Vezano uz jučerašnju tragediju koja se desila na Kornatu moram se osvrnuti na opremu vatrogasaca u Hrvatskoj.
Većina vas je vjerovatno upoznata da vatrogasac mora imati zaštitnu opremu. Svi to gledamo na fimovima i uzimamo zdravo za gotovo da je to tako.
No većina vas ne zna da takvu opremu koristi samo mali broj vartogasaca u Hrvatskoj, dakle samo profesionalne interventne (oni koji ulaze u goruće stanove i automobile i slično) postrojbe, a i to je pitanje koliki postotak njih ima potpuno odgovarajuću opremu izrađenu iz potpuno odgovarajućih materijala. Vatrogasci koji gase šumske požare su nikako ili vrlo slabo zaštićeni. Zašto je to tako? Zbog novca i zbog uštede.
Naime postoji tkanina koja je potpuno negoriva (neću sada reklamirati proizvođača sa čijim proizvodom sam upoznata). Takva tkanina štiti čovjeka od direktnog plamena do 8 sekundi.
No sama negoriva tkanina ne štiti dovoljno jer se nakon 8 sekundi i ona ugrije previše za ljudsku kožu. Zbog tog razloga se profesionalna oprema za interventne ekipe izrađuje u nekoliko slojeva od kojih su 2-3 od kombijacija negorivih tkanina i kevlara, a ostali su od pamuka. Takva uniforma košta od 1000 E na više, ovisi o kombinacijama i proizvođaču.
Kada takva uniforma jednom dospije na izravan plamen, mora se baciti i zamjeniti novom. Shvatili ste da je to skup sport.
Svjesna sam naravno da profesionalnih prostojbi nema dovoljno da bi pokrile ni približne potrebe u zemlji van sezone, a kamoli u sezoni. Naravno da profesiolne postrojbe ne mogu maknuti iz npr. Zagreba da bi išli gasiti požare po Dalmaciji.
Tu stupaju na snagu Dobrovoljna vatrogasna društva i ostali dobrovoljci, dakle stanovništvo.
Kakvu opremu imaju Dobrovoljna vatrogasna društva? Velikom većinom lošu.
Opet naravno zbog novca i državnog proračuna.
Naime jedan kombinezon (dakle samo jednoslojni) načinjen od negorive tkanine stoji oko 700 kn, a obični radni kombinezon stoji od 100-200 kn. Razlika u cijeni je očigledna.
Većina DVD-a nema dovoljno sredstava da svoje ljude obuku u negorive kombinezone i koriste obične.
Zamislite sebe da idete u vatru u običnom kombinezonu.
Takav kombinezon će progoriti svaka malo veća iskra, a o visokim temperaturama da ne pričamo. Malo pomaže ukoliko je takav kombinezon izrađen od pamuka i to debljih težina, npr 320 g ili 380 gr, ali takve tkanine se koriste uglavnom za radne uvjete izložene visokim temperaturama, a ne za vatrogasce. Bar bi tako trebalo biti.
Mnogi ljudi se zavaravaju jer im prodavači prodaju tkaninu koja je kemijski zaštićena, dakle pamuk kemijski tretiran protiv visokih temperatura. Naime takva tkanina je u tvornici zaštićena kemijskim premazom, dakle tekućinom, ali uslijed dugog stajanja tkanine na zalihi, njena svojstva opadaju, a čim je takva tkanina malo dulje izložena visokim temperaturama, kemikalija ispari i čovjek ostane nezaštićen.
Dodatni problem stvara i to što ljudi i kada i ako dobiju adekvatnu opremu ne žele ju nositi jer im je u njoj naravno vruće i neudobno, ali ne shvaćaju da je to za njihovo dobro.
Zašto sve ovo pišem?
Ne zato što mislim da su poginuli vatrogasci mogli biti spašeni da su imali adekvatnu opremu jer su vjerovatno predugoa bili izloženi vatri da bi ih bilo što spasilo, ali možda bi opečenost ovih preživjelih vatrogasaca bila za 10-20 % manja, možda ne bi bili u životnoj opasnosti. Koliko to vrijedi novca?
Pišem ovo zato jer me svaki puta kada vidim na televiziji scene sa požarišta sa ljudima u majicama i halača i sa krpama preko lica, ulovi lagana jeza...
Zar se na državnom nivou ne može odvojiti više sredstava za zaštitu ljudi?
Zar su neke druge stvari važnije od ljudskih života?
Zar se ovakva tragedija mora desiti da bi se nešto pokrenulo?
Post je objavljen 31.08.2007. u 15:14 sati.