Cranberrie - under construction

Vrijedilo je svake kune koju smo dale za karte - a nisu bile jeftine!!!
Iako mi ugođaj dvorane Dražena Petrovića baš i nije za takav postav glazbenika, onaj tren kada je Simfonijski orkestar HRT zasvirao prve taktove, taj tren je izbrisao one tisuće ljudi oko mene i utopio me u glazbi.
A onda je zapjevao Carreras. Kako to opisati? Ne znam ni sada. Znam samo da se sva naježim slušajući ga, i da uživam gledajući ga kako otmjeno samo stoji i pjeva i pjeva i sav se predaje toj glazbi i publici...

Koncert je bio dobrotovoran, a sredstva su išla za udrugu Ana Rukavina.
Toni je prije nego je izveo 23. prosinac u pratnji samo piana pozdravio Anu, Tošu, Pavarottija i naše vatrogasce i sve one koji nisu sada sa nama.

Toni je u prvom dijelu kao malo štrajkao ali je sve nadoknadio u drugom dijelu a sa izvedbom O sole mio je i on očito bilo jako zadovoljan jer se sav razgalio...
Odlični su bili i on i Bolton, ali kad pjevaju sa Carrerasom jednostavo ih se ne čuje.
Bolton mi je bio isto odličan iako je išao više sa nekim evergreen varijantama tipa New York New York i Georgia on my mind... ali nice je bilo...
Na kraju su sva trojca zajedno otpjevali White Christmas nakon čega su se i Toni i Bolton samo poklonili pred Carrerasom i to je i sve što su mogli...

Kako smo bile u društvu jedne trudnice, nismo se htjele gurati pa smo sjedile i gledale fensi šmensi tete koje su izlezile iz onog najskupljeg dijela pa vas mogu izvjestiti da Ksenija Urličić još uvijek nije promjenila frizuru, da Iva Todorić izgleda malo mršavije a da Biserka Fižulić i dalje hoda kao čaplja... Dosta tračanja :)

p.s.
Da li vidite sve postove na blogu? Ja nekad da, nekad ne... Hmmm... Ovo mi miriši na sabotažu :)

Bliže nam se blagdani i doček Nove godine pa će uslijediti i pojačana potrošnja pjenušavih vina.
Evo vam mala pomoć kako biste se lakše snašli na policama naših trgovina.

Mnogi sva pjenušava vina svrstavaju u šampanjce, ali šampanjci su samo ona pjenušava vina čije je grožđe porijeklom iz Francuske pokrajine Champagne iz ukupno 312 sela. Ostalo su pjenušci, pa čak i pjenušava vina iz ostalih francuskih pokrajni.
Šampanjac se može dobiti iz samo tri vrste grožđa: Chardonnay, Pinot noir i Pinot Meunier, pa obzirom na to mogu biti Blancs de Blancs (radi se od čistog chardonnaya) ili Blancs de Noirs (radi se od plavog grođža). Zadnje dvije vrste su crne sorte pa se branje grožđa odvija ručno i vrlo vrlo pažljivo kako bijeli sok ne bi poprimio boju i tanine iz crvene kožice, jer zapamtimo, svi pjenušci su bijeli.

Pjenušava vina se mogu dobiti na dva načina: šampanjskom ili tradicionalnom metodom, te metodom vrenja u tankovima ili Charmat metodom.

Pri šampanjskoj metodi, prvo vrenje se odvija u inox bačvama. Neke kuće za neke šampanjce koriste i drvene bačve i to ne sasvim nove, jer bi prejake arome hrasta narušile okus šampanjca. Na proljeće se šampanjcu dodaju kvasci kako bi se potaknulo drugo vrenje, puni se u boce i počinje drugo vrenje u bocama. Tada se šampanjac smješta u podrum na godinu dana, s tim da su boce postavljene u posebne stalke grlom prema dolje. Tijekom vremena, boca se svaki dan malo zaokrene, što se nekad radilo ručno, a danas se radi strojno, iako neki proizvođači i danas koriste ručno okretanje za određene šampanjce. Nakon određenog vremena boca dođe u vertikalan položaj a sav kvasac se skupio u grlu. Tada se posebnom metodom grla boca zamrznu i kada se otvore, kvasac izleti van, a u taj maleni prazan prostor se dopuni vino iz rezerve zajedno sa šećerom, čime se ujedno regulira slatkoća šampanjca.

Što se tiče pjenušaca, velika većina se proizvodi Charmat metodom zbog što niže cijene, ali španjolska kuća Freixenet, čiji su proizvodi zastupljeni i u Hrvatskoj, sve svoje pjenušce proizvodi šampanjskom metodom, ili metodom tradicional kako ju nazviaju u Španjoslkoj.
Freixenet je ujedno i najveći proizvođač i izvoznik pjenušaca u svijetu.

Što se tiče slatkoće pjenušavih vina, tu razlikujemo:
- ultra brut ili brut nature: 0 - 3 g/l (tu se ne dodaje šećer uopće već je to količina koja je prirodno u vinu) - izrazito suh
- extra brut: od 0 do 6 g/l neprovrelog šećera - vrlo suh
- brut: od 0 bis 15 g/l neprovrelog šećera - suh
- extra sec, također: extra dry: od 12 bis 20 g/l neprovrelog šećera
- sec: od 17 do 35 g/l neprovrelog šećera - poluslatko
- demi sec: od 35 bis 50 g/l neprovrelog šećera - slatko
- doux: s 50 g/l neprovrelog šećera (rijetko kod šampanjaca) - izrazito slatko

Charmat metoda je puno jednostavnija od champagne metode. Naime i prvo i drugo vrenje se odvija u inox tankovima, te je proizvodnja takvih pjenušavih vina puno jednostavnija i jeftinija, te je samim tim i sam proizvod jeftiniji i dostupniji širokim masama.

Neki od šampanjaca koje možete naći u našim trgovinama: Taittinger, Veuve Cliquot, Dom Perignon, Ruinart, Krug, Moet & Chandon, Louis Roederer, Lanson, Bollinger, Pommery, Deutz, nedavno sam primjetila da se pojavio i Mumm.

Od pjenušaca bih svakako preporučila pjenušce španjolske kuće Freixenet: Carta Nevada (slatkasta i moj osobni izbor), Cordon Negro (suh) i Brut Nature, francuske kuće Bouvet, npr. Rubis (moj favorit, kao što mu i ime kaže, rubinsko crvene je boje) te također i domaće proizvođače poput Peršuria, Tomca i Katunara.

Eto dragi moji, kada budete birali pjenušavo vino koje ćete otvoriti kada zakuca poslijednja sekunda 2007. godine, zavirite malo i na etiketu i provjerite što plaćate :)

Kako sam još uvijek manje više uspješno na dijeti, uživam u emisiji Večera za 5. Ako ne mogu jesti, mogu gledati.
Nekako mi baš paše vrijeme kada ju emitiraju jer taman do tada završim poslove u kuhinji i prebacim se u dnevni na peglanje ili za laptop. I gledam. Jer ne smijem jesti.
Kandidata ima svakakvih: mladih, starih, dobrih kuhara, lošijih...
Posebno mi je zanimljivo što jedni druge ocjenjuju.
Tu je po meni i glavna moja zamjerka na emisiju: naime, ako netko od njih nešto ne voli što je kuhar te večeri skuhao, obavezno umanji ocjenu i to za puno. Npr. svi ostali daju ocjene obično od 4,5 do 5.0, ali taj koji ne voli recimo crveno meso, da ocjenu 4,0 zbog toga što ne voli crveno meso. Mislim da to nije dobar argument, jer bi se svejedno trebalo ocijeniti način na koji je jelo pripremljeno, i da li je ukusno i kako treba.
Također obično puno bolje prođu uređenja stolova koja su užasno kičasta, sa kičasto složenim salvetama, od onih koja su jednostavna ali vrlo elegantna i lijepa, što je više moj stil.
I tak, imam par zamjerki ali svejedno gledam. Kad već nemrem jesti.
Odoh sad kod sveki na knedle. Kaj? Danas je taj dan :)

Stigla mi je tužna vijest, kolegica sa kojom sam prije par godina radila u firmi je preminula od karcinoma maternice.
Svega je par godina starija od mene. Tek je bila našla pravog dečka i praktički je počinjala život kad je to sve počelo.
Iako sam izgubila skoro sve kontakte iz te firme i ponekad sam je se samo sjetila, nekako sam se nadala da se izvukla. Ipak nije, samo se svih ovih godina mučila s tim. Prestrašno.
Pogreb je na krematoriju. Zadnji put sam tamo bila na pogrebu njenome ocu prije 6-7 godina. Zamišljam kako je njenoj majci i bratu nakon svih tih tragedija.
I zahvaljujem Bogu što je sa mojima svima sve u redu i što smo svi zdravi i sretni.
Baš sam tužna.

Vikend počinje službeno u petak u 16:00.
Tako da sad traje već 6 sati i 15-tak minuta.
Cure iz ureda su bile u našem novouređenom stanu na kavi. Nije u redu da živim toliko blizu firme a da nikad nitko od njih nije vidio gdje sam sad doma. Kava je prošla u veselom čavrljanju koje čak i nije bilo previše vezano uz ured.
Plan za ostatak večeri je - maziti se s Jubavi do dugo u noć. Start je čim završim ovaj post. Tj. nastavak jer smo dio već odradili.
Subota:
9:00 - odlazak na plac po sir za sutrašnji proteinski dan, dakle kupiti 4 sira na Jarunskom placu, nisam tamo nikad bila pa da vidim na što to sliči
10:00 - kava sa subotnjom ekipom, dakle Jubavini frendovi iz zgrade do nas, i frend sa Srednjaka
12:00 - shopping u Konzumu za jelo za slijedeći tjedan, zadano po danima, sve osim voća koje kupujemo dnevno
13:00 - slobodno (dakle maženje, ljenčarenje, surfanje, eventualno odlazak u kino ako igra nekaj pametno - svaki prijedlog je dobro došao, te eventualno otići nabrusiti moje klizaljke koje stoje već 2 tjedna u kutiji, pa opet maženje i tako to do daljnjeg...

Nedjelja:
10:00 - kava s Jubavi u lokalnom kafiću, čitanje novina
12:00 - kuhanje krumpir salate Jubavi za ručak jer ide radit
13:00, 14:00 - odlazak kod M na ručak, pošto mi je krumpir dan zamolila sam ju da podeblja porciju za mene :)
18:00, 19:00 - lagana večera od malo krumpir salate i opet maženje sa Jubavi...

Dakle, pred nama je jedan laganini vikend sa puno druženja međusobno, puno druženja sa frendovima, laganom klopom po dijeti kako slijedi i uglavnom - uživajte i vi...

UPDATE: Sve provedeno po planu :)

Kako mi ova dijeta i nije nešto draga, nastojim nedostatak priloga uz meso, i mesa uz prilog, nadoknaditi hrpom povrća. Sa ovim hladnim danima izbor svježeg povrća i nije baš neki, pa se osim u zelenoj salati, i kombinaciji cvjetača, brokula i mrkva na lešo, davim u ukisljenim paprikama i cikli.
Danas je na meniju riža. Jutros sam se ustala u pol sedam i na žmirećki dinstala lukec i kuhala rižu za Jubav, kolegicu i sebe. Jubavi sam zamotala i zadnijh 5-6 komadiće kisele paprike, a ja sam imala ciklu na poslu u fridgu.
Od sve te silne riže, ostalo mi je malo i za popodne kad se vratim s posla. I čim sam krenula s pola, počele mi sline curit na rižu i one fine paprike mljac mljac, kad se sjetim da nemam više onih finih paprika i odem u dućan odmah do ulaza, ali jao i kuku lele, oni nemaju The paprike. A The paprike su one fine mađarske s onim logom na kojem piše KK. Tko im naziv izgovori - ima kavu. Uglavnom, uvijek i uvijek kupujemo te paprike i ciklu od istog proizvođača, a sve fino dostupno u Konzumu i Billi gdje najčešće i kupujemo.
Ali kao nema veze, kupit ću ja koje imaju, bitno da su fileti.
Dođem doma, zbacim jaknu i trapke sa sebe, stavim zdjelicu sa rižom u mikrovalnu, otvorim paprike, izvadim par na tanjur, narežem ih na trećine, riža se zgrije i ja sa smješkom trpam u usta rižu i papriku kad ono šok... Paprika toliko kisela da ne da nisam mogla jesti trećine, nego nisam mogla jesti ni komadiće 1 x 1 cm. Marka paprike - Vitaminka. I još koštaju 16 kn. 16!!!! Za sranje! Nije stvar u lovi, za ove fine paprike bi dala i 20 kn ak treba, ali dati duplo više love za nešto što mi apsolutno ne valja - onda je to prvi i zadnji put.
Baš me zanima dal direktor Vitamnike jede svoje proizvode...
No, sva sreća da je Jubav svejed i da ih bar neću bacit, a i nema ih puno unutra, svega ih je 10-tak u teglici. Mislim 10-tak filea... Strava... Baš mi je propao ručak :(

Tko je vidio - vidio je :)

Strašno!
Ali, ovog puta nije moja ideja već od moje Jubavi.
Sinoć je stao na vagu i ušokirao se i odjurio trčat i vratio se za pol sata i rekao da nema ni malo kondicije i da je sad dosta mog finog kuhanja i umakića s vrhnjima i da moramo na dijetu.
No kako sam ja već napol skuhala ručak za danas, na dijeti smo od sutra. Tj. na nedjeti smo - UN dijeti :)
Kako će to funkcionirati, vidjet ćemo :)
Danas sam si još napravila omletić sa pekmezom od borovnica i fini rizi bizi sa piletinom... mljac...
Sutra su pileći šnicli i salata i komadić kruha. A da se i to preživjet.
Naravno, moram uz to sve i vježbat - bar pola sata na Orbitreku a moram si kupiti i prostirku pa da krenem opet sa pilatesom.

Na Mirogoj smo otišli u srijedu navečer. Uputili se mi tramvajem sa našim lampašima i aranžmanom za baku do trga, pa onda gore na bus i fino prošetali po groblju po mraku, obasjani samo odsjajem lampaša. Baš je izgledalo lijepo i svečano. Pomolili smo se na grobu njegove bake, pa onda i kod križa zapalili par svijeća za sve moje i njegove kojima nismo mogli na grob, i pomolili se i za njih.
Kako smo već bili pješke u gradu, a to nam se rijetko događa, dobar dio puta smo i propješačili, a usput nam se našao i Vincek pa smo poharali kolače od kestena i onaj moj fini voćni s malinama... mmmmmmmljac...

Četvrtak je bio rezeviran za obitelji - i njegovu i moju.
Prvo smo s njegovim bratom popili kavu, i onda se uputili k njegovima na ručak i kolač od kestena, a onda kasnije k mojima na štrudlu od jabuka i orahnjaču. Nije ni čudo da smo dobili sto kila oboje.

U petak ni on ni ja nismo radili već smo čvrsto odlučili obaviti tu kupovinu namještaja.
Prva na redu nam je garnitura. Izbor nam se sveo na dvije, obje su tu negdje po novcima, jednoj je rok isporuke 3 mj a drugoj 1 mj, ali nam je ova prva maaaaalko ljepši model, a ova druga ima generalno ljepše materijale i ima crvenuboju koja mi se sviđa, a ova prva ima jednu tkaninu koja nam je ono woooooow ali je i 4.000 kn skuplja od početne verzije. Nemam pojma kaj ćemo. Ovih dana nam dolazi teta dizajnerica pa će nam ona valjda pomoći rješiti nedoumice oko garniture, a i oko svega drugoga - polica za tv, hodnik, ormar u spavaćoj... neverending story čini mi se.
Navečer su još i M, V i VM dolazili na večeru, ali kako smo pol sata prije njih dojurili iz grada, dobili su suhu večeru: moju legendarnu paštetu od tune, pršut, razne šunkice, sir i vrhnje, domaći ajvar, kisele paprike, krastavce, i za desert - ostatke kolača i kesten pire koji je izmamio uzvike oduševljenja ženskog dijela publike :)

Petak nas je potpuno dokrajčio fizički i psihički, a onda je uslijedila subota i odlazak u Sloveniju jer smo čuli da je tamo povoljnije, i zaista je i bilo, ista garnitura u istom materijalu - 2.000 kn povoljnije. Nekak mi za tu lovu i nije neki problem otići do granice. Nadali smo se da su rokovi isporuke kraći, ali na našu žalost - nisu. I dalje smo osuđeni na 3 mjeseca. Kako u Sloveniji u salonu nisu imali izloženu tu garnituru, otišli smo još jednom u zagrebački salon da steknemo drugi dojam. E onda smo tu snimili taj super materijal i tu nam je nastao onak mali kuršlus u glavi. I tada smo odlučili da nećemo previše filozofirat već prepustiti odluku dizajnerici - ako ona odobri crvenu što je meni još uvijek prvi izbor, onda idemo sa onom iz Soliduma, a ako ona bude za tamniju varijantu, onda idemo sa ovom varijantom. Tako da se trenutno ne opterećujemo sa izborom. Trenutno. Za sada.
Ostatak subote smo proveli izležavajući se i spavajući a za ručak-večeru je pala pizza što nam se i nije baš pokazala najpametnija ideja. Njegova nije bila dobro pečena a ja sam dobila nešto što uopće nisam naručila.

Jubav je u nedjelju radio, pa su cure bile kod men dobar dio dana, pričale smo o svemu i svačemu, nadoknađivale smo prošle tjedne kad se baš i nismo viđale na solo, pa nismo mogle ni tračati ni pričati.
Morale smo si skuhati i ručak, a ja sam pripremila sve za kineski, pa je tako i bilo - prvi put sam pripremala tako nešto i moram reći da sam izuzetno zadovoljna rezultatom. Večer nam je opet prošla u maženju i pričanju, s Jubavi naravno, ne s curama :))

I evo, novi radni tjedan je opet počeo i jedva čekam vikend jer mi se baš nekak i ne radi... počinje gužva, u prosincu od 5 subota radim 3, ali šta je tu je. Proći će i to sve brzo, i dok kažemo keks bit će Božić i Nova godina.

A na slici, Jubav i ja... :)