Vrijedilo je svake kune koju smo dale za karte - a nisu bile jeftine!!!
Iako mi ugođaj dvorane Dražena Petrovića baš i nije za takav postav glazbenika, onaj tren kada je Simfonijski orkestar HRT zasvirao prve taktove, taj tren je izbrisao one tisuće ljudi oko mene i utopio me u glazbi.
A onda je zapjevao Carreras. Kako to opisati? Ne znam ni sada. Znam samo da se sva naježim slušajući ga, i da uživam gledajući ga kako otmjeno samo stoji i pjeva i pjeva i sav se predaje toj glazbi i publici...
Koncert je bio dobrotovoran, a sredstva su išla za udrugu Ana Rukavina.
Toni je prije nego je izveo 23. prosinac u pratnji samo piana pozdravio Anu, Tošu, Pavarottija i naše vatrogasce i sve one koji nisu sada sa nama.
Toni je u prvom dijelu kao malo štrajkao ali je sve nadoknadio u drugom dijelu a sa izvedbom O sole mio je i on očito bilo jako zadovoljan jer se sav razgalio...
Odlični su bili i on i Bolton, ali kad pjevaju sa Carrerasom jednostavo ih se ne čuje.
Bolton mi je bio isto odličan iako je išao više sa nekim evergreen varijantama tipa New York New York i Georgia on my mind... ali nice je bilo...
Na kraju su sva trojca zajedno otpjevali White Christmas nakon čega su se i Toni i Bolton samo poklonili pred Carrerasom i to je i sve što su mogli...
Kako smo bile u društvu jedne trudnice, nismo se htjele gurati pa smo sjedile i gledale fensi šmensi tete koje su izlezile iz onog najskupljeg dijela pa vas mogu izvjestiti da Ksenija Urličić još uvijek nije promjenila frizuru, da Iva Todorić izgleda malo mršavije a da Biserka Fižulić i dalje hoda kao čaplja... Dosta tračanja :)
p.s.
Da li vidite sve postove na blogu? Ja nekad da, nekad ne... Hmmm... Ovo mi miriši na sabotažu :)
Post je objavljen 30.11.2007. u 23:25 sati.