Cranberrie - under construction

Eto, kad mi je More nade tak lijepo bacila rukavicu u lice, ide recept za muškat piletinu.
Čak i za one manjih kulinarskih mogućnosti, (ili za one koje tek odnedavno žive same i kuhaju ;) ) mogućnost pogreške je vrlo mala.

Dakle, izrežete pileća prsa bez kosti na tanje komade, debljine 1,5 - 2 cm. Ja nekad znam i pileću šniclu izrezati na tri - četri komada. Te narezane komade dobro nasolite i dobro pospete muškatnim oraščićem. Ne treba sad biti sve smeđe, ali onak, doooobro ga natresete. Ostavite 10-15 minuta da se upije i ispečete na vrelom ulju u tavi dok ne porumeni i ne bude pečeno. Pečene komade posložite u vatrostalnu posudu ili manju tepsiju, po mogućnosti da ne bude previše praznina, tj. da dno bude pokriveno mesom.
Za umak umutite slatko vrhnje (za šlag, ali ne one holpa, nego probajte naći baš pravo Dukatovo ili Vindijino vrhnje za šlag) i u njega stavite sol, papar i opet, muškatni oraščić. I opet obilno sa oraščićem.
Eh sad, omjeri. Nije ni meni bilo idealno od prve, ali prvi put možda krenite opreznije sa začinima, a drugi put ćete već znati koliko svega da stavite. Kod umaka je najbolje da probate prije nego stavite peći, treba biti slano i snažno, a ako još osjetite slatkoću vrhnja - ne bu dobro. Osim ako to baš ne želite.
Što se tiče količina ja obično radim od pilećih šnicli i računam šniclu i pol po osobi. Za večeru u subotu sam izrezala 6 ili 7 šnicli, i za to sam koristila 1 litru vrhnja. Za začine ćete ipak morati sami eksperimentirati.
Nakon što ste umutili umak, prelijete ga preko mesa i zapečete u pećnici dok ne zakuha i dok se ne zgusne ovisno koliko gusto želite da bude. Imajte samo na umu da što ga je manje, to mu je okus jači i tamnije je boje.
Poslužite uz njoke i zelenu salatu, tako da ako i bude možda malo prejak kad probate, uz njoke će mu se snaga razblažiti.
Na žalost, od mene ćete točne mjere težine i duljinu kuhanja dobiti samo kod kolača, a i tu već imam svoje verzije, a sva ostala jela pripremam po filingu. Kažu da kuhari koji tako kuhaju, nisu skroz loši ;)
Dobar tek!

Napokon je kucnuo i taj čas: možemo pozvati nekoga u goste ili na večeru ili na kavu... možemo ljude uvesti u naš stan...
Ovaj stan napokon postaje dom, i to vrlo topli i lijepi dom, i nadam se da će naše obitelji i prijatelji rado svraćati k nama.
Dok ne stavim neke slike, opisat ću vam: u hodniku su pločice bijele sa nježno narančasto crvenkastim mrljama, i iz hodnika se pogled pruža u kupaonicu koja je bijelo narančasta, ali ona topla ciglasta narančasta, te dalje do dnevnog boravka koji je sada potpuno prazan i krasi ga samo divan crvenkasti parket i dvije fotografije dimenzija 50 x 100, autorski rad moje drage M, ujedno i njezin poklon za useljenje. Nastavlja se blagovaona u kojoj su stari stol i stolice, spoj metala i stakla i kože, ali uskoro tu dolaze lijepi drveni stol i stolice u štofu i drvetu, a sve završava kuhinjom u crvenoj i srebrno sivoj boji. Stolarija je sva pobojana u tamno smeđe crvenu boju. Sve je svježe pobojano i novi su radijatori, pa sve izgleda vrlo svježe i novo. Što i je.

Dakle, krenuli smo sa onima koji su nam vrlo važni ali ih se ujedno hoćemo i prvih riješiti pa smo mirni - roditelji.
Moji su bili u petak. Totalno su se oduševili stanom, ali i večerom - mojom slavnom muškat piletinom. Uglavnom, sa mojima je lako, a i puno su se družili ovog ljeta pa je to bilo jedno nadasve ugodno druženje koje je potrajalo čak 2,5 sata.
U subotu sam naumila pozvati samo njegove roditelje, ali je moja kukavica tražila pojačanje u bratu i njegovoj ženi, i sestri, tak da ih je došlo 5, što mi je momentalno pomotalo planove za kuhanje, jer, ok je napraviti pileće ražnjiće za 4 ljudi, ali za 7 malo teže, tako da sam uz ražnjiće, radila još (i opet) i muškat piletinu. To mi je bila sigurna karta, jer je mojima, a i svima kojima sam to kuhala, to bilo prefino. Napravila sam dvije salate, njoke i za desert omiške (moja mama sušila) suhe smokve i mandarine.
Sveki prvo izvadi svega pomalo da proba. Meni sve muka. Kad je začas sve pojela, ide si ona još vadit, i onda još.
Pa si mislim, da joj nije fino, ne bi jela. Iako je moja jubav rekla da mi je to previše mesa, oni su skoro sve pojeli, ostalo je par komadića muškat piletine. Onda im je valjda bilo dobro, ha? :)
Pitam ja jubav sinoć jel se javila mama i kaže on nije. Mislim si ja, ma ko ih fućka...
Kad danas javlja Jubav: Zvala mama, kaže da ti je večera bila fenomenalna i da nam je stan predivan i jako topao i da se vidi da je to tvojih ruku djelo.
Jeeeeeeeeeeeeeeeee.... znala sam da sam ih kupila :))

U subotu ujutro smo na doručku imali frendove kod kojih smo mi svako malo na doručku, pa na palačinkama, pa na ovom pa na onom... Sad ćemo im se odužit, za početak je to bio doručak: moja mrak tuna pašteta, pršut, šunkice, nekoliko vrsta sireva, razni kruhovi, salate... Bilo je mrak...

Baš sam se nakuhala, i na spremala i sve, ali baš sam sretna.

Jučer je Jubav cijeli dan radio a ja sam imala voljno sa curama, M i V čiji je VM isto radio.
Prvo je M došla na doručak i htjele smo ići na klizanje ali nije bilo jučer u Domu Sportova, pa smo onda gledale fotografije na netu i tek onda otpirile kod V gledat cd i fotke sa svadbe. Njena mama nas je nahranila sa finim domaćim ručkom.
A cd je živi smjeh - smijale smo se ko hijene... Ipak je najjača snimka iz Opiuma - smiksali su nas sa nekom dobrom latino glazbom i sve skupa odlično izgleda. Baš je sve bilo mrak i čak sam zadovoljna kak sam izgledala i kak sam ispala i da mi se ne vide svi šlaufeki i čak i nemam baš loše noge.

Slijedeći vikend se kuhanje nastavlja, samo moram smisliti što ću kuhati, a u goste nam dolaze seka i njezini, i još netko od frendova, njegovih mislim, jer moji su desetkovani medenim vikendom koji su dobili na poklon od M :)

Eto i to je prošlo. I nek je jer mi je onaj ritam postao već full naporan.
Sve smo umorne ali sretne.

Vjenčanje je bilo kao iz snova.
Sve je prošlo po planu.
Malo nas je samo zdrmao vjetar koji je hladno hladno puhao taj dan, ali bar nije padala kiša.
M., Jubav i ja smo mrvicu kasnili k njoj pa nas je dočekala poluobučena u vjenačnicu, ali ju nitko nije znao pokopčat - čekalo se mene. Pa je onda kuma to svjetski odradila.
Od nje doma je išlo 4 auta. Al smo trubili kao da nas je 20. Treso joj se kvart. Ja se nisam skidala s trube skroz do vjećnice.
A na gornjem gradu hrpa turista, mahom Japanaca i svi slikaju i smiju se i čestitaju - baš je to bilo simpa.
Sam obred je kratko trajao ali je nekako baš lijep i dostojanstven. Sviđa mi se govor koji održe matičari, nekako je svečan i odmjeren. Nisam plakala. Skoro. Ali nisam.
Nakon toga slikanje sa svima i krenuli smo polako prema hotelu u kojem je bila proslava.
Kako sam joj za poklon između ostalog poklonila i balon dekoraciju odmah sam virnula u salu da vidim jel sve ok, i odmah me snimio šef i pitao jel sam ja kuma, ja rekoh: Ta sam. I onda smo se svašta odmah dogovorili, pa sam im par detalja promjenila i odmah je čovjek shvatio s kim ima posla - sa jednom ozbiljnom kumom koja zna što joj je posao.
Onda si je kuma trgnula dva martinija da dođe malo k sebi, i zbrisala s mladenkom u njihov apartman skinut najlonke jer nam više nije bilo zima. A i kolut je trebalo ponovno namjestit i pritegnut :)
Uslijedio je prvi ples - noćna mora mladenaca i moje Jubavi.
Naime nitko od njih nema pojma o plesanju i imali smo jedan sat na kojem smo naučili osnove.
Kad je muzika najavila prvi ples njima su se osmjesi zaledili, a ja sam Jubavi rekla: nema veze i ak zeznemo, počet ćemo se smijat i svi će se smijat.
Ali ništa nismo zeznuli i sve je ispalo supet.
Uskoro su nam se i svi ostali gosti priključili i sve je teklo glatko.
Klopa je bila bogovska: hladno predjelo, toplo predjelo, glavno jelo, torta, kolači - sve švedski stol - mrak!

Ipak, M. i meni je najjače bilo kad smo otele mladenku!!!
Taman se trebala ići rezat torta i velim ja šefu da tortu režemo kad se mi s mladenkom vratimo.
A nas tri fino kroz Branimir centar ravno u Opium bar za šank, skupa sa snimateljem. Mi se namjerile drmnut po jedan martini ali nas je konobar zeznuo i opio nas shootersima i koktelima, uz prigodan show sa bacanjem boca i vatricom po šanku - a sve to zbog nas... Bilo je mrak! Snimatelj je rekao da opičenije žene već dugo nije vidio :)) i smijao se cijelo vrijeme... Tako ako ste vidjeli mladenku da šeće Branimir centrom, sa još dvije plavuše koje sve skupa umiru od smijeha - to smo bile mi!
No tu nije bio kraj našoj paradi... na podiju smo bile nenadmašne i zabavljale smo sve žive...
Negdje oko 2 mi je palo na pamet da odvežem jedan balon i da se nagutamo helija, i onda je V umrla od smijeha i morala sam ići za mikrofon nešto reći, a ja sam joj rekla da idem samo ak i ona ide, i onda smo išle skupa i onda sam ja obavijestila goste da im mlada ima nešto za reći, pa smo obje govorile piskutavo a rulja je umirala od smijeha...
Baš je sve prošlo kako treba. Vrlo sam zadovoljna. Definitino najbolja svadba na kojoj sam bila.
No vjerovantno kombinacija spaljene kume i puno mladih ljudi i nije mogla drugačije ispasti.
Jedva čekam da vidim slike i da cd bude gotov.
Eto.
Udale smo V.
One down, two to go :)

... a u mom slučaju, u Sesvete, iz Sesveta - ja se opet selim...
Ne znam po koji put više ove godine pakiram kofere, što zbog putovanja, produženih vikenda, prisilnih selidbi...
Stan je dakle potpuno gotov - sutra šogi dođe spojit radijatore i smontirat kabinu i to je to.
Teta čistilica danas i sutra čisti i navečer Jubav i ja opet živimo skupa! Ne mogu više dočekat...
Još nije bio problem dok smo bili skupa u Sesvetama ali ova odvojenost... straaaaaaaava... nemrem više...
Čitav ovaj tjedan sam tak čudno emotivna, na svaku glupu laganicu se rascmoljim... Totalno mi fali.
Ovo "hodanje" mi se nikak ne sviđa. Kava s njim ne zadovoljava moje potrebe za njim. Nimalo...
Sad kreće prava stvar - real life...

Nadam se da nećete biti ljubomorni kad pročitate neke od porukica kojima me moja Jubav svakodnevno zasipava:

Mali, ja kad kažem da si mi promjenila život, to i mislim 100%. Dala si mi nešto čemu se više nisam nadao. Imam toliko ljubavi u sebi i sva ide tebi. Ti si moj mali, voljet ću te i pazit do kraja. Ako si se nadala nekom većem, jačem i ljepšem od mene - ne nadaj se više - you're stuck with me for good :)

Volim te. Volim tvoj zarazni smijeh, tvoj optimizam. Jednostavno te volim nasmijanu. Molim te, uvijek se smij

Sad zamišljam da te gledam dok spavaš. To volim. Prekrasno izgledaš. Razbarušena kosa, prćasti nos... :)

Ja sam sretan čim skužim da mi fališ, jer je prelijep osjećaj imat nekog takvog u životu

Ja sam najsretniji čovjek zbog tebe. Riječi - volim te - ne opisuju dovoljno što ja osjećam prema tebi


I tako to ide svaki dan... Naravno slične riječi idu i s moje strane.
Uvijek sam mislila da smo mi obični ljudi osuđeni na neku prosječnost i da se ovakve ljubavi uvijek dešavaju nekom drugom... I onda mi se desi on i moj čitav život dobije potpuno novu sliku i sve dođe na svoje mjesto.
Zaista vjerujem da je on moj soulmate, i vjerujem da ću s njim zauvijek biti sretna. Sve ovo što si govorimo i smsamo, zaista i osjećamo, i to jedno drugome pokazujemo, svaki dan, kroz male stvari. A male stvari čine život jer se male stvari nikad ne potroše.
Danas sam negdje pročitala sa žene donose krive odluke u ljubavi jer muškarce kvalificiraju po izgledu i novcu.
Ja sam njega zavoljela zbog njegove osobnosti, dobrote, neiskvarenosti i iza svih njegovih zidova koje je podigao oko sebe, vidjela sam njega, baš onakvog kakav je i niti u jednoj stvari me nije razočarao niti malo.
Priznajem da sam znala u životu ponekad biti kalkulantica i ne ponosim se time, ali ovaj put - ušla sam u vezu čista kao suza, samo sa hrpom ljubavi za njega.
I to se pokazao kao ispravan način, jer sve što sam dala, deset puta više sam dobila natrag.

Uf, baš sam se raspekmezila... Idem spavat, neka ova noć što prije prođe... Sutra Jubav i ja spavamo skupa