Dont tell me U`r sorry cuz U`r not...It`s over now...go on and take a bow....

Svakodnevnica se promijenila...
U moj život je došao velik broj novih ljudi...zaboravila na njega nisam...iako se svima čini da mi više nije stalo...jbg treba preć preko toga već jednom...ako je vrijeme za to...neznam...
Sama pomisao na gubljenje tog osjećaja zbog kojeg sam toliko patila...i koji je toliko bolio...boli...
Promjenilo se sve to bilo na bolje...ali pitam se čemu...kad sam dobila, više mi nije bilo onako stalo...mislim je...ali u početku...i još uvijek mi je stalo..ili se sve to možda promjenilo..
Kasnije sam tražila podršku u krivim osobama, napravila dosta pogrešaka...i još nisam svega svijesna...puno toga mi uopće nije ni trebalo...ali uvališ se i onda nemožeš pronaći izlaz...pravi put...



I onda se pitaš čemu si sve to napravila??
Kad si mogla bit na miru i uživat onako...ali ne...meni nikad nije dosta...
Krenut dalje poslije svega nije lako...znaš to...možda ni ne želim krenuti dalje...nakon tolikog vremena opet nisam na čisto sa sobom...neznam koji korak je ispravan u strahu od ponovnog nizanja pogrešaka...



Svaka riječ je toliko zaboljela...a znala sam da će tako biti...mislila sam da se sve raščistilo....moji osjećaji pogotovo...ali ipak je ispalo drugačije?!
Kada se shvate stvari, i oni zaključci koji su ti se činili tako jednostavnima, više nisu tako jednostavni...kockice nikako da se poslože na svoje mjesto...treba mi ono šta sam imala...ako ne s njim, onda s drugim...ali da budem ispunjena i sretna...ako je ikako moguće...ne kažem da nisam bila...ali svaka pomisao da izgubim to slatko stvorenje jako boli, i nekada mislim da niak neću moću pobjeći od tih osjećaja...

Stvarnost??
Mašta??
Previše ljudi se prepušta mašti, iluzijama...i mišlju : "Šta bi bilo, kad bi bilo..."
Prihvaćanje samog sebe više nije tako lako..čak ni oni koji kažu: "Volim se ovakav kakav jesam...čovjek s manama i vrlinama...lažu...jer uvijek nađeš te sitnice koje je udaljuju, čak i od samog sebe...jer nitko nije savršen...
Prihvatiti se možemo takvi kakvi jesmo, ne postoje savršene osobe, iako ih svi možda priželjkujemo...i težimo biti savršeni...

http://img07.imgspot.com/?u=/u/07/312/07/opettaskola3.jpg

I ono veselje kad upoznaš nekog novog...svidi ti se na prvi pogled, ali s vremenom shvatiš nešto što ti smeta, možda i previše toga,a on ti kaže: "pa svatko ima svojih mana, tako i ti...ovo su moje..."...da tvoje mane, koje ta osoba možda ne prihvaća, ali netko drugi možda hoće...svi smo toliko slični, opet jako različiti...ali jedinstveni...

http://img07.imgspot.com/?u=/u/07/312/07/datumrodenjaotkriva5.jpg

Jedinstveni...neki to i ne shvaćaju...uspoređuju se s drugim osobama...žele biti puput njih..kad ne uspiju u tome, razočaraju se ne shvaćajući da ustvari uništavaju samog sebe, padaju u depre i ne shvaćaju šta se oko njih događa...ne shvaćajući da su osobe same za sebe i da se takvi trebaju prihvatit...to je sigurno teško, ali stekne se s godinama, i kad se jednom stekne to povjerenje u samoga sebe, nitko ga nikada neće poljuljati...


( ova tema nema veze s nekim mojim osjećajima, ili situacijama...govorim općenito moje mišljenje o tome...da netko nebi krivo shvatio...) :)

Vratila sam se na staro?...pa da...
Shvatila sam da nemogu pobijedit prošlost...osjećaje!
Možda sam preslaba da to napravim, a možda tako treba biti...
Kako će stvari dalje ići, nemam pojma...vidjet ćemo! Sve u svoje vrijeme...
Razočarna nisam. Shvatila sam...i svaki korak koji napravim, dobro je promišljen! Neželim više nikad biti izigrana, ako sam to uopće bila...neznam!
Zadnjih dana, probudilo se ono dijete u meni...dada...i sve sam ostavila za sobom...loše uspomene, razočaranja i osjećaje koji sam tada osjećala...sve je ostalo u prošlosti...tamo gdje im je i mjesto...
Živim za sada...ne razmišljam više o tome što je bilo, što će biti...nego ono šta je sada...i zar nije to najbitnije?




Dugo sam pokušavala dohvatiti taj osjećaj sigurnosti...toliko samopouzdanja mi je trebalo...dobila sam ga...imam ga i ne ispuštam ga iz ruku...
( znam da ti nije svejedno, nije ni meni ) :)



Koliko vam vrijeme znači u životu, nismo ni svijesni...ili koliko vremena potrošimo samo na to...na ta razmišljanja...minute koje se bez ikakvog problema pretvore u sate...koliko puta vam se dogodilo da ste ostali čak i bez samoga sebe i da su se srušili svi zidovi oko vas...ha?...Kakav je to osjećaj?...ja neznam...mislim da još nisam zaboravila na sebe...
Nisam sama sebi dovoljna, i nevolim kada to netko kaže..trebaju mi prijatelji, osobe do kojih mi je stalo, on! A šta imam? Ili bolje rečeno šta ću dobit?...neznam, jedno veliko neznam...

Pitanja si postavljaš u glavi...ogromna pitanja...na kraju neznaš na čemu si...u nekim trenucima omalovažavaš samu sebe...prošla sam to...nije ugodno...baš sam jučer pričala s frendicom koja je u situaciji u kojoj sam ja bila...pomogle su joj neke moje riječi, nadam se!...



( svaki tvoj pogled svodi se na previše neizrečenih osjećaja, koje nemogu shvatiti, šta ti kažeš? )

Prošla sam dosta i ne žalim za ničim šta sam napravila...ne vraćam se više u prošlost...nikada...prenesla sam neke osjećaje iz prošlosti...ali zato što će oni uvijek bit u meni...od jučer...i danas...i sutra... :))

Štafeta primljena by:
Jazzy

Moj opis u 5 riječi!!!
1. Temperamentna
2. Zabavna
3. Iskrena
4. Prgava
5. Simpatična

( tako drugi kažu, a ja isto tako mislim )

Istina ili Laž
Istina, ali u nekim trenucima i laž...više idem na iskrenost ali neznam....možda u nekim trenucima i istina boli i ljudi trebaju drugačiji oblik istine, znate ono malo zaslađen...=)

Mržnja ili Oprost
Prije oprost nego mržnja...mislim da svaka osoba zaslužuje drugu priliku...
Mrzila nikad nisam, ali ne kažem da nikada ni neću...oprostila sam previše ljudima...tako da ni neznam...nisam sigurna u odgovor....!

Kolač ili Sladoled
Sladoled...obožavam ga...kolačići su super ali sladoled je nja, njam...bolji...hehe...bajbaj...

Motor ili Auto
Motor...obožavam ih...hehe!
...ne kažem da su auti shit, ali neznam...šljatki su mi ti motorčići...
LOL...=)

Putovanje ili Učenje...
Definitivno putovanje...
Učenje, mrzim, školu još više...to su dvije najgore stvari koje postoje...heh!...mislim osim kada moraš učit da biš mogao ić na putovanje..onda ok...učim punom parom, a poslje zabava i ludilo...heh!

Ljubav ili Novac
Ljubav...zašto?? Jer mislim da za ljubav nije potreban novac...i da nevoliš nekog zbog para...ako je to iskreno...a ako nije...onda su pare ta neka pokretačka snaga...meni je osobno ljubav nešto super, bez čega..ja mislim nemogu...nemora se odnosit samo na dečka..ima tu i prijatelja, obitelji...pa kakav bi svijet bio kad nebi bilo ljubavi???

3 želje
1. završit školu
2. uživat u životu
3. preputovat svijet

Što me privlači kod dečkiju
Nisam cura koja luduje za baby blue okicama i plavom kosom ( kužiš Iva )...ja obožavam tamne oči i kosu..heh! baš mi je to šljatko...volim dečke sa svojim ja...i čvrstim karakterom...Na prvi pogled me normalno privuče izgled, ali uz upoznavanje primjetim naravno i neke druge osobine koje mi se svide ili čak ne sviđaju...tako da kad shvatim karakter onda znam dal će mi se netko sviđat ili ne...ali ti bad boysi su tak šljatki...=)

Kako se vidim u budućnosti
Neznam...ne vidim se...živim svaki dan za danom...i super mi je tako...ne mislim ništa kako će bit za par dana, tjedna, godina...dovoljno mi je ovako i sretna sam ovako...ne mislim ništa mjenjat, niti želim...


Štafetu predajem..
Sarah
Dea
Anjchy