Dont tell me U`r sorry cuz U`r not...It`s over now...go on and take a bow....

Jooj...sve se okreće naopako kad se sjetim da za par dana moram u školu...blago onima koji nemoraju...mislim da ću se izbljuvat kad vidim neke face u školi...joj ova godina je nekako retardirana ali zato je ljeto za pamćenje...mislila sam da će mi bit dosadno jer sam ostala u Bakru kao nikad dosad..ali ispalo je totalno suprotno...uživala sam!
hehe...i ostat će tako...izlazit ćemo mi van...ali uvijek će tu bit ta škola sastrane...jooooooooooj.....
Koliko već pišem ovaj blog...baš sam malo gledala stare postove i ta ostala sranja...

ah nije mi toliko ni do bloga...ma neznam šta mi je...jučer sam bila nekako potištena...a inače nisam....vani su se čudili oko mene...ono...Patricia koji ti je vrag...šta ti je???...al jednostavno mi nije bilo do ničega...
Dođi meni takav JEDAN DAN U GODINI...hehe...al eto danas sam opet ona stara luda Pata...LoL..


evo dvije pjesmice...

Čekaj me

Čekaj me i ja ću sigurno doći
Samo me čekaj dugo
Čekaj me i kad žute kiše noći ispune tugom
Čekaj i kad vrućine zapeku
I kad mećave lude
Čekaj i kada druge nitko ne bude čekao više
Čekaj i kada pisma prestanu stizati iz daleka...
Čekaj me i kada čekanje dojadi svakome koji čeka
Čekaj me i ja ću sigurno doći...

Ne slušaj kad ti kažu da je vrijeme da zaboraviš
I da ti nada laže
Nek povjeruju svi da me više nema...
Neka se tako umore čekati i svi moji prijatelji
I gorko vino nek piju za mene kod ognjišta
Čekaj
I nemoj sjesti s njima
I nemoj piti ništa
Čekaj me i ja ću sigurno dođi
Ništa me spriječiti neće, ako vjeruješ...

Nek kaže onaj koji me čekao nije, da nema sreće...
Ko čekati nezna
Taj neće shvatiti niti će drugi znati
Da si me spasio samo ti, svojim čekanjem
Nas dvoje ćemo samo znati šta pava ljubav znači...
Jer samo si ti znao čekati, kao nitko na svijetu...




Nema ljeka za ljubav

Voljela sam te dugo,dugo vremena
Znam da je ta ljubav prava
Nije važno što je sve prošlo u krivom smjeru
To ne mjenja ovo što osjećam
I nemogu vjerovat da će ta vremena
Izliječiti ovu ranu o kojoj govorim
Jer nema lijeka za ljubav...

Plačem za tobom mali
Nemogu glumiti da nije tako
Moram te vidjeti
Saznati šta i ti osjećaš...
Postao si kao ovisnost
Koje mi nikada nije dosta
Jer nema lijeka za ljubav...

Nema ljeka za ljubav
Munje se penju nebom
Knjige razuma su širom otvorene
Doktori rade danju i noću
Ali nikada neće pronaći ljek za ljubav
Nema toga pića, te droge
Nema ničeg dovoljno čistog, da bude lijek ljubavi...

Vidjela sam te jučer, nadam se da ću te vidjeti i danas
Osjećam tvoje ruke, i vidim tvoju kosu...oči!
I zovem te, zovem...
Ali nisam dovoljno glasna da me čuješ...
Imam osjećaj da ću te izgubiti...

Otišla sam u praznu crkvu jer nemam drugog mjesta
Kada je najslađi glas kojeg sam ikad čula došao do mene
Ne želim da mi bude žao, koliko mi je stalo do tebe...
Pisano je u knjigama
Pisano je ondje u krvi
Čak sam čula i anđele da pričaju o nama...

Bojim se da ne izgubim ono najvažnije..
bojim se da ne izgubim...tebe...=)

Evo mene again...
joj koji usrani blog...stalno mjenjam ove dizajnove i nijedan mi se nesviđa...blabla...
Nije ni ovaj puno bolji, ali eto...neka zasada bude tu...




Danas sam ujutro frendicu još malo šokirala jednom pričom...
jadna, doživjela je infarkt...a tako mlada...hehe! Ja sam za to kriva...( ko i uvijek )...
Svi koji znate mene, vjerovatno znate i Anu...eee....pa ona ima rođake iz Poljske...
jučer ja, Ana i ta neka Veronika iz Poljske sjedile u Caponki...užas!
Ana priča s njom na Poljski, ja ono buljim...i normalno NE KUŽIM NIŠTA, tako da sam ju cijelo vrijeme gnjavila da prevodi...ali dobro..ja i ova smo se nekako sporazumjele na engleski...lol...
Neam blage dali idem danas van jer sam se jučer zakvačila sa starom...i to dobro...ajme ti starci...da ih ubiješ...ali idem ja van...dat će ona meni...koliko god me živirala znam ja nju nagovorit...hehe...
Baš sam Happy ove dane....nemam blage zašto...zna Iva...no dobro...
Ma jučer navečer je bilo smijeha...samo ću to reć...




Više nema oko mene ljudi koji su me neprestano živcirali...dobro ajde jedna od te dvije je još tu negdje...ali lako je nju sredit...glupača!
Zna Iva kakva sam kad mi se neko zamjeri...bolje da ga nema...kako me može iživcirat kad se ljudi ne bave sobom nego se petljaju u moj život...ma dosta mi je toga...imam puno stvari za raščistit s dosta osoba...



I Ana onaj tvoj komentar jučer...da danas obavezno izlaziš samnom....pitam se zašto...hm????

Hello evo mene...pa od prošlog posta...točno tu srijedu...došli su nam naši dragi prijatelji...
ugl njih je bilo dosta...došli su i neki novi kojih nije bilo prošle godine...ma spaljeni su...
Spavali su u vatrogasnom domu...bila je ludo...6 dana smo je smijali i ludirali s njima i prisjećali se nezaboravne prošle godine...hehe...ma ludilo...
Mogu reć da mi je žao šta su otišli...puno stvari me je i raspizdilo i to jako...
Jedna cura se jako uvrijedila na neke stvari...Petra žao mi je krivo si shvatila puno toga ali da ti kažem da se ljutim na tebe i to jako...prvo si Ivici rekla da se ja palim u jega i onda on meni dođe s tom pričom a ja ga blijedo gledam, drugo...Robiju si napričala pitaj boga šta...i znam za to...pričala sam s puno ljudi...rekli su mi neke stvari o tebi...i znam da ovo čitaš zato ti i govorim...ali pustimo sad to...
Ajme kad se sjetim da škola ubrzo stiže...ajme...ubit ću se...još jedna naporna godina...a koliko ih još ima...ajmee...ma neznam dal će ovaj post bit išta dugačak jer nemam blage o čemu pisat...
Došlo je do nesporazuma s nekim ljudima...pričala sam s jednim likom jučer sat vremena na mob...sve je pare potrošio...ah, šta mu ja mogu...ali bar smo razjasnili neke stvari...
Trebalo mi je dugo da shvatim kako me netko vuče za nos....ma najbolje se riješit takvih ljudi...
vjerujte mi...
ja mislim da sad idem...
;);)
POzdravi: Martinu, Ivici, Mariu, Ivi, drugoj Ivi, DEi ( hvala za sve )...
Sari, TEi...i svima koji čitate velika pussa...ljudi LEGENDE STEEEE!!!
byebye...;)

Alo Spaljenci evo mene...
U subotu sam proslavila svoj bajni rođkas, bilo je ludo, a lijepo se potrefila i Bakarska noć...
Pa je bilo savršeno...To je bila subota a moj pravi rođkas je bio u nedjelju, pa su mi odbrojavali sekunde do rođendana kad prođe ponoć...
Ali pustimo to...kakvi su vama ovi dani???
More, izlasci, ludnice...i blesavi Sedlić kad mi onako napušen navrati...ma budala...
Imam osjećaj da onih tkz. depri više nema, sad sam ispunjena...napokon su se ostvarila moja
očekivanja, stvari sjedaju na svoje mjesto i to je jedino važno...
Možda sam i na tom putu do savršenstva povrijedila neke osobe....ali nije mi žao...
puno njih je to zapravo i zaslužilo svojim jebenim ponašanjem...
Ovih dana događaju mi se i čudne stvari, ne kužim ih uopće...previše zamršene situacije,
bez nekog objašnjenja...nadam se da ću uskoro pronaći odgovore na pitanja koja me muče...
Nadam se da ću bit sretna i da me ništa neće slomiti, kao šta se prije moglo dogodit...
Nije prošlo dugo vremena odkad sam vam se javila...ali stvari se mjenjaju iz dana u dan...
i svaki dan skupljam sve više pitanja na koje neznam odgovor...
Svaki dan javljaju se neki novi osjećaji...i dobri i loši...
Osjećam se oslobođeno od prevelikih razočaranja i neželim se više nikad tako osjećati...šta će bit teško u svakom slučaju...i istina je u ovo naslovu...da će mi netko zauvjek ostati u srcu...
previše je stvari napravljeno da se to tako lako zaboravi...previše je tu osjećaja....valjda....nisam ni sama sigurna..ali znate ono "slijedi svoje srce"... ja to nisam nikada radila do sada i uvijek je razum pobjeđivao....ali vrijeme je da stanem na loptu...vrijeme je da smrvim jednu osobu i dobijem ono šta naočigled pripada meni...sigurno!!!
;);)

P.S. Its All About Us, and You know That...

Ko šta i naslov kaže ovo je nešo novo...neki novi osjećaj...
Znate ono...kad se svi zidovi oko vas ruše...e pa tako je meni...
ruše mi se snovi, nadanja, odnosi...
Osjećam se prazno, iscrpljeno od razmišljanja...
ustvari neznam ni dali to mogu opisat...danas sam pričala s frendicom
i lijepo smo se nasmijale oko nekih stvari koje su nam se dešavale...znate ono kad se
prisjećate svakakvih gluposti...hehe...
Treba li uvijek gledati drugu, svjetliju stranu života???
Ja mislim da, DA...iako nije uvijek lako...pričale smo baš o nekim stvarima koje
se puno pitam...čemu su se događale neke situacije, ako sad nema ništa???...ni ja ni ona
na to nismo znale odgovorit...
Ja neznam šta bi kad bi sve šta me izjeda iznutra držala u sebi i ne podjelila to s njom...
Nešto je otišlo predaleko...i zaustavilo se sada...i ne miče se s mjesta...
Ima puno razočaranja, tuge, nerazmišljanja...cijeli mi je svijet sada tako prazan...
Nemam ideja kako započeti dan...dignem se izgubljena...i tako cijeli dan...
šta je to neka depra???...ma neznam...ne bi rekla...
Osjećam se onako SRETNO, ali s iste strane slomljeno...neda mi se ništa...
E pa u subotu je Bakarska Noć...valjda će bit zanimljivo...možda me oraspoloži nešto za promjenu...
Di mi je moja blesava frendica s kojom moram pričat...nisam je duugo vidjela odkad se odselila....a to je skoro godinu dana...ili već je...hm??
Ma neki su pitali za novi post...pa evo vam ga...
neda mi se više o ničemu pisat...nemam snage...

P.S. Sarice, falit ćeš mi....hehe ;)