Cranberrie - under construction

Nekom čudnom logikom arhitekta Industrogradnje od prije desetak godina, naš balkon je prikačen uz spavaću sobu, a ne naprimjer uz dnevnu što bi mi imalo više logike.
Svako jutro nam sunce kroz velika balkonska vrata (i rolete) poželi dobro jutro, jer nam spavaća gleda na istok, što je zgodno u ljetnim mjesecima, jer je kasno popodne krasno na tom balkonu.
No kako ga volimo moja Jubav i ja, tako ga vole i golubovi, pa trenutno s njima vodim rat. Tj. dva goluba.
Uz divotu što mi je balkon bio onak prilično zasran nakon zimskih mjeseci, poslijednjih dana su se ta dva goluba nešto jako često motali po našem balkonu.
Onda sam jedan dan upala u sobu a gospoda se šeću po spavaćoj sobi, doduše samo kod balkonskih vrata, ali opet... Hm... Tada sam balkonska vrata počela otvarati samo na kip, bar kad me nema doma.

Danas usisavam spavaću i onak na slijepo gurnem ispod kreveta kad na usisavaču grančica i to onak povelika, jedno 20 cm... What the fuck?!?!?? Sagnem se, a ono pod krevetom hrpa grančica...
Gospoda, pardon, gospodin i gospođa Golub, su si počeli graditi gnjezdašce ispod mog i Jubavinog gnjezdašca...

E pa da ne bi...

Dakle danas je osvanuo jedan onako polusunčan dan i nije mi bilo druge - role na noge i idemo.

Čim sam izašla iz haustora skužila sam da imam problem. Naime ove role jure. Lete. Idu. Bez kontrole. Shvatili ste?
Dobro da sam se sjetila sa klizanja da se pogrbim u koljenima i nagnem prema naprijed i to mi je pomalo pomoglo.
Pokušala sam se dokopati Jaruna, ali od Jaruna me djelilo nekoliko cesta, a tamo gdje se pločnici nastavljaju na zebre, nalaze se onak jedni nezgodni nagibi koje nemrem savladat, jer naime, ne znam stat, pogotovo na nizbrdici što nije nimalo zgodno ako prek ceste jure auti.
Pa sam onda odrolala malo po ulici uz zgradu i na prvoj većoj neravnini se raspala ko kruška. Ravno na dupe, tj. na trticu. Još me boli. Onda sam morala jednom hitno stat, primila sam se za stup i slomila nokat. Heheheh...
Napravila sam krug do cca 500 m i vratila se doma, sva iscrpljena od preskakanja kojekakvih prepreka i mozganja kako doći do Jaruna sa što manje cesta. Nisam uspjela.

Onda sam se malo odmorila, ručala, sjela u auto i odvezla se na Jarunu. Sramotno znam.
I bez većih problema sam odvozila čitav krug. Jedini zez je bio što si nisam kupila vodu pa sam jedva dorolala do nekog kisoka i oporavila se malo :))
Naišla sam i na Koturaljaški klub pa sam pitala za školu rolanja, da me nauče kočit, ali mi je frajer rekao da nema potrebe jer znam rolat, a kočit ću naučit s vremenom. Valjda budem. Na kraju mi je zaista išlo puno bolje nego na početku. Oni mali rinzoli po Jarunu mi više i nisu predstavljali neki problem.

Sutra idem opet :)

Update: nedjelja - dva kruga - sat vremena :)

U prodaji je prvi broj časpisa Folk po cijeni od 20 kuna. Strava.

Gledam jučer klince koji su pohodili Dan karijera. Slatki su. Zekaju se. Ne znaju jadni što ih čeka.
Firme na danu karijera su bile svakojake: od Henkela, raznih osiguranja, Pevec, Lidl, Gredelj (na ovo sam se odvalila od smijeha ali nije na žalost bilo na štandu nikog meni poznatog), 24 sata... tak bilo je svega.
Neka djeca su se obukla u poslovnom stilu, neki su se zriktali kao da idu van, a neki su došli u starkama i poderanim trapkama. Ipak mi je najsmješniji bio dečko u odjelcu, a kosa u dredovima vezanim u rep - za umrijet.

Prozora mog ureda gleda na vrtić i na dvorište u kojem se djeca igraju. Ova strana koja gleda na nas je ustvari stražnja strana sa posađenim nekakvim niskim drvećem. Tu stražnju stranu odgojiteljice redovito ne gledaju, i uglavnom nitko ne pazi na tu djecu, a svaki dan se nekoliko njih tamo zavuče i vere se po tom drveću, jer drveće ima duge grane koje vise taman do dječje visine. I samo gledam kako će netko od njih zveknuti i polomit se.

Kako ide moje mršavljenje? Dobro.
Prije dva tjedna sam krenula na tretmane u jedan kozmetički salon. Kombiniramo ručnu masažu, limfnu drenažu, termo deku i LPG (najčudesniji aparat koji uklanja celulit i špekece).
Uz to sam i na dijeti koja je vrlo slična undiet, princip odvajanja ugljikohidrata i bjelančevina, na tu sam prehranu tak i tak već navikla pa mi i nije neki problem.
Uglavnom, u dva tjedna sam skinula 4 kile i skoro pa dva konfekcijska broja.
Tretmani su malo i bolni jer boli i ručna masaža, a boli i LPG :)
Ali sve ja to stoički podnosim, jer svaki put kad se pogledam u ogledalo - osmjeh mi se pojavi na licu.
I Jubav kaže da se stalno gladim po mjestima gdje su nekad bili veliki jastuci, a sad su još samo mali jastučići, ili više ničeg nema.
Ne moram ni reći da nemam više one ružne rupe od celulita, a po guzi sam imala već prave pravcate kratere. Imam još samo jednu rupicu na guzi ali i ona će nestati. Koža mi je sve ljepša i ljepša, i glađa i glađa.
Vrlo, vrlo sam zadovoljna.
Kupila sam jučer role pa ako vidite po Jarunu plavušu koja juri na rolama i viče: Nemrem stat! - to sam ja :))
Još kad mi Jubav kupi bicikli - pa mojoj guzi neće biti ravne :))

Jubav je uskoro gotovo sa svojim projektom i nadam se da u utorak dolazi doma i više ne ide nikam.

Planovi za vikend su:
- čišćenje kuće generalno, jer mi je slijedeći vikend ročas, dolazi mameko, pa sve mora biti pic pic.
- učenje rolanja
- odlazak na pilates
- i moram napraviti sliku za jednu malu bebu koja uskoro dolazi na svijet (za ovo me inspirirala anna i nadam se da se nećeš ljutiti što sam izabrala isti motiv kao i ti, ali ga radim u drugoj tehnici - javit ću kad bude gotovo)

Ugodan vam svima vikend!

Ha! Moj 300-ti post :)

Nakon puno puno traženja, pa onda odlučivanja, pa kalkuliranja, pa napokon naručivanja, pa čekanja da se napravi, pa problema sa prijevozom, pa sa carinom pa sa svim sa čim je moglo biti problema - napokon je stigao naš Natuzzi i preeeeeeedivaaaaaaaaaan je... Baš sam jako sretna. I moja kičma je sretna. I rit. Jer više ne moram tv gledat sa kominacije: vrtna stolica + stolica za noge.
Sutra idem definirat ormah za spavaću i onda skoro pa možemo početi normalno živjeti :) Naravno jednom kad Jubav dođe zauvijek doma jer mi je ovih poslovnih putovanja već puna kapa.

Eto morala sam se samo malo pohvalit :)

Hoće li mi netko pojasniti: tko je dovraga Borut iz onog Top modela??????

Ofišali. I neofišali.
Ustvari smo V i ja išle pravit društvo M koja ide na put pa se mora ponoviti.
M se ponovila: dvoje hlače, jakna, sandale, majica...
A ja: jedne japanke i dvoje sandale.
Ponovili smo i V, tj. Bebu: M joj je kupila haljinicu, ja treger kratke hlačice od trapera, i V joj je kupila još jednu haljinicu. Baby Zara je zakon :) imaju stvarno preslatke stvari. A te stvari za bebe su sve preslatko - sve bi joj kupila :))
Vrijeme je danas inonako bilo za bananu, na trgu je ionako bila prevelika gužva, a klima u Avenue Mallu je bila taman - čak mi nije bilo ni loše od onog zraka, kak mi inače zna bit.
U Fifty-fifty smo jedva našle stol za sjest. Inače klopa je za svaku preporuku: jedan bečki, jedan zagrebački, dva pomfrita, jedne pečene krumpire i tri salate smo platile 108 kuna - niš ak mene pitate - malo bolji gablec.

Jubav je opet na putu. Sad mi je već pomalo dosta toga. Epopeja traje već skoro dva mjeseca i iako je sad već pri kraju, meni je stvarno dosta. Još prek tjedna nekako, ubijem već to vrijeme, ali vikendi me ubiju... Moram se još malo skulirati a onda će valjda biti gotovo.

Da, ukratko, nemam više o čemu pisati... idem gledati Ugarkovićku.