Jedanaest sati i petnaest minuta je - navečer. Srijeda. Blog ne radi ali ja moram napisat post da izacim tu negativnu energiju iz sebe. Ma kaj negativnu energiju – smlavila bi idiota da mi je pri ruci...
Dakle, srijeda, jedanaest navečer. Krepana sam jer sam cijeli dan u pogonu.
Zašto ne spavam? Pa zato što moj susjed uvježbava solo na bubnjevima. O da! Dobro ste pročitali – bubnjevi!!!
Ti susjedi su se doselili prije jedno 2-3 mjeseca i od onda svaku nedjelju neki dernek: ili im se skupi društvo pa se smiju, ili glasno svira muzika, ili nekog boga premještaju. Pretprošlu nedjelju sam prvi put posumnjala da to svira bend uživo. Naime svirali su jednu te istu stvar po desetak puta. Ono kao da netko uvježbava. Znate kak dobro čujem kad sam raspoznala riječi pjesama koje čak i ne znam. E onda ovu nedjelju, isto su svirali u živo ali nisu stalno ponavljali, ali je sve pjesme koje inače pjevaju različiti izvođači – pjevao jedan te isti muški glas. Danas on bubnja.
Sve to prestane u ponoć – kao po satu. Jedino su se zajebali – kućni red kaže da smiju ružit do 22 sata hehheheheh...
Naravno da ću se žaliti kućepaziteljici!!!
Prvo sam pokušala locirati odakle dolazi zvuk, ali to je vrlo teško u zgradama. U svakom slučaju mi se čini da dolazi iznad nas. Večeras kad je krenulo bubnjanje (a krenulo je u 23 sata) čak sam se obukla ponovno u trenirku (iz piđame) i išla na gornji kat prisluškivat po vratima da vidim jel se čuje. Nije se čulo ni iz jednih vrata ali se čulo na hodniku.
Dakle ostaje mi ulaz do. Eh tamo mi je već malo teže ustanovit krivca pa sam mislila fino napisat pisamce i pohitat svima u sandučić. Mislim da mi je to dobra ideja. Ima netko ideju za tekst? Da bude kulturan ali oštar.
Da ne mislite da sam ja neka picajzla, uopće ne bi niš rekla da čovjek bubnja od 20-22 sata, pa čak i do 23. Ali iza 23 stvarno nije u redu, šta je je. Mislim i nama dođu prijatelji i smijemo se i svira muzika. Čak da je to ponekad i u tjednu, desi se, skupi se ekipa spontano i eto tuluma... Ali ovo je previše. Ovo je namjerno. Ili nepromišljeno.
Ja radim ujutro i želim imati svoj mir. I na kraju krajeva spava mi se. A ne mogu u vlastitom stanu spavati od buke.
Jubav je opet otišao na put. Opet sam sama. I koma mi je. Nadam se da će ovaj put uspjeti završiti taj projekt. U svakom slučaju mora biti doma za Uskrs.
Za vikend je radio u komadu 19 sati, nakon što je isti taj dan dopustovao u Zagreb, a u 48 sati prije putovanja sveukupno je spavao 7 sati. Stvarno je freak, šta je je.
Danas sam bila kod svog frizera.
Ljudi moji koja divota. Trebalo bi sve ove glupe frizerke poslati k njima na obuku.
Ma to je nešto predvino, kako ti nježno operu kosu, niš me ne čupa, izmasira mi tjeme, fino me rasčešlja... ma divota...
A pramenove kako mi je cura izvukla – nemam riječi. Al se i namučila – izvlačila ih je sat i četrdesetpet minuta. Tomica joj je rekao tanke i guste i bogme si je dala truda. Imam predivne pramenove – jeeeeeeeeeee... Doduše došla sam u pet i petnaest, a izašla petnaest do devet ali vrijedilo je... Sad sam fensača!!!
Gledala sam neki dan ovaj nakit kaj ga rade cure iz radionice snova i totalno me pukla inspiracija pa sam bila danas u Perlici i opskrbila se sa hrpom materijala i perlica i bacam se na posao – ljeto se bliži a ja po ljeti nosim nakit. Zašto ga ne nosim po zimi? Nemam pojma. Valjda zato što nosim uglavnom samo narukvice i to moraju biti skroz u perlama, bez žice jer sam na žicu alergična, a nekak mi je bezveze staviti narukvicu na duge rukave. Ma znam da nije bezveze, ali meni je bezveze... Al čudna sam ja malo tak da nemojte se niš čudit hehehheh...
Pol dvanaest i kreten još bubnja!!!
Post je objavljen 13.03.2008. u 08:19 sati.