Eto i to je prošlo. I nek je jer mi je onaj ritam postao već full naporan.
Sve smo umorne ali sretne.
Vjenčanje je bilo kao iz snova.
Sve je prošlo po planu.
Malo nas je samo zdrmao vjetar koji je hladno hladno puhao taj dan, ali bar nije padala kiša.
M., Jubav i ja smo mrvicu kasnili k njoj pa nas je dočekala poluobučena u vjenačnicu, ali ju nitko nije znao pokopčat - čekalo se mene. Pa je onda kuma to svjetski odradila.
Od nje doma je išlo 4 auta. Al smo trubili kao da nas je 20. Treso joj se kvart. Ja se nisam skidala s trube skroz do vjećnice.
A na gornjem gradu hrpa turista, mahom Japanaca i svi slikaju i smiju se i čestitaju - baš je to bilo simpa.
Sam obred je kratko trajao ali je nekako baš lijep i dostojanstven. Sviđa mi se govor koji održe matičari, nekako je svečan i odmjeren. Nisam plakala. Skoro. Ali nisam.
Nakon toga slikanje sa svima i krenuli smo polako prema hotelu u kojem je bila proslava.
Kako sam joj za poklon između ostalog poklonila i balon dekoraciju odmah sam virnula u salu da vidim jel sve ok, i odmah me snimio šef i pitao jel sam ja kuma, ja rekoh: Ta sam. I onda smo se svašta odmah dogovorili, pa sam im par detalja promjenila i odmah je čovjek shvatio s kim ima posla - sa jednom ozbiljnom kumom koja zna što joj je posao.
Onda si je kuma trgnula dva martinija da dođe malo k sebi, i zbrisala s mladenkom u njihov apartman skinut najlonke jer nam više nije bilo zima. A i kolut je trebalo ponovno namjestit i pritegnut :)
Uslijedio je prvi ples - noćna mora mladenaca i moje Jubavi.
Naime nitko od njih nema pojma o plesanju i imali smo jedan sat na kojem smo naučili osnove.
Kad je muzika najavila prvi ples njima su se osmjesi zaledili, a ja sam Jubavi rekla: nema veze i ak zeznemo, počet ćemo se smijat i svi će se smijat.
Ali ništa nismo zeznuli i sve je ispalo supet.
Uskoro su nam se i svi ostali gosti priključili i sve je teklo glatko.
Klopa je bila bogovska: hladno predjelo, toplo predjelo, glavno jelo, torta, kolači - sve švedski stol - mrak!
Ipak, M. i meni je najjače bilo kad smo otele mladenku!!!
Taman se trebala ići rezat torta i velim ja šefu da tortu režemo kad se mi s mladenkom vratimo.
A nas tri fino kroz Branimir centar ravno u Opium bar za šank, skupa sa snimateljem. Mi se namjerile drmnut po jedan martini ali nas je konobar zeznuo i opio nas shootersima i koktelima, uz prigodan show sa bacanjem boca i vatricom po šanku - a sve to zbog nas... Bilo je mrak! Snimatelj je rekao da opičenije žene već dugo nije vidio :)) i smijao se cijelo vrijeme... Tako ako ste vidjeli mladenku da šeće Branimir centrom, sa još dvije plavuše koje sve skupa umiru od smijeha - to smo bile mi!
No tu nije bio kraj našoj paradi... na podiju smo bile nenadmašne i zabavljale smo sve žive...
Negdje oko 2 mi je palo na pamet da odvežem jedan balon i da se nagutamo helija, i onda je V umrla od smijeha i morala sam ići za mikrofon nešto reći, a ja sam joj rekla da idem samo ak i ona ide, i onda smo išle skupa i onda sam ja obavijestila goste da im mlada ima nešto za reći, pa smo obje govorile piskutavo a rulja je umirala od smijeha...
Baš je sve prošlo kako treba. Vrlo sam zadovoljna. Definitino najbolja svadba na kojoj sam bila.
No vjerovantno kombinacija spaljene kume i puno mladih ljudi i nije mogla drugačije ispasti.
Jedva čekam da vidim slike i da cd bude gotov.
Eto.
Udale smo V.
One down, two to go :)
Post je objavljen 16.10.2007. u 17:41 sati.