Cranberrie - under construction

Obično svi na kraju godine analiziraju što im se dogodilo i što im je godina donijela.
Nemam občaj to činiti ali ova godina mi je donijela puno lijepih i dobrih stvari pa da ih ne zaboravim.
Sreća mi se okrenula još krajem prošle godine kada je započeto jedno divno prijateljstvo koje se početkom ove godine pretvorilo u ljubav, ali trebalo je još 2-3 mjeseca da uklonim sve komplikacije koje muški znaju ispresti (a kao mi žene smo komplicirane) kada se potrude, i da počenmo uživati u našoj sreći i ljubavi.
Baš smo večeras pričali kako nam se bliži 8 punih mjeseci veze i kako kažu da zaljubljenost nestane nakon 7 mjesece (ako se točno sjećam). Onda smo konstatirali da smo mi zaljubljeni jedno u drugo već više od godinu dana i da je zaljubljenost prošla i da je ovo sad ona prava ljubav. No dobro, dalje vas neću s našim izljevima ljubavi zamarati jer da nas netko vidi kak se ponašamo kad smo zajedno, već bi bili u Jankomiru i pritom ne mislim u shopingu :)
Na poslu mi je cijele godine bilo ugodno i stabilno bez ikakvih trzavica tako da se ni tu nemam što žaliti.

Što je bilo s mojim curama?
V je krajem prošle godine također počela vezu koja se tijekom godine ustabilia, u ljetu ju je zaprosio, na jesen su se vjenačali i saznali da čekaju bebu. Poslovno je joj je također bila uspješna godina iako se ona poslovično na sve žali kao i svi poslovnjaci.

V je polovicom godine rasčistila vezu koja joj već dulje vrijeme nije odgovarala i svaka joj čast na tome. Doduše upetljala se u nešto drugo ali nadam se da će se i to riješiti na njoj najprihvatljiviji način. Fotografija joj je dobro išla početkom godine ali zbog zbrčkanog emocionalnog stanja na kraju je vrlo malo radila.

Kakva je godina bila mojoj Jubavi?
Pa savršena. Dobio je mene - što će mu išta više :))
Malo sam mu preokrenula život i prioritete ali ne žali se previše - pa zaključujem da mu je valjda dobro :))
Šalim se naravno, preoduševljen je sa svime i uživa u svakom našem trenutku pa čak i onda kad ga "maltretiram". Drago mu je, kaže, da ga ima tko maltretirati, jer dosta mu je biti sam.
Na poslu je dobio unapređenje koje je i dobro i loše, ovisi kako se gleda, profesionalno je svakako dobro što ga je dobio, ali ja bih radije da je više doma...A i on bi, ali šta je tu je, izhendlat ćemo mi i to. Ništa nije jače od nas.

Ako se mene pita - godina je bila odlična. Neka slijedeća samo tako nastavi - ja se neću žaliti...

Sretan i blagoslovljen Božić neka vam je svima...

Na žalost od obiteljski i ostalih socijalnih posjeta nisam stigla ni misliti a kamoli išta pisati...

U subotu, naravno po najvećoj gužvi, Jubav i ja smo kupovali naše prve kuglice i lampice za bor, i naš prvi bor, ove godine rezani a nagodinu ćemo vidjeti.
Na Badnjak je on vrlo kratko radio i kad sam ja došla doma (prvi i jedini put otkada živimo zajedno da je on došao prije mene) okitili smo naš bor crvenim i srebrnim kuglicama i crvenim lampicama. Izgleda zaista vrlo vrlo lijepo iako je po njemu previše nakićem a po meni premalo, ali morali smo napraviti neki kompromis :))
Kad smo sve završili, ugasili smo sva svjetla, upalili lampice, sjeli na pod pored bora i uživali... Naše prvo zajedničko Badnje veče...
Nakon uživanja smo se uputili kod njegovih na večeru, dakle na još malo uživanja... prefini mi je bio oslić ala bakalar i škarpina pečena u roli sa krumpirima i povrćem... i onda još posna štrudla od jabuka... mljac mljac...
Njegovima smo darivali košaru punu delicija, pršuta, raznih sireva, domaćih kobasica, mojih specijalnih kiflica, maslinovog ulja, vina i pjenušca i nisu je se mogli nagledat :)) Toliko im se svidjela da ju nisu htjeli ni raspakirat :))
Mi smo od njih dobili jednu predivnu dracenu za koju se nadam da neće odmah krepat... Moram pogledat kak se to održava na životu :))
Nakon što smo našu prvu biljčicu odveli doma, požurili smo na polnoćku u crkvu u kvart i bilo je zaista lijepo... zbor je predivno pjevao sve lijepe božićne pjesme i baš sam uživala...
Na naše prvo Božićno jutro samo se prvo dugo dugo mazili i uživali ne radeći ništa a onda samo si zavezali mašnice i jedno drugom poklonili sebe pod bor :) To nam je najljepši poklon.
U jedan je bio ručak kod mojih koji je trajao do 5 a onda smo navratili na kavu i čestitanje kod njegovih, i onda se išli doma malo odmoriti jer smo trebali pokupiti M i ići k V i VM jer se svi skupa već dugo dugo nismo vidjeli.

Nisam ovdje ništa htjela prije pisati da nešto ne ureknem, ali sad je prošlo tri mjeseca i mogu objaviti da je moja V trudna i da negdje u lipnju očekujemo malu bebicu!!! Svi smo presretni, ali najviše ja i M.
V sada mora strogo mirovati pa smo se mi uputili k njima :)

Ispričali smo se do kasno, izmjenjali poklone i baš dobro proveli i zaključili ovo božićno slavlje...

Danas Jubav i ja odmaramo.
Ipak je bilo previše uzbuđenja ovih dana: prvi bor, prvi badnjak, prvi Božić... sve prvo od, kako on kaže: slijedećih 75...

Jedan užasno naporan tjedan na poslu je iza mene. Još jedan takav (nadam se malo lakšem tempu) i gotovo... Božić je pred vratima. Onaj jedan preostali tjedan trebam srediti još sve papire koje nikako da stignem i eto nove godine. Eh, onda slijedi inventura, onda rezultati inventure. E tek je onda gotovo. Onda ću se razboljeti pretpostavljam. Uvijek je tako. Dok je frka i gužva valjda me drži nekakav adrenalin, a kad je sve gotovo i kad slijedi uživancija - onda ja završim u krevetu...

No idemo redom - prvo je Božić.
Pripreme su počele stavljanjem srebrnih zvjezdica po prozoru i svugdje po kuhinji (koja je crvena pa baš lijepo idu) i pečenjem prvih kolača - kokos kiflice. Koje by the way nikad u životu nisam radila, niti sam ikad mijesila takvo tijesto pa mi je ovo danas bilo baš jedno novo iskustvo. Tek sam na trećoj tepsiji skužila kad ih trebam izvaditi van da ne budu prepepene i presuhe pa sad imam jednu tepsiju za Jubav koju će slistiti večeras kad dođe s posla (malo su mi reš) pa jednu za onak onak goste ili za nas tijekom ovog tjedna, i jednu koja je savršena - ta je za one božićne goste. Ili postbožićne, ili novogodišnje ako kiflice dožive staru godinu :)
Možda ispečem još jednu rundu slijedeći vikend ak stignem.

Nemam pojma kaj ću sa kolačima. Na Badnjak radim dakle niš neću stić, a u nedjelju mi je nekak rano peći. A možda ipak spečem u nedjelju. Vjerovatno će mi mama nekaj uvaliti a ja se neću baš buniti :)) Jubav kao ne voli kolače ali uredno potamani kaj god spečem i stalno ih hvali... Čudan je on ponekad... Stalno govori i kak ne voli kiselo zelje ali me baš zanima dal će jest sarmu kod moje mame... A ja ubijam za kiselo zelje... na bilo koji način... čak i samo narezano pa uz neku mesinu... mljac...

Uglavnom, dogovor je da na Badnjak idemo k njegovima na večeru na oslića ala bakalar a na Božić idemo na ručak k mojima a onda ćemo na povratku još k njegovima navratiti na kolače i kavu. Dakle ovih 2-3 kg što sam skinula dijetom i radom će se sretno vratiti na moj stomačić i bedrašca (jeah right bedrašca hahahhahah)...
Mislim da će se Jubav šlagirat kad vidi maminu božićnu trpezu jer to je zaista trpeza kao iz filmova - nezamislivo!!! A sve fino i svega hrpetina a nakon toga još i kolači... Za krepat...

Za doček Nove godine smo mislili ići kod V i VM ali mislim da ćemo markirat i uživat u miru doma svoga, eventualno otići do Trga ili na Gornji grad pogledat vatromet i onda domeka na toplo. I inače mi ti dočeki nisu nešto napeti. Kao sve se nešto moraš dobro zabavljat a meni se redovito ne zabavlja jer sam preumorna nakon svih sranja na poslu i jedva čekam da se hitim u krevet...

Jubav ovaj tjedan ima ročkas i spremam mu jedno iznenađenje ali neću tu ništa napisat ako slučajno pročita.
Ustvari mu spremem dva iznenađenja, jedno onak intimno i jedan baš lijepi poklon... Report slijedi slijedeći vikend :)

Sutra još slijedi onak malo zvećega čišćenje stana, pogotvo nekih ormarića i ladica u kuhinji u kojima samo što nema Rusa i Švaba... onda jedna relaksirajuća kava sa jednom trudnicom... onda kuham ručak... onda Jubav dođe s posla na ručak njegov omiljeni - agenmahtes (jel zna netko kak se to ispravno piše?), krumpiriće iz role i salatu... onda ga možda uspijem odvući da kupimo boreka i kuglice jer me već malo lovi neki osjećaj da neće po dućanima biti izbora... A trebamo i zgotoviti kupovinu božićnih poklona, više za njegove nego za moje, ali i ja trebam još pokoju sitnicu... Uf toliko me još posla čeka a tako je malo vremena...

Meni su oni fenomen! Vi ne mislite tak?
Dakle tko su Tina i Nikša?
Oni su duo koji već godinama pjeva bez nekog većeg uspjeha, bez ijednog većeg hita.
Nekih davnih dana su imali čak i neke niskobuđetne spotove koji su se vrtili po lokalnim televizijama, ali u zadnje vrijeme nema ni toga.
Danas gledam nekakav koncert Zagrebačkih mališana i kad ono gosti - Tina i Nikša.
Zar njima netko plaća za nastupe? Zašto bi im itko plaćao za nastupe?
Možda nastupaju besplatno.
Možda sami plaćaju svoje nastupe.
Možda sami plaćaju svoje spotove.

Dakle malo sam potražila:
- postoje od 1998 godine (bogme su dobre pare potrošili ako se sami financiraju)
- nastupali su u Dizalici - to je dječja emisija (možda su se popularni među klincima - zna netko?)
- nastupaju samo po festivalim (neš reć)
- nemaju službeni website (neš reć - valjda im je to preskupo)

Da li dvoje odraslih ljudi stvarno žive u svom lala landu i misle da je dobro za njih što pjevaju pjesme u stilu Novih fosila iz dobrih dana iako imaju već skoro tri banke i zar ne misle da bi mogli poraditi na svom imageu i na pjesmama? Mislim ako već zaista žele pjevati, nek odrastu...

Znate onaj osjećaj kad se ujutro ustanete i najradije biste odmah zarili zube u prvu osobu koju vidite?
E pa tako je meni danas.
Na svu sreću sam odmah bila svjesna i od kuće sam odjurila dok je Jubav još bio u kupaoni jer on zaista nije za ništa kriv i nema smisla da dobije jezikovu juhu bez razloga.
Pa su moje izljeve ljutnje i koječega drugog dobile kolege i kolegice na poslu.
U momentima lucidnosti sam se kolegicama ispričala unaprijed ali sam i dalje nastavila režati na sve manje drage kolege... Koji mi je vrag? Nemam pojma... Valjda loš dan...