Stvarnost??
Mašta??
Previše ljudi se prepušta mašti, iluzijama...i mišlju : "Šta bi bilo, kad bi bilo..."
Prihvaćanje samog sebe više nije tako lako..čak ni oni koji kažu: "Volim se ovakav kakav jesam...čovjek s manama i vrlinama...lažu...jer uvijek nađeš te sitnice koje je udaljuju, čak i od samog sebe...jer nitko nije savršen...
Prihvatiti se možemo takvi kakvi jesmo, ne postoje savršene osobe, iako ih svi možda priželjkujemo...i težimo biti savršeni...
http://img07.imgspot.com/?u=/u/07/312/07/opettaskola3.jpg
I ono veselje kad upoznaš nekog novog...svidi ti se na prvi pogled, ali s vremenom shvatiš nešto što ti smeta, možda i previše toga,a on ti kaže: "pa svatko ima svojih mana, tako i ti...ovo su moje..."...da tvoje mane, koje ta osoba možda ne prihvaća, ali netko drugi možda hoće...svi smo toliko slični, opet jako različiti...ali jedinstveni...
http://img07.imgspot.com/?u=/u/07/312/07/datumrodenjaotkriva5.jpg
Jedinstveni...neki to i ne shvaćaju...uspoređuju se s drugim osobama...žele biti puput njih..kad ne uspiju u tome, razočaraju se ne shvaćajući da ustvari uništavaju samog sebe, padaju u depre i ne shvaćaju šta se oko njih događa...ne shvaćajući da su osobe same za sebe i da se takvi trebaju prihvatit...to je sigurno teško, ali stekne se s godinama, i kad se jednom stekne to povjerenje u samoga sebe, nitko ga nikada neće poljuljati...
( ova tema nema veze s nekim mojim osjećajima, ili situacijama...govorim općenito moje mišljenje o tome...da netko nebi krivo shvatio...) :)
Post je objavljen 09.11.2007. u 17:37 sati.
