Kut (s)udara
25.04.2005., ponedjeljak
Safely unarmed
Udario sam naviku sebe u guzicu i izbacio je skupa s ostalim darovima prošlosti kad si ušla na mala vrata u moj svijet. Nisi znala da te promatram; jesi li?Kao da su se potrudili uvjeriti te da si neshvaćena. Nisam htio isticati kandidaturu da budem prevoditelj u tvom životu za sve ono što se činilo daleko tvojim sjajnim očima; to će već netko, mjesto mene, lošije ili savršenije obaviti. Ja sam se osjećao kao stvorenim da u trenutku budem utopljen u tvoj svijet i shvatim da su snovi, unatoč svemu, vodootporni. A već sam mislio da su podočnjaci koje imam neizlječivi. No s druge strane, cinizam, navike, habitualnost prošlog i ostale ezoterične apstrakcije o kojima sam čitao zveckali su mi unutra. Kao set zvončića razapetih na novom, neugodno čarobnom vjetru, tresli su me. Nisam imao snage pogledati dalje od tebe, u tom trenu, tamo. Vidjeti - čak možda - nas? Vidio sam sebe koji krećem novim, nepoznatim smjerom. Točnije, htio sam se tako vidjeti. I misliti da je s tobom ili bez tebe jednako lako. Nisi odustajala. Nisi pobjegla i nisi se okrenula. Imao sam i rječitijih večeri od te naše prve, znaš? Ipak, bio sam u žarištu tvojih zjenica. Optika je ipak kriva disciplina, za moj dojam tebe treba mi onaj dio fizike koji se bavi fuzijom i fizijom. Jer, J., isijavaš. I malo je onih koji pored tebe prođu bez riječi ili trzaja glavom. Nadam se potiho da ćeš jednog dana to znati prepoznati. Opet, možda je tajna u tome što si ti jednostavno svoja, nedoradiva. Svoju sam muzu ušutkivao, drogirao, napijao i slijedio; nije htjela zanijemiti i ispustiti svoj bakhantski krik tiše ili kasnije. No, sada je nekako mirna. Ne držimo se grčevito više jedno drugog, možda je i ona sada beskućnica, kao i ostali uvenuli snovi. Uz tebe sam tako.. bespovijestan. Neizrecivo si prisutna, stoga neću sanjati, mirisat ću, zahvaćati prstima i - Miran. Gotovo svoj, makar ne osjećam ni jedan dio sebe starog u ovome novom čudu. ( I zato... kada odložim prste podalje od ove tipkaće igračke.. sjest ću pod prozor i gledati zvijezde. Dislocirani, no nevezano uz to koliko smo daleko, svoji smo, i zajedno. Jest ću tvoj dah i gutati tvoje prste, skriven u preobučenom snu kojim ću te dotaknuti. U znaku vatre ispisujem svoju čežnju, i dok dogorijeva ova cigareta, sve mi se nekako čini da sam znao da te volim. ) |
15.04.2005., petak
A la matrose
More miruje, a obrisi neznanog otoka gube se u daljini. On revient toujours a ses premiers amours, misli gledajući u daljinu. Obrisi rodnog grada ostali su mnogo sjeverozapadnije, kao i okus snenih buđenja protkanih snovitim nitima i bliskim, poznatim tijelom. Ljetni odmor odlučio je njezinu nježnu opravu od snova učiniti pjeskovitom i nasukati je na svojim gladnim plažama.Osmijeha vrijedna bila je njezina težnja da nađe onog divnog chevalier d'honneur koji bi ju dozivao s "ma chere", koji ne bi bio običan roue, dapače chevalier du pantoufle koji en galop od njezina tijela čini priležište svojim okrhnutim čežnjama, a od nje jastučnicu nacerenog čipkastog obruba kojime pokriva manjak vlastite snage i odlučnosti. Uplativši godišnji odmor, nadala se najboljem. I ničemu manjem do li autohtonom hrvatskom proizvodu iz najbolje klesarske radionice koji je ima oboriti s nogu. Mais, cet amour moderne najveća je bojišnica u kojoj nikakvi olifanti ne dolaze u pomoć. Pogledom. Pojmila ga je pogledom. Izvaljen na plaubi svoga turističkog broda, okrznut suncem do boje toplog cappucina, smeđih očiju, moćnih ramena i usana koje su zaokruživale cjelokupni dojam ciljanog obroka pogodnog za nju, na životnoj dijeti ugode. Pristupivši mu s "mon cher", bezglasno se oduševila shvativši da razumije jezik njezina doma, a možda i njegovih snova; kažu joj da se u svijetu često sanjari na francuskom? Tres bien, ovaj će ostvaraj sna biti ne samo na franačku, nego i po njenom. Privatni komadić neizrecivog užitka na morskoj pučini preuzimao joj je nutrinu dok se dogovarala za večernji susret. Iznimno stvorenje ponudilo joj je da ga pričeka na molu. I čekala ga je, dok je pijana mlađarija trusila bambus i dozivala njišući bocom crvenkastog odsjaja, plašeći je namrtvo. Mjesečeva je mijena, punija no jučer, bacala jasnu sjenu na ručno tiktakalo koje je govorilo da on kasni. Nepoznatog smjera, njezin se dogovor doimao fantazmagorijom, zagrizom u san bez naoštrenog zubala koje bi spriječilo da isklizne u prosječnost, izostanak zadovoljenja, nedolazak. Klizeći molom, opazila je jedno svjetlo koje se približavalo. Krug ju je uskoro zahvatio, brodica je bila njegov izbor za njihovu večer. Bez imalo je straha kliznula u unutrašnjost turističke igračke i sneno ga motrila. Kormilo, kako ga je hvatao, vlastiti joj je pogled raspaljivalo glad. Samo da usidre, negdje i uskoro.. da zvjedogledni vidik bude jedini i onaj koji nema potrebe gledati..! Privijena uz njega, ubrzo, osjetila je kako ju ruke koje vade sidra i rone ispod staklenog dna brodice gužvaju, oblikuju, modeliraju. Osjetivši se idealnom, postala je podložna. I kad ju je nježnim milovanjem u slanom noćnom ulju morskom gotovo doveo do zapaljenja, sigurna je odlučila zaroniti u svoje dubine. Dopustiti mu da je prekrije, zagluši osjetima ugode i ponese u nutrinu. Na rukama, uznesena na brod te spuštena na madrac, zatvorila je oči. Upijala je more snova svakim centimetrom svoje navlažene, zaslanjene kože. Ugodom zakočeno, vrijeme zastade.. I bi jutro dana prvog. Tražila ga je sutradan, noseći njegovo znamenje ponosno i prkosno, uživajući u začuđenim pogledima lokalnih gerijatričara koji su plavkaste sjenke duž nje promatrali začuđeno. Ona na vratu, na koju je posebno bila ponosna, djelovala je kao procijep u neki drugi svijet. Njihov, njezin, napunjen ugodom, smiren doživljajima. Tražene ljuljuškave brodice na rivi nije bilo. I bi suton dana dru.. trećeg. Predvidljivost mogućeg scenarija polako joj je udarala u oči. Na tren joj se učinilo da je život, tako nalik utakmici, u onoj preksinoćnjoj zabilježio 1:1 i da je gostujući igrač netragom nestao. Upoznavši cijelu rivu, shvativši da i brodovi imaju oznake, žalila je što nije zapamtila ona dva slova i tri brojke pomoću kojih bi od nekoga saznala po kojem je ordre de bataille tajanstveni golgeter udaljen. Večer dana četvrtog provela je u lokalnom svratištu uglednijih gostiju, optačući svoju nostalgiju i žeđ likerskim kapljicama. Uskoro, sve je bilo mirnije. Oštri se sjaj svjetiljki prividno zatupio; ili je to njezin opažaj bio? Okrenuvši priču još jednom naglavce, shvatila je da želi izmoliti još jednu alkoholnu krunicu. Okus je bio loš, kao da nije stigla prožvakati sve tako da bude probavljivo. Što li joj je samo servirano? Čiji je servus? Bezimena, bez kompasa, kao da je nasukani segment nepoznate stvarnosti. Tupi okus utišan hormonalnom navalom. Galeb koji tone u vlastitom sutonu bez križa na kojemu bi se odmorio. Trop tard: en plein nestade je. Uskoro se udalji u pravcu već spakiranih svojih kofera. Limeno su zvečale prove, još teže i tegobnije vidik nepoznatog otoka gdje je, na skrovitoj plaži, uludo mogao biti trošen još jedan zvjezdogledni san. |
14.04.2005., četvrtak
In memoriam
Pričaj mi priču, malena. Pričaj mi kako smo sretni dok hodam u ovom sivilu i tražim izlaz, kraj tunela označen tvojim toplim dahom. Reci mi zašto više nisi kraj mene i koji nam je vrag bio da smo uopće probali hodati lukom vječnosti u ovoj suznoj dolini?Fališ mi, nedostaješ, manjkaš.. reci to kako god hoćeš.. osjećaj ostaje isti. Riječima ti ne bih mogao ocrtati ni desetinu onoga što prolazim, a osjećam se kao da su preko mene prešle legije demona i duhova, u suzvučju pakla, u sumračju tmine. Osjećam se kao vojnik koji nije poznavao ime svojih interesa i sada ne može ni cviliti, jer bitku nije poimao svojom, a poraz je samo njegov, jer je jedini ostao na stratištu snova. Sjećam se.. još osjećam dan kad si, blago i nasmijano, ušla u moj svijet, toliko nesličan tvome. Hodali smo kasnije gradom, govorila si mi glasom kojemu nisam mogao spoznati boju, tek ugodu. Ujutro sam se vraćao prkosnog osmijeha, zadovoljno zvačući ugodu, dok su radni ljudi odlazili u svoje male radne zatvore. Moj se proširio kad si ušla u moj svijet, antimaterija je utihnula, a crvotočine prekrpane nevidljivim flasterom izgubile na snazi. Odlazila si i dolazila, a nisam stario. Bore koje su me napadale ustuknule su pred navalom hormonalnog blaženstva koje se širilo kad god bih te vidio ili osjetio. Cijeli je naš grad mirisao tobom; more, primjerice, miruje jedinstveno, kao lijepa žena bez grudi. Nisam mogao ovako nešto zapisati, na riječima nikad ne ojačah, omodričen padovima s nebeskih visina koji su ti prethodili. Letio sam svojim krilima i tvojom snagom, i bio sam. Pričaj mi priču, malena. Neka potekne bezizlazno kao ovaj dan bez tebe. Neka bude nijema kao moj osmijeh kad se sjetim svakog treperavog svjetla na ekranima oko mene koje te najavljivalo, i držalo te bližom. Neka ovo jutro bude naše. Fikcija nad fikcijama, to sam, to si bila. Ne reci da nismo imali ništa zajedničko... |
09.04.2005., subota
Indefinetly
Ukus je poput stražnjice - podijeljen. Ipak, ovo jutro nije bio po Marijaninu ukusu. Sanjala je nešto ljetno, u okružju bazena i palmi, bogato uređenog interijera, zanosnog vidika i nježnog, njegovanog zelenila. Stvarnost je nudila sasvim drugi vidik - preveliku sobu i dan ispunjen obavezama. Lijeno se potegla po nevelikom krevetu nakrcanom mnoštvom plišanih igračaka, koje su tamo mogle biti otkada je Vjeko svečano istupio iz njenog života. Iako se činilo da se povijest još jednom ponavlja, i da će se njih dvoje ponovno sretati, ovoga je puta svoju nezasluženo dobivenu samotnu slobodu odlučila provesti drugačije: u društvu sa sobom, uz nadu kako neće potrajati zauvijek.Iz grada se vratila s dvije cvatuće teglice koje je nježno smjestila na prozor i pomno zalila kako bi se krasno crvenilo, koje joj je prodavačica najavila, što prije oglasilo na sivom vidiku njezinoga prozora. Iz druge je vrećice, zaintrigirana vlastitom hrabrošću, izvadila haljinu s uzorkom pastelne psihodelije. Pristajat će joj, a bit će valjda i zgoda da je obuće, zasja, kad iznova odluči dati svim lokalnim biserima šansu da je oduševe. Ma, kvragu, dat će šansu i prijateljicama da je spoje sa zanimljivim momcima, jer nema boljeg do testiranog uzorka osobnosti. Vlastito je mudrovanje nije vodilo daleko. Možda u ljudskom rodu ipak ima neki lokalni mudrac koji će ju navesti na put prosvijetljenja, a ne novu putanju sudara. Uglavnom.. dani su se vukli, brojevi mobitela frcali, slike internetom slale naveliko, a dani prolazili u uvijek novim osmišljavanjima sebe. Začudila se koliko je sposobna osjećati se svojom, djelovati sebi tako važnom, no u ogledalu ipak lažnom. Drugi bi opazili ponešto, odaziv je bio dobar, ali ponuda nikakva. Morala si je priznati: prilika za normalan odnos opadala je s brojem izložbenih primjeraka uvedenih u njezin život i godinama, njihovima, njezinima i ovom tekućom. Bilo je opasno nadati se, jer ljeto se bližilo. Došlo je i ono, nemoguće vruće i zagušljivo, užarenog asfalta i ulica nakićenih prigodno razgolićenim bipedima. Uočila je da nije samo ona radila na sebi mjesecima kako bi mogla, dostojanstveno i mirno, sjesti na kavu. Samo, ljudi ono nje su sjedili okruženi drugim ljudima, a ona nije dizala pogled s knjige. Protekli tjedni, toliko nakrcani elektrificirajućim snovima, nedovršenim planovima i verbalnom insuficijencijom s ove ili one strane stola i kreveta, smirili su je. Pokoji hormonalni vrhunac opet će pasti, kad-tad, to je prednost njezinog ženstva. Predala se zamamnom Pullmanovom pričalaštvu i odustala od potrage za svojom daemonom. "Ionako, ako zbilja ima više dimenzija, možda si ova pitanja postavljam u krivoj?" Nespremna i nesvjesna okoline, nije opazila da je jedne muške oči motre drzovito uporno. Ulaziš u njezin svijet mirno, sakriven od njezina pogleda. Dok je sjedila za stolom i brčkala po stranicama čudno našarane naslovnice, ti si, zgrožen svime tiskanim što se ljudima činilo hipnotički zanimljivim, gledao s pažnjom. Učinilo ti se da ima neobično mirne i tople oči te da joj osmjeh nekako mirno uokviruje lice, kao da se osjećala strancem. Kao i ti u njezinu pogledu. Pogledao si ju, dapače, gledao si u nju. Sjećao si se svakog mogućeg ljeta koje si, otuđen i samodostatan, provodio u obiteljskoj kući na Pagu. Nekako ti se nije činila primjerkom natkomada, ali bilo je nešto u njoj, nešto što te natjeralo da zapališ cigaretu i svaki udah nikotinskog dima posvetiš tome da je dotakne. Smetao joj je dim. Okrenula se leđima, no prije toga krajičkom je oka zahvatila momka koji ju je gledao. Obična, mala stvarca sjajnih očiju; nečija omiljena igračka, jamačno. Gledao si je svojim kristalnim očima svjestan da je upravo došlo do loma. Prosuo si bodove koje nisi imao. Da si malo pričekao, možda si je mogao upitati za novine, ponuditi joj riječ ili necijelu rečenicu, dodir glasom? Nešto na što bi tvoje prijateljice bile ponosne. Možda si je mogao učiniti stvarnijom no što jest. Prevrćući kutijom po sivoj plohi, pitao si se, ima li smisla? Popila je svoju cappuccino i zatvorila knjigu. Pogled s druge strane i dalje je bio na njoj; razgolićenih komadića, ne samo leđa, željela je krenuti. No neko joj magnetsko polje, novoformirano po filmskim uzorcima, to nije dopuštalo. Smrznula se kad je shvatila da je gledatelj došao do nje i da su žedne oči najljepši komad nebišta koji su famozni anđelski nebeski kristaloresci mogli izbrusiti. Demon na mom ramenu više ili manje, presvlačim se redovito, možda upali - pomislio si tren prije no što si se odvažio pristupiti njezinom stolu. "Frka-panika! Ovaj je djelovao kao da ima smisla naći se s njime još koji put - takav divan glas i pravilne crte lica, a može pričati - štoćejojsamocurereći - vrijedan svakog brušenja peta i depilacije jermajkemi lebdim - ma gdje ga nađe?!" Trome zrinjevačke platane pričinjale su se sneno palmovitim dok su hodali ispod njih. Svjetlost, koja ju je sjećala na vilenjačku šumu prošle zime, ponovno je cvala na njihovim ogoljelim granatim batrljcima. Ukoliko izbjegne samozapaljenje ponukana nevjerojatnom navalom dopaminskih šuteva, ukoliko ne odleti u neku drugu, nužno lošiju, stratosferu, možda se ovaj čovjek iskaže kao pravo pitanje za dolazeće sutra. Pravih odgovora ionako nema.. Plavkasti je komadić njezine haljine ustuknuo pred zemljanim tonovima blaženstva koji su joj ugodno punili utrobu. Zemljana je egzistencija postala osmišljenom. A tramvaji, nikad je nije manje zanimalo hoće li ih biti. Ljetna je večer odisala spontanim mirom dviju uravnoteženih aura koje su se, negdje u eteričnim sferama, već odavno imale naći. Ponekad, samo ponekad, zemničko je bivstovanje imalo ovako vedar okus horizontom otvorene vječnosti. na naš razgovor koji traje." |
01.04.2005., petak
Caving in
"Guši me. Bože, kako mrzim proljetna jutra, pticopjevno nadobudna..." Gleda u strop i ne spušta pogled. Tu su i fleke od vlage, a bome ni lijeva strana kreveta nije išta punija nego kad je išao leći. Zid mu je i dalje blizu leđa, ali nešto ga bode, tvrdo je i neudobno pod rebrima. Pročeprkao je rukom i shvatio da je zaspao na CD playeru. Lijeno ga je gurnuo prema mjestu do sebe, a na podu se zlobno smiješila hrpa punjača - jer živjeti bežično značilo je imati brdo feritnih jezgri koje su punile njegove omiljene gadgete. kad veliš da je mrtvo i pokopano, znam da si u krivu; reži i sjeci. najoštriji nož. neće umrijeti. čaša s otrovom, ispih je. neće umrijeti. Svakodnevni fluid poteći će svojim normalnim tijekom. Kao i u svakom prošlom reklamnom letku, diletanstki dizajniranom i s nemuštim komentarima, njegova je svakodnevica, kojoj je hitno trebalo par dubinskih operacija i barem jedan pošten narkotik da je preživi neoštećen, curila iz oljuštene životne slavine. Jutarnji je ustanak brzo završio, radikalna je opozicija njegovim svakodnevnim planovima bila u nekom drugom svijetu i krevetu, i krenuo je u novo odmjeravanje sa zakonima čovječjim koje nije držao svojim. To što je sam imao zajamčeno bežično postojanje u svijetu, i službeno mu nije trebao ni jedan vlasiti punjač, nije pomagalo. Službene su verzije najgore; sve se zbiva ispod te nacifrane površine i ne ide u tisak. riječi su bez težine ovdje na zemlji jer su slobodne Ponovno doma nakon posla, u istom malom stanu koji ni njegov povremeno prenapuhani ego nije mogao ispuniti u cijelosti, prihvatio se večernjih dužnosti. Redom Knorr, Pur Universal, Ariel pa Aquafresh i Sony. Parkiran pred dalekovidnicom mu najdražom, opazio je da mu, ponovno, fali ono žensko tijelo koje je znalo ispuniti tkaninu namještaja i pojesti odsjaj s televizora toliko bolje od njega samoga. Boje su se igrale, titlovi izmjenjivali, film posuđen iz videoteke curio, a njegova je glava bila uz stvorenje koje mu je punilo misli. Yes.. definitivno je mrzio ovakvo proljeće. Proljeće se smiješilo iz izloga, prštalo iz fontana koje su probijale gradsko sivilo... a kraljice njegovog kamenog doba nigdje, pa ni na vidiku. Obzor, okraden za rub koji je ponekad vidio, djelovao je jadno. Ili je takav bio samo on, neperciptivan na samom svom rubu? Nitko mu nije zamjerao, propagandni osmijeh s njegovog lica očito je dobro poravnao stvari za one oko njega. Ili je svatko imao neko samo svoje malo more užasa? I živio u nekom prenapučenoj grafici s jednakim egzistencijalnim horror vacui? ne dođoh, nikada ne dođoh.. Probudio se s licem zgrčenim i ovlaženim slinovitim iscjetkom. Loš san bio je uvod u novo, praznjikavo jutro. Jutro sam sa sobom. Odlučniji nego ranije, znao je da će limunika današnjeg dana stradati pod novopristiglim valom uzbibale očajničke energije; ovo više nije bila potreba za redizajnom života, ovo je bila borba za veće apstrakcije. Ona neće doći. "Što drugo do li da postanem kraljica svoga kamenog doba", rekao je, zadovoljno se gledajući u uglađenom komadu stakla, s osmijehom natkrivenim tmastim oblakom duhanskog dima. Ovo hladno nigdje ima umrijeti danas. Ipak, možda su pernjati Luciferi ipak u pravu.. |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
Najdraži
+ ANYWAY...
+ Blizančevi osjeti
+ Eterično rječito
+ Kucaj duha
+ Noćni zapisi
+ Opojna taverna
+ Slikovito zvjezdano
+ Zvonjavo D!
Anđeli u ofsajdu
+ Estetizirana praznina, E.Pranger
+ Fluidno crno, UrbanChaos
+ Majstorski složenci, Porto
+ Mirisno pričljivo, Cocosh
+ Osjetom bola, Redskin
+ Pjev bodeža, Yuriko
+ Plemeniti intelekt, Hal
+ Senzualni chill, Cff. Noir
+ Skladni ekstremi, Creativa
+ Slobodnim stilom, FreeStyler
+ Ugodni mrak, Neferneferi-Seth
+ Nebeski plač, Celeste
+ Okovano crtovlje, O. & L.
+ Rasjeckano pletivo, Neprilagodjen
+ Zakucana tišina, Tofu
+ Zen-crtovlje, Lighthouse
+ Lucidni OvajOnaj
+ Mobilini Kemoterapija
+ Nasmijana Celebrity & Alter ego
+ Nemirna Lososs
+ Razigrani Tarzan
+ Začuđujuća Cow
+ Zaigrani Pooka
Također dragi i čitani
+ Analna Carica
+ Futilna družba
+ Il Postino
+ Kišni čovjek
+ Kreeza Identeeteta
+ LetMeSee
+ LilFish
+ Mačak u čizmama
+ Maslačkica
+ Mental
+ Mr. Piton
+ My Way
+ Sanjin svijet
+ Sedmi Pixi
+ Slomljena Muzika
+ Summer Gathering
+ Tangled
+ xGreyMousex
+ Young
+ PBP lirici
+ Klan Vuka i Zmaja
+ Jezični savjetnik, Stitch
+ Programerski pogled, Vuk
+ Opća podešavanja, Nel'Chee
+ Vizualna podešavanja, Rat
Vode nas niske strasti.. rekoše.
Sutra je samo tridesetak cigareta
udaljen bezdan ljudske gluposti,
rekoh ja..
Mudri su šutjeli.
Poveznice
+ Absolute Shakespeare
+ Bibliomania
+ Creative Commons (HR)
+ Cinestar: Online rezervacije
+ Color Swatch
+ CSS guide
+ Elektroničke knjige
+ Encyclopaedia of Arda
+ Firefox Myths
+ HTML lessons
+ Korienski rječnik informatike
+ Last.FM
+ Nabava.net
+ Name Voyager
+ Numerologija
+ Opera
+ Quiz: Fantasy/SciFi character
+ Quiz: Warcraft 3 Hero
+ RIAA Radar: Alt Rock
+ The Art of War (1910)
+ The Spark
+ Validate (X)HTML & CSS
+ VIP.hr Navigator
+ WinCustomize
+ XP PowerToys
Zadnji unos prati
+ In Flames - Come clarity
Zadnjem unosu prethode
+ Točka. Na sve.
+ Mer de noms
+ Space and Time
+ Paperje
+ Kriza identiteta
+ info: Čitanje u subotu
+ Lacking dotted pattern
+ Dreamweaver's padding of life
+ Attachment
+ Insecure(d)
+ Safely unarmed
+ A la matrose
+ In memoriam
+ Indefinetly
+ Caving in
+ info: Redisigned
+ Ignore/Ignite
+ Smells like spring iteration
+ Unwritten invite
+ Somebody's anyone
+ Unless I can cry
+ Inn Town
+ StubBorn (putanja druga, V.)
+ Kandilce (putanja prva, A.)
+ Homicidal suicidal
+ Where be drakes?
+ Online
Potrebne alatke
Višetjednim je promatranjem zaključeno da sam netko tko ima vrlo kompliciranu osobnost koja se, malim dijelom, može iščitati preko paradigmi. Dakle, za mene nema User's manuala, tek šturi FAQ preveden s korejskog na engleski pomoću softvera, a ne pravih ljudi. Ne treba vam user manual, uostalom, u fizičkom obliku bi vjerojatno težio par tona - dakle unusable.
plug & pray.
This blog is copyrighted.
Layout, graphics, & brushes by Leiyla.
Additional coding & all text-entries by Collisioncourse © 2005.
Very thankful to Hal for verifying the coding!
All other materials are subject to copyright of their respective authors.
Do skorog čitanja!
Višetjednim je promatranjem zaključeno da sam netko tko ima vrlo kompliciranu osobnost koja se, malim dijelom, može iščitati preko paradigmi. Dakle, za mene nema User's manuala, tek šturi FAQ preveden s korejskog na engleski pomoću softvera, a ne pravih ljudi. Ne treba vam user manual, uostalom, u fizičkom obliku bi vjerojatno težio par tona - dakle unusable.
This blog is copyrighted.
Layout, graphics, & brushes by Leiyla.
Additional coding & all text-entries by Collisioncourse © 2005.
Very thankful to Hal for verifying the coding!
All other materials are subject to copyright of their respective authors.
Do skorog čitanja!