Verona nije jedino mjesto na svijetu s pričom o dvoje nesretnih ljubavnika. I mi konja za trku imamo! Sigurno ste već 100 puta čuli priču o kaštelanskim Romeu i Juliji – Miljenku i Dobrili. U drugoj polovici 17. stoljeća, u Kaštel Lukšiću živjele su dvije plemićke obitelji Vitturi i Rušinić. Obitelji su bile posvađane zbog feudalnih prava nad seoskim težacima. Vitturiji su imali kći Dobrilu, a Rušinići sina Miljenka. Djevojka i mladić bili su zaljubljeni, a obiteljska svađa njihovih očeva prisilila ih je da se sastaju i vole potajno. Roditelji su nekako saznali za njihovu vezu te su, kako bi ih razdvojili, Dobrilu stavili pod strogi nadzor majke, kontese Marije dok je Miljenko, prema savjetu odvjetnika Dorotea, poslan u Veneciju, u duždevu službu.
Dobrilin otac, konte Radoslav, ugovorio vjenčanje svoje kćeri sa znatno starijim trogirskim plemićem Družimirom. U prirodnost i ispravnost takve bračne veze ozbiljno je posumnjala Dobrilina tetka, kontesa Demetrija. Miljenku je vijest o mogućem vjenčanju je dostavio lukšićki vojnik. Uspio je stići u Kaštel Lukšić na sam dan vjenčanja i spriječiti ga u najsvečanijem trenutku bračne prisege, pred zaprepaštenim župnikom i velikim brojem zaprepaštenih uzvanika koji su se u tom trenutku nalazili u mjesnoj crkvi. Dobrilin otac odlučio je za kaznu svoju kćerku zatvoriti u samostan Sv. Nikole u Trogiru. Miljenko je to pokušao spriječiti dočekavši lađu na trogirskoj obali gdje je mačem izazvao nered.
Sudske su ga vlasti zbog toga, uz pristanak njegova oca prognale u franjevački samostan na otočiću Visovcu na Krki. Miljenko je tu upoznao ženu koja je nekada bila Dobrilina dojilja. Po njoj je poslao poruku svojoj voljenoj da pobjegne iz samostana u kojem se nalazila. Dobrila je prevarila glavaricu samostana i pobjegla, ali je Miljenko nije dočekao na dogovorenom mjestu, u blizini Trogira.
Dobrila je potpuno sama lutala sve dok je ujutro nisu uhvatili hajduci. Oni su joj obećali da će je odvesti Miljenku i ona je pristala poći s njima. Dobrilin je otac naručio od hajduka Miljenkovo ubojstvo, i to uz nagradu pa se Miljenko prerušio u fratra kako bi spriječio da ga hajduci ubiju.
Kada je saznao za bijeg svoje kćeri, knez Radoslav se odlučio poslužiti lukavstvom kako bi spriječio obiteljsku sramotu. Pružio je ruku pomirenja Miljenkovom ocu nakon čega su zajedno poslali na Visovac tri izaslanika čiji je zadatak bio da nepokorene ljubavnike nagovore na povratak i svečano vjenčanje u Kaštel Lukšiću.
Kaštelanski ljubavnici su prihvatili roditeljsku ponudu, međutim Dobrilin otac se nikako nije mogao pomiriti sa činjenicom da je Miljenko ipak pobijedio. Obuzet mržnjom i osvetom, večer nakon vjenčanja dvoje mladih u ljeto 1690. godine, knez Radoslav je na mostu ispred svog dvorca u Kaštel Lukšiću ubio svog zeta iz kubure.
Nekoliko mjeseci nakon toga, Dobrila je od silne tuge izgubila razum, razboljela se i umrla. Njezina posljednja želja je bila da je pokopaju kraj Miljenka u crkvici Sv. Ivana na Rušincu. Na njihovu vječnom počivalištu zauvijek je uklesana poruka “Pokoj ljubovnicima”, a u Kaštel Lukšiću još uvijek postoje oba dvorca, i Vitturijev i Rušinićev, te stara crkva iz 1530. g. (ako vas put nanese, obavezno pogledati).
O sudbini Miljenka i Dobrile govori nekoliko narodnih pjesama, jedan roman, dvije drame i opera. Pouka ove priče ista je kao i poruka Shakespeareove tragedije: nitko se ne smije postavljati između dvoje zaljubljenih ljudi jer to, ako uspije, završava tragično!
|
