Valentinovo
14. veljače slavi se Valentinovo, blagdan zaljubljenih. Većina nas tada upada u pravu groznicu potrage za pravin poklonon za svog voljenog. Kupuje se cviće, čestitke, bombonjere i ostali prigodni pokloni. Mnogi zato smatraju da je ovaj blagdan proizvod modernog, potrošačkog društva i da su mu korijeni u SAD-u i Velikoj Britaniji. No, to nije točno…
Podrijetlo blagdana
Ovaj blagdan izvorno je poganski i vuče svoje korijene iz starog Rima. Početke mu nalazimo u pastirskim svečanostima koje su se nazivale Luperkalije. Naziv im dolazi od imena Boga Lupercusa kojeg su pastiri zazivali kako bi im čuvao stada od vukova. Narod je na dan 15. veljače održavao festival u čast svoga zaštitnika. Tijekom slavlja odvijala se i jedna simpatična ceremonija. Djevojke su ispisivale svoja imena na komadiće papira i potom ih stavljali u duboki vrč. Zatim su slobodni mladići nasumice izvlačili papiriće iz vrča i na taj način, uz pomoć bogova, dobivali svoje odabranice. (jeste li i vi igrali penove ka dica?  )
Kršćanska legenda
U Rimu je, još dok je kršćanstvo bilo potpuno nova i mlada religija, živio svećenik Valentin. Za njega se kasnije pisalo da se odlikovao mudrošću i kreposnim životom. Tadašnji car Klaudije II. Gotski (268.-270.) naredio je svim vojnicima da se ne smiju ženiti jer se držalo da se vojnici s obiteljima neće htjeti boriti, već će radije ostajati kod kuće sa svojim najdražima. Svi svećenici poslušali su naredbu osim Valentina, koji je nastavio u tajnosti vjenčavati mlade parove. Klaudije je, kada je saznao za Valentinov neposluh, naredio da ga se kazni. Valentin je spaljen na dan 14. veljače. Nedugo nakon smrti narod ga je proglasio svetcem. Na mučenikovu grobu papa Julije I. dao sagraditi baziliku. Svečev se blagdan slavio već za vrijeme pape Grgura Velikog. Narod ga od ranog srednjeg vijeka zaziva u pomoć kod očnih bolesti i padavice. Valentin je u srednjem vijeku bio najpopularniji svetac među Englezima i Francuzima.
Obilježavanje Valentinova
I u Hrvatskoj narodnoj tradiciji postoje stari običaji vezani uz Valentinovo. Na Valentinovo se i ptičice žene. U sjeverozapadnim krajevima Hrvatske na ovaj dan pekla su se peciva u obliku ptica koja su se tada darivala. Postoji i zapis da se na taj dan u Međimurju odvijao mali ritual igre starijih s djecom iz kraja. Djeca su bila poslana bosa u vrt da traže ptičice jer, kada ih nađu, dobit će crvene čizmice. To nisu prave čizmice već je to sinonim za dječje nožice koje pocrvene.
Kod nas je veoma razvijeno štovanje sv. Valentina. Njemu su posvećeni mnogi oltari, osobito na području stare zagrebačke nadbiskupije, a u Batini u Baranji podignuta mu je župna crkva.
Praznovjerja vezana uz Valentinovo
Zabilježeno je vjerovanje da, ako je lijepo vrijeme na taj dan, bit će lijepa i cijela godina pred nama. Na taj dan žene nisu prele jer su vjerovale da će ih sv. Valentin zaštititi od svih nevolja. Jedno vjerovanje kaže da ako djevojka na Valentinovo vidi crvendaća, udat će se za mornara. Ako pored nje preleti vrabac, udat će se za siromaha s kojim će biti jako sretna, a ako ugleda češljugara, udat će se za bogataša.
Prva čestitka
Prema legendi, sam Valentin je poslao prvu čestitku. Legenda kaže da se Valentin u vrijeme kada je bio u zatvoru zaljubio u mladu kći jednog tamničara koja ga je posjećivala. Valentin je navodno prije svoje smrti ovoj djevojci napisao pismo koje je potpisao "od tvoga Valentina", a i danas se mnogi tako potpisuju na čestitke za Valentinovo. Najstarija sačuvana pjesma napisana povodom Valentinova je pjesma koju je napisao Charles, vojvoda od Orleansa svojoj supruzi dok je bio zatočen u zloglasnom Tower of London. Prva komercijalna čestitka nastala je 1840. u SAD-u.
Valentinovo danas
U Hrvatskoj se inače ovaj blagdan počeo slaviti početkom 90-tih godina, a mnogi do tada vjerojatno nisu ni znali da postoji. Na Tajlandu na Valentinovo vlada pravo ludilo vjenčanja pa parovi čekaju u dugačkim redovima da ih primi matičar. Na sjeveru zemlje neki parovi, u skladu s tradicijom, na vjenčanje dolaze na slonovima. Na obali Admanskog mora parovi iz Indije, Japana, Koreje i Tajlanda vjenčaju se pod vodom! Parovi-ronioci izmjenjuju prstenje potpisujući vodootporne bračne ugovore. S druge strane Amerikanci, nakon Majčina dana, na Valentinovo kupuju najviše cvijeća. U SAD-u se proda cvijeća u vrijednosti oko 600 milijuna dolara, od čega samo ruža za oko 70 milijuna. Radi toga se Valentinovo svrstava u jedan od najvažnijih poslovnih dana u godini za tisuće cvjećara, proizvođače slatkiša, pa čak u zadnje vrijeme i za draguljare. No ne profitiraju samo ovi proizvođači, troši se i na posebne čestitke, plišane medvjediće, prigodno donje rublje, parfeme, posebne aranžmane u hotelima i slično. Ne znam šta vi kažete na ovo al' meni se čini da se sveti Valentin okriće u grobu.
|
- 22:37 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
Tristan i Izolda
Tristan,sin kralja rivalena,ostavši siroče,našao je u vjernom štitonoši Gorvenalu odgojitelja i prijatelja. u petnaestoj godini dolazi na dvor svoga ujaka Marka,kralja od Convalla. Tristan je hrabar,vješt u oružju,zadivljuje sviranjem na harfi.u dvoboju s gorostasom Morholtom Tristan svlada protivnika,ali je pri tom ranjen otrovanim kopljem.otrovni zadah njegove rane udaljuje od njega sve prijatelje.ojađen zbog takvog udesa ,Tristan je,po vlastitoj želji,prepušten pučini,sam s harfom u malenom čamcu,koji ga je,nošen vjetrovima,doveo do obala Irske.Irska kraljica(kojoj se predstavio kao žongler)izliječi ljekovitim travama njegovu ranu i povjeri mu svoju kćerku Zlatokosu Izoldu modrih očiju da je poučava u glazbi.vrativši se u Convall,ujaka je toliko oduševio opisom Izoldine ljepote,da kralj Marko odluči njome oženiti.Tristan se ponovno vraća u Irsku,ovaj put s misijom da za svoga ujaka isprosi Izoldinu ruku.Kraljica povjeri Izoldinoj pratilici Brangijeni napitak koji je imao čudesnu moć da one koji ga ispiju sjedini zauvijek u ljubavi i smrti.Ali za vrijeme putovanja,taj ljubavni napitak(namijenjen Izoldi i Marku)ispiše,zabunom,Izolda i Tristan.od toga trenutka,ni čast ,ni obziri,ni vjenčanje Marka i Izolde-ništa nije moglo raskinuti sudbinsku vezu Izolde i Tristana. Saznavši da se ljubavnici potajno sastaju,kralj Marko progna Tristana iz Convalla.Da bi zaboravio svoju ljubav,Tristan se u progonstvu(u Bretanji)ženi kćerkom vojvode Hoela(kojoj je također ime Izolda),nazvanom Izoldom bijelih ruku.Čežnju za Zlatokosom uzalud nastaju potisnuti viteškim bojevima i lovom. Sudjelujući s prijateljem Kaheridnom u nekoj pustolovini,Tristan je smrtno ranjen.Po Kaherdinu šalje poruku Zlatokosoj Izoldi da je želi vidjeti prije smrti.Bijelo jedro na lađi biti će znak da Izolda stiže,a crno da se oglušila pozivu.Zlatokosa Izolda odmah krene na put.Međutim Izolda bijelih ruku,opsjednuta ljubomorom,laže tristanu da se primiče lađa s crnim jedrima.Tristan od boli umire,a Zletokosa Izolda,našavši ga mrtva,pada mrtva do njega.Kralj Marko,koji je u isti mah saznao i za njihovu smrt i za tajnu ljubavnog napitka,prenio je u Convall tijela nesretnih ljubavnika i sahranio ih jedno do drugoga.iz njihovih grobova izrasla su dva stabla,čije su se grane međusobno ispreplele nerazdvojivo.
Tristan i Izolda
Jedna od najpoznatijih, ako ne i najpoznatija, srednjovjekovna legenda — priča o Tristanu i Izoldi — tradirana iz različitih medijevalnih izvora, dobila je i suvremeno hrvatsko ruho.. Najstarije sačuvane verzije legende o Tristanu, jedne od najljepših tema iz bretonske tematike, doprle su do nas samo u ulomcima, a potječu iz pera dvojice francuskih pjesnika: to su Thomas i Béroul. Ti su se autori oslanjali na dugu tradiciju keltskih priča koje su ispredale »najljepši ljubavni roman ikada napisan«. Pretpostavlja se da je Béroulova verzija priče nastala nakon 1150, možda čak do 1190. godine, a da je Thomasova verzija romana o Tristanu i Izoldi nastala oko 1170. godine. Na sam kraj stoljeća smješta se i nastanak anonimne legende o Tristanovu ludilu iz Oxforda.
Preživio samo jedan prijepis
Navedene sačuvane verzije legende prevela je u svojoj knjizi o nesretnim i strastvenim ljubavnicima Višnja Machiedo. Béroulov roman preživio je samo u jednom prijepisu iz druge polovice 13. stoljeća, Thomasov Tristan stigao je do nas u obliku nepovezanih fragmenata, a Tristanovo ludilo iz Oxforda sadrži oko tisuću stihova. Autorica predgovora i prevoditeljica pomišlja da takva nestašica rukopisa upućuje na svojevrstan oblik prešutne cenzure omiljena ali ipak subverzivna štiva s obzirom na udomaćene, prihvaćene i proširene oblike srednjovjekovnoga komuniciranja kojemu je viteška i udvorna ljubav i kodeks časti bio iznad svega, a čemu se legenda o Tristanu i Izoldi tako naglašeno suprotstavlja. Pa ipak, legenda o strastvenim ljubavnicima proširila se po cijeloj Europi u 12. i 13. stoljeću. Obradili su je i brojni drugi francuski (Chrétien de Troyes i Marie de France) i njemački (Eilhart von Oberge, Gottfried von Straßburg) i norveški pisci i pjesnici, postojale su i engleske i talijanske verzije legende, a priča je doprla čak i do Rusije, što svjedoči o tome da je taj ljubavni roman bio srednjovjekovni bestseler na gotovo cijelom europskom prostoru već u 12. stoljeću.
Hrvati nisu zabilježili
Legenda o Tristanu i Izoldi u hrvatskoj srednjovjekovnoj književnosti nije zabilježena. Dok su Rumanac trojski, Aleksandrida, Barlaam i Jozafat i Priča o premudrom Akiru u našoj srednjovjekovnoj kulturi bili omiljeno i prošireno štivo, legedna o nesretnim ljubavnicima iz nekih razloga nije prevedena ili barem nije sačuvana. O razlozima bismo dugo mogli nagađati. Činjenica je da hrvatsko srednjovjekovlje ne pamti privatne ljubavne priče, a isto tako je činjenica da to doba ženama nije bilo sklono. A u priči o Tristanu i Izoldi ženski je dio legende u istoj mjeri aktivni sudionik- ako ne i aktivniji, inventivniji, lukaviji i inteligentniji - kao i onaj muški.
|
- 17:26 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
Zauvijek u mom srcu
Nakon nesretnih ljubavi Romea i Julije, pa Miljenka i Dobrle tj. kaštelanskog Romea i Julije, donosimo vam prekrasnu priču o nesretnoj ljubavi, koja je napisana tako čisto i tako osjećajno, a nastala je u Indjii. Uživajte u sljedećim rečenicama, a film obavezno pogledajte.
Ljubav bogatog Devdasa i lijepe, ali siromašne plesačice Paro, neprihvaćena je od obitelji, ali dvoje mladih se nikada neće prestati voljeti!
Nakon desetogodišnjeg izbivanja od kuće, Devdas se vraća u rodni kraj. Njegova životna ljubav, mlada Paro, presretna je zbog povratka voljenog, ali klasna razlika počinje razdvajati nesuđene ljubavnike.
Devdas je odrastao u bogatstvu, a lijepa plesačica Paro pripadnica je niže kaste. Devdasova majka Kaushalya odbija prihvatiti ovu vezu i vrijeđa Parinu majku Sumitru, koja u žaru osvete dogovori brak svoje kćeri sa znatno starijim, bogatim udovcem.
Razočarani Devdas propije se i počne pohoditi prostitutke. Zaljubljuje se u prostitutku zlatnog srca, Chandramukhi. No čak niti ta iskrena ljubav ne može izvući Devdasa iz smrtonosnog zagrljaja alkoholizma, niti izbrisati Paro iz njegova bolna srca.
Aha, Devdas. Najdivnija, najtužnija, najbolja, najljepša ljubavna priča ikad ispričana. Iako nikad nisam pročitala knjigu, gledala sam film. I Bansali je stvarno odradio odličan posao. Aishwarya Rai, Madhuri Dixit i Shahrukh Khan tri su najveće zvijezde na svijetu, ma što god tko rekao. A taj sjaj, blještavilo, i čar filma ne bismo mogle ispričati na jednom običnom blogu. Divne glasove Shreye Ghoshal, Kavite Krishnamurthy i Udita Narayana ne bismo mogle opisati riječima Svaka sekunda filma je apsolutno savršena. I zato nam se taj mali djelić Billywooda toliko svidio. Svima bismo preporučile da ga pogledaju. Pogotovo ljubiteljima mjuzikla. Ne znam ime koreografa koji je smišljao pokrete za film, ali znam da je tko god to bio jako je maštovit i pametan. Nadamo se da će vam se svidjeti. I za kraj onima koji nisu gledali ovaj mjuzikl, preporučavam ga toplim srcem, jer ovako nešto samo šteta je propustiti.Nadamo se da ćete uživati gledajući tu prekrasnu priču, jer stvarno je nešto, to ne kažem samo ja moja malenkost, već i filmski kritičari koji su ovaj film ocijenili odličnim, od glume, koreografije, kostima, muzike.
Pošt vam nebi htjela prepričati cijelu priču, pogledajte film ako ste u mogućnosti pa na šaljite svoje loše i dobre komentare.
|
- 00:57 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
Miljenko i Dobrila
Verona nije jedino mjesto na svijetu s pričom o dvoje nesretnih ljubavnika. I mi konja za trku imamo! Sigurno ste već 100 puta čuli priču o kaštelanskim Romeu i Juliji – Miljenku i Dobrili. U drugoj polovici 17. stoljeća, u Kaštel Lukšiću živjele su dvije plemićke obitelji Vitturi i Rušinić. Obitelji su bile posvađane zbog feudalnih prava nad seoskim težacima. Vitturiji su imali kći Dobrilu, a Rušinići sina Miljenka. Djevojka i mladić bili su zaljubljeni, a obiteljska svađa njihovih očeva prisilila ih je da se sastaju i vole potajno. Roditelji su nekako saznali za njihovu vezu te su, kako bi ih razdvojili, Dobrilu stavili pod strogi nadzor majke, kontese Marije dok je Miljenko, prema savjetu odvjetnika Dorotea, poslan u Veneciju, u duždevu službu.
Dobrilin otac, konte Radoslav, ugovorio vjenčanje svoje kćeri sa znatno starijim trogirskim plemićem Družimirom. U prirodnost i ispravnost takve bračne veze ozbiljno je posumnjala Dobrilina tetka, kontesa Demetrija. Miljenku je vijest o mogućem vjenčanju je dostavio lukšićki vojnik. Uspio je stići u Kaštel Lukšić na sam dan vjenčanja i spriječiti ga u najsvečanijem trenutku bračne prisege, pred zaprepaštenim župnikom i velikim brojem zaprepaštenih uzvanika koji su se u tom trenutku nalazili u mjesnoj crkvi. Dobrilin otac odlučio je za kaznu svoju kćerku zatvoriti u samostan Sv. Nikole u Trogiru. Miljenko je to pokušao spriječiti dočekavši lađu na trogirskoj obali gdje je mačem izazvao nered.
Sudske su ga vlasti zbog toga, uz pristanak njegova oca prognale u franjevački samostan na otočiću Visovcu na Krki. Miljenko je tu upoznao ženu koja je nekada bila Dobrilina dojilja. Po njoj je poslao poruku svojoj voljenoj da pobjegne iz samostana u kojem se nalazila. Dobrila je prevarila glavaricu samostana i pobjegla, ali je Miljenko nije dočekao na dogovorenom mjestu, u blizini Trogira.
Dobrila je potpuno sama lutala sve dok je ujutro nisu uhvatili hajduci. Oni su joj obećali da će je odvesti Miljenku i ona je pristala poći s njima. Dobrilin je otac naručio od hajduka Miljenkovo ubojstvo, i to uz nagradu pa se Miljenko prerušio u fratra kako bi spriječio da ga hajduci ubiju.
Kada je saznao za bijeg svoje kćeri, knez Radoslav se odlučio poslužiti lukavstvom kako bi spriječio obiteljsku sramotu. Pružio je ruku pomirenja Miljenkovom ocu nakon čega su zajedno poslali na Visovac tri izaslanika čiji je zadatak bio da nepokorene ljubavnike nagovore na povratak i svečano vjenčanje u Kaštel Lukšiću.
Kaštelanski ljubavnici su prihvatili roditeljsku ponudu, međutim Dobrilin otac se nikako nije mogao pomiriti sa činjenicom da je Miljenko ipak pobijedio. Obuzet mržnjom i osvetom, večer nakon vjenčanja dvoje mladih u ljeto 1690. godine, knez Radoslav je na mostu ispred svog dvorca u Kaštel Lukšiću ubio svog zeta iz kubure.
Nekoliko mjeseci nakon toga, Dobrila je od silne tuge izgubila razum, razboljela se i umrla. Njezina posljednja želja je bila da je pokopaju kraj Miljenka u crkvici Sv. Ivana na Rušincu. Na njihovu vječnom počivalištu zauvijek je uklesana poruka “Pokoj ljubovnicima”, a u Kaštel Lukšiću još uvijek postoje oba dvorca, i Vitturijev i Rušinićev, te stara crkva iz 1530. g. (ako vas put nanese, obavezno pogledati).
O sudbini Miljenka i Dobrile govori nekoliko narodnih pjesama, jedan roman, dvije drame i opera. Pouka ove priče ista je kao i poruka Shakespeareove tragedije: nitko se ne smije postavljati između dvoje zaljubljenih ljudi jer to, ako uspije, završava tragično!
|
- 22:22 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
Romeo i Julija
Ovo je jedna od najljepših priča ikada ispričanih, o ljubavi dvoje mladih i njihovoj tragičnoj smrti. Prije nego vam otkrijem ljubavnu priču koja je mnogim čitateljima izazvala suze u oćima, a neki su i zaplakali, željela bih reći dvije riječi o velikom i neponovljivom Williamu Shakespearu, koji nas je svojim djelima ostavio bez daha. O životu Williama S. največeg europskog dramskog pisca, kao ni o vremenu nastanka njegovih djela, ne postoje dovoljni ni sigurni podaci. Za Shakespeara se zna da je rođen u Stratfordu- on- Avon u prilično imučnoj građanskoj obitelji, i da je gimnaziju pohađao u rodnom mjestu.Godine 1582. William se oženio Anom Hathaway i već sljedeće godine dobio kćerku Suzanu. Tri godine kasnije rođeni su blizanci Hamnet i Judith. Od tada pa do Shakespearovog odlaska u London ne znamo sta se dešavalo, ali po pismu Roberta Grina (1592) vidimo da je u Londonu postao ozbiljan konkurent obrazovanim piscima (Marlou, Pilu, Nesu i Lodzu). Godine 1595. S. je postao glumac i član glumačke družine Lord Chamberlains Men, koja je 1599.godine izgradila svoje vlastito kazalište, glasoviti Globe Theatre. Ovo kazalište je kasnije postalo Kraljevsko kazalište, za koje je S. pisao sve svoje drame i povremeno glumio sve do 1610.god, kada se povukao u Stratford, gdje je i umro. Osim dvije poeme i zbirke pjesama (Venera i Adon 1593, Otmica Lukrecije 1594, Soneti 1609), S. je napisao 36 drama za koje se smatra da su u cjelini njegove. Osam S. povijesnih drama (napisanih od 1590. do 1600) koje obuhvačaju razdoblje engleske povijesti od Richarda II do Richarda III. U istom, početnom razdoblju S. stvaralaštva nastale su i njegove rane tragedije (Titus Andronikus, Romeo i Julija), kao i mnoge rane komedije od kojih su najpoznatije San ljetnje noći i Mletački trgovac. Od 1600-1606.god. S. je napisao svoje najpoznatije tragedije (Julije Cezar, Hamlet, Otelo, Magbet, KraljLear) i komedije (Kako vam drago i Bogojavljenska noć). Od djela stvorenih u posljednjem razdoblju (1606-1613) najpoznatije su ljubavna tragedija Antonije i Kleopatra i tragikomedije Zimska bajka i Bura.
· U lijepoj Veroni, gdje se radnja zbiva,
Mržnja dviju kuća po gordosti prvih
U nov sukob planu kao vatra živa -
Građanske im ruke ogrezle u krvi.
Ali sudbina htjede da iz gnjevnih krila
Ljubavnici niknu zlosretni i tužni
I da svojim padom, kad im stanu kriila,
Porodični razdor prekinu taj ružni.
Ljubav dvoje mladih u zlokobnom znaku
I svađa roditelja njihovih
Koju tek sa djecom baciše u raku,
Živjet će dva časa na skučenoj bini;
Al' ako nam pažnju posvetite svoju -
Dat ćemo vam dramu u još boljem kroju.
Ljubav Romea i Julije je velika, prava, romantična ljubav koja ne zna za granice ni kompromise. Po onome kako nam S. predstavlja Veronu i njene žitelje, to istovremeno znaći da tako nešto nije od ovoga svijeta ni po njegovoj mjeri. Romeova i Julijina ljubav je prevelika da ne bi bila tragična. Otac Lavrentije, zastitnik ljubavnika i njihov najbolji prijatelj, zna to i zbog toga bi htio da stiša bujicu Romeovih strasti. On moli Romea da voli umjereno jer tako čini ljubav koja dugo traje, i Julijina dadilja pokušava da ih urazumi. Otac Lavrentije je najbliži ljubavnicima i najviše u stanju da suosjeća sa njima. Kada bere svoje trave, on i sam o prirodi govori jezikom čulne ljubavi:
Zemlja je i grob i ta majka rodna
prirode; taj grob je i utoba plodna:
raznovrsnu djecu te utrobe svoje
prirodine grudi bez prestanka daje.
Da S. nije napisao dramu o Romeu i Juliji, u našoj biblioteci bila bi velika praznina, a Verona bi bila običan mali talijanski grad. Međutim, zahvaljujući besmrtnim ljubavnicima, ovo mjesto je poznato širom svijeta.
U starom djelu Verone nalazi se Via Kapelio i balkon na kojem se najpoznatiji ljubavni par na svijetu zakleo na vječnu ljubav. Nije potrebno dugo tragati za Julijinom kućom: rijeka posjetilaca ponese vas kroz uske ulice, pored starih zidova na kojima su iscrtana srca i ispisane ljubavne zakletve i poruke.
U dvorištu kuće stoji Julija izlivena u bronzi sa grudima od zlata koje su izlizane. To je rezultat tisuće dodira, jer kažu da će onaj tko dodirne njene grudi imati sreće u ljubavi. Osim toga, Julija je zatrpana poštom: svake godine iz cijelog svijeta stigne više od 5.000 pisama. Svi ti ljudi od 14 do 93 godine koji pišu Juliji imaju nešto zajedničko - ljubavne jade - i svi oni pitaju za savjet djevojku koja već više od 400 godina predstavlja utjelovljenje strasti i ljubavi. Ona je svim srcem voljela svog Romea, kao i on nju, iako su njihove porodice bile zavađene, bila je spremna umtijeti za tu ljubav.
Neki osobno ubacuju u sandučiće pisma adresirano na Juliju ili ga stavljaju na njen sarkofag, ali dovoljno je da na koverti piše „Julija, Verona, Italija“ i pismo će iz bilo kojeg dijela svijeta stići na pravu adresu. U Via Galilei broj 3, u stambenom djelu Verone, sjedi u velikoj sobi osam žena: to su Julijine predstavnice. Po stolu prepunom pisama iz svih zemalja svijeta šeta mačak Romeo koji je dolutao prije nekoliko godina. On, naravno, uživa posebne privilegije, ali ne ometa djevojke iz „Julijinog kluba“ da obavljaju svoj posao. One nastavljaju tradiciju koja je počela 1935. godine kada je jedan očajni Englez tražio savjet od Julije. Ubrzo su se na njenom grobu počela gomilati pisma dok se Etore Solimani, tadašnji grobar Verone, nije konačno sažalio i počeo da šalje odgovore. Četrdeset godina kasnije je Đulio Tomasia, direktor tvornice čokolade, osnovao „Julijin klub“ i on je sada počasni presjednik. „Da bi se odgovorilo na more pisama potrebna je dobra organizacija“, kaže ovaj sedamdesetogodišnjak. Sve djevojke, koje govore po nekoliko jezika, rade besplatno, takoreći u službi ljubavi.
Dragi čitatelji pitanje za vas:
Da li vjerujete u ljubav, ma koliko ona bolna bila, jeste li vi pronašli svoga Romea, svoju Juliju?
|
- 20:48 -
Komentari (5) -
Isprintaj -
#
|
|
Opis bloga
Najzanimljivije teme o najvažnijoj stvari na svijetu - ljubavi i svemu u vezi s njom
Linkovi
|
|
