Cranberrie - under construction

Dakle, koliko žene mogu biti nezahvalne, ja nemrem vjerovati!!!!!

Moje dvije drage prijateljice: i jedna i druga su napokon počele u životu dobivati ono što su si oduvijek željele, i život im se kreće u smjeru koji je prije godinu dana izgledao nemoguć. A šta one rade? ZANOVIJETAJU!!!!
Te ovo ovak, te ono onak, te ovo nije baš tak...
Onda im ja kažem: sjetite se gdje ste bile prije godinu dana, a vidite gdje ste sad i PRESTANITE i budite zahvalne jer imate zdrave veze i divne dečke... Onda se kao malo pokunje... Ali začas je opet: Ali kad on...
Mr Perfect ne postoji - to je činjenica, zato naučite cijeniti osobe koje volite i sjetite se zašto ih volite i zašto ste ih zavoljeli i budite zahvalni što vam je dobro u životu...
Ja sam zahvalna svaki dan svog života otkada sam s Jubavi jer je on najbolje što mi se ikad desilo u životu.
I ne zanovijetam. I njemu sam rekla ako počnem zanovijetat da mi kaže: MALI NE ZANOVIJETAJ!!!!

Kao što sam prije mjesec dva pisala, bit ću kuma. Vjenčanje je za dva i pol tjedna.
Ja naravno nemam ni haljinu, ni cipele, ni ideju o haljini... ništa... Imam samo zakazane nokte (čiji termin se moram sjetit promjenit) i frizuru koje skoro i neće biti ali mi ipak T. ljepše izvuče kosu.
Jednako tako kako ništa nemam, nemam baš ni točnu ideju kakva bi trebala biti haljina. Da vam skratim muke, haljinu ću šivati, i sutra ili prekosutra najozbiljnije idem tražiti materijal. Obećavam.
U međuvremenu, se još trebamo preseliti u stan, što i ne bi bio neki problem da se ne treba sve čistiti. No sva sreća pa parketar odlazi zadnji, a to znači fine čiste podove, pa za čišćenje ostaje "samo" kuhinja, kupaona i spavaća - generalka :(
Već se vidim kako produženi vikend provodim u čišćenju... Jedino... ako budem dovoljno jako cvilila, možda dragi sam predloži da uzmemo tetu čistilicu... hehehhehehe... To bi bilo diiiiivno... Onda bi meni ostala samo spavaća - ipak ne volim da mi netko kopa po odjeći i stvarima...

Odlutala ja sa teme iz naslova.
Zaključila sam da ću s haljinom već nekak izać na kraju jer imam bar nekakvu predodžbu o njoj, ali problem su mi cipele.
Već neko dulje vrijeme ne nosim štikle, dakle mora biti peta, ali niska - 5-6 cm uvrh glave.
Pošto mi je jedna noga pol broja veća od druge, a cipele još uvijek prodaju jednake veličine, moraju imati i onaj nekakav elegantni remenčić preko rista. I pošto je to vjenčanje, a i inače moj stil, moraju biti lijepe špicke, ne pre špicke. I moraju biti što manje, poželjno je, skoro nikako - načičkane.
Zvuči jednostavno zar ne?
Aha! Malo morgen...

Cipele po dućanima su:
a) Balerinke. Divno! Obožavam balerinke i imam ih svih boja i modela. Ali trenutno ne tražim balerinke.

b) Štikle. Ili bolje da kažem: ŠTIKLETINE!!!! Divim se ženama koje mogu hodati, plesati i provesti cijelu noć u štiklama od 10-12 cm, ali ja nisam jedna od njih. Ne mogu ni stajati, a kamoli boraviti. Predivne su. Za gledat.

c) Čudne nakupine kože i gume. Po dućanima tipa Peko i Alpina - povratak u 80... Mislim halo!!!! Tko im zaboga kreira modele???? Sve cipele izgledaju kao za bake ili strine, ili za mamu za štrapac - udobne ali nimalo nimalo nimalo nimalo lijepe...

d) Porn shoes. Ako ste šetali ovih dana Importaneima ili sličnim shoping mekama - znate o čemu pričam. Crne ili crvene lakirane plafonke sa prilično debelim petama i sve izgledaju onak prilično glomazno i velika većina ima rupu naprijed na prstu što je jako prigodno obzirom da je jesen i da će još malo kiše. Ali te cipele ionako nitko ne kupuje za kišu i hodanje. Kao da spadaju u spotove one curke koje je prije pjevala u No doubt a sad se ne mogu sjetiti kak se zove... Sve je na tim cipelama preveliko.... čak i "remenčić" ako postoji na takvoj cipeli je - predebel... Želim li da mi prek rista ide nešto debelo 1,5 -2 cm prikačeno nekom kopčom dimenzija 3 x 3 cm? Ne fala...

e) Pune pete. Mmmmmmmmmm... ajde de... Te još imaju možda poneke i prolaz, iako su velikom većinom okićene nekakvim resicama i zakovicama boje bakra ili mjedi, koje onda ne znam s čim bi sparila, tako da ni od toga ništa.

Hm... da li sam pokrila sve kategorije???? Pošto i dalje tražim cipele, javim ako otkrijem još koju. Kategoriju mislim.

Eto, sad sam se od samog ovog pisanja, maaaaaaalko iznervirala. Baš sam tuka.

E da. Prodajem auto.
To je jedna dostoajnstvena Opel Astra iz 1991. skoro pa oldtimer. Pouzdana je ko švicarski sat, zadnji put me ostavila prije dvije godine i to jer sam ostala bez benzina. Svako jutro pali od prve bez obzira na vremenske uvjete.
Kad pada kiša malo cvili remen. Bar budim susjede i nećake da ne zakasne u školu. Ulubljena je sa svih strana pomalo da ne bude nejednaka. Malo je više lupljena od naprijed nego odostraga, ali je zato zadnja hauba malo više apšisala od prve pa je, eto, i tu neka ravnoteža. Iznutra je čista apoteka, jedino ima jedna rupa na vozačkom sicu i malo vire neki federi, i malo je ona plastika naprijed pukla kad sam vozila lojtru. Ventilator radi tek na brzini 3, ali to je ustvari dobro jer se brže rashladite, odnostno zagrijete. Zagrije se vrlo brzo, već od Getroa do Roxa grije ko luda. Brisači rade. Svjetla rade. Malo svijetle neke crvene lampice na upravljačkoj ploči ali rekao mi je električar da se ne zabrinjavam ako ne počnu jače svijetlit, a onda da dođem. One isto svijetle već 2 godine. Imam i auto radio - kazetofon. Blaupunkt. Radio ne radi. Kazetofon radi, ali vrti samo kazete snimane od 45 min i orginiale. Osim kad je jako vruće. Onda ne vrti niš. Boja je trula višnja i fali jedna lajsna ali imam ju u gepeku samo ju treba zalijepiti.
Ne smijete se vozit preko 80 osim ako imate dugačak zaustavni trak. Inače potegne do 130 - vozila se baš neki dan po zaobilaznici. Kad naglo kočite malo zanosi u lijevo. Hod volana dobar. Gume dvije nove od prošle godine, dvije u banani. Ratkape nemam, pogubila sam ih jednu po jednu... Branike ima i prednji i zadnji. I svjetla ima sva. I sva rade. I antenu ima. Koja ne radi. Pije po zimi oko 10 litara, ljeti nešto manje. Valjda 9 ili tak nekaj.
Tak. Zgodna je. Služi mi vjerno zadnjih 5-6 godina.

A ja sad vozim ovo:




Sponzored by Jubav


UPDATE: ASTRALIS PRODAN ZA 500 E :)

Peru me ovih dana neke razne stvari...

- želim se svakako što prije vratiti s Jubavi u stan... ova razdvojenost me izjeda iako znam da je za kratko... ali me izjeda... još mi je gore od sinoć kad mi je rekao da će vjerovatno dobiti jedan projekt što bi značilo da će biti u iznozemstvu oko mjesec dana... totalno sam se ukomirala... i obećao je da ćemo se vidjeti svaki dan a danas se nismo vidjeli... ali smo se jučer vidjeli dva puta pa ću to kao prenijeti u današnji dan pa je to kao sve ok

- zbog majstora raznoraznih a svi pametni za popizdit, ću dobit slom živaca... prvi nakon onog kojeg mi je priuštio ex husband i rekla sam nikad više, kad gle evo opet sranja... dakle posložiti radove pri preuređenju stana u neki suvisli plan, a da nitko od pametnjakoviće nema baš neku primjedbu - mission impossible... baš svaki ne želi biti odgovoran ako ovaj drugi nešto zbrlja...

- da li da kažem da ćemo samo na popravke (knaufa, fugiranja, parketiranja) izdavati extra 4-5000 kn? da li mi se to približava još jedan slom živaca? nije nemoguće

- zadnji današnji biser: nakon što sam se otelila da u gradu nađem lajsne koje pokrivaju 2,5 cm pri montiranju, u drvetu doussie, vrli majstor kaže da te nisu dobre i da bi on one klasične koje nitko u hrvatskoj ne proizvodi u drvetu doussie, i da on za ove neće odgovarat kad se digne parket... hm... zašto se svim ostalim ljudima na svijetu koji imaju parket u doussie drvetu ne dignu parketi??? zašto? o zašto?

- puca me Božić ove godine... valjda zato što sam sretna i zadovolj(e)na s Jubavi i želim imati s njim dom koji će mirisati po božićnim kolačićima i ostalim finim papalicama... i ne znam zašto ali vidim se u kuhinji kako ukrašavam kolačiće i keksiće i sva ostala sranja... smišljam recepte i vrtim kombinacije po glavi već danima... definitivno želim s tim čovjekom od onog stana napraviti dom... i da nam dolaze prijatelji i obitelj i da se svi osjećaju ugodno i dobrodošli i da sve bude idilično i lijepo... jel tražim previše?

- na poslu su zaredale promjene, ne tiče se mene ništa direktno, ali dugoročno će se sigurno odraziti na sve nas... ne nerivram se previše, jer ova idila je potrajal i puno dulje nego sam očekivala... cure su u malo većem bedu, ali one se nisu kao ja kalile kod raznih naših tajkuna i tajkunčića pa ne znaju ni uživati u ovom kaj imamo sad na poslu...

- doma "uživam" sa starcima... tek su se vratili s mora pa smo si kao dobri ali želim što prije zbrisat odavde da si i ostanemo dobri... if you know what I mean...

- zemlja se i dalje okreće, auspuh mi je i dalje odvaljen, vrijeme i dalje sucks, vjenčanje se i dalje neomorno približava, ja nikako da završim priču o Tenerifima i tako to sve ide i kotura se nekako... i odoh sad spavat...

V je jučer imala ročkas.
M i ja u suradnji sa VM (dečko od V) već dva tjedna pripremamo suprise party. Onaj pravi kao iz filmova gdje ona nema pojma o ničem i uđe u kuću i mi svi vičemo sretan rođendan i trubimo trubicama...
E pa moram se pohvaliti da nam je savršeno uspjelo!
Bili smo naravno u kooperaciji s njenom mamom i sestrom i nećacima.

Dakle ovako je to bilo:
VM ju je izveo negdje u grad i nije ju smio vratiti prije 8.
Rekao je da taj dan želi biti solo s njom a s nama curama je trebala sutradan slaviti. Izveo ju je u kino (ona jako voli ići u kino) i onda su se kao trebali ići kući presvuć i onda na večeru. Hehheheheh....
M i ja smo poslije posla obavile shopping tipa naresci, sir, kruhići, onda jurile po tortu u Vinceka i pičile u njen stan.
Usput smo pokupile K i upale njenoj mami. Izservirale smo se na stol.
M i ja smo u Turbo limaču kupile kapice, trubice, stolnjak, čaše, tanjue - sve na temu - party time. Još uvijek mi je žao kaj nismo uzele Barbie ili tak nekaj :)
Onda je došao moja Jubav, a sa H je bilo napeto jer je po običaju kasnila i bile su u pitanju minute da se s njima ne sretne po putu.
Kad je sve bilo spremno javili smo VM-u da mogu doć. Stol je bio postavljen, svijeće upaljene...
Mi smo se svi sakrili u kut iza jednog zida i čekali u zasjedi.
I eto njih... ide ona i gunđa: Joj i svjetlo smo ostavili upaljeno... joj joj... i dođe a mi svi:
Sretaaaaaaaaaaaaaaaaaan ročkaaaaaaaaaaaaaaaaas... i trubimo iz sve snage...
Bila je zaista fuuul iznenađena :)
Mene je bilo frka da će nekaj nanjušiti ili da će se neka od nas odat ili nekaj... ali sve je bilo savršeno :)
Poslije kad smo se vraćali doma, kaže Jubav: Nemrem vjerovat da vam je to sve uspjelo!
Normalno da je uspjelo kad smo M i ja organizatorice :))

... kao što se nikad nisam osjećala
... tako posebnom
... tako voljenom
... tako sretnom
... tako njegovom