More miruje, a obrisi neznanog otoka gube se u daljini. On revient toujours a ses premiers amours, misli gledajući u daljinu. Obrisi rodnog grada ostali su mnogo sjeverozapadnije, kao i okus snenih buđenja protkanih snovitim nitima i bliskim, poznatim tijelom. Ljetni odmor odlučio je njezinu nježnu opravu od snova učiniti pjeskovitom i nasukati je na svojim gladnim plažama.
Osmijeha vrijedna bila je njezina težnja da nađe onog divnog chevalier d'honneur koji bi ju dozivao s "ma chere", koji ne bi bio običan roue, dapače chevalier du pantoufle koji en galop od njezina tijela čini priležište svojim okrhnutim čežnjama, a od nje jastučnicu nacerenog čipkastog obruba kojime pokriva manjak vlastite snage i odlučnosti. Uplativši godišnji odmor, nadala se najboljem. I ničemu manjem do li autohtonom hrvatskom proizvodu iz najbolje klesarske radionice koji je ima oboriti s nogu. Mais, cet amour moderne najveća je bojišnica u kojoj nikakvi olifanti ne dolaze u pomoć.
Pogledom. Pojmila ga je pogledom. Izvaljen na plaubi svoga turističkog broda, okrznut suncem do boje toplog cappucina, smeđih očiju, moćnih ramena i usana koje su zaokruživale cjelokupni dojam ciljanog obroka pogodnog za nju, na životnoj dijeti ugode. Pristupivši mu s "mon cher", bezglasno se oduševila shvativši da razumije jezik njezina doma, a možda i njegovih snova; kažu joj da se u svijetu često sanjari na francuskom? Tres bien, ovaj će ostvaraj sna biti ne samo na franačku, nego i po njenom. Privatni komadić neizrecivog užitka na morskoj pučini preuzimao joj je nutrinu dok se dogovarala za večernji susret. Iznimno stvorenje ponudilo joj je da ga pričeka na molu.
I čekala ga je, dok je pijana mlađarija trusila bambus i dozivala njišući bocom crvenkastog odsjaja, plašeći je namrtvo. Mjesečeva je mijena, punija no jučer, bacala jasnu sjenu na ručno tiktakalo koje je govorilo da on kasni. Nepoznatog smjera, njezin se dogovor doimao fantazmagorijom, zagrizom u san bez naoštrenog zubala koje bi spriječilo da isklizne u prosječnost, izostanak zadovoljenja, nedolazak. Klizeći molom, opazila je jedno svjetlo koje se približavalo. Krug ju je uskoro zahvatio, brodica je bila njegov izbor za njihovu večer. Bez imalo je straha kliznula u unutrašnjost turističke igračke i sneno ga motrila. Kormilo, kako ga je hvatao, vlastiti joj je pogled raspaljivalo glad. Samo da usidre, negdje i uskoro.. da zvjedogledni vidik bude jedini i onaj koji nema potrebe gledati..!
Privijena uz njega, ubrzo, osjetila je kako ju ruke koje vade sidra i rone ispod staklenog dna brodice gužvaju, oblikuju, modeliraju. Osjetivši se idealnom, postala je podložna. I kad ju je nježnim milovanjem u slanom noćnom ulju morskom gotovo doveo do zapaljenja, sigurna je odlučila zaroniti u svoje dubine. Dopustiti mu da je prekrije, zagluši osjetima ugode i ponese u nutrinu. Na rukama, uznesena na brod te spuštena na madrac, zatvorila je oči. Upijala je more snova svakim centimetrom svoje navlažene, zaslanjene kože. Ugodom zakočeno, vrijeme zastade..
I bi jutro dana prvog.
Tražila ga je sutradan, noseći njegovo znamenje ponosno i prkosno, uživajući u začuđenim pogledima lokalnih gerijatričara koji su plavkaste sjenke duž nje promatrali začuđeno. Ona na vratu, na koju je posebno bila ponosna, djelovala je kao procijep u neki drugi svijet. Njihov, njezin, napunjen ugodom, smiren doživljajima. Tražene ljuljuškave brodice na rivi nije bilo.
I bi suton dana dru.. trećeg.
Predvidljivost mogućeg scenarija polako joj je udarala u oči. Na tren joj se učinilo da je život, tako nalik utakmici, u onoj preksinoćnjoj zabilježio 1:1 i da je gostujući igrač netragom nestao. Upoznavši cijelu rivu, shvativši da i brodovi imaju oznake, žalila je što nije zapamtila ona dva slova i tri brojke pomoću kojih bi od nekoga saznala po kojem je ordre de bataille tajanstveni golgeter udaljen.
Večer dana četvrtog provela je u lokalnom svratištu uglednijih gostiju, optačući svoju nostalgiju i žeđ likerskim kapljicama. Uskoro, sve je bilo mirnije. Oštri se sjaj svjetiljki prividno zatupio; ili je to njezin opažaj bio? Okrenuvši priču još jednom naglavce, shvatila je da želi izmoliti još jednu alkoholnu krunicu. Okus je bio loš, kao da nije stigla prožvakati sve tako da bude probavljivo. Što li joj je samo servirano? Čiji je servus? Bezimena, bez kompasa, kao da je nasukani segment nepoznate stvarnosti. Tupi okus utišan hormonalnom navalom. Galeb koji tone u vlastitom sutonu bez križa na kojemu bi se odmorio. Trop tard: en plein nestade je. Uskoro se udalji u pravcu već spakiranih svojih kofera. Limeno su zvečale prove, još teže i tegobnije vidik nepoznatog otoka gdje je, na skrovitoj plaži, uludo mogao biti trošen još jedan zvjezdogledni san.
Post je objavljen 15.04.2005. u 08:55 sati.