Vratila sam se na staro?...pa da...
Shvatila sam da nemogu pobijedit prošlost...osjećaje!
Možda sam preslaba da to napravim, a možda tako treba biti...
Kako će stvari dalje ići, nemam pojma...vidjet ćemo! Sve u svoje vrijeme...
Razočarna nisam. Shvatila sam...i svaki korak koji napravim, dobro je promišljen! Neželim više nikad biti izigrana, ako sam to uopće bila...neznam!
Zadnjih dana, probudilo se ono dijete u meni...dada...i sve sam ostavila za sobom...loše uspomene, razočaranja i osjećaje koji sam tada osjećala...sve je ostalo u prošlosti...tamo gdje im je i mjesto...
Živim za sada...ne razmišljam više o tome što je bilo, što će biti...nego ono šta je sada...i zar nije to najbitnije?
Dugo sam pokušavala dohvatiti taj osjećaj sigurnosti...toliko samopouzdanja mi je trebalo...dobila sam ga...imam ga i ne ispuštam ga iz ruku...
( znam da ti nije svejedno, nije ni meni ) :)
Koliko vam vrijeme znači u životu, nismo ni svijesni...ili koliko vremena potrošimo samo na to...na ta razmišljanja...minute koje se bez ikakvog problema pretvore u sate...koliko puta vam se dogodilo da ste ostali čak i bez samoga sebe i da su se srušili svi zidovi oko vas...ha?...Kakav je to osjećaj?...ja neznam...mislim da još nisam zaboravila na sebe...
Nisam sama sebi dovoljna, i nevolim kada to netko kaže..trebaju mi prijatelji, osobe do kojih mi je stalo, on! A šta imam? Ili bolje rečeno šta ću dobit?...neznam, jedno veliko neznam...
Pitanja si postavljaš u glavi...ogromna pitanja...na kraju neznaš na čemu si...u nekim trenucima omalovažavaš samu sebe...prošla sam to...nije ugodno...baš sam jučer pričala s frendicom koja je u situaciji u kojoj sam ja bila...pomogle su joj neke moje riječi, nadam se!...
( svaki tvoj pogled svodi se na previše neizrečenih osjećaja, koje nemogu shvatiti, šta ti kažeš? )
Prošla sam dosta i ne žalim za ničim šta sam napravila...ne vraćam se više u prošlost...nikada...prenesla sam neke osjećaje iz prošlosti...ali zato što će oni uvijek bit u meni...od jučer...i danas...i sutra... :))
|