Cranberrie - under construction

Svaki dan baratam hrpom ključeva, a kako sam smotana, stavila sam ih sve na jednu alkicu pa su tu:
- ključ od ulaza u haustor
- ključ od stana
- ključ od poštanskog sandučića
- ključ od kuće mame i tate
- ključ od auta
+
- privjesak od auta
- privjesak dimenzija: 1,5 x 7 cm sa natpisom: BEST FRIEND
- privjesak dimenzija: 1,5 x 7 cm sa natpisom: 30 AND SEXY

Kad s tim buntom ključeva hodam po cesti, za mnom sve zvecka.
Na svu sreću, hrpica je dovoljno velika pa ju lako nađem u torbi, ali problem je što ne mogu izaći recimo u šetnju i staviti ključ u džep, nego obično ponesem malu sportsku torbicu, jer ta hrpetina u džepu baš i ne izgleda pristojno.

Danas sam se sjetila kako sam kao mala bila jedno od djece koju su zvali: djeca sa ključićem oko vrata.
Čini mi se je bio i nekakav film s takvim nazivom ili nešto. Sjeća se netko?
Kao mala sam bila vrlo samostalna, nikad nisam išla u vrtić i ostajala sam sama kod kuće nekoliko sati dok je mama otišla na posao a tata došao s posla. Čuvala sam se sama i nikad mi se ništa nije dogodilo.
Da li biste vi danas ostavili doma samo dijete od 4-5 godina? Ja ne bih. Ali moji roditelji, i mnogi drugi roditelji i nisu baš imali neki izbor.
Ne sjećam se tih dana prije škole, već samo školskih dana, kada naravno nije bilo dnevnih boravaka već smo nakon škole išli svi doma i radili kojekakve gluposti :)
Sjećam se, kad smo imale školu popodne, dizale smo se odmah ujutro kad su roditelji otišli na posao, kako bismo pekle palačinke, kuhale puding, oblačile se u mamine štikle, šminkale se, i slične gluposti. Bilo nas je tri u klapi i svaki dan smo se nalazili kod druge. Uf, svega je tu bilo a što smo bile starije to su pizdarije bile veće :))

Kad sam išla u prvi razred, škola mi je bila zaista daleko: imala sam pješaćenja 15 minuta do busa, onda tri autobusne stanice i još jedno 10 minuta do škole, a na putu sam prelazila prugu sa 4 kolosjeka koja je u to vrijeme bila bez signala, te cestu sa po dvije trake u svakom smjeru, koja je u to vrijeme bila bez semafora, samo sa zebrom. Nekoliko djece je poginulo na toj cesti prije nego su prije par godina postavili semafor.
Kad sam krenula u školu, mama me vodila do autobusa i čekala kad sam trebala prijeći cestu iz suprotnog smjera. Jedan dan sam dolazila i bila sam jako gladna. Došla sam na autobusnu stanicu i pitala mamu što ima za ručak a ona je rekla: knedle, ali moram ih sad još samo skuhat. Ja sam ju pitala koliko im treba da se skuhaju, a ona je rekla valjda nekih 10 minuta, na što sam joj ja rekla: bolje da si doma skuhala knedle do kraja nego šta me tu čekaš, vidiš da mogu sama :)

Često smo znali ići i pješke iz škole - to je uvijek bilo zabavno jer je iz mog naselja išla hrpa djece i svi smo išli u isti razred :)

Onda kad smo krenuli u drugi razred, na polugodištu, u našem naselju je završena škola ali samo do 5. razreda.
Bila je super škola, sve novo, moderno, veliki prozori od tla do stropa. Jedino je bila sagrađena jako blizu potoka čije korito nije bilo dobro regulirano, pa bi u proljeće poplavilo. Kako su prozori bili od tla, tako smo se jednom osjećali kao u akvariju jer smo gledali kako se voda penje. A onda su nas pustili doma. Često su bile poplave i često smo bili doma. A onda su uredili potok. Šteta, a baš je bilo zabavno. Iako me malo bilo i strah jer sam ja baš sjedila u prvoj klupi do tog prozora.

Jedne godine je pao veliki snijeg i iako je ralica počistila glavne ceste, na asfaltu se stvorio bijeli led što smo mi jedva dočekali, izvukli klizaljke i sanjke i juriš :)) To mi je jedna od življih uspomena u životu :)

Kad sam bila 5. razred, opet smo putovali u onu udaljenu školu. U maloj školi su u generaciji bili samo razredi A i B, a u velikoj od A do H. Bili smo i ostali jedna od najvećih škola u Hrvatskoj. Zamislite 5. razred - novi komadi, novi petaši, a tek sedmaši :)))
Joj bila sam dvije godine zaljubljena u jednog sedmaša :)) To su svi znali, a znao je i on. I iako sam mu bila simpa, ipak sam bila petašica, ali je čak jednom plesao sa mnom na čagi i objasnio mi da sam mu premlada. Znali smo se srest i kasnije, kad smo već bili srednja škola, i čak me jednom pozvao van a ja sam mu rekla: A sad ti nisam više premlada?
Uvijek sam imala dug jezik :))

Jedna zanimljivost: moja sestra je išla u ganc novu "veliku" školu, ja sam išla u ganc novu "malu" školu, a moj mali nećak sad ide u ganc novu "malu" veliku školu, tj. na mjestu stare male škole koju su srušili, sagradili su predivnu novu školu i to skroz do 8. razreda.
S jedne strane mu i ne zavidim što ide u školu u naselju, jer su putovanja do škole imala definitivno svojih čari.

Svaki dan slušam priče svojih kolegica, i svojih nećaka i uvijek se sjetim kako je moje djetinjstvo bilo puno puno drugačije od djetinjstva današnje djece. Možda i nismo imali puno igračaka, možda i nismo imali gdje izać, možda i nismo imali toliko puno slobodnih aktivnosti, ali mi se nekako čini da smo ipak bili sretniji i puno smo se više družili jedni s drugima i bili bolji prijatelji.

Ajme gdje sam ja zabrazdila :)

Kakvo je bilo vaše djetinjstvo?

Svima koji slave - sretan Uskrs

Jubav je stigao u petak navečer i još ga se ne mogu zasititi - ruke su mi stalno negdje na njemu, bar ga držim za ruku ak već niš drugo :)

Jučer u 11 smo išle na ispovjed i iako ni ja nisam bila od firme, dobila sam malu pokoru i malo propovijed kako je važno ići na ispovijed i na mise nedjeljom. No dobro, nisam baš neki ludi praktičn vjernik...

Nakon toga je bila proba. Prvo sam si mislila kaj će im proba za firmu odraslih ljudi, ali kad sam vidla kako su organizatori smotani, bilo mi je jasno da je proba bila više za njih nego za nas. Ustvari je bilo i novokrštenika pa je proba bila kao za njih. Ma smotani su o šlepsajla... Uglavnom, prošla je i proba, malo smo se smrzli ali preživjeli.
Brzo sam odjurila doma jubavi da me zgrije, a onda smo se spremali i išli prije svečanosti na ručak. Nakrkali smo se roštilja, a poneki od nas i luka, a sudeći po ostalim mirisima u crkvi, i ostatak pastve je jeo luk - strava :)

U pol osam smo mi, kumovi i krizmanici trebali biti u crkvi, a Jubav smo poslali sa čuva mjesto za njih 4, ali kako je moja Jubav prevelika dobrica, prepustio je mjesto nekim bakicama, tak da su sjedile samo V i mama od V, a dečki su kavalirski stajali - 2 sata i 20 minuta, koliko je sve to skupa trajalo - strava.

Ali je bilo zaista lijepo - prvo su vani upalili veliku svijeću na posvećenoj vatri i unijeli ju u crkvu koja je bila u totalnom mraku i onda su ljudi palili svijeće na tu veliku i svijetlo se u valovima širilo crkvom - baš lijepo :)
Onda red čitanja i red pjevanja, pa propovijed od pomoćnika nadbiskupa koji je baš lijepo govorio, i onda (sat vremena nakon početka) je počelo krštenje, i nakon toga potvrda. Pa još malo čitanja, pjevanja, sveta pričest i napokon kraj. Mislim već smo i mi bile umorne iako smo skoro sve sjedile... stvarno su ga odužili.

Rudarka, za poklon joj nisam kupila još ništa. Naime, pošto je ona mojih godina i to je više onak reda radi da ima, pa kao nije klasična firma, ipak sam joj htjela kupiti zlatnu narukvicu, ali je rekla da joj niš od zlata ne kupujem, pa smo se dogovorile da ćemo ići u shopping pa ću joj nekaj kupiti :)) Sorry nisam od pomoći!

Inače nisam uopće za te crkvene običaje, ali ovo mi se baš svidjelo sa tim svijećama i svim.

Inače, kako sam imala zaista puno vremena, malo sam proučila te svećenike i pomoćnike kojih je bilo hrpa, i zaključila sam da ih je bar 70% full debelih. Baš i ne žive asketskim životom, zar ne? :))

Danas je osvanulo lijepo uskršnje jutro ali nam se baš i nije ustajalo iz kreveta pa smo po običaju kasnili na doručak kod njegovih, a tamo - sto jela i sto kolača... Dok od svakog nešto probaš, već je trbuščić pun...
Pa smo se onda išli malo doma odmoriti, maziti, pa smo i zaspali, pa smo kasnili i kod mojih na ručak... a tamo slijedećih sto jela i sto kolača. Jesu li te mame normalne? Nisu.
Naravno da su nas nakrcale svim i svačim. Ja sam kao pametna pa nisam ništa spremala, osim pisanica i tog jednog kolača. A sad imam pun frižider :)) Kao što rekoh - pametna sam ja :)
Onda smo morali još i kod seke navratit, pa još malo pršuta i sira i lagano sam krepana od sve te hrane...

Evo jubav plaća račune da nam ne isključe plin i struju :)) a ja se uhvatila tipkanja posta... A onda opet maženje... hehehhe... kaj nam je loše...

Uživajte sutra u slobodnom danu :)

Još niste počele??? Žene - kasnite!!!
Šalim se naravno :)
Iako, jučer sam "ispekla" svoj jedini kolač - oblatne napunila kremom od čokolade i oraha.
Kupila sam još od gđe koja nam radi i keksiće za vinoteku, fine dalmatinske prštace i kekse od paškog sira. Očekujem da će moje malene i skupcjene zalihe istih, brzinski netragom nestati jer su preeeepre fini... Moram nekak za to skinut recept ali mi se trenutno ne eksperimentira. Budem jednom.
Kako volim u oblatnama malo više kreme, upotrijebila sam samo tri kore i ostale su mi dvije. Žal mi baciti pa ću ih napuniti s nekom kremom od svježeg sira (ak se nije skiselil već) i slatkog vrhnja - bumo vidli kak bu to ispalo.
Danas sam planirala očistiti kuhinju (pošto je kuhanje i "pečenje" kolača gotovo), i kupaonu. Sutra pobrišem prašinu, usisam i obrišem podove i finito.

U subotu sam naime svojoj M. firmana kuma pa imam riješen ručak (vodi nas na roštilj).
Tako da u subotu imam i ispovijed. Khm khm... Htjeli smo Jubav i ja otići i pred Božić ali nismo "stigli".. .Khm khm...
Nekak ja nisam baš ono redovita u crkvi i to pa se tak nekoliko (desetaka) godina nisam ni ispovjedila i zaboravila sam kak to ide pa sam jučer malo tražila po netu i našla kak to ide... Blaženi internet :))
A poslala sam i M. jer nije valjda bila na satu kad su to imali :))
Onda je još ostao problem grijeha. Što reći? Kaže mi Jubav da trebam sve reći jer koji je onda smisao.
A kaj bi ja sve svoje gluposti govorila nekome koga ne poznam? Hm... nemam pojma... mislim da će biti klasika: lažem roditeljima i imam grešne misli... hehehehhe...
Baš me zanima kak će to sve proć :) Baš me hoćeju ljudi za kume u zadnje vrijeme :))
Još samo da se i Lj. uda pa da i njoj bum kuma... ajmeeeeeeeeee...
Na Uskrs ćemo na doručak k njegovima a na neki kasni ručak (bit će roštilj mljac mljac - sad me upravo mama informirala) kod mojih... Obećavam, jest ću samo meso i salatu. A za doručak samo šunku i francusku. Sve bez kruha. To mi nije problem.
No da li ću se moći oduprijeti kolačima? Maloprije sam rezala oblatne pa sam smlatila okrajke, ali bili su jako mali okrajci... Izvijestit ću vas o pojedenim kolačima, obećavam :)

Idem smutit još ovu drugu kremu i onda čistit kuću, umjesto da tu bljezgaram :)

Ako se ne čujemo prije - sretan i blagoslovljen vam Uskrs!

Tko o čemu? Ja opet o dijeti.
Nemojte se ljutit ali moram se nekak motivirat da do polovice petog mjeseca skinem par kila. Šta je polovicom petog mjeseca pitate se. Eh. Nemrem još reći ali nadam se da ću vas moći izvijestiti vrlo uskoro.
Dakle na dijeti sam od vikenda. Nije nikakva specijalna dijeta jer zbog posla nisam u mogućnosti za ručak jesti blitvu s krumpirom i 100 grama pečene ribe. Na poslu se moram snaći pa sam zdravu hranu prilagodila sebi.
Neću sad u detalje, ali moj dnevni meni ide otprilike ovako:
- ujutro odmah pojedem voćku i popijem čašu soka do jabuke (zdravi sok, bez šećera i konzervansa koji kupjem od prijatelja koji ga proizvodi)
- naravno da sam oko 9, pol 10 opet gladna, pa si pojedem još voća, ili jogurt sa malo musla, to mi je kao doručak
- onda oko 12 pojedem ručak: tunu i salatu, ili sir i salatu, ili sir i vrhnje sa malo kruha...
- ako ogladnim oko 2-3 pojedem još voćni bioaktiv
- onda dođem doma pa ili skuham nešto lagano, povrće na ćušpajz, ili repriziram "doručak"
- nakon toga obično vježbam, redovita sam na pilatesu, a i doma ponekad upalim orbitreck, bar na pet minuta
- navečer me naravno opet stisne glad pa pojedem voćku, ili malo sušenog ananasa, ili malo badema, i još malo soka od jabuke

Svaki dan popijem pola litre čaja za mršaljvljenje, ne zbog mršavljenja, nego nemrem više pit vodu, a i pomaže kod regulacije probave, i naravno pijem dosta vode, ne koliko bi trebala ali trudim se.

Redovita sam na pilatesu i super se osjećam nakon vježbanja. Stvarno je dobra stvar što možeš vježbati kad ti se vježba i što ima hrpa programa koje možeš izabrati prema trenutnom raspoloženju. Od četvrtog mjeseca otvaraju posebnu dovranu opremljenu sa spravama za pilates što je odlična stvar, samo se bojim da ne povise članarinu.

Teško mi je bez slatkiša, priznajem. Al kad me stisne želja, gricnem si sušeni ananas, to mi je kao slatkiš.

Važem se svako jutro i svako jutro vaga pokaže 20 dag manje i ja sam sretna, radujem se uspjehu, jer, meni je tih 20 dag manje veliki uspjeh. Ako ovako nastavim, do polovice petog mjeseca ću imati 12 kg manje :)
Ma bit ću sretna i sa 7-8 manje - onda već pristojno izgledam.

Također si planiram uplatiti u nekom kozmetičkom salonu neki program na onom nekom čarobnom aparatu koji skida centimetre, pa ako netko ima kakav primjer iz svoje okoline, nekoga tko je bio i zadovoljan je, pliz dajte preporuku...

Mislim nije ni čudo da ove celebritice (mislim na prave a ne na ove naše) tak dobro zgledaju, i ja bi isto dobro zgledala da imam privatnog kuhara, privatnog trenera, privatnog masera i hrpu tehnologije za smanjivanje centimerata i celulita, a o plastičnim operacijama da ne pričam. Lako je tak bit hot chick! A šta je s nama običnim smrtnicama!!? No da... mi smo debele i nesretne...

Eto, sad sam se izjadala. Pa mi je kao lakše.

Upravo sam došla s pilatesa i odvježbala 5 min na oribtreku, a sad idem gledat ove Taoce i grickat svojih 5 badema i kolut sušenog ananasa, a ujutro opet na pilates...

Jaaako mi se sviđa Shakirina stvar Hay amores... predivna je. Tako me podsjeća na neke Omarine stvari... ah... divota...

Jedanaest sati i petnaest minuta je - navečer. Srijeda. Blog ne radi ali ja moram napisat post da izacim tu negativnu energiju iz sebe. Ma kaj negativnu energiju – smlavila bi idiota da mi je pri ruci...
Dakle, srijeda, jedanaest navečer. Krepana sam jer sam cijeli dan u pogonu.
Zašto ne spavam? Pa zato što moj susjed uvježbava solo na bubnjevima. O da! Dobro ste pročitali – bubnjevi!!!
Ti susjedi su se doselili prije jedno 2-3 mjeseca i od onda svaku nedjelju neki dernek: ili im se skupi društvo pa se smiju, ili glasno svira muzika, ili nekog boga premještaju. Pretprošlu nedjelju sam prvi put posumnjala da to svira bend uživo. Naime svirali su jednu te istu stvar po desetak puta. Ono kao da netko uvježbava. Znate kak dobro čujem kad sam raspoznala riječi pjesama koje čak i ne znam. E onda ovu nedjelju, isto su svirali u živo ali nisu stalno ponavljali, ali je sve pjesme koje inače pjevaju različiti izvođači – pjevao jedan te isti muški glas. Danas on bubnja.
Sve to prestane u ponoć – kao po satu. Jedino su se zajebali – kućni red kaže da smiju ružit do 22 sata hehheheheh...
Naravno da ću se žaliti kućepaziteljici!!!
Prvo sam pokušala locirati odakle dolazi zvuk, ali to je vrlo teško u zgradama. U svakom slučaju mi se čini da dolazi iznad nas. Večeras kad je krenulo bubnjanje (a krenulo je u 23 sata) čak sam se obukla ponovno u trenirku (iz piđame) i išla na gornji kat prisluškivat po vratima da vidim jel se čuje. Nije se čulo ni iz jednih vrata ali se čulo na hodniku.
Dakle ostaje mi ulaz do. Eh tamo mi je već malo teže ustanovit krivca pa sam mislila fino napisat pisamce i pohitat svima u sandučić. Mislim da mi je to dobra ideja. Ima netko ideju za tekst? Da bude kulturan ali oštar.

Da ne mislite da sam ja neka picajzla, uopće ne bi niš rekla da čovjek bubnja od 20-22 sata, pa čak i do 23. Ali iza 23 stvarno nije u redu, šta je je. Mislim i nama dođu prijatelji i smijemo se i svira muzika. Čak da je to ponekad i u tjednu, desi se, skupi se ekipa spontano i eto tuluma... Ali ovo je previše. Ovo je namjerno. Ili nepromišljeno.
Ja radim ujutro i želim imati svoj mir. I na kraju krajeva spava mi se. A ne mogu u vlastitom stanu spavati od buke.

Jubav je opet otišao na put. Opet sam sama. I koma mi je. Nadam se da će ovaj put uspjeti završiti taj projekt. U svakom slučaju mora biti doma za Uskrs.
Za vikend je radio u komadu 19 sati, nakon što je isti taj dan dopustovao u Zagreb, a u 48 sati prije putovanja sveukupno je spavao 7 sati. Stvarno je freak, šta je je.

Danas sam bila kod svog frizera.
Ljudi moji koja divota. Trebalo bi sve ove glupe frizerke poslati k njima na obuku.
Ma to je nešto predvino, kako ti nježno operu kosu, niš me ne čupa, izmasira mi tjeme, fino me rasčešlja... ma divota...
A pramenove kako mi je cura izvukla – nemam riječi. Al se i namučila – izvlačila ih je sat i četrdesetpet minuta. Tomica joj je rekao tanke i guste i bogme si je dala truda. Imam predivne pramenove – jeeeeeeeeeee... Doduše došla sam u pet i petnaest, a izašla petnaest do devet ali vrijedilo je... Sad sam fensača!!!

Gledala sam neki dan ovaj nakit kaj ga rade cure iz radionice snova i totalno me pukla inspiracija pa sam bila danas u Perlici i opskrbila se sa hrpom materijala i perlica i bacam se na posao – ljeto se bliži a ja po ljeti nosim nakit. Zašto ga ne nosim po zimi? Nemam pojma. Valjda zato što nosim uglavnom samo narukvice i to moraju biti skroz u perlama, bez žice jer sam na žicu alergična, a nekak mi je bezveze staviti narukvicu na duge rukave. Ma znam da nije bezveze, ali meni je bezveze... Al čudna sam ja malo tak da nemojte se niš čudit hehehheh...

Pol dvanaest i kreten još bubnja!!!

A srijeda. Ni vrit ni mimo... Vikend sam već zaboravila a slijedeći je još daleko.

Jubav je opet u inostranstvu :) i sinoć je javio da se nekaj sjepipipipi pa da će morati još ići jer sad čitav neki dio mora ispočetka. Iako još uvijek nemam točnu sliku pred očima što moja Jubav točno radi, ovo je prilično gadno zvučalo, jednako kao i ton njegovog glasa. Hm... Malo sam tužna.

Jutros sam primjetila da nema tople vode na umivaoniku, a prije jedno dva sata sam primjetila da vode još uvijek nema, ali da ne radi ni grijanje. Pošto sam ja jedna inteligentna plavuša, zaključila sam da mora da je neki kvar, i da su sigurno napisali obavijest, pa sam se uputila u prizemlje i stvarno na oglasnoj ploči obavijest: zbog kvara na kotlu, tople vode i grijanja nema do 6.3. Da li to znači da će ujutro biti tople vode? Jer rado bi se istuširala. Sva sreća da sam se sinoć istuširala, iako imam običaj to obavljati češće ujutro.
Obavijest o nestanku jutros naravno nisam primjetila jer sam jurila na posao kasneći kao i obično, a popodne me već čekala pred zgradom dostava iz Mercatora pa sam s njim samo odjurila gore.
Dakle moje dame koje živite na području grada - odsad shopingiram na veliko samo preko interneta.
Fino si poklikate sve kaj trebate, izračuna vam koliko morate platiti i sutradan u terminu kad vam odgovara, dovezu vam to sve u stan. Za područje grada, dostava za iznos veći od 500 kn je besplatna.
Ja sam naručila puno detergenata i sredstava za čišćenje, paket vode, par mlijeka i štošta za jelo i to je sve prilično teškol. Koliko bi se nateglila dok bi to iz auta donjela do stana. A i u dućanu: prvo sve u kolica, pa iz kolica na traku, pa iz trake u kolica, pa iz kolica u auto, pa iz auta do stana. Strava...
Još jedna hvalevrijedna informacija: i Konzum ima takvu vrstu dostave, ali su cijene nešto više - izračunala je moja seka a ak je ona nekaj izračunala, onda je to tak. Kaže da se na soma kuna zašteti bar 70-80 kn.
Sister je isto neki dan naručivala a mama joj je rekla da ona neće jer joj je odlazak u kupovinu jedini izlazak.
A meni su cure na poslu rekle da se preseravam. Boli me briga... ja više ne teglim.

E da: agonija sa frizerkama se nastavlja: kako jelte nemam tople vode, nisam mogla ni kosu oprat, pa sam se uputila u zgradu do, na pranje i sušenje. Osim što mi je ženska dala 26-27 godina (što joj je bio jedini plus), sve drugo je bilo čisti napor - šta me sve nije upitala: pa gdje živim, pa s kim živim, pa koliko smo skupa, pa koliko dugo živimo skupa, pa kaj radim, pa kaj on radi... bla bla bla bla bla... Ajmeeeeeeee...
Al me nije čupala, nije mi pokidala tjeme, nije me opalila fenom po glavi, nije mi spalila skalp i dobro me isfenirala :))
Blaženi moj Tomek i onaj mir kod njega u salonu. Gdje sam se usput i naručila za slijedeći tjedan, a i na nokte sam se naručila slijedeći tjedan. A i na masažu bi mogla otići pa nek slijedeći tjedan bude beauty tjedan :)
Što se noktiju tiče opet idem kod one ženske u Sesvete - kaj ću kad mi je najbolja - baš fino radi. Ove tu u zgradi su radile dobar gel i sve, ali nisu napravile manikuru uopće pa mi se nakon dva mjeseca kožica otela kontroli.
Znam da mnoge žene gunđaju protiv geliranih noktiju, ali ja otkad ih stavljam - preporodila sam se. Nokti mi nikad ne pucaju, nemam ih potreba ni rezati, ni rašpati, ni obrezivati kožicu - ništa. Ja nokte ne pipnem tijekom mjeseca. Plus što mi ruke izgledaju uvijek uredno, lijepo i njegovano.

Jučer su mi curke bile na ručku pa sam opet radila muškat piletinu i opet mi je hebeno dobro ispalo - nekak imam osjećaj da se to jelo nermre smrčkat - prejednostavno je a prefino :))
Uz jelo smo pile sivi Pinot, a uz desert smo pijuckale vrhunski sherry koji obožavam, samo što je skuuuup... sva sreća kaj ga mogu kupit po nabavnoj ali opet je skup :)

20 sati i 15 minuta. Ja ležim u krevetu u flisu i trenirci, pokrivena poplunom. Zima je.
Večerala sam konzervu K plus kukuruza i dva Vindijina vanilin pudinga. Nemrem se otuširat pa sam si onak malo... bljak... Idem čitati knjigu u kojo su se tri paralelne radnje počele ispreplitati tek na pol knjige - kaj ja znam sranja posudit...

E da, dođem danas na blog i snimim ovog Delale na naslovnici i rekoh ajde idem čovjeku pružit šansu, možda je nešto pametno napisao iako ga inače nemrem smisliti. Ali od nekih ljudi ne treba previše očekivati. Onda sam obišla još i Alku i Gurua ali svugdje ista priča. Čini mi se da te blogove pišu po službenoj dužnosti i onak debelo prek volje. Nemam baš običaj čitati blogove javnih osoba, ali s vremena na vrijeme pročitam Anđu jer baš ok piše, i Simu naravno - da vidim s kakvim ljubavnim problemom je u klinču ovaj put :) I uvijek se odvalim od smijeha. Stvarno je lik za pet.

Obožavam kad mi pojede post pa moram sve ispočetka... grrrrrrrrrrrrr...

Do ulaza u naš haustor nalazi se birtija. Iako je zgrada sa svih strana puna finih kafića, baš do našeg haustora je birtija, prava pravcata: sa kroničnim pijancima (mladim!!!), polurazbijenim inventarom i obavzenim pijanim pjevanjem bez obzira na doba dana. Nezgodno je i to što je naša spavaća soba baš iznad te birtije, pa možete zamisliti kako je čarobno kad se pjevači raspjevaju navečer, recimo petkom ili subotom kad kao rade dulje, a ja bi se baš odmarala (ili bi se khm khm ili nešto). Strava.
Isti ti mladi pijanci i huligani često napadaju naša ulazna vrata pa se ono žičano debelo staklo pretvori u čipkano staklo. Ponekad pukne jedno, ponekad oba, a ponekad razbiju čak i unutarnja vrata jer jedno vrijeme brava nije baš dihtala na vanjskima pa je znalo ostati otvoreno. U zadnjih 9 mjeseci koliko sam ja tu razbili su stakla bar jedno 8 puta. Do jučer je staklo bilo rabijeno jedno mjesec dana i onda su stavili nova, ali plastična. Bit će da smo potrošili pričuvu pa štede J
Međutim, postoji jedna nada. Prije jedno dva tjedna sam vidjela da u birtiji nema struje i unutra su bili neki stariji ljudi i kopali po nekim papirima. Imam dobro oko, nisam virila. Pretpostavila sam da nisu platili struju ili nekaj. Na vrata su stavili natpis PRIVREMENO ZATVORENO. Međutim nakon par dana su stavili novi natpis ZATVORENO. I to mi daje nadu. Možda neće više otvoriti. Možda su bankrotirali i prostor će uzeti netko drugi i otvoriti normalan kafiće. Ili – najbolja verzija – nitko neće otvoriti nikakav kafić.
Mislite da sam grozna ha?
Jesam rekla da su u birtiji puštali narodnjake i da su imali poblajhane konobarice sa izrastom? Ok, you get the picture...

Čitav prošli tjedan mi nije nešto bilo dobro – stalno mi je zlo pa zlo... Čak sam tri dana bila na dvopeku i prežganoj juhi. Nije da sam skinula koji gram usput – ne daj Bože...
I inače sam primjetila da mi uopće više ne pašu tjestaste stvari – lisnato, peciva, štrudle, po najnovijem ni njoke i tjestenina. To je naravno strašno jer ja te stvari obožavam jesti i bile su sastavni dio moje prehrane.
Iskreno ne sjećam se kad sam zadnji put radila tjesteninu, valjda ima par mjeseci. Od tjesta se sam napuhnem i pretvorim u stanje šestomjesečne trudnoće što uključuje i žgaravicu. Bar mislim da je žgaravica. Dakle, izbjegavam to jesti. I sami zaključujete da mi bez toga baš puno i ne ostaje.
Bacili smo se na krumpir J i sve više izbacujemo meso. Da me mama vidi...
Naš prošlonedjeljni ručak je bio: proljetna juhica od povrća (bez mesa), za njega krumpir pečen u roli sa lukecom, za mene rižica (jer mi nije već onda bilo dobro), i kao prilog kuhana mrkva, brokula i karfiol bez ičega. Ni meni ni mom dragom nema boljeg ručka (ok, izbacite ovaj moj dio sa rižom).
Mi kao odvajamo ugljikohidrate i proteine. Ni prije nisam baš bila neki mesojelac, ali otkako sam s Jubavi, sve ga je manje i manje u mom frižideru.

Zaključila sam da mi je bilo loše od Sinersula iako mi od njega nikad nije bilo niš. Valjda previše tableta u kombinaciji. Naime uzimam Yasmin (anitbebi), Lactogyn (za floru i faunu – tak ja to zovem rodnice jer mi se neka ravnoteža dolje spojebala, i svoj legendarni Ferrum Lek da se ne skljokam od nedostatka željeza. Na sve to tu i tam lupim Caffetin ili Aspirin C i eto mi kuršlusa.
Kako mi je bilo loše, tak nisam išla ni na vježbanje što mi je baš žao. Idem opet sutra na Pilates Ball što mi je super. I moramo mi kupit bicikl pa će me bit stalno po Jarunu nakon što me prestane dupe boljet. Znam da će me boljet, na to sam se psihički pripremila. A i ljepše će sad bit vrijeme pa ćemo više šetat po nasipu i po Jarunu.
Ipak, unatoč svemu tome moram opet na dijetu. Vidim da je vrag odnio šalu a ipak će past jedan veliki hoch shopping u 5 mjesecu i moram se dovest u red, bar na razini prošle godine – dakle 6-7 kg dolje u dva mjeseca. Mogu ja to. Moram ja to. Ići ću opet na undiet – to jedino mogu izdržat.

Što se Jubavi tiče, sve sam luđa i luđa. Da, vratio se doma ali kao da i nije. Od ponedjeljka je samo u utorak došao doma u 8 i to zato jer smo išli šogiju na ročkas, ostale dane je dolazio oko 11 navečer mrtav umoran. Noćas bi ovaj jedan veliki projekt trebao završiti, pa, pogađate, ni večeras neće doći doma, ni cijelu noć neće doći doma, sve do jutra. A ako ne bude radilo to što treba raditi, onda će dobiti otkaz. Pa nek dobije, ionak mu je vrijeme da promjeni firmu – ovo je već strašno. Ako ipak ne dobije otkaz, onda mora završiti ono u Mostaru, pa bi se onda trebalo lakše disati i normalnije bi trebao dolaziti doma.
Ovo je strašno, upoće ga ne vidim, navečer kad dođe samo mi se zavuče u krevet i ja se samo sklupčam uz njega. Svako jutro se cca pol sata pomazimo dok se pokušavamo izvuć iz kreveta i to je to. Stvarno sam već luda bez njega... Hoću svoju Juuuuuubaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaav... L

Jučer sam s curkama iskoristila zadnje zrake sunca za šetnjicu koju smo onda pokvarile klopom. Skužile smo da obavezno nekaj jedemo kad smo skupa hehhehheh... Sinoć smo bile u pizzeriji Helena na Jarunu. Osim pizza ima svašta drugo, cijene su ok a porcije stvarno velike – preporučam.
Ja sam kao zdravo jela – grčku salatu i onda sam zbrljala s palačinkama s orasima i šlagom. Kao nisam mogla uzeti s marmeladom kad sam već morala uzeti palačinke... Neeeeeeeeeeeeee... ja moram zasrat do kraja. Ali ono, kao od subote sam na dijeti pa da se malo razveselim... Ženska logika – baš mi je jača strana...

Obzirom da je Jubav stalno radila, uputila sam se prekjučer u knjižnicu i nabasam na Anđele i demone i krenem čitat i pročitam knjigu u dvije večeri. Stvarno nisam normalna. Knjiga ima inače oko 450 stranica. Al ja se ne mogu odlijepit od knjige ak mi je dobra, a ova mi je bila jako dobra. Iako je sistem pisanja vrlo sličan Da Vincijevom kodu, naravno da je ipak različita pa time i zanimljiva. Naišla sam i na Tajne anđela i demona pa sad krećem i to čitati, jer u Brownovim romanima nikad nisam na čisto što su činjenice a što fikcija. Vidjet ću kak će ići s tim Tajnama, nadam se samo da nisu suhoparna naklapanja raznih profesora i slično...

Vikend počinje. Još ne znam kak će moj izgleda obzirom da Jubav radi, ali definitivno sutra ujutro idem na plac, probat ću kupiti neku ribu jer ribu nikak ne kuham a trebala bi. Kupit ću i puno povrća i voća, ali još uvijek se ne mogu prisiliti da napravim tjedni plan kuhanja i da kuham i planiram kupovinu po planu. A kad sam ja impulsivna osoba, pogotovo u hrani, ak mi se nekaj jede, to si i napravim. Ali morat ću se skockati, a i bit će mi sad lakše planirati kad ću biti na dijeti pa neće baš biti odstupanja od jelovnika.

E da, još jedna zanimljiva stvar: kad otvaram blog od doma vidim komentare i vaše postove samo do 25.2. a ostalo niš ne vidim, a kad se logiram s posla onda vidim sve normalno. Ima netko ideju kaj mi se desilo? Nije mi baš jasno...

Uživajte u vikendu...