir.



Nobelovac Barack Obama, predsjednik USA

Je li Nobela zaslužio predsjednik Obama, oko toga se lome koplja. Vijest o dodjeli Nobelove nagrade za mir Baracku Obami iznenadila je i njega samoga, no, podržavam tu odluku koja se čini nelogičnom jer Obama je tek 9 mjeseci predsjednik SAD, i još ništa nije dovršio, tek je najavio mogućnost atomskog razoružanja svih, dakle, svijet bez atomskoga oružja, a time i bez opasnosti od nuklearnoga holocausta. Međutim, držim da je nagrada Obami opravdana, jer će ga poticati da ustraje u svojim humanističkim naporima, jer, za razliku od svoga prethodnika pružio je ruku islamskom muslimanskom svijetu, zalaže se za obnovljive izvore energije i time je izravno u sukobu s naftnim tvrtkama, najavio je povlačenje američke vojske iz Iraka, i mir u Afganistanu, te pružio priliku Iranu za razgovore, i pokušava voditi dijalog s Rusijom, i kao znak dobre volje odustao je od Busheva raketnoga štita u Poljskoj i Češkoj kojega je Putinova Rusija shvatila kao šaka u oko. Pozvao je Palestince i Izraelce na dijalog, i najavio je ukidanje sramotnog konc-logora Guantanamo.
Nitko od američkih predsjednika u povijesti nije dobio toliko prijetnji smrću kao Barack Obama koji je u Sjedinjenim Američkim Državama izložen velikim snagama zla, destrukivnim rasistima, čak je i jedan republikanski desničarski zastupnik u Kongresu prvi puta u povijesti vrijeđao američkog predsjednika u Kongresu dok je (Obama) držao govor o stanju države i nacije. Zbog najavljenog uvođenja socijalnog osiguranja za sve stanovnika SAD bez obzira na etničko porijeklo, rasu, boju kože i vjeru, predsjednika Obamu desno krilo Republikanske stranke optužuje da je marksist, što je suludo, na nekim internetskim portalima se javno poziva na Obamino ubojstvo i predbacuje mu se to što je crnac (pokojna majka mu je, inače, bjelkinja), gouverner države Texas (zemlja u kojoj je ubijen predsjednik Kennedy, i kojom iz sjene vlada dinastija Bush i naftni lobby) prijeti otcjepljenjem od Sjedinjenih Američkih Država, uglavnom, Obamini pokušaji raskida s ekstremističkom politikom njegova prethodnika Busha i njegova lobbya, za koga je dobitnik Nobelove nagrade za mir i bivši američki potpredsjednik u Clintonvoj administraciji, Al Gore, rekao da su neofašisti, doveli su do nevjerojatnih i brojnih prijetnji smrću Obami koji se zalaže za mir i sreću ljudi i naroda, a k tome je i nepokolebivi borac protiv korupcije i partikularnih interesa, i žestoko je kritizirao neodgovorno ponašanje managera banaka koji su prouzročile svjetsku financijsku krizu te traži njihovu kaznenu odgovornost.
Ako Obama održi mir na Bliskom istoku, i ako stvori uvjete za dugotrajni mir u Bosni, Nobel će za Obamu biti potpuno opravdan, jer Bliski istok i Balkan su dvije najveće neuralgične točke na svijetu na kojima događaji poput onog u Širokom Brijegu mogu postati casus belli za rat širih razmjera!



Mesićevo odlikovanje komunista u povodu hrvatskog dana nezavisnosti je totalno sramotno. Komunisti su, naime, 1989. bili raspisali višestranačke izbore koje su 1990. izgubili, ali nisu ni imali neku alternativu osim da završe kao diktator Ceausescu i njegovi komunisti u Rumunjskoj. Dakle, komunisti u Hrvatskoj nisu ništa posebno učinili nego su spašavali vlastite zadnjice od narodnoga gnjeva koji bi ih sustigao da nisu raspisali višestranačke izbore. Komunisti koji su od sramotnoga predsjednika Mesića odlikovani hrvatskim odličjima za zasluge za hrvatsku nezavinost nemaju nikakave zasluge, a i u ono vrijeme su provodili medijsku cenzuru, gušili slobodu javne riječi, držali u zatvorima političke zatvorenike savjesti, kršili ljudska prava i dozvolili su Slobodanu Miloševiću da se razmaše i pripremi velikosrpsku agresiju, a Hrvatsku su naši komunisti razoružali i oružje Teritorijalne obrane, s kojim se Hrvatska mogla bez problema obraniti od agresije JNA i četnika, predali četnicima. Umjesto suđenja oni su sada odlikovani?! Uglavnom, ta odlikovanja nemaju nikakvu moralnu vrijednost, vrijede manje od iskorištenog WC-papira. Komunisti odlikuju komuniste – na Balkanu ništa novog! Trebat će i te kako velika duhovna snaga da Hrvati zbace komuniste i udbaše s vlasti. Rekao bih da se horde zla nalaze u pohodu na nezavisnost Hrvatske i Bosne i Hercegovine, i da ugrožavaju opstojnost ove dvije nezavisne države.

CBK


Post je objavljen 10.10.2009. u 13:09 sati.