Tko je vidio - vidio je :)
Strašno!
Ali, ovog puta nije moja ideja već od moje Jubavi.
Sinoć je stao na vagu i ušokirao se i odjurio trčat i vratio se za pol sata i rekao da nema ni malo kondicije i da je sad dosta mog finog kuhanja i umakića s vrhnjima i da moramo na dijetu.
No kako sam ja već napol skuhala ručak za danas, na dijeti smo od sutra. Tj. na nedjeti smo - UN dijeti :)
Kako će to funkcionirati, vidjet ćemo :)
Danas sam si još napravila omletić sa pekmezom od borovnica i fini rizi bizi sa piletinom... mljac...
Sutra su pileći šnicli i salata i komadić kruha. A da se i to preživjet.
Naravno, moram uz to sve i vježbat - bar pola sata na Orbitreku a moram si kupiti i prostirku pa da krenem opet sa pilatesom.
Na Mirogoj smo otišli u srijedu navečer. Uputili se mi tramvajem sa našim lampašima i aranžmanom za baku do trga, pa onda gore na bus i fino prošetali po groblju po mraku, obasjani samo odsjajem lampaša. Baš je izgledalo lijepo i svečano. Pomolili smo se na grobu njegove bake, pa onda i kod križa zapalili par svijeća za sve moje i njegove kojima nismo mogli na grob, i pomolili se i za njih.
Kako smo već bili pješke u gradu, a to nam se rijetko događa, dobar dio puta smo i propješačili, a usput nam se našao i Vincek pa smo poharali kolače od kestena i onaj moj fini voćni s malinama... mmmmmmmljac...
Četvrtak je bio rezeviran za obitelji - i njegovu i moju.
Prvo smo s njegovim bratom popili kavu, i onda se uputili k njegovima na ručak i kolač od kestena, a onda kasnije k mojima na štrudlu od jabuka i orahnjaču. Nije ni čudo da smo dobili sto kila oboje.
U petak ni on ni ja nismo radili već smo čvrsto odlučili obaviti tu kupovinu namještaja.
Prva na redu nam je garnitura. Izbor nam se sveo na dvije, obje su tu negdje po novcima, jednoj je rok isporuke 3 mj a drugoj 1 mj, ali nam je ova prva maaaaalko ljepši model, a ova druga ima generalno ljepše materijale i ima crvenuboju koja mi se sviđa, a ova prva ima jednu tkaninu koja nam je ono woooooow ali je i 4.000 kn skuplja od početne verzije. Nemam pojma kaj ćemo. Ovih dana nam dolazi teta dizajnerica pa će nam ona valjda pomoći rješiti nedoumice oko garniture, a i oko svega drugoga - polica za tv, hodnik, ormar u spavaćoj... neverending story čini mi se.
Navečer su još i M, V i VM dolazili na večeru, ali kako smo pol sata prije njih dojurili iz grada, dobili su suhu večeru: moju legendarnu paštetu od tune, pršut, razne šunkice, sir i vrhnje, domaći ajvar, kisele paprike, krastavce, i za desert - ostatke kolača i kesten pire koji je izmamio uzvike oduševljenja ženskog dijela publike :)
Petak nas je potpuno dokrajčio fizički i psihički, a onda je uslijedila subota i odlazak u Sloveniju jer smo čuli da je tamo povoljnije, i zaista je i bilo, ista garnitura u istom materijalu - 2.000 kn povoljnije. Nekak mi za tu lovu i nije neki problem otići do granice. Nadali smo se da su rokovi isporuke kraći, ali na našu žalost - nisu. I dalje smo osuđeni na 3 mjeseca. Kako u Sloveniji u salonu nisu imali izloženu tu garnituru, otišli smo još jednom u zagrebački salon da steknemo drugi dojam. E onda smo tu snimili taj super materijal i tu nam je nastao onak mali kuršlus u glavi. I tada smo odlučili da nećemo previše filozofirat već prepustiti odluku dizajnerici - ako ona odobri crvenu što je meni još uvijek prvi izbor, onda idemo sa onom iz Soliduma, a ako ona bude za tamniju varijantu, onda idemo sa ovom varijantom. Tako da se trenutno ne opterećujemo sa izborom. Trenutno. Za sada.
Ostatak subote smo proveli izležavajući se i spavajući a za ručak-večeru je pala pizza što nam se i nije baš pokazala najpametnija ideja. Njegova nije bila dobro pečena a ja sam dobila nešto što uopće nisam naručila.
Jubav je u nedjelju radio, pa su cure bile kod men dobar dio dana, pričale smo o svemu i svačemu, nadoknađivale smo prošle tjedne kad se baš i nismo viđale na solo, pa nismo mogle ni tračati ni pričati.
Morale smo si skuhati i ručak, a ja sam pripremila sve za kineski, pa je tako i bilo - prvi put sam pripremala tako nešto i moram reći da sam izuzetno zadovoljna rezultatom. Večer nam je opet prošla u maženju i pričanju, s Jubavi naravno, ne s curama :))
I evo, novi radni tjedan je opet počeo i jedva čekam vikend jer mi se baš nekak i ne radi... počinje gužva, u prosincu od 5 subota radim 3, ali šta je tu je. Proći će i to sve brzo, i dok kažemo keks bit će Božić i Nova godina.
A na slici, Jubav i ja... :)
Post je objavljen 05.11.2007. u 17:29 sati.