Romeo i Julija - bordel

04.09.2006., ponedjeljak

Romeo i Julija

Ovo je jedna od najljepših priča ikada ispričanih, o ljubavi dvoje mladih i njihovoj tragičnoj smrti. Prije nego vam otkrijem ljubavnu priču koja je mnogim čitateljima izazvala suze u oćima, a neki su i zaplakali, željela bih reći dvije riječi o velikom i neponovljivom Williamu Shakespearu, koji nas je svojim djelima ostavio bez daha. O životu Williama S. največeg europskog dramskog pisca, kao ni o vremenu nastanka njegovih djela, ne postoje dovoljni ni sigurni podaci. Za Shakespeara se zna da je rođen u Stratfordu- on- Avon u prilično imučnoj građanskoj obitelji, i da je gimnaziju pohađao u rodnom mjestu.Godine 1582. William se oženio Anom Hathaway i već sljedeće godine dobio kćerku Suzanu. Tri godine kasnije rođeni su blizanci Hamnet i Judith. Od tada pa do Shakespearovog odlaska u London ne znamo sta se dešavalo, ali po pismu Roberta Grina (1592) vidimo da je u Londonu postao ozbiljan konkurent obrazovanim piscima (Marlou, Pilu, Nesu i Lodzu). Godine 1595. S. je postao glumac i član glumačke družine Lord Chamberlains Men, koja je 1599.godine izgradila svoje vlastito kazalište, glasoviti Globe Theatre. Ovo kazalište je kasnije postalo Kraljevsko kazalište, za koje je S. pisao sve svoje drame i povremeno glumio sve do 1610.god, kada se povukao u Stratford, gdje je i umro. Osim dvije poeme i zbirke pjesama (Venera i Adon 1593, Otmica Lukrecije 1594, Soneti 1609), S. je napisao 36 drama za koje se smatra da su u cjelini njegove. Osam S. povijesnih drama (napisanih od 1590. do 1600) koje obuhvačaju razdoblje engleske povijesti od Richarda II do Richarda III. U istom, početnom razdoblju S. stvaralaštva nastale su i njegove rane tragedije (Titus Andronikus, Romeo i Julija), kao i mnoge rane komedije od kojih su najpoznatije San ljetnje noći i Mletački trgovac. Od 1600-1606.god. S. je napisao svoje najpoznatije tragedije (Julije Cezar, Hamlet, Otelo, Magbet, KraljLear) i komedije (Kako vam drago i Bogojavljenska noć). Od djela stvorenih u posljednjem razdoblju (1606-1613) najpoznatije su ljubavna tragedija Antonije i Kleopatra i tragikomedije Zimska bajka i Bura.

· U lijepoj Veroni, gdje se radnja zbiva,

Mržnja dviju kuća po gordosti prvih

U nov sukob planu kao vatra živa -

Građanske im ruke ogrezle u krvi.

Ali sudbina htjede da iz gnjevnih krila

Ljubavnici niknu zlosretni i tužni

I da svojim padom, kad im stanu kriila,

Porodični razdor prekinu taj ružni.

Ljubav dvoje mladih u zlokobnom znaku

I svađa roditelja njihovih

Koju tek sa djecom baciše u raku,

Živjet će dva časa na skučenoj bini;

Al' ako nam pažnju posvetite svoju -

Dat ćemo vam dramu u još boljem kroju.

Ljubav Romea i Julije je velika, prava, romantična ljubav koja ne zna za granice ni kompromise. Po onome kako nam S. predstavlja Veronu i njene žitelje, to istovremeno znaći da tako nešto nije od ovoga svijeta ni po njegovoj mjeri. Romeova i Julijina ljubav je prevelika da ne bi bila tragična. Otac Lavrentije, zastitnik ljubavnika i njihov najbolji prijatelj, zna to i zbog toga bi htio da stiša bujicu Romeovih strasti. On moli Romea da voli umjereno jer tako čini ljubav koja dugo traje, i Julijina dadilja pokušava da ih urazumi. Otac Lavrentije je najbliži ljubavnicima i najviše u stanju da suosjeća sa njima. Kada bere svoje trave, on i sam o prirodi govori jezikom čulne ljubavi:

Zemlja je i grob i ta majka rodna

prirode; taj grob je i utoba plodna:

raznovrsnu djecu te utrobe svoje

prirodine grudi bez prestanka daje.

Da S. nije napisao dramu o Romeu i Juliji, u našoj biblioteci bila bi velika praznina, a Verona bi bila običan mali talijanski grad. Međutim, zahvaljujući besmrtnim ljubavnicima, ovo mjesto je poznato širom svijeta.

U starom djelu Verone nalazi se Via Kapelio i balkon na kojem se najpoznatiji ljubavni par na svijetu zakleo na vječnu ljubav. Nije potrebno dugo tragati za Julijinom kućom: rijeka posjetilaca ponese vas kroz uske ulice, pored starih zidova na kojima su iscrtana srca i ispisane ljubavne zakletve i poruke.

U dvorištu kuće stoji Julija izlivena u bronzi sa grudima od zlata koje su izlizane. To je rezultat tisuće dodira, jer kažu da će onaj tko dodirne njene grudi imati sreće u ljubavi. Osim toga, Julija je zatrpana poštom: svake godine iz cijelog svijeta stigne više od 5.000 pisama. Svi ti ljudi od 14 do 93 godine koji pišu Juliji imaju nešto zajedničko - ljubavne jade - i svi oni pitaju za savjet djevojku koja već više od 400 godina predstavlja utjelovljenje strasti i ljubavi. Ona je svim srcem voljela svog Romea, kao i on nju, iako su njihove porodice bile zavađene, bila je spremna umtijeti za tu ljubav.

Neki osobno ubacuju u sandučiće pisma adresirano na Juliju ili ga stavljaju na njen sarkofag, ali dovoljno je da na koverti piše „Julija, Verona, Italija“ i pismo će iz bilo kojeg dijela svijeta stići na pravu adresu. U Via Galilei broj 3, u stambenom djelu Verone, sjedi u velikoj sobi osam žena: to su Julijine predstavnice. Po stolu prepunom pisama iz svih zemalja svijeta šeta mačak Romeo koji je dolutao prije nekoliko godina. On, naravno, uživa posebne privilegije, ali ne ometa djevojke iz „Julijinog kluba“ da obavljaju svoj posao. One nastavljaju tradiciju koja je počela 1935. godine kada je jedan očajni Englez tražio savjet od Julije. Ubrzo su se na njenom grobu počela gomilati pisma dok se Etore Solimani, tadašnji grobar Verone, nije konačno sažalio i počeo da šalje odgovore. Četrdeset godina kasnije je Đulio Tomasia, direktor tvornice čokolade, osnovao „Julijin klub“ i on je sada počasni presjednik. „Da bi se odgovorilo na more pisama potrebna je dobra organizacija“, kaže ovaj sedamdesetogodišnjak. Sve djevojke, koje govore po nekoliko jezika, rade besplatno, takoreći u službi ljubavi.
Dragi čitatelji pitanje za vas:

Da li vjerujete u ljubav, ma koliko ona bolna bila, jeste li vi pronašli svoga Romea, svoju Juliju?