Preksinoć se vozimo doma iz neuspjelog šopinga a kad ono gužve na pumpama. Ok, kužim da je nekome velika stavka, ali koliko se zaštedi po punom tanku? Oko 30-40 kn ovisno o tanku ako sam ja plava dobro izračunala.
Pa dobro, trebalo mi je gorivo jer sam bila na rezervi ali nije mi se čekalo. Na svu sreću, mogu si priuštiti, i tankirala sam jučer po novim cijenama.
Još do nedavno su svi kupovali dizele jer se puno uštedi na gorivu, unatoč inicijalno većoj cijeni za auto. Sada je potpuno svejedno kupili benzinca ili dizela. Mislim da i ovi novi benzinci imaju jednako nisku potrošnju kao i dizelaši - neka me ispravi tko zna drugačiju informaciju.
Moja je sreća što radim izuzetno blizu posla, što imam novi auto koji vrlo malo troši, i što tankiram puni tank svakih otprilike mjesec i pol. Dakle ne trošim puno na gorivo.
Slika bi bila drastično drugačija da je situacija kao prošle godine, da živim u Sesvetama i vozim auto koji troši 10 litara. Eh onda bih vjerovatno cvilila skupa sa ostatkom Hrvatske.
Jubav ima služebeni auto i službeni benzin, a privatno tankamo samo kad idemo na dulji put jer je moja Jubav veliki pravaš i ne bi oštetio firmu ni za kunu.
Da i nije ovako kako je, zahvaljujući našim nadprosječnim primanjima (zahvaljujući Jubavi), ne bi nam bilo problem financirati dva auta, servise, registraciju i gorivo.
Međutim, nedavno sam u članku HAK-a pročitala informaciju o kojoj nitko od nas ne razmišlja - koliki su troškovi desetogodišnjeg vlasništva automobila.
Dakle nakon što ste skucali 130.000 Kn za Golfa 1,6 benzinca, ili ste osuđeni na kredit pa vas izađe 160.000 Kn, u slijedećih deset godina ćete potrošiti još:
- 54.000 Kn na osiguranje
- 10.000 Kn na tehnički pregled
- 130.000 Kn na gorivo
- 12.000 Kn na održavanje
U totalu: 365.000 Kn, dakle više nego duplo od prvotne cijene koju ste platili za auto.
Znam da nije zdravo o ovome razmišljati, jednako kao što pušači nikad ne zbrajaju novac koji popuše, ali ova informacija me totalno zatekla i iznenadila.
Za većinu ljudi rješenje će biti jednostavno - neće se voziti autom, imat će jedan auto u obitelji i slične restrikcije, jer jednostavno drugačije neće moći. Automobil definitivno postaje luksuz.
U neku ruku se i slažem, možemo se voziti a i ne moramo.
Međutim u trgovinama prehranom i na placu je situacija jednako gadna, ali ovdje nemamo izbor - moramo jesti.
Opet imam sreće jer kupujem što mi se jede i ne gledam na cijene. Da me sad pitate koliko što košta na placu - ne bih znala - platim i izbrišem tu informaciju iz glave. Cure na poslu mi se uvijek smiju - pa kak ne znaš. Imam sreće jer ne moram znati. Znam samo da svaki vikend iskeširam 200-300 kn za voće i povrće i svježi sir, i da ne donesem baš puno toga doma - izdrži mi do srijede a onda moram opet po voće i povrće u Konzum.
Kako žive ljudi na minimalcu sa dvoje ili troje djece - ne želim ni znati.
Za sto kuna dnevno, za četvročlanu obitelj, treba se biti mađioničar da ih se nahrani. A neki sigurno ne raspolažu ni s tolikom cifrom. Država bi se trebala stvarno malo ozbiljnije time pozabaviti, jer će pol Hrvatske ubrzo biti gladno.
Neka se stave veliki porezi na alkohol, na cigarete, ali neka osnovne prehrambene namirnice budu oslobođene poreza i neka budu jeftiniji i pristupačniji.
Post je objavljen 28.05.2008. u 16:38 sati.