Cranberrie - under construction

Čitavo vrijeme dok smo se spremali na put bila sam opsjednuta mišlju da će mi biti hladno. Čitala sam da se tamo temperatura kreće od 17-25 stupnjeva tijekom dana. Ohrabrena tom mišlju zamišljala sam hladna jutra i hladne noći i maltretirala ostatak ekipe da si ponesu duge rukave. Ako niste dobro shvatili - nenormalno sam zimogrozna.
Kada smo sletjeli na aerodrom na sjeveru, bilo je kasno navečer i bilo je prilično friško. Ja sam sva pobjedonosno rekla: jesam vam rekla da će biti hladno!!!!
Još jedan argument na mojoj strani: taksist je bio u vunenom puloveru. Jubav ga je gledao sav u čudu.
Ali kako smo se spuštali prema jugu tako je bilo sve toplije i toplije i tako je i ostalo svih 7 dana.
Duge rukave sam obukla jedino kad smo bili na vulkanu na 3.500 m visine, a Jubav je čak i tad bio u kratkim rukavima. Zaključak: ako idete na Tenerife na jug - nije hladno - baš naprotiv...
Prvo jutro kad smo se probudili, sva sam ozarena rastvorila zavjese kad ono vani oblačan i tmuran dan i kiša samo što ne pljusne. Opet ja nadobudna kukam kak će biti zima i pripremim si duge rukave koje sam imala od puta i izađem van a sister me opere: Kaj si luda? Kakva zima?!? Sjedim tu i pušim već sat vremena...
A bila je obučena u kratke hlače i majicu na bretele.
No kako nisam imala kofer i odjeću, bila sam osuđena na traperice od jučer i majicu kratkih rukava i balerinke pa sad bilo vruće ili ne, to je bilo to.
Prvi dan smo se čudili vremenu, naime, svako jutro je full oblačno do negdje 11-12 a onda se oblaci skupe oko vulkana a okolo prži sunce sam tak. Naravno da smo prvi dan svi zgoreli ko paradajzići jer što bi se mi namazali kad je bilo oblačno ujutro :)

Kao što rekoh, resort je bio na brdu poviše obale ali je imao mini bus koji je prilično često kružio uokolo i mogli ste ga pričekat na nekoliko lokacija u gradu u određeno vrijeme.
Mi smo se minibusom spustili do Playa de Douqe. Naime bili smo smješteni na krajnjem jugu na Costa Adeje koju čine Playa de las Americas, Los Cristianos i još neka mjestašca, a sve je to povezano tako da vam nikad i nije jasno baš u kojem ste točno dijelu.

Krenuli smo šetnicom uz obalu prema Las Americasu i u cca 4-5 sati, što hodanja, što obilaženja dućana, što jedenja sladoleda, što ručanja, nešto baš i nismo puno odmakli, možda svega 2 km.
Naime najveći problem nam je ispao auto. Svi rent-a-carovi su izdali sve aute, a oni što nisu, nisu imali mogućnost da auto ostavimo na sjevernom aerodromu. Na kraju, nakon što smo već htjeli loviti minibus ili taxi do resorta, našli smo jedan i iznajmili Polo, za prilično dobru cijenu, 6 dana za 240 E. Možda i nije bila baš jako dobra cijena ali i nismo imali neki izbor. Taxi od aerodroma do ovdje smo platili 90 E pa onda ovo i nije bilo puno...
Najveći šou je bio iz grada se vratiti u resort... uf... skoro smo poginuli :)
Na cesti tu i tamo neki semafor, sve kružni tokovi sa 4 izlaza pa se ti snađi. Nakon nekoliko fulanaca uspjeli smo naći, ali svaki izlazak autom je zahtjevao pomno planiranje, i obavezno smo se izgubili, ili krivo skrenuli, ili prekasno vidjeli oznaku ili nešto već peto... Uglavnom vožnja je bila vrrrrrrloo zanimljiva... Šogi je vozio a ja sam navigavala jer sam nekak najbrže polovila gdje je šta...

Za sam grad ne znam što bi vam rekla: hotel na hotelu, resort do resorta, hrpa auta, hrpa ljudi.
Povijesnih građevina nema, arhitektura turističkih objekata ide od klasike do indijske, arapske, mediteranske... you name it... nema šta nema...

Jedina stvar za što im skidam kapu je uređenje okoliša: sve navodnjavaju i sve im raste ko ludo - cvijeće, palme, drveće... sve... Šetnica im je divna, lijepo je popločena i uredna i čista. Generalno im je sve uredno i čisto.

Što se tiče shoppinga, cijene su kao kod nas pa i više.
Recimo kozmetika i parfemi su skuplji nego kod nas. Kod nas Nivea za sunčanje 75 kn, a tamo 12-15 E. Ista naravno.
Što se tiče odjeće, imaju dućane Benetton, Zara, Lacoste, Nike, Adidas i cijene su sve tu negdje... Jedino nisam u Mango stigla povirit. Imaju i one marke van mog platežnog razreda pa vam ne bih znala reći cijene.
Šta sam kupila? Samo narukvicu od vulkanskog kamena za uspomenu, i Jubav mi kupio šiltericu sa dupinima roze boje na kojoj piše Tenerife a i to više zbog sunca nego što sam htjela šiltericu.
Na žalost, nemaju neki suvenir za koji bi mogli reći da je autentičan za Tenerife osim recimo privjesaka, ogrlica, narukvica i ukrasnih predmeta izrađenih od vulkanskog kamena. Ostalo je sve made in China i slično, kao da sam kod nas na placu ili u Konjščinskoj.
Inače, ako koja zgrada u gradu nije hotel, onda je shopping centar. Privatnih kuća nema, ni stambenih zgrada, one se nalaze van grada, prema planinama.
Tehnika je navodno jeftina i da se dobro cjenkat ali morate znat što kupujete i znati prepoznati lažnjak.
Gledali smo nešto malo mobitele ali radije ću to kupiti ovdje, nisam htjela riskirat, a i nisu nešto baš puno jeftini, tipa par sto kuna pa ak mi uvale da mi nije žao.
Najzanimljivije od čitave ponude su mi bile Afrikanke koje pletu pletenice. Par dana sam ih gledala i onda se odvažila pitat za cijenu, tražila je 70E za cijelu glavu, ali napravila bi ona i za 30. Malo sam se dvoumila jel bi li ne, ali ne znam baš kak bi diša reagirao da takva dođem na posao... hehehehhehe... tak da ipak nisam... Znam da to rade kod nas po salonima za cca 1000 kn, i da traje 2-3 sata. One to ispletu za 20 minuta. Nevjerovatne su.
Ima prilično puno Afrikanaca po gradu, što legalnih što ilegalnih. Afrika je na svega 300-tinjak km pa dolaze čamcima i traže azil.

Evo naravno i slikica, ali nažalost te panoramske su slikane ujutro kad još nije bilo sunca...
Ovaj par na slikama nismo mi :) To sam samo htjela pokazat šetnicu. To što nema ljudi nije niš čudno, jer smo samo mi ko idioti šetali po +35 i zvizdanu.
Moj dragi je ovaj u bijeloj majici koji se ide družit s oceanom, a ja sam inače plavuša :))

Vezano uz jučerašnju tragediju koja se desila na Kornatu moram se osvrnuti na opremu vatrogasaca u Hrvatskoj.
Većina vas je vjerovatno upoznata da vatrogasac mora imati zaštitnu opremu. Svi to gledamo na fimovima i uzimamo zdravo za gotovo da je to tako.
No većina vas ne zna da takvu opremu koristi samo mali broj vartogasaca u Hrvatskoj, dakle samo profesionalne interventne (oni koji ulaze u goruće stanove i automobile i slično) postrojbe, a i to je pitanje koliki postotak njih ima potpuno odgovarajuću opremu izrađenu iz potpuno odgovarajućih materijala. Vatrogasci koji gase šumske požare su nikako ili vrlo slabo zaštićeni. Zašto je to tako? Zbog novca i zbog uštede.
Naime postoji tkanina koja je potpuno negoriva (neću sada reklamirati proizvođača sa čijim proizvodom sam upoznata). Takva tkanina štiti čovjeka od direktnog plamena do 8 sekundi.
No sama negoriva tkanina ne štiti dovoljno jer se nakon 8 sekundi i ona ugrije previše za ljudsku kožu. Zbog tog razloga se profesionalna oprema za interventne ekipe izrađuje u nekoliko slojeva od kojih su 2-3 od kombijacija negorivih tkanina i kevlara, a ostali su od pamuka. Takva uniforma košta od 1000 E na više, ovisi o kombinacijama i proizvođaču.
Kada takva uniforma jednom dospije na izravan plamen, mora se baciti i zamjeniti novom. Shvatili ste da je to skup sport.
Svjesna sam naravno da profesionalnih prostojbi nema dovoljno da bi pokrile ni približne potrebe u zemlji van sezone, a kamoli u sezoni. Naravno da profesiolne postrojbe ne mogu maknuti iz npr. Zagreba da bi išli gasiti požare po Dalmaciji.
Tu stupaju na snagu Dobrovoljna vatrogasna društva i ostali dobrovoljci, dakle stanovništvo.
Kakvu opremu imaju Dobrovoljna vatrogasna društva? Velikom većinom lošu.
Opet naravno zbog novca i državnog proračuna.
Naime jedan kombinezon (dakle samo jednoslojni) načinjen od negorive tkanine stoji oko 700 kn, a obični radni kombinezon stoji od 100-200 kn. Razlika u cijeni je očigledna.
Većina DVD-a nema dovoljno sredstava da svoje ljude obuku u negorive kombinezone i koriste obične.
Zamislite sebe da idete u vatru u običnom kombinezonu.
Takav kombinezon će progoriti svaka malo veća iskra, a o visokim temperaturama da ne pričamo. Malo pomaže ukoliko je takav kombinezon izrađen od pamuka i to debljih težina, npr 320 g ili 380 gr, ali takve tkanine se koriste uglavnom za radne uvjete izložene visokim temperaturama, a ne za vatrogasce. Bar bi tako trebalo biti.
Mnogi ljudi se zavaravaju jer im prodavači prodaju tkaninu koja je kemijski zaštićena, dakle pamuk kemijski tretiran protiv visokih temperatura. Naime takva tkanina je u tvornici zaštićena kemijskim premazom, dakle tekućinom, ali uslijed dugog stajanja tkanine na zalihi, njena svojstva opadaju, a čim je takva tkanina malo dulje izložena visokim temperaturama, kemikalija ispari i čovjek ostane nezaštićen.
Dodatni problem stvara i to što ljudi i kada i ako dobiju adekvatnu opremu ne žele ju nositi jer im je u njoj naravno vruće i neudobno, ali ne shvaćaju da je to za njihovo dobro.

Zašto sve ovo pišem?
Ne zato što mislim da su poginuli vatrogasci mogli biti spašeni da su imali adekvatnu opremu jer su vjerovatno predugoa bili izloženi vatri da bi ih bilo što spasilo, ali možda bi opečenost ovih preživjelih vatrogasaca bila za 10-20 % manja, možda ne bi bili u životnoj opasnosti. Koliko to vrijedi novca?
Pišem ovo zato jer me svaki puta kada vidim na televiziji scene sa požarišta sa ljudima u majicama i halača i sa krpama preko lica, ulovi lagana jeza...

Zar se na državnom nivou ne može odvojiti više sredstava za zaštitu ljudi?
Zar su neke druge stvari važnije od ljudskih života?
Zar se ovakva tragedija mora desiti da bi se nešto pokrenulo?

Kofer su nam dovezli u hotel tek slijedeći dan oko 7 navečer tako da smo čitav slijedeći dan bauljali okolo u istim hlačama i obući. Plavuša si je u ručnu prtljagu ipak stavila rezervnu majicu i četkicu za zube, a Jubav se pravio pametan i govorio da se to nama neće desit, pa je hodao okolo u šogijevoj majici.
Ne moram govoriti sa kakvom smo zebnjom čekali da se kofer pojavi u Beču kad smo se vraćali :)

No, da vam malo pokažem gdje smo bili smješteni.
Nakon prvotne ljutnje što idemo tako daleko u brdo i da p... m.... agencji i španjolcima, po dolasku je uslijedilo oduševljenje apartmanom, a ujutro još veće oduševljenje čitavim resortom.

Resort je star cca 7-8 godina. Uređen je kao što vidite u "buda" stilu, tako smo ga mi zvali. Sve je prepuno velikih kipova. Na sve strane palme i drveće i cvijeće. Sve je bilo vrlo čisto i lijepo održavano.
Da gostima ne bi bilo dosadno imaju mini golf, veliki šah, bilijar, stol za stolni tenis, bar u bazenu, jakuzzi, za djecu imaju preslatko igralište.
Oko bazena je hrpa ležaljki i sjenica dimenzija cca 3 x 3 na kojima su madraci i jastuci pa ak se umorite od kupanja, možete se uvaliti tamo.

O Bože, kak mi sad to sve fali...

Svaki dan smo dobili čiste ručnike: 2 mala mala za ruke, pa malo veće za lice, pa još malo veće za tijelo, pa još veće veće za ne znam šta, i još po dva za bazen. Hrpa ručnika svaki dan čista. Nakon tri dana su nam presvukli posteljinu.
Dobili smo i one aparatiće protiv komaraca i tablete.

Kupaona u glavnoj spavaćoj je zaista velika i lijepo uređena: kada, umivaonik, bide, wc.
Kupaona uz malu sobu je bila nešto manja i sa tuš kabinom.
Kuhinja je bila potpuno opremljena sa svim: hrpa tanjura, hrpa ranjgli i tava, bešteka, čaša sva sila: za vodu, za sok, za crno vino, za bijelo vino, za šampanjac, za pivo..., pa mikrovalna, mikser, toster, grijač vode, vetrokeramika ploča za kuhanje, rola... mislim ono - baš sve što ti zatreba.
U dnevnoj sobi je bio udoban trosjed sa tabureom, u ormariću linija i dvd i tv.
Vani na terasi stol sa 6 stolica u natkrivenom dijelu, a na otvorenom 4 ležaljke.
Sve je bilo namješteno sa masivnim tamnim drvetom, svi ormarići i stolići, što nekak baš paše sa tim njihovim pomalo kičastim stilom.











































Nakon što smo prošvrljali po hotelu i okolici, i nakon doručka na našoj predivnoj terasi, spustili smo se do grada...

Dakle idemo:

Krenuli smo negdje oko pola 5 ujutro do Beča na avion. Puni sastav ekipe glasi sister i šogi, Jubav i ja.
Kako smo vrlo kasno uzeli karte za avion, uspjeli smo iskopati samo Beč - Madrid, Madrit - Tenerife.
Pauza u Madridu je 5 sati pa smo ju odlučili iskoristiti švrljajući po gradu. 5 sati je ipak premalo za ikakvo imalo kvalitetno razgledavanje, pa smo odlučili otići na Gran Via, jednu od najpoznatijih ulica i onda kamo nas put nanese.
I ovdje nas je put nanio:



Zgodan način "hlađenja" ulica a svaka ulica je u drugoj kombinaciji boja



Plaza Mayor. Zgodno mjesto za živjet zar ne? Kod nas bi ovakva zgrada bila u državnoj službi, a ovdje se kroz prozor čulo kako ljudi ručaju i smiju se...



Predivne freske na Plazi Mayor



Carska palača sa 308 soba. Šteta što nismo imali vremena bar poviriti, navodno ima fenomenalan vrt



Katedrala uz carsku palaču



Vrt otvoren za javnost, uz carsku palaču



Pogled iz vrta na carsku palaču

Na kraju smo od sinog hodanja ogladnjeli i našli zgodan restorančić gdje jedeš koliko hoćeš za 8 E.
Jedina kvaka je bila što je restoran vegeterijanski
Mi cure smo se fino najele salatica i rižinih kolačića a za dečke sumnjam iako su stalno tvrdili da im je baš pasalo lagano jelo. Moš mislit

Na Tenerife smo sletjeli u 9 navečer. Ali nije sletio kofer. Slijedećih sat vremena smo Jubav i ja proveli u redu za prijavu nestale prtljage a onda je uslijedila vožnja od 45 minuta na jug prema našoj Costa Adeje, gdje smo stigli oko ponoći.

Nastavak slijedi...

P.S.
Bugenvilija hvala za upute kako staviti slike

Samo kratko - vratili se - bilo je fenomenalno... ali sad se idem u Omiš iskupat par dana pa izvještaj i fotke slijede kad se vratim...

Ako netko ima neke kratke upute za uploadanje fotki - bila bih zahvalna - trep trep :)

... sad me već lovi putna groznica!!!
U četvrtak u noći putujemo za Beč, iz Beča za Madrid i iz Madrida za Tenerife... uf...
Držite fige da se vratimo svi u jednom komadu a izvještaj slijedi...