Peru me ovih dana neke razne stvari...
- želim se svakako što prije vratiti s Jubavi u stan... ova razdvojenost me izjeda iako znam da je za kratko... ali me izjeda... još mi je gore od sinoć kad mi je rekao da će vjerovatno dobiti jedan projekt što bi značilo da će biti u iznozemstvu oko mjesec dana... totalno sam se ukomirala... i obećao je da ćemo se vidjeti svaki dan a danas se nismo vidjeli... ali smo se jučer vidjeli dva puta pa ću to kao prenijeti u današnji dan pa je to kao sve ok
- zbog majstora raznoraznih a svi pametni za popizdit, ću dobit slom živaca... prvi nakon onog kojeg mi je priuštio ex husband i rekla sam nikad više, kad gle evo opet sranja... dakle posložiti radove pri preuređenju stana u neki suvisli plan, a da nitko od pametnjakoviće nema baš neku primjedbu - mission impossible... baš svaki ne želi biti odgovoran ako ovaj drugi nešto zbrlja...
- da li da kažem da ćemo samo na popravke (knaufa, fugiranja, parketiranja) izdavati extra 4-5000 kn? da li mi se to približava još jedan slom živaca? nije nemoguće
- zadnji današnji biser: nakon što sam se otelila da u gradu nađem lajsne koje pokrivaju 2,5 cm pri montiranju, u drvetu doussie, vrli majstor kaže da te nisu dobre i da bi on one klasične koje nitko u hrvatskoj ne proizvodi u drvetu doussie, i da on za ove neće odgovarat kad se digne parket... hm... zašto se svim ostalim ljudima na svijetu koji imaju parket u doussie drvetu ne dignu parketi??? zašto? o zašto?
- puca me Božić ove godine... valjda zato što sam sretna i zadovolj(e)na s Jubavi i želim imati s njim dom koji će mirisati po božićnim kolačićima i ostalim finim papalicama... i ne znam zašto ali vidim se u kuhinji kako ukrašavam kolačiće i keksiće i sva ostala sranja... smišljam recepte i vrtim kombinacije po glavi već danima... definitivno želim s tim čovjekom od onog stana napraviti dom... i da nam dolaze prijatelji i obitelj i da se svi osjećaju ugodno i dobrodošli i da sve bude idilično i lijepo... jel tražim previše?
- na poslu su zaredale promjene, ne tiče se mene ništa direktno, ali dugoročno će se sigurno odraziti na sve nas... ne nerivram se previše, jer ova idila je potrajal i puno dulje nego sam očekivala... cure su u malo većem bedu, ali one se nisu kao ja kalile kod raznih naših tajkuna i tajkunčića pa ne znaju ni uživati u ovom kaj imamo sad na poslu...
- doma "uživam" sa starcima... tek su se vratili s mora pa smo si kao dobri ali želim što prije zbrisat odavde da si i ostanemo dobri... if you know what I mean...
- zemlja se i dalje okreće, auspuh mi je i dalje odvaljen, vrijeme i dalje sucks, vjenčanje se i dalje neomorno približava, ja nikako da završim priču o Tenerifima i tako to sve ide i kotura se nekako... i odoh sad spavat...
Post je objavljen 19.09.2007. u 22:26 sati.