Bliže nam se blagdani i doček Nove godine pa će uslijediti i pojačana potrošnja pjenušavih vina.
Evo vam mala pomoć kako biste se lakše snašli na policama naših trgovina.
Mnogi sva pjenušava vina svrstavaju u šampanjce, ali šampanjci su samo ona pjenušava vina čije je grožđe porijeklom iz Francuske pokrajine Champagne iz ukupno 312 sela. Ostalo su pjenušci, pa čak i pjenušava vina iz ostalih francuskih pokrajni.
Šampanjac se može dobiti iz samo tri vrste grožđa: Chardonnay, Pinot noir i Pinot Meunier, pa obzirom na to mogu biti Blancs de Blancs (radi se od čistog chardonnaya) ili Blancs de Noirs (radi se od plavog grođža). Zadnje dvije vrste su crne sorte pa se branje grožđa odvija ručno i vrlo vrlo pažljivo kako bijeli sok ne bi poprimio boju i tanine iz crvene kožice, jer zapamtimo, svi pjenušci su bijeli.
Pjenušava vina se mogu dobiti na dva načina: šampanjskom ili tradicionalnom metodom, te metodom vrenja u tankovima ili Charmat metodom.
Pri šampanjskoj metodi, prvo vrenje se odvija u inox bačvama. Neke kuće za neke šampanjce koriste i drvene bačve i to ne sasvim nove, jer bi prejake arome hrasta narušile okus šampanjca. Na proljeće se šampanjcu dodaju kvasci kako bi se potaknulo drugo vrenje, puni se u boce i počinje drugo vrenje u bocama. Tada se šampanjac smješta u podrum na godinu dana, s tim da su boce postavljene u posebne stalke grlom prema dolje. Tijekom vremena, boca se svaki dan malo zaokrene, što se nekad radilo ručno, a danas se radi strojno, iako neki proizvođači i danas koriste ručno okretanje za određene šampanjce. Nakon određenog vremena boca dođe u vertikalan položaj a sav kvasac se skupio u grlu. Tada se posebnom metodom grla boca zamrznu i kada se otvore, kvasac izleti van, a u taj maleni prazan prostor se dopuni vino iz rezerve zajedno sa šećerom, čime se ujedno regulira slatkoća šampanjca.
Što se tiče pjenušaca, velika većina se proizvodi Charmat metodom zbog što niže cijene, ali španjolska kuća Freixenet, čiji su proizvodi zastupljeni i u Hrvatskoj, sve svoje pjenušce proizvodi šampanjskom metodom, ili metodom tradicional kako ju nazviaju u Španjoslkoj.
Freixenet je ujedno i najveći proizvođač i izvoznik pjenušaca u svijetu.
Što se tiče slatkoće pjenušavih vina, tu razlikujemo:
- ultra brut ili brut nature: 0 - 3 g/l (tu se ne dodaje šećer uopće već je to količina koja je prirodno u vinu) - izrazito suh
- extra brut: od 0 do 6 g/l neprovrelog šećera - vrlo suh
- brut: od 0 bis 15 g/l neprovrelog šećera - suh
- extra sec, također: extra dry: od 12 bis 20 g/l neprovrelog šećera
- sec: od 17 do 35 g/l neprovrelog šećera - poluslatko
- demi sec: od 35 bis 50 g/l neprovrelog šećera - slatko
- doux: s 50 g/l neprovrelog šećera (rijetko kod šampanjaca) - izrazito slatko
Charmat metoda je puno jednostavnija od champagne metode. Naime i prvo i drugo vrenje se odvija u inox tankovima, te je proizvodnja takvih pjenušavih vina puno jednostavnija i jeftinija, te je samim tim i sam proizvod jeftiniji i dostupniji širokim masama.
Neki od šampanjaca koje možete naći u našim trgovinama: Taittinger, Veuve Cliquot, Dom Perignon, Ruinart, Krug, Moet & Chandon, Louis Roederer, Lanson, Bollinger, Pommery, Deutz, nedavno sam primjetila da se pojavio i Mumm.
Od pjenušaca bih svakako preporučila pjenušce španjolske kuće Freixenet: Carta Nevada (slatkasta i moj osobni izbor), Cordon Negro (suh) i Brut Nature, francuske kuće Bouvet, npr. Rubis (moj favorit, kao što mu i ime kaže, rubinsko crvene je boje) te također i domaće proizvođače poput Peršuria, Tomca i Katunara.
Eto dragi moji, kada budete birali pjenušavo vino koje ćete otvoriti kada zakuca poslijednja sekunda 2007. godine, zavirite malo i na etiketu i provjerite što plaćate :)
Post je objavljen 20.11.2007. u 18:42 sati.