Udario sam naviku sebe u guzicu i izbacio je skupa s ostalim darovima prošlosti kad si ušla na mala vrata u moj svijet. Nisi znala da te promatram; jesi li?
Kao da su se potrudili uvjeriti te da si neshvaćena. Nisam htio isticati kandidaturu da budem prevoditelj u tvom životu za sve ono što se činilo daleko tvojim sjajnim očima; to će već netko, mjesto mene, lošije ili savršenije obaviti. Ja sam se osjećao kao stvorenim da u trenutku budem utopljen u tvoj svijet i shvatim da su snovi, unatoč svemu, vodootporni. A već sam mislio da su podočnjaci koje imam neizlječivi.
No s druge strane, cinizam, navike, habitualnost prošlog i ostale ezoterične apstrakcije o kojima sam čitao zveckali su mi unutra. Kao set zvončića razapetih na novom, neugodno čarobnom vjetru, tresli su me. Nisam imao snage pogledati dalje od tebe, u tom trenu, tamo. Vidjeti - čak možda - nas? Vidio sam sebe koji krećem novim, nepoznatim smjerom. Točnije, htio sam se tako vidjeti. I misliti da je s tobom ili bez tebe jednako lako.
Nisi odustajala. Nisi pobjegla i nisi se okrenula. Imao sam i rječitijih večeri od te naše prve, znaš? Ipak, bio sam u žarištu tvojih zjenica. Optika je ipak kriva disciplina, za moj dojam tebe treba mi onaj dio fizike koji se bavi fuzijom i fizijom. Jer, J., isijavaš. I malo je onih koji pored tebe prođu bez riječi ili trzaja glavom. Nadam se potiho da ćeš jednog dana to znati prepoznati.
Opet, možda je tajna u tome što si ti jednostavno svoja, nedoradiva. Svoju sam muzu ušutkivao, drogirao, napijao i slijedio; nije htjela zanijemiti i ispustiti svoj bakhantski krik tiše ili kasnije. No, sada je nekako mirna. Ne držimo se grčevito više jedno drugog, možda je i ona sada beskućnica, kao i ostali uvenuli snovi. Uz tebe sam tako.. bespovijestan. Neizrecivo si prisutna, stoga neću sanjati, mirisat ću, zahvaćati prstima i -
Miran. Gotovo svoj, makar ne osjećam ni jedan dio sebe starog u ovome novom čudu.
( I zato... kada odložim prste podalje od ove tipkaće igračke.. sjest ću pod prozor i gledati zvijezde. Dislocirani, no nevezano uz to koliko smo daleko, svoji smo, i zajedno. Jest ću tvoj dah i gutati tvoje prste, skriven u preobučenom snu kojim ću te dotaknuti. U znaku vatre ispisujem svoju čežnju, i dok dogorijeva ova cigareta, sve mi se nekako čini da sam znao da te volim. )