Cranberrie - under construction

Prvo sam mislila da je neki praznik, ali onda sam skužila da su zastavice na svakom tramvaju - zastava Hrvatske s jedne strane i zastava grada Zagreba s druge strane :)
Baš lijepo i veselo izgledaju tako lepršavi :))

Pitam se samo koliko tramvaja ima u Zagrebu i koliko te zastavice koštaju hehehhehe...

Tražim odgovor na pitanje - tko je kriv kada se desi dolje navedena situacija:

- vozite se po cesti sa dvije vozne trake
- prestrojavate se fino polako, uz žmigavac, pogledate mrtvi kut
- kad odjednom pokupite motociklista koji se stvorio niotkuda

Tko je kriv za prometnu nesreću?
Da li vi koji ste fino i lijepo vozili svoj auto?
Ili vozač motocikla?
Da li se ti motocikli smiju voziti tako između dvije trake?

Vidim da je to sad malo više pitanja ali eto... pomagajte tko zna...

I ne bojte se, nisam nikog pobrala, nego ovih dana su pune crne kronike nesreća u kojima su sudjelovali motori pa me to kao malo i muči u mojoj malo plavoj glavici...

Preksinoć se vozimo doma iz neuspjelog šopinga a kad ono gužve na pumpama. Ok, kužim da je nekome velika stavka, ali koliko se zaštedi po punom tanku? Oko 30-40 kn ovisno o tanku ako sam ja plava dobro izračunala.
Pa dobro, trebalo mi je gorivo jer sam bila na rezervi ali nije mi se čekalo. Na svu sreću, mogu si priuštiti, i tankirala sam jučer po novim cijenama.

Još do nedavno su svi kupovali dizele jer se puno uštedi na gorivu, unatoč inicijalno većoj cijeni za auto. Sada je potpuno svejedno kupili benzinca ili dizela. Mislim da i ovi novi benzinci imaju jednako nisku potrošnju kao i dizelaši - neka me ispravi tko zna drugačiju informaciju.

Moja je sreća što radim izuzetno blizu posla, što imam novi auto koji vrlo malo troši, i što tankiram puni tank svakih otprilike mjesec i pol. Dakle ne trošim puno na gorivo.
Slika bi bila drastično drugačija da je situacija kao prošle godine, da živim u Sesvetama i vozim auto koji troši 10 litara. Eh onda bih vjerovatno cvilila skupa sa ostatkom Hrvatske.
Jubav ima služebeni auto i službeni benzin, a privatno tankamo samo kad idemo na dulji put jer je moja Jubav veliki pravaš i ne bi oštetio firmu ni za kunu.
Da i nije ovako kako je, zahvaljujući našim nadprosječnim primanjima (zahvaljujući Jubavi), ne bi nam bilo problem financirati dva auta, servise, registraciju i gorivo.

Međutim, nedavno sam u članku HAK-a pročitala informaciju o kojoj nitko od nas ne razmišlja - koliki su troškovi desetogodišnjeg vlasništva automobila.
Dakle nakon što ste skucali 130.000 Kn za Golfa 1,6 benzinca, ili ste osuđeni na kredit pa vas izađe 160.000 Kn, u slijedećih deset godina ćete potrošiti još:
- 54.000 Kn na osiguranje
- 10.000 Kn na tehnički pregled
- 130.000 Kn na gorivo
- 12.000 Kn na održavanje

U totalu: 365.000 Kn, dakle više nego duplo od prvotne cijene koju ste platili za auto.

Znam da nije zdravo o ovome razmišljati, jednako kao što pušači nikad ne zbrajaju novac koji popuše, ali ova informacija me totalno zatekla i iznenadila.

Za većinu ljudi rješenje će biti jednostavno - neće se voziti autom, imat će jedan auto u obitelji i slične restrikcije, jer jednostavno drugačije neće moći. Automobil definitivno postaje luksuz.
U neku ruku se i slažem, možemo se voziti a i ne moramo.

Međutim u trgovinama prehranom i na placu je situacija jednako gadna, ali ovdje nemamo izbor - moramo jesti.
Opet imam sreće jer kupujem što mi se jede i ne gledam na cijene. Da me sad pitate koliko što košta na placu - ne bih znala - platim i izbrišem tu informaciju iz glave. Cure na poslu mi se uvijek smiju - pa kak ne znaš. Imam sreće jer ne moram znati. Znam samo da svaki vikend iskeširam 200-300 kn za voće i povrće i svježi sir, i da ne donesem baš puno toga doma - izdrži mi do srijede a onda moram opet po voće i povrće u Konzum.

Kako žive ljudi na minimalcu sa dvoje ili troje djece - ne želim ni znati.
Za sto kuna dnevno, za četvročlanu obitelj, treba se biti mađioničar da ih se nahrani. A neki sigurno ne raspolažu ni s tolikom cifrom. Država bi se trebala stvarno malo ozbiljnije time pozabaviti, jer će pol Hrvatske ubrzo biti gladno.
Neka se stave veliki porezi na alkohol, na cigarete, ali neka osnovne prehrambene namirnice budu oslobođene poreza i neka budu jeftiniji i pristupačniji.

Kako nam je u srijedu propao odlazak u Opium zbog njegovog nepredviđenog posla, pa sam u četvrtak bez njega (iako zbog njega) išla gledati s ekipom Indianu Jonesa, napokon smo se za petak dogovorili da idemo klopati egzotičnu hranu :)
Nije nam se baš išlo samima, a kak je sva neka naša stalna ekipa bila negdje van Zagreba, pozvali smo moju seku i njena tri muškarca, jedan veliki, jedan poluveliki i jedan mali :))
Njih troje nisu nikad bili na egzotičnoj hrani, ipak sam se odlučila da odemo u Asiu na Novu ves, jer tamo ima puno normalnije i manje egzotične hrane nego u Opiumu.
Nakon dugog mudriranja što jesti, izbor je pao na:
- tri puta pileći ražnjići u kikiriki umaku (klinci i ja)
- piletina s indijskim oraščićima (seka)
- svinjetina u narančinom soku (šogi)
- piletina s povrćem (Jubav)
+ prilozi: stakleni rezanci s povrćem (mljac), riža, rižini njoki s povrćem (fujkica), kineski kruh, i naravno pomfrit za klince :))

Na kraju smo mi najmlađi, pojeli i sladoled, s tim da je stariji nećak naručio pohani jer je to htio probat i dobio je naravno čitav show, dok smo mlađi nećak i ja (ziheraši) jeli običan :))

Svima se klopa svidjela i skoro sve smo pojeli iako smo naručili definitivno puno previše klope :))
Baš mi je bilo drago da smo ih odveli na nešto drugačije nego inače.

I inače obožavam subote jer sam onda čitav dan s Jubavi, a jučer nam je baš bilo nekak posebno lijepo iako nismo radili ništa posebno: ujutro dugo maženje u krevetu, pa Jarun - rolanje i bicikl, pa smo bili kod njegovih na ručku, pa opet maženje, pa sam si malo odspavala, pa navečer tv i maženje...
Shvatili ste da je ključna riječ subote - maženje :))

Danas je bilo vrlo slično jučer (maženje, maženje, maženje), samo je jutro uključivalo kavu s njegovim bratom, odlazak na plac i u Konzum, kuhanje ručka i odlazak k V i VM na kavu. Za mjesec dana joj je termin i već jedva čekam da se ta beba rodi!
Kod njih smo i gledali nekakvu emisiju na HTV i glazbeni gost je bila Sevka i ja sam onak ostala totalno šokirana kad je zapjevala svoju pjesmu Gas gas. Mislim, mislila sam da je strašna, ali nisam znala da je ovako strašna - čista čistacta cajka pa nek mi netko kaže da nije... Kako netko od albuma u stilu Alanis dođe do cajki u cca 7-8 godina?

Moj definitivno najgluplji post ikad, najpovršniji, najplići, najkraći... (nastavite niz) i naravno da takvo sranje završi na naslovnici.
Dakle ako želim još koji put završiti na naslovnici moram počet pratiti žuti tisak i komentirat aktualne događaje.
To naravno neću učiniti pa ste vi, moji stalni čitatelji, i dalje na sigurnom, i možete i dalje pratiti moj mali dosadni život. Ja se ne žalim, volim svoj život, i nikad mi u životu nije bilo ljepše nego što mi je sad.
I nadam se da me neće više s glupostima stavljat nigdje na javno, ili još bolje, da me neće više uopće stavljat na naslovnice... Morat ću počet pisat dosadne i glupe stvari hehhehehe...

Ajmo sad na ozbiljnije teme.

Jučer su me dva slična događaja malo potresla. Slični su, iako je jedan stvar fikcije s drugi je iz stvarnog života, ali snaga tih ljudi me totalno nadahnula.

U Globusu jučer čitam članak na 4 strane sa hrpom fotografija, o dečku koji je sa 22-23 godine stradao u Iraku, u eksploziji je izgubio jednu ruku, tri prsta na drugoj ruci, a lice i tijelo mu je totalno uništeno u vatri i čovjek izgleda stravično. Članak je ustvario bio o njegovom vjenčanju sa djevojkom iz srednje škole, o tome kako se udala za njega bez obzira na njegov izgled i hendikep, ali kako se na kraju taj brak nije održao, ali ne zbog njegovog izgleda nego iz nekih drugih razloga.
No, nisam htjela pisati o tom braku nego o njemu.
Kako čovjek to sve preživi? Odakle mu snaga da se svaki dan s tim bori?
Dečko totalno bez gorčine priča o svemu što mu se dogodilo od stradavanja, totalno je objektivan i smiren.
Da li je to samo pred javnosti? Da li u svoja 4 zida i dalje djeluje tako siguran i miran?

Druga situacija je bila sinoć u "Reži me", kad Mattu koji strada u eksploziji kao pomoć stiže žena koja je također nastradala u eksploziji. Kad joj Christian ponudi besplatnu operaciju, ona ga upita: Pa zar meni nešto treba operitiati?
Znam da je to samo film, ali u istom danu su me strefile dvije tako slične stvari, i ta žena iz filma me tako podsjetila na dečka iz Globusa i sve su me neki trnci prošli tijelom...

Sjetim se tada kako često kukam kako sam debela, kako imam celulita, kako mi je loše ispala boja za kosu, kako su mi ispucali nokti i milijun drugih sitnica kojima se mi, obični ljudi, tako često opterećujemo. Na što sve mi gubimo vrijeme. I onda nas ovako nešto spusti na zemlju i postanemo ih svjesni: ovaj dečko iz Globusa i svi naši unesrećeni dečki u ratu, potres u Kini, ratovi svuga po svijetu, gladna i bolesna djeca u Africi, baka koju često srećem kako kopa po kontejneru kraj zgrade, ljudi u kolicima, bolesna djeca u Klaićevoj.
I što više nabrajam, bližim se sve više svom domu, jer ljudi sa problemima puno većim od mojih su svuda oko mene.

I pitam se kako bih se ja nosila da mi se nešto tako strašno desi u životu...


+ Update:
Kako ostatak Zagreba, tako i ja pohrlih večeras u kino pogledat Indianu Jonesa u novim pustolovinama.
Što reći - film je Indianajonesovski u svakom pogledu - klasika živa. Sad će me Indianoljupci vjerovatno odrat na ovako mlake impresije, ali šta ću im ja. Iskreno, ove stare Indiane sam gledala tek sad kad su ih reprizirali po ne znam koji put, i to zbog Jubavi.
A da je Ford još uvijek za pogledat - je...
I da, prvi put sam vidjela onu veliku dvoranu u Branimircu punu puncatu :))

Jel i u pašteti?

Odem jučer u Konzum i na odjelu časopisa - zanosna Seve gleda me sa tri naslovnice - Klik, Glorija glam ili nešto tako i još neki treći časopis...
Malo mi ta Sevka ide i na jetrica.
Zašto radi takvu šit glazbu? Ima glas, ima talenta, čula sam ju kak pjeva jazz... predivno...
Kužim ja da je lova važna u životu, ali zar nije do sada već dovoljno zaradila, pa zar se i dalje mora prostituirat s glazbom?
Ovo sa slikama poznatog slikara naivca neću ni komentirati - ako su to napravili bez ugovora - sramota...

Sinoć na tv - Severinina fake svadba... Da li je to potrebno komentirat?
Ok, začepila je novinarima usta. Kao.
Čitava ta parada za bezveze...

Eto, ne cijenim baš Sevkine uratke (osim filmića hehehhe), malo me iznapadalo ovih dana po javnosti s njom, pa sam odreagirala... Znam da nije baš uobičajeno za mene...

A ja jako volim svoja zrna pijeska - sva tri - sve tri moje drage prijateljice bez kojih bi moj svijet bio prazan i nekompletan.

Sinoć mi je bila Lj na večeri sa svojim novim dečkom koji je imao veliku tremu jer ide k nama :))

Iako se ne vidimo baš često, vrlo smo čvrsto povezane i imamo baš jedan poseban odnos. Na kraju krajeva, poznajemo se 27 godina... Iako mnoga prijateljstva ne prežive tolike godine, naše je uspjelo i svakom godinom je sve bolje i bolje. Naše prijateljstvo je preživjelo i osnovnu i srednju školu, i razne dečke, i moj propali brak, i njne propale zaruke... Uvijek vrlo otvoreno razgovaramo o svemu i mislim da je to ključ našeg uspjeha.
Prije tri godine ja sam se rastala, a ona je ubrzo raskinula dugogodišnju vezu. Bila je skroz do nedavno u totalnom bedu, baš kao i ja prije nego sam upoznala Jubav, a onda je prije par mjeseci upoznala super dečka i eto, svijet je odjednom postao puno ljepše mjesto.
Ako bude sve ok, mislim da bi se ubrzo mogla i preseliti kod dragoga na ovaj moj dio grada pa ćemo se sigurno još više viđati.
Eto, i zadnja puzzla se složila na mjesto.
Nekako nam je svima krenulo :)

Jedna od mojih želja (neispunjenih, odmah uz tečaj plesa sa dragim, tečaj kuhanja i putovanja u daleke zemlje ali samo u tople zemlje) je baviti se malo onak ozbiljnije šminkanjem. Dosta se šminkam, svaki dan, a kad su neke posebne prilike malo se više potrudim i zaista to dobro izgleda. Idem na onaj sistem: više je manje i rijetko pogriješim, iako nekad možda malo i pretjeram. Prije nekolio mjeseci smo M i ja pričale kak bi bilo zgodno da joj ja radim styling za cure koje fotka, pa bi nas dvije kao skupa radile u njenom malom studiju koji će se realizirati u slijedećih nekoliko mjeseci. Ali sve je to bila i ostala priča jer nemam pojma da li bi mogla i znala našminkati nekog drugog.
I tako je moja draga M meni za ročkas poklonila jednodnevni tečaj šminkanja za osobne potrebe u Callegariju.
Da mi ne bi samoj bilo dosadno, upisala se i ona jer je ona totalna truba što se toga tiče i nikad se ni ne šminka.
Kako njena kompletna šminka stane u jednu malu malu toaletnu torbicu, a moja u malo veću, uputismo se mi prošli tjedan u Muller da obnovimo naše zalike. I kupile smo svašta svašta: kremu u boji, nekoliko sjenila (u Art decou imaju foru da kupiš kutijicu i sam si slažeš boje koje hoćeš), kistove, rumenilo, ruž, olovku... tak da je sad zaliha malo veća :)
Tečaj je počinjao u pol devet i trajao je do 5.
Trebalo je biti 10 cura ali nas je na kraju bilo samo tri, i na nas tri dvije vizažistice :) Fenomenalno!
Prije svega je išla podloga. Nakon što su nam one pokazale kako se stavlja tekući puder, zaključile smo da sad znamo zašto nam puder traje po godinu dana - stavljamo ga premalo - tj. stavljamo ga samo na problematične zone (prištići, sjajna područja). Korektor ne stavljam uopće, a ni M iako ima jake podočnjake, i zaista, kad su joj stavile sve to na lice - izgledala je totalno druga osoba.
Prvo smo radile dnevni make up. Za dnevni make up su preporučile da ne stavljamo svjetlucava sjenila nego mat.
Demonstrirale su na M kako se radi zatvorena banana. Već kad su joj stavile svjetlo sjenilo i olovku, izgledala je totalno drugačije i predivno. Za dnevni look ja bi joj stavila još samo maskaru. Ali demonstracija je išla dalje i M je zaključila da je njoj to tak puno šminke da joj to ide za večernji look :)
Onda sam krenula ja i ta banana mi nikak nije išla - ja jednostavno imam premali kapak, tj imam spušteni, mali i debeli kapak. Onda sam im ja rekla: Dobro, jel imate još koji naziv za moj kapak?!?!? Uz sve te primjedbe smo naravno umirale od smjeha. Na kraju je ispalo da meni ne igraju nikakve banane i slične pizdarije, već čista klasika, nanošenje sjenila u 2 ili 3 boje - klasično sjenčanje, vrlo slično onome kako se sama šminkam samo malo intenzivnije. I olovku mi je ipak bolje stavljati ovako kako su mi one pokazale - oko izgleda podignutije. I kistova treba još jedno 2-3 da bi se mogla zaista dobro našminkati.
Treća cura je bila jako lijepa i mlada i stvarno se fino uklopila s nas tri. Nakon dnevnog looka s tim kompletnim makeupom smo išle na ručak u obližnju konobu.
Nakon toga je uslijedio večenji make up.
M je ovog puta bila u zlatno smeđoj kombinaciji, a ja sam bila u ružičasto crno sivoj kombinaciji. Malo nisam baš sličila na sebe a moje plave oči su skočile u prvi plan. Još kad sam na to stavila glamour touch - mrak - šljoookice šljooookiceee... pa taman ruž... pa sam izgledala malo fufičasto pa su se ove tri odvalie od smjeha kad sam to provalila :)))))
M je već imala problma sa svojim lećama pa se zadržala na ovoj drugoj verziji, a i malo joj je sporije išlo nego meni, pa sam ja skinule još jednom šminku sa očiju i radila sa smoky eyes - crno crno crno... Izgledala sam kao Kleopatra :))
Kako s tim na očima nisam mogla ići doma, ublažila sam to s malo sjajno bijelog sjenila i sve iztonirala, ali još uvijek nisam s tim mogla doma u po bijela dana - pa sam se skrila iza sunčanih naočala, a Jubav se malo isprepadala kad me vidla :) Rekao je da izgledam zločesto :))))))

Uglavnom, jako smo se dobro zabavile i svašta naučile!
Sve smo naravno dokumentirale fotoaparatom, pa kad vidim slikice, možda vam ovih dana i stavim koju na kratko.
Svakako će mi ovaj dan ostati dugo dugo u sjećanju.

A planovi za bavljanje šminkanjem? Moram vježbati na M pa vam javim kak mi ide :)

Netipično za moju Jubav, ali u petak je uzeo godišnji odmor, pa sam uzela i ja.
Plan je bio prilično jednostavan - odmoriti se, naspavati se, i biti puno puno puno vremena zajedno...
I naravno, dostojno proslaviti moj khm khm ročkas. Koji je danas. Sretno mi bilo. i bar još triput tolko... hehehhe...

U četvrtak me probudio ranom zorom - oko 8. Išli smo na Jarun dok ne uprži sunce i dok nema puno ljudi.
No jutarnje maženje i izležavanje se oteglo pa smo na Jarun stigli ipak oko 10. Jubav je totalno van konde pa je otrčao samo 20 minuta (ja ne bih mogla ni dvije minute hehhehe) a ja sam ipak odrolala taj svoj krug, iako sam se djelomično vukla uz njega. A na Jarunu milijon ljudi već tak rano, posebno na onim šatorima gdje se djelila klopa.
Ipak nam je bilo malo rano za grah ili roštilj pa smo se uputili doma. Ostatak dana mi je nekak u magli....

U petak smo išli malo u shopping. Naime, trebali smo kupiti još dvije balkonska stolice kako bismo današnju ekipu imali gdje posjesti, a i inače smo htjeli još dvije na balkonu, pa da imamo kao 4. Napokon smo u 4. dućanu našli nešto slično našima, a da nisu baš 600 kn komad. Jedino su jastučići zeleni umjesto crveni kao na ove dvije. No nema veze. Onda smo obavili i jedan onak malo veći špeceraj šoping i doma.
Navečer smo ekipu V, M i VM vodili na večeru u Zvonac. Dakle ljudi... klopa je mraaaaak... Sve je bilo prefino i ubili smo se...

Jučer smo imali malo veću generalku, ustvari manju generalku... heheheh... nismo se baš pretrgli a sve je lijepo čisto...

Danas je on otišao na kratko u firmu, a ja na plac i u dućan. Nateglila sam se bome pošteno i potrošila hrpu para :)))
Mama, tata i seka i njeni su bili na ručku.
Iz NK Save smo naručili mješano meso i puretinu, za prilog sam napravila rižu sa porilukom i pečeni krumpir iz role po mom tajnom receptu, za salatu mješanu od rajčica, paprika, krastavaca, rotkvica i kukuruza, i zelenu mješanu sa rikolom i crvenim radičem. Za desert je bio kolač od jagoda koji je radila mama, i sladoled torta koju sam radila ja sinoć, i tri vrste sladoleda.
Pretpostavljate da smo se ubili u hrani i da još uvijek nemrem niš jest i da sam od sutra opet na dijeti i na tretmanima :))))

Cijelo popodne naravno pospremam, i pripremam gablec za ekipu s posla za sutra - bit će naresci, sir, svježi sir, i tuna salata, te naravno kolači i cuga. Valjda će biti zadovoljni :)

Odoh se sad zabavljati sa svojom tuna salatom jer ju nisam još stigla završiti :))


Update:
Hvala svima na predivnim čestitkama!
Ekipa na poslu je sve počistila, ostalo je samo još malo tuna salate, ali čisto iz razloga što sam ju radila od kilogram tijesta pa oni koji imaju posla sa tuna salatama znaju da sam pretjerala - ispala mi je čitava jedna duboka velika tepsija, ilitiga tei velike zdjeletine :)) Koji mi je vrag bio - nemam pojma.
Dobila sam i tri buketa cvijeća: od mojih cura, od ekipe s kata i od dečkiju sa skladišta - doma kao da imam cvjećarnu a i ljudi su me malo čudno gledali dok sam to nosila po cesti :))