rip out your wings

~četvrtak, 30.03.2006.

Do not give up on what you want most for what you want at the moment!

Kako i sam naslov kaze,ne odustaj od onog sto najvise zelis zbog nekih trenutnih zelja.
Cesto cujem kako je nekome “sve” krenulo nizbrdo i tada digne ruke u zrak, krivo!
Naravno da nemamo uvijek snagu dici se nakon poraza ,nastaviti dalje,no ne treba odustati i time si gurati ciljeve dalje nego sto jesu.
Vjera,o kako li je rijetka postala... I oni sto su sretni su nesretni jer stalno iscekuju nesto lose na sto ih je zivot navikao.
Ne znamo uzivati u tenutku. Mi ne zivimo, samo prezivljavamo, a to nije dovoljno.
Ponekad jednostavno ne mozemo natrag i tada se moramo brinuti o najboljem nacinu da nastavimo put.
Trebamo traziti, jer svaki trenutak trazenja je trenutak nalazenja!
Ako je zivot igra, nikad ne znas koji ces broj dobiti na kocki,a svi tezimo najvecemu.

Nikad ne znas kada ce se kolo srece okrenuti, mozda vec sutra ti si sretan,iskonski sretan, ali nemoj zato danas biti mrtav,zivi covjece!
Najtamniji sat je onaj koji prethodi radanju sunca! Ne dozvoli da te zlo oko tebe povuce za sobom, ne moras biti kao vecina!
Kako Baudelaire keze ,,ne osjecajte jaram vremena, koji vam tisti ramena i prigiba vas zemlji” . Cinite stvari koje usrecuju vas i druge,opajajte se – vinom,poezijom ili kreposcu,kako vam drago,ali opajajte se srecom!
Nedavno vidjeh na torbi jednog decka ispisano-“Obicna je laz da rase postoje,svima nam u zilama tece crvena krv” i tada bijah opijena, opijena tom lijepom recenicom.
Bilo je toplije, zrak je mirisao ugodnije, bila sam oslobodena!
Oslobodena od cega? Bijah oslobodena od trenutka prije i poslje. Uzivala sam u trenutku,u svakom uzdisaju i koraku, osjetila sam vjeru, zelju, zivotnu snagu i nisam zeljela prestati osjecati to.
Ako vam je trenutna situacija losa, borite se za bolju, ne dozvolite da budete mucenici i robovi vremena! S obzirom da sam upotrjebila neke djelove Baudelairove pjesme,objavit cu cijelu, meni je to jedno od najboljih njegovih djela:

OPAJAJTE SE
Opijen uvijek treba biti. U tome je sve: pocetak i svrsetak mudrosti. Da ne osjecate jaram vremena, koji vam tisti ramena i prigiba vas zemlji, morate se bez daha opajati:
A cime? Vinom, poezijom ili kreposcu –kako vam drago. Ali opajajte se. Pa kad se ponekad probudite na stepenicama kakve palace, na zelenoj travi jarka, u sumornoj samotinji svoje sobe, kad je pijanstvo vec malo popustilo ili sasvim proslo, pitajte vjetar, val, zvijezdu, pticu, uru, sve sto pjeva, sve sto zbori, pitajte koliko je sati. I vjetar, val, zvijezda, ptica, ura odgovorit ce vam ;”Cas je da se opajate! Da ne budete mucenici i robovi vremena, opajajte se bez prestanka! Vinom, poezijom ili krepocu-kako vam drago.”

- 20:14 - Path through the blinding light (52) - Paper vision - #

~nedjelja, 26.03.2006.

ZAUSTAVIMO TORTURU!!!

Evo i ja se odazivam akciji osvjestavanja o mucenju zivotinja te pokusaju da se to sprijeci ili barem smanji.Gabrijel je zapoceo ovo(tj.kad njega sam prvog naisla ne text o mucenju zivotinja) i stvarno sam bila jako ponosna na njega,a uskoro su osvanuli postovi na tu temu i kod twiggy i vermilion.Malo nas je,al nas ima,a od neceg se mora poceti...pa eto svi zainteresirani mogu i sami na svom blogu ljudima otvoriti oci,jer iako mnogi misle da pojedinac ne moze sprijeciti testiranje na zivotinjama i sl.mucenja,jako su u krivu! Samim time sto ne kupite proizvod od firme koja ne smatra da i zivotinja ima svoja prava(za koja se na zalost ne moze sama boriti) time cete pomoci i pridonjeti vlastitoj savjesti i moralu,ali prvenstveno spasiti zivot neduznom stvoru!!! Objavit cu i neke firme koje testiraju svoje proizvode na zivotinjama,ali smatram da gadovi ne zasluzuju prostor u postu ,pa cu ih staviti u komentare.Evo par slika jadnih izmucenih zivotinjica (trudila sam se izabrati neke da vam se bas ne smuci sve u zeludcu,ali vjerujte-ima puuno sokantnijih) te par plakata akcija koja se bore protiv te okrutnosti ,a i napisala sam 3 haiku pjesme na tu temu...Eto ostanite mi dobri i lijepi na dobar i lijep nacin! ZAUSTAVIMO TORTURU!!! yes

Njihova koza
Podlozna je mucenju
Ljudi sebicnih.

Kristalne oci
Neduznih golih bica
Divne li bunde!

Muka i tuga
Sastojak su sampona
Mirisa od smrti.

- 21:24 - Path through the blinding light (59) - Paper vision - #

~srijeda, 22.03.2006.

POD ZVJEZDANIM NEBOM

Ovih dana imam jako malo slobodnog vremena pa cu na brzinu objaviti dvije svoje pjesme.Voljela bih da mi kazete sto vi vidite kao teme ovih pjesama te kako su vam se svidjele?

POD ZVJEZDANIM NEBOM
Sinoc sam vidjela
Sinoc sam osjetila,
ali ne i razumjela kako je to kad te boli nesto,
nesto za sto nisi ni znao da postoji.

Danas je jedan andeo skoro pao s bozanskih visina.
Skoro je pao na zemaljske nizine,
ali samo skoro.

Iduci put ne ce biti skoro,
ne smije doci do iduceg puta.

Sada sam uocila
Sutra cu shvatiti.

Opet cu stajati pod zvjezdanim nebom
Ispunjavat ce me milina.
Ponosit cu se sto nisam dopustila da se jedna zvijezda ugasi
I sto bijah nedovoljno slaba.

Osjetit cu srecu jer ljubav je pobjedila u ovom ratu.
Osjetit cu ljubav upravo tamo
Pod zvjezdanim nebom.

POPUT LEDA
Ti si hladnoca
Koju uzalud grijem
Rastopit cu te.

- 14:58 - Path through the blinding light (42) - Paper vision - #

~nedjelja, 19.03.2006.

U mrkloj noci na crnom kamenu,bolje se vidi crni kukac,nego oholost u vlastitom srcu

Ovo je jedna moja pjesma posvecena dragoj osobi kojoj je ljubav sprijecena zbog ljuske predrasude.
Napisala sam ju u trenutku bijesa,placa i ocaja i nije mi bilo stalo kako cu se izraziti,nego mi je bilo stalo iznjeti osjecaje iz sebe i predociti situaciju.

JEDAN DAN
Bili su tako sretni
Njihova ljubav tako je cista
Namjere im bijahu samo pozitivne
Ali oni dolaze iz razlicitih svjetova

Upoznase jedan svijet s drugim
I taj svijet nije znao prihvatiti onaj drugi
To je bio svijet dvolicnosti, pokvarenosti i sebicnosti
I tu nije bilo mjesta za ista drugo osim toga

Taj jedan dan
Bili su tako sretni
Zaljubljeno su se gledali
I zajedno smijali
Taj jedan dan
Sunce je samo za njih sjalo
I samo je za njih cijeli svijet grijalo

No ovaj pokvareni svijet
Nije imao oci za njihovu srecu
Nije ju pustao u onaj drugi
Ljepsi svijet

Taj jedan dan
Srusio se njihov velicenstveni san
I od tada tmuran je svaki novi dan

Od tog jednog dana
Kisa samo za njih pada
Jer nebo oplakuje njihovu zabranjenu ljubav
A Bog si ne moze oprostiti sto je pocinio veliki grijeh
Stvorivsi onaj drugi svijet

- 22:03 - Path through the blinding light (37) - Paper vision - #

~četvrtak, 16.03.2006.

SLUČAJ ''JA''

[B]''Jao, a baš mi se ne ide''
''Sve je već ugovoreno, moraš ići.''
Tako je i bilo, morala sam na taj nesretni dan s razredom na nekakav superdosadni izlet.Užas...
Odustala sam glumiti bolesnicu da ne idem, ali samo zbog te odvratne nade koja mi nalaže da će ovaj put biti dobro, da će biti drukčije od svih prethodnih izleta.
I tako počinje priča.Opet smo se svi skupili ispred škole i čekali bus, opet ista priča, isti likovi, isto odredište.Nismo ni krenuli, a već sam zamračila...
E da, i ta prokleta gužva pri ulasku u autobus!Kao da će im netko oteti mjesto, moš si mislit!
Sjela sam na jedino prazno mjesto kraj prozora, zapravo mi je bilo tako svejedno gdje ću sjesti, ali ovaj prozor mi je omogućio gledanje drukčijih ljudi, drukčijih svjetova. Mogla sam bar na trenutak zaboraviti ovu dernjavu grupice nenadarenih pjevača, glasna ogovaranja i stare tračeve.
Evo i prve pauze, svi su izašli iz busa.Svi osim mene.Svi se vesele i zabavljaju, a samo ja sjedim kao slijepac koji ne vidi razloga za veselje.
Bila sam sama, kod kuće bi barem mogla čitati onu debelu staru knjigu o misterijama.Ah, kako li ju volim!Ona mi ispunjava svaki trenutak kada počnem padati u depresiju, ona me izvuče iz nje i nikada je nisam sita nego želim još i još.
Opet polazimo...
Evo i reprize za obožavatelje: opet gužva, vriska, par žalovitih pogleda usmjerenih prema meni...
Poput horde škota koji skaču po mojim umirućim živcima kao na igrački koju netko neprestano navija ne bi li se zadovoljio užitka tuđe boli.
Vika, cika,...bla bla bla...Već se osjećam kao pokvarena ploča...ponavljam iste jade, iste očaje samo umornijim glasom.
I dok sam gledala nebo, razmišljala o ptici, letu, suncu i ostalim motivima koje sam ugledala, bus je ponovno stao.
Ponekad bi pomislila da vozač ima problema s probavom pa stoga često staje, ali zaista je prošlo dulje vremena od prethodne stanke.
Svi su se opet razbježali po birtijama, a ja sam kao skamenjena gledala u daljinu,
I nešto me oživilo, pružila sam svoje utrnule papke i izašla iz busa.Zrak je bio tako čudan, imala sam neki neopisivi predosjećaj da će se dogoditi nešto važno što još nisam spoznala.
Gledala sam okolo, SVE JE BILO OBIČNO,A OPET TAKO NEOBIČNO.Bližilo se vrijeme kretanja, ali me neka sila jako vukla da prošetam, što sam i učinila.
Nedaleko je stajao drugi bus koji je krenio baš u trenutku kada je bljedunjavo djete prelazilo cestu.ŠOK!
Ne, ovo nisam vidjela!Štipam se da se probudim, a na rukama mi ostaju fleke od snažnih stisaka.Htjela sam mu pomoći, zaista jesam!Ali te proklete noge kao da su od kamena, nisam ih mogla pokrenuti.
Bila sam svejdok ove krvoločine, bila sam gledatelj ove užasne tragedije
Izvan sebe sam!Htjela sam da bude drukčije, pustolovno, ali ovo nikada ne bih poželjela. Tješila sam se da je ovo plod moje bolesne mašte, ali nažalost nije bio.Tu je ležalo krvavo tijelo nedužnog stvorenja.Glava mu je bila rasko..., ma ne mogu ja to...
Bijesno sam gledala za busom koji je odlazio glavom bez obzira.Nisam znala što učiniti, zaboravila sam na razred, na izlet, sunce mi je udarilo u glavu, bila sam žedna.
Gledala sam u tu lokvu krvi, bila je tako krasna, ali ta smrt...zapanjena sam.
Možda je to djete imalo lijep život, obitelj, prijatelje.Poželjela sam da sam na njegovom mjestu, da je mene pregazilo to čudovište i odnjelo u druge krajeve.Ne bih ni za čim žalila.
Da, sjetila sam se.Idem do svog busa po pomoć.Ali kada sam došla, njega nije bilo.Da, što se uopće čudim, kao da bi primjetili da sam nestala, ionako me ni prije nikada nisu vidjeli i kada sam bila s njima.
Bilo mi je svejedno za razred pa čak i povratak kući, ionako me ne bi ništa lijepo dočekalo. Samo nova svađa majke i pijanog očuha.
Jedino što sam u tom trenutku željela je da se tijelo dostojanstveno pokopa.Htjela sam mu pomoći sada, kada već nisam umila prije.Tražila sam ljude, ali svi su me izbjegavali. Nisu mi vjerovali, nisu me ni poslušali.
Ušla sam u prljavu birtijetinu u blizini.Bio je tu jedan mlađahan policajac za šankom.
Ajme, hvala Bogu!Spas!
Na samom ulazu bio je nož.Uzela sam ga kako neki pijanac ne bi stao na nj' , no umjesto da ga vratim konobaru stavila sam ga u džep.Senilna glava.
Sve bih dala za čašu vode, ali da...moram spasiti tijelo!
Policajac me poslušao, bio je prvi koji je to učinio, no sumljivo me gleda.Kao da sve to i nije tako strašno, kao da je naviknut.No dobro, ipak je policajac.
Želio me ispitati, postavljao je čudna pitanja, nepovezana uz slučaj i rekao da me mora privesti.
Bila sam razočarana.Prvi koji me saslušao će me zatvoriti.Neka mi bar daju vode i moju knjigu.Bez njih ne mogu.I želim znati što je s tijelom.To je sve.
Iznenadilo me što me nije odveo u postaju, nego u nekakav stan.Pomalo neuredan, muški.
Trebala sam se bojati, ali nisam.Nije mi se činio zadrt taj policajac.Iz očiju mu je isijavala dobrota.Dao mi je vode da ugasim žeđ.Bio je ljubazan, no to mi u trenutku nije bilo na pameti.Htjela sam spasiti tijelo, a on me želio opustiti.Bila sam poprilično uzrujana zbog svega, ali uspio me smiriti.Imao je tu neku moć koja je unosila feeling da će sve biti u redu.
Nije me gledao kao cijeli svijet, zapravo gledao me, to je razlika jer cijeli svijet nije.
Ne sjećam se kada, ali zaspala sam, vjerojatno od silnog uzbuđenja i umora...
Probudih se.Sjedio je na stolici i gledao me pomalo zamišljeno.Bio je ljepuškast, dobre građe, tamne kose i svijetlih očiju.Nasmješila sam mu se, a on me upitao:
''Ursula, što će ti nož u džepu?''
''Kako, ovaj, nije moj, našla sam ga.Kako mi znaš ime?''
''Piše ti na narukvici.Ja sam Soaris Peters.Možeš me zvati Soare.''
''Dobro Soare.''
''Nož je opasna stvar, nemoj ništa olako shvaćati.Nije sve kako se čini.''
Inače bih ljudima na ovakvo nešto rekla da ne sole pamet, ali prema Soareu sam imala nekakvo poštovanje.Djelovao je neiskvareno.
Pogledao je kroz prozor i rekao mi da se sakrijem.Urnebes!
Ovakvo šta nema ni u mojim knjigama.Lik koji izgleda identično kao Soaris bakljom je provalio vrata.Gledala sam kako se svađaju, bila je to kao svađa s ogledalom.Ali ovaj drugi nije imao tako dobre oči, bile su gotovo crne.Zatim je uletjela žena, imala je lijepe crte lica, ali ta šminka...odvratno!
Bila je dosta starija od svih i ponašala se dominantno.Počela je kuhati neke bljuvotine i tjerala ih da to jedu.Siroti...
Na trenutak je Soare došao do mene i rekao da se skrivam dok ne odu, no napasna žena ga je vidjela i počela terorizirati.
Ugledala me.Taj pogled ću uvijek pamtiti.Pomalo zastrašujuć pogled je imala, no nakesila mi se.Počela je galamiti da je Soare vrlo nepristojan, kako se može stidjeti tako lijepe djevojke i sl.
Zatim je počela bacati tanjure ka pomahnitala nakon čega su oboje otišli.
''Ispričavam se''-rekao je Soare
''Ne, ali...ne shvaćam, kako, tko su oni...?''
''Sve ću ti objasniti Ursula.''
''Već je pala kasna večer i već sam trebala davno biti kod kuće.Ali majka me nije ni zvala, možda joj ne trebam.Možda se napila...mrzim svoj život.''
''Ali ne moraš, sve će biti u redu.''
''Kako da ga ne mrzim, ja nikad...''
"KAKO MOŽEŠ MRZITI NEŠTO ŠTO NEMAŠ? Ovi ljudi sada što su bili su moja majka i brat.Umrli su u prometnoj nesreći prije četiri godine.Od tada svaki dan u ovo vrijeme se ponavlja ista priča.Živčana majka dođe s nama provesti svojih deset slobodnih minuta i kuha ručak dok se mi svađamo.Ali njihova tijela su optičke varke njihovih duša.Neke duše ne mogu odmah naći mir, dok ga neke vječno traže[/B].Tvoja te majka voli.Plakala je kada je čula vijest, teško joj je, ali bit će dobro.Tvoje tijelo je dostojanstveno zbrinuto, ali tvoja je duša ostala ovdje...treba joj vremena...pomoći ću ti.''
''Što to pričaš?''
''Ursula, osoba je danas pregažena busom, zato te ljudi nisu čuli.Oni su naviknuti na fizičko, ne čuju dušu.Ali ja sam tu da ti pomognem da shvatiš...čujem te, jer već četiri godine slušam takve.Tvoj je mir daleko.''
SVE JE BILO OBIČNO,A OPET TAKO NEOBIČNO.
Htjela sam si pomoći, zaista jesam.Ali te proklete noge, kao da su od kamena, nisam ih mogla pokrenuti.
Lokva krvi, bila je tako krasna...
Možda bi neko drugo djete imalo lijep život, obitelj i prijatelje, a možda je dobro što sam na njegovom mjestu.
Nisu me nikada vidjeli, ni kada sam bila s njima...
Hvala ti Soare, hvala što si mi pomogao da shvatim...
Neke se želje ispune.
Još uvijek tražim, ali znaš što Soare, mislim da sam blizu...Hvala ti.

*Drago mi je sto vam se svidio moj 1.san koji sam objavila i što ste tražili još,pa evo ovo je još jedan moj san,meni malo manje drag,ali također zanimljiv. Nadam se da ste uživali!
I više vas ne ću gnjaviti s pitanjima o snovima nego je ovaj put moje pitanje za vas- što vam se najljepše ili najmisterioznije dogodilo u stvarnom životu?

- 21:30 - Path through the blinding light (48) - Paper vision - #

~ponedjeljak, 13.03.2006.

Zivot postaje zanimljiv zbog mogucnosti da se ostvari san

Ovaj post je nastavak proslog posta jer sam smatrala da ukoliko ovo objavim da ce svi komentirati ono sto je kratko napisano,a ne ono do ceg mi je uistinu stalo da procitate!(svima koji nisu procitali prosli post-shame on you! al ima vremene da to popravite pa ukoliko ga netko naknadno procita,neka ga slobodno komentira ovdje)Toliko o tome.

Evo dvije savrsene strofe vezane uz snove ;

Zivot je san
,, ...Sto je zivot? Mahnitanje.
Sto je zivot? Puste sanje,
prazna sjena sto nas ovi.
O, malen je dar nam dan,
Jer sav zivot-to je san,
a san su i sami snovi..."
Pablo Calderon de Barca

Zivjeti u snu
,,Cini mi se, meni je sudeno
da zivim sanjajuci...
Jer zivotu koji sav je od sna
smrt ne moze nauditi..."
Manuel Altolaguire

Eto,jos zelim svima zahvaliti za komentare,najbolji ste!
Ne volim definicije,niti vjerujem da ih itko voli,no kako bi vi "definirali" sto je za vas zivot, a sto san? Imate slobodu govora, tako da definicija gubi na formalnosti pa je ujedno i manje mrska, a to vjerujem da vecina voli-kao u skoli kad nesto ne naucite napamet nego kazete svojim rijecima,a ipak valja!

I poruka za kraj:
ZIVITE SVOJE SNOVE, A NE SANJAJTE ZIVOT!!!

- 18:36 - Path through the blinding light (48) - Paper vision - #

~subota, 11.03.2006.

Dream,sweet dream...

Ovo je jedan moj(meni najdrazi) san koji se odvio 16.12.`04. i zelim ga podjeliti s vama.Znam da nitko ne voli duge postove i da ga mnogi ne ce ni procitat,ali nadam se da ce bit onih koje zanima sto meni predstavlja najdrazi san.Vecinu dijelova sam sanjala,a neke sam nadopunila i izmislila.Sve u svemu mene je ova stvar fascinirala,a i sve ostale koji su ju procitali...

SAN-moja verzija

Susrecem Vedrana u pothodniku gdje se on raspravljao sa Sonjom koja je upravo otisla i prodavacica mu kaze da je Sonja davno ostavila neke njegove slike da se razviju te ga zamoli da ih kupi sto on i ucini.Isli smo istim putem i raspricali se,a on mi se otvorio i ispricao svoju kobnu sudbinu dok sam ja gledala slike.Bio je tu 1 poseban album u obliku andela u kojem su bile slike od preljepe Sare te pjesme i rijeci posvecene njoj.I tako on zapocinje pricati o Sari,njegovoj najvecoj ljubavi koja za njega predstavlja savrsenstvo.
Jednom su bili sretni i zivjeli su u tornju,ali najcudnije u tome je sto je Vedran bio andeo ciji ugriz ubija,ali voljene samo u ponoc,tako da su mogli biti sretni samo kada bi se on prije ponoci sakrio u drugu prostoriju i cekao da ona prode.Sara mu je uvijek govorila da se bori protiv toga i da ona vjeruje da je on jaci od toga, ali Vedran je znao da on to ne moze zaustaviti jer je tako zapisano.Jedne ponoci Sara je usla u Vedranovo skloniste i tada se desilo ono sto je on najvise izbjegavao.
Ugrizao ju je za vrat i ona je umrla. Zadnje rijeci su joj bile da mu ne zamjeri jer joj je to najslada smrt te da ce ga uvijek voljeti.
Vedran je bio ocajan.Mnoge je noci proveo u tuzi i boli,zelio je umrjeti, a kao andeo to je mogao samo tako da ga ubije osoba koja ga voli. Dakako,posto je Sara bila iznad obicnog puka,za njenu smrt se ubrzo saznalo,a Vedran je proglasen vjestcem i vampirom(kome je kako bilo draze). Cesto su ga proganjali, mucili pa i ubijali ,ali on nije mogao umrijeti od ruke neprijatelja.
Posto je Vedran zivio vise zivota znao je za sudbinski sat koji odlucuje o sreci ili nesreci.Sat izgldeda kao jin-jang, a lijeva strana odlucuje o svemu. Noci kad je Sara umrla na lijevoj strani sata bila je crna i svi su znakovi bili losi. Oni kojih se tocno sjecam su:
nevini ce se oglasiti prije vrane, poznanik ce ti pomoci i sl. koji tada nisu bili uspjesni samo zbog sudbinskog sata.
Jedina teznja srca Vedranova je otici na svijet na kojem je Sara, a shvatio je da to moze samo ako pronade osobu koja ce ga voljeti toliko da ce ga ubiti radi njegove srece. Cestoje Vedran imao djevojke koje su ga voljele,ali ne dovoljno,jer ga je svaka od njih napustila kad je cula njegovu tragicnu pricu,a mnoge su i poludjele.
Bila sam svjedok kada su ga strazari napali i jos jednom odveli u dvore u kojima su ga zatocili i mucili gorkim rijecima.
U tom trenutku odlucih mu pomoci. Nagovorila sam strazare da me puste k njemu jer im mogu nabaviti socne informacije. Nakon nekog nagovaranja,pustili su me,iako me 1 strazar sljedio i kada sam stigla do Vedranove (jedva nazovi) sobe, neprestano je drzao luk i strijelu prema zalosnom Vedranu. Tiho smo razgovarali. Pokazao mi je neku crvenu trevi i rekao-“Vidi na sto sam spao,samo mi je ovo ostalo u ovome svijetu“
Naglim pokretom okrenula sam luk prema Vedranu te je on povukao srtijelu koja je usmrtila strazara.Iskrali smo se iz dvora i brzo smo trcali.U toj strci rekao mi je da je Sara rekla da ce poslati andela koji ce ga spasiti,ali i unistiti.
Potom se vrana oglasila. Sudbinski sat ukazivao je na lose.Za nama je trcala zena-konj i bila je brza od munje. Vidjela sam sestrinu pozanicu i ukazala joj da pozove pomoc jer se radi o zivotu i smrti, no nisam bila sigurna jel me razumjela zbog brzog pricanja usred trcanja. Zena-konj nas je utjerala u sobicu skoro srusene kuce i vec je napregnula strijelu prema nama.
Oboje smo znali da bi umrla samo ja, Vedran bi ostao sam i bespomocan u tom ocaju koji je izazvala tragedija sudbine.
Kroz razbijeni prozor nazirao se sudbinski sat koji se upravo okrenuo na bijelo. Dosao je jedan seljak koji je uzetom uhvatio bice okrenuto ledima s lukom u ruci,a shvativsi da ima konjske noge,sokiran je pobjegao. Zavezali smo zenu-konja i odlucili je se rijesiti.Prvo smo mislili da ju Vedran ugrize, ali on ju je bijesno pogledao i rekao-“Ti ne zasluzujes umrijeti,ne,ne na isti nacin kao Sara.” Iz dzepa je izvadio crvenu travu koju je zapalio i koja je izgorjela zajedno s njom.
Vedran me poljubio u ruku i rekao: “ Hvala ti na pomoci, ne mogu vjerovati da si nasamarila strazara i skoro umrla samo da bi meni pomogla,hvala ti Bozice moja!”
Tada je shvatio da sam ja taj andeo koji ga je spasio, a tek ga treba unistiti. -”Molim Te ucini to,ubij ovu bol u mojoj dusi!”
Suze su mi same isle, nisam htjela da Vedran zauvijek ode, ali bila sam svjesna koliko to njemu znaci i koliko ce biti sretan tim cinom.Uhvatila sam ga za glavu i s tugom u srcu, urizla sam ga za vrat.
Krv je tekla kao uzavrela rijeka koja se stapala s mojim suzama ,s kisom.
Izvadio je album i na posljednjoj srtanici upisao-Zadesila nas je ista sudbina,usnula si od ugriza andela, a i ja cu.Do skoro!
Zatvorio je album i stavio mi ga u ruke.”Ovo je sve sto imam i to poklanjam tebi,moj cudesni andele.Hvala ti na svemu, bit cu zauvijek s tobom”. Zatvotio je oci,zauvijek na ovome svijetu.
Ostala sam samo ja,drzeci mrtvog andela koji je zivio za smrt. Sada samnom zive suza i jecaj,ali i spoznaja da je Vedran sada sa Sarom,spoznaja da je sretan i upravo ta spoznaja daje mi nadu u vjeru da cu i ja jednom pronaci svog andela kad na satu sudbine bude bijela strana...

Molim vas da mi kazete svoj dozivljaj ovog sna(price) i da napisete sto vi sanjate i kakve snove najvise (ne)volite...

- 16:22 - Path through the blinding light (60) - Paper vision - #

~četvrtak, 09.03.2006.

crno-bijeli svijet

Evo par mojih pozerskih slika sto sam sama fotkala u nedjelju jer mi je bilo dosadno,pa vi sami prosudite sta je ispalo od toga...

Evo lyricsi marlilyna mansona Comawhite i comablack.Meni je bolja comablack,iako mi je i ova druga jako lijepa.Da sad ne ispadnem neki faker porucujem da nisam veliki Mansonovac koji zna sve pjesme i rijeci,ali sve sto sam cula mi se svida,a i imam pozitivno misljenje o njima...
MARILYN MANSON LYRICS

"Coma White"
There's something cold and blank behind her smile
She's standing on an overpass
In her miracle mile
[coma:]
"You were from a perfect world
A world that threw me away today
Today to run away"

A pill to make you numb
A pill to make you dumb
A pill to make you anybody else
But all the drugs in this world
Won't save her from herself

Her mouth was an empty cut
And she was waiting to fall
Just bleeding like a polaroid that
Lost all her dolls
[coma:]
"You were from a perfect world
A world that threw me away today
Today to run away"

A pill to make you numb
A pill to make you dumb
[chorus repeat]

"Coma Black"
[ a) EDEN EYE ]

My mouth was a crib and it was growing lies
I didn't know what love was on that day
my heart's a tiny bloodclot
I picked at it
it never heals it never goes away

I burned all the good things in The Eden Eye
we were too dumb to run too dead to die

This was never my world
you took the angel away
I'd kill myself to make everybody pay
This was never my world
you took the angel away
I'd kill myself to make everybody pay

I would have told her then
she was the only thing
that I could love in this dying world
but the simple word "love" itself
already died and went away

This was never my world
you took the angel away
I'd kill myself to make everybody pay
This was never my world
you took the angel away
I'd kill myself to make everybody pay

I burned all the good things in The Eden Eye
we were too dumb to run too dead to die

[ b) APPLE OF DISCORD ]

Her heart's bloodstained egg
we didn't handle with care
it's broken and bleeding
and we can never repair

Eto samo me jos zanima sto vi radite kad vam je dosadno?
I sad si kontam da mi je bas apsurdan ovaj post,ispada mi pateticno sto objavljujem te svoje slike,al ajd...

- 23:37 - Path through the blinding light (37) - Paper vision - #

~utorak, 07.03.2006.

Simbol vjecnog zivota

ANKH:

Štiti od bolesti
Kako djeluje: Ankh je talisman koji onome ko ga nosi poklanja energiju i snagu, cuva ga od bolesti i rastjeruje umor.
Njegova povijest: Egipatski hijeroglif ankh (cesto napisan i kao anch) znaci "zivot", "ja sam" ili "ja sam ziv". Ovaj simbol je poznat jos pod imenima "koptski kriz", "uhati kriz" ili "omcasti kriz" a latinski naziv mu je Crux Ansata. Slicnost ovoga egipatskog znaka sa krscanskim krizem moze se pripisati tomu da je ovaj egipatski znak bio vrlo popularan i rasiren sve do Irske. Osim toga taj su znak preuzeli egipatski krscani - Kopti - kao simbol zivotne snage koju krscanima daje Kristov kriz, pa se zato ankh u novije vrijeme gotovo iskljucivo naziva Koptski kriz.
Izvorno znacenje ovog znaka moze biti magijski cvor. Povezan sa mitologijom on je dobio tocne osobine: on ne simbolizira samo zivot nego i vjecni zivot, besmrtnost koja je naravno samo jedan atribut boga. Gotovo da nema slike ili crteza nekog egipatskog bozanstva da uz njega nije i ankh.
Dalje znacenje ankha je simbolicno predstavljanje zivotnih elemenata zraka i vode: na nekim predstavama bog kralju daje ankh kao simbol vlasnika zivota. U nekim kultovima u obredu ciscenja pije se posvecena voda triput prenesena preko ankha koji se drzi u visini usta covjeka zbog kojega se vrsi obred ciscenja.
A oslanjajuci se na legendu da je ankh zamocen u krv boginje Izis, njemu se pripisuje i moc mirenja muskog i zenskog principa, sjedinjavanje vertikale i ovala. Zato se upotrebljava u nekim istocnjackim obredima tjeranja zlih duhova i molitvi za plodnost zena nerotkinja.

Bas mi je lijep ankh,nosim ankh srebrne nausnice.A sto se tice lancica,3 nosim cijelo vrijeme.Nemaju veliku materijalnu vrijednost,ali sam s njima povezana na sentimentelan nacin,tj. uglavnom s 1.,a ostala 2 su mi samo lijepa.
1. i najvazniji je dar od my lovling kikija,a to je bocica whit his blood,a on ima isti s mojom.Na 2. je crna trzalica u znak ljubavi prema gitari,a 3. sam dobila nedavno,takoder od kikija i to je kamen tirkiz koji je kamen strijelca.

Evo i jedna slikica na kojoj se vide moji lancici, ali prvenstveno ju objavljujem zbog moje ljepotice CeVe(skrge,vece ili jednostavno Vedrane),a to je ova lijevo,ja sam u sredini,a Lolica je desno...

Imate li vi nesto sto volite na takav nacin?Nesto sto vam donosi srecu i(li) stiti od necega te ako postoji nekakav znak ,simbol ili broj koji vam je posebno drag ,pisite...

- 14:38 - Path through the blinding light (29) - Paper vision - #

~petak, 03.03.2006.

Sudbo covjecja kako si slicna vjetru (Goethe)

Da ne zaostajem za svojom ljubavnicom Lijom i mužem Incubusom,moram i ja objaviti jednu Burtonovu pjesmu,a odabrala sam Voodoo girl.Ona mi se posebno dopada ,a i mislim da su se mnogi bar jednom u životu mogli poistovjetiti njome.
VOODOO GIRL

Her skin is white cloth,
And she's all sewn apart
And she has many colored pins
Sticking out of her heart.
She has a beautiful set
Of hypno-disk eyes,
The ones that she uses
To hypnotize guys.

She has many different zombies
Who are deeply in her trance.
She even has a zombie
Who was originally from France.

But she knows she has curse on her
A curse she cannot win.
For if someone gets
Too close to her,
The pins stick farther in.

Ajd da se na brzinu pohvalim da idem na tečaj gitare,pa moram pozdravit ekipu-pjanduru Lolu, lojalnog Bokija i legendu Doca(kojeg sam nedavno upoznala),a oni su clanovi mog budućeg banda koji ce se zvati Klara i legende,haha.Ma šalim se ofkors,smislit ćemo nesto bolje...ima vremena(nadam se).
Želim jos zahvaliti Kikiju sto me netjerao da pišem blog i uvelike pomogao njegovom nastanku,a Vedranu hvala za slike Luisa Royo.
A sad da predem na nesto konkretnije,nešto sto mene zanima,a nadam se da ce i vas(početi)-PROROČANSTVA.
Na dar sam dobila knjigu Prorocanstva-Dave R. Heyneck i ukoliko imate imalo volje za citanjem,pročitajte ju. Jako je impresivna i intrigantna.
U njoj možete procitati mnoga obistinjena proročanstva,raznolikost njih samih(proročanstva piramida-meni jako zanimljiva,proročanstva Kurana,hinduistička proročanstva, proročanstva kraljeva Aghartija,i dr.),zatim o velokim prorocima(za Nostradamusa ste culi,ja bih jos kao posebnog izdvojila Edgar Cayse-a koji je bio iscjelitelj neobicnih sposobnosti i velika srca,a u djetinjstvu mu se ukazao andeo),u knjizi takoder mozete procitati razna videnja apokalipse,ali i prorocke promasaje.U svakom slucaju necete pozaliti podignete li tu knjigu i zasigurno cete si postaviti pitanje da li se nas planet cisti od onih koji ga uporno zagaduju fizicki i duhovno...
Kako vas ne bi zakinula za neku svoju misao,evo jos jedna moja haiku koja je nastala nedavno.

KRAJ
Zastor je spusten
Cunjevi vec su pali
Zar sad je kasno?

I na kraju Viktoria Faust(pravo ime Sanja Petriska);
«Mozda svijet tajni u jednom trenutku to prestane biti i mozda ga tada shvatimo na jedan sasvim drugaciji nacin.Ali onda opet,svijet bez tajni bio bi lisen ljepote.Mozda mi zapravo i ne zelimo da tajne budu otkrivene, da se ljepota svijeta svede na obicno i svakodnevno.Mozda svjesno ili nesvjesno stitimo tajnu.Ili smo tajnom zasticeni od istine?Mozemo nagadati,a da nikada ne otkrijemo pravo stanje stvari.»
(Ulomak iz knjige "Vampiri")

- 16:48 - Path through the blinding light (25) - Paper vision - #

~srijeda, 01.03.2006.

Iza zatvorenih vrata

Danas sam gledala neki talk show i komentiram kak mi je voditeljica bezveze i pita me mlada sesrta :“Jel bi ti htjela bit ona kad odrastes?,,Mislim-de dobro je,kao 1. nisam rekla nesto zbog ceg bi mogla zeljet bit kao ona,a i da jesam rekla tak nest,sigurno zbog tog ne bi zeljela bit ona ili netko drugi.Nije da sam prezadovoljna sobom,ali ne vidim razlog zasto bih htjela biti netko drugi (niti mislim da je to moguce,ugl.)Ma –OJ BUDI SVOJ! :)
A i sto se tice tih “javnih“ osoba,ne vjerujem da ih mozes poznavati u pravom svjetlu po tome sto se prica ili pise o njima.Ili nekog uzvise do savrsenstva ili ispljuju,ma strava.Upoce se ne zelim zamarat takvim nebulozama(,a upravo to cinim lol).Ponekad za nekog kog vidimo svaki dan,saznamo nesto sto nam promjeni sliku o njemu,bilo u pozitivnom ili negativnom smislu.
Osoba sam koja na ljudima voli izdvajati dobre osobine i vjerujem da one u svima(ili bar velikoj vecini) postoje!Mozda sam naivna sto toliko vjerujem u ljude,ali cinit cu to i dalje.No nisam nerealna u smislu da zbog nekih dobrih stvari idealiziram ljude.Cesto nam se cini da su drugi sretniji od nas samih,a da zapravo ni ne znamo da su i oni nesretni(ili eventualno kolilo smo i sami sretni).Sreca ili nesreca(proci ce i to lol),vazno je da ne stavljamo osmjeh na lice kada nam srce place niti da placemo kako bi ispali patnici ovog pateticnog zivota koji je u tim slucajevima patetican samo iz razloga sto ga ne zivimo nego samo prezivljavamo.Sreca i nesreca nisu u mozgu,nego u srcu.Ne dozvolite si zeljeti biti netko drugi,ja vjerujem u vas.Znam da imate vrline zbog kojih se mozete ponositi.I ne zavaravajte se laznim sjajem jer ne znate sto se krije iza zatvorenih vrata,o cemu govori i ova moja pjesma.Evo jedna slika koja mi nije posebno lijepa,al mi je simbolika i ideja odlicna!Inace bi svi ocekivali da ce iz sunca prskati neka vatra i sl.,a ovdje iz sunca izlazi led.I sama slika pokazije da nije sve kako mi to zamisljamo pa mi je savrsena za ovaj post.Eto,budite svoji i ako to vase „ja“ nalaze,komentirajte i budite rjeciti,a prihvacam i konstruktivnu kritiku!(pusa liji)
A evo konacno i ta pjesma:

IZA ZATVORENIH VRATA

Tako su sretni.
Zdravi su i vole se.
Uvijek se kite najsjajnijim perjem.
Na licu im uvijek osmjeh dise.
I ten im odise od nebriga.
Tako su savrseni.
Oni su sve sto mi nismo.

Tako smo nesretni.
Bolesni smo i ne volimo se.
Uvijek se kitimo nesjajnim perjem.
Na licu nam nikada osmjeh ne dise.
I ten nam odise brigama.
Tako smo nesavrseni.
Mi smo sve sto su zapravo i oni
Iza zatvorenih vrata.

- 16:58 - Path through the blinding light (20) - Paper vision - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

<	ožujak, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?

Glazba:

Volim slusati:
Urban
Placebo
Him
Vatra
Embrio

U zadnje vrijeme i:
Charon
A perfect circle
Depeche mode
Apocalyptica

Nade se i:
Clash
Ramones
Aerosmith
Pink Floyd
Billy Idol
Soad
Bob Marley
doors
Sex pistols
G'n'R
Blink 182
RHCP
offspring
Green day
The Hives...

Od nasih jos su mi dobri:
Hladno pivo
Guzva u 16ercu
Let 3
Pipsi
Partibrejkersi
Six pack
Divlje jagode
Majke
EKV
Belfast food
Josipa Lisac
Zabranjeno pušenje
Prljavci
Električni orgazam...

Secer na kraju

Tim Burton`s : The Melancholy Death Of Oyster Boy

I jos nesto:

Opis bloga

Ne dopusti da budes neciji slogan, jer ti si poezija!

Mjesec veceras

CURRENT MOON
lunar phases

Čovjekov put je poput besciljne šetnje krajolikom. Ako suviše gleda na cilj, koraci mu postaju ubrzani od nestrpljenja i propušta vidjeti i diviti se ljepoti krajolika. Prestane li tragati za svim onim što misli da mu treba, to što mu doista treba objavljuje mu se u svoj punini.

Zivi svoje snove,a ne sanjaj zivot!

Lijepi citati:

*Buducnost pripada onima koji vjeruju u ljepotu svojih snova.
Eleonor Roosvelt

*Nisu svi koji lutaju izgubljeni.
Tolikien

*Uspjeti znaci prihvacati neuspjeh za neuspjehom ne gubeci entuzijazam.
Winston Churchill

*Tko je cinik? Covjek koji zna cijenu svega i vrijednost nicega.
Wilde

*Cemu sluzi nebo, ako ne covjekovoj teznji da ga dostigne?
Bukowski

*Tko nije naucio gledati nebo u potoku, ne zna što su ribe na drvecu.
Andrić

*Mastovitost je daleko vaznija od znanja.
Einstein

*Svijet je onoliko zanimljiv koliko smo mi radoznali. Svijet je pozornica na kojoj svako igra svoju ulogu.
Shakespeare

Blogovi:

Incubus
Lija
gottthica
gabriel
shaders
misho
lonac
andeo
Kronicna Budala
Pandemonium
forever yours
desertrose
Magicna noc
browneyedgirl
vermilion
coco

broken7
the hated one
burn
Sleepy
rchp fan
Lenci
Midnight madness
Logaah
vitamin
Carli
Breakdown
rus
emotion79
twinkle
P.E.Hadrijan
*velvet tears*
Schmysser
emptiness
tajanstvena
motherbless
pucko

Neki su prestali pisati,neki se ne javljaju...no to nije razlog da ih zaboravim...
whilesleeping
eveningfalls
fallen-one
just_imagination
Black_butterfly
nancy girl
Mortal abyss
juneau
sexon pokajnik misszatocena
amy atea Blood Moon

Korisno:
besplatni sms
Pjesnici su cudenje u svijetu

Privatni Romeo by Urban

Na krevetu vražijem još samo šutnjom priča se,
lijek za vrijeme ne postoji,
A tanki konci navike,
kao kapak prozirni,
snove su nam prekrili.
A promjena za promjenom,
U sobi miris dosade.
Poželjeli smo previše
Kad Romeo se odmori,
sa srca skine prašinu
Ponovno ćeš letjeti
Znam, zauvijek uz tebe budi se
tvoj privatni Romeo.

Ove dvije slike mi je posvetio jedan prijatelj u postu kojim me jako razveselio,hvala ti Alene! Volim i ja tebe...

STRANAC

-Koga najvoliš, zagonetni covjece, Oca ili majku,
sestru ili brata?
-Nemam ni oca ni majke, ni sestre ni brata.
-A prijatelji?
-Do dana današnjega nisam upoznao smisao ove rijeci.
-A domaja?
-Ne znam, pod kojom je širinom smještena.
-Ljepota?
-Rado bih je volio, da je besmrtna božica.
-Zlato?
-Mrzim ga kao što vi mrzite Boga.
-Pa što onda voliš neobicni strance?
-Volim oblake...oblake, što prolaze...ondje...divne
oblake!
(C.Baudelaire)

Robot by Urban

ispod tamnog oblaka sada robot stoji sam
i ceka kisu da ga prekrije
natopi mu spojeve
prekrije hrdjom zauvijek
metalno tijelo bez nje ne ide nikuda vise
baterije pri kraju i sve manje struje salju poznaje li robot andjele
a onaj tko je stvarao nije mu usne stavio samo u snu on moze ljubiti
i sad ljubav nema lice ostajemo stranci zauvijek.. kaze on i nestane
medju puno crnih zica on mjesto srca ima kutiju sa njenim pramenom
a ispod zlatnih ociju ima dvije kamere skrivene u tami kacige
i sad ljubav nema lice ostajemo stranci zauvijek... kaze on i nestane
i sad ljubav nema lice ostajemo stranci zauvijek... kaze on i nestane
cijeli zivot bio je samo njena igracka mali robot sto se navija
a ona nije shvatila ono sto robot osjeca
samo se nasmijala
i sad ljubav nema lice ostajemo stranci zauvijek... kaze on i nestane
i sad ljubav nema lice ostajemo stranci zauvijek... poljubi me robote...

Mozda svijet tajni u jednom trenutku to prestane biti i mozda ga tada shvatimo na jedan sasvim drugaciji nacin.Ali onda opet,svijet bez tajni bio bi lisen ljepote.Mozda mi zapravo i ne zelimo da tajne budu otkrivene, da se ljepota svijeta svede na obicno i svakodnevno.Mozda svjesno ili nesvjesno stitimo tajnu.Ili smo tajnom zasticeni od istine?Mozemo nagadati,a da nikada ne otkrijemo pravo stanje stvari.
(Viktoria Faust)

POVRATAK

Ko zna (ah, niko, ništa ne zna.
Krhko je znanje!)
Možda je pao trak istine u me,
A možda su sanje,
Još bi nam mogla desiti se ljubav,
Desiti---velim,
Ali ja ne znam da li je želim,
Ili ne želim.

U moru života što vječito kipi,
Što vječito hlapi,
Stvaraju se opet, sastaju se opet
Možda iste kapi---
I kad prođe vječnost zvjezdanijem putem,
Jedna vječnost pusta,
Mogla bi se opet u poljupcu naći
Neka ista usta

Možda ćeš se jednom uveče pojavit
Prekrasna, u plavom,
Ne sluteći da si svoju svjetlost lila
Mojom davnom javom,
I ja koji pišem srcem punim tebe
Ove čudne rime,
Oh, ja neću znati, čežnjo moje biti,
Niti tvoje ime!

Pa ako i duša u tome trenutku
Svoje uho napne,
Sigurnim će glasom zaglušiti razum
Sve što slutnja šapne;
Kod večernjih lampa mi ćemo se kradom
Pogledat ko stranci
Bez imalo svijesti koliko nas vežu
Neki stari lanci.

No vrijeme se kreće, no vrijeme se kreće
Ko sunce u krugu,
I nosi nam opet ono što je bilo:
I radost, i tugu.
I sinut će oči, naći će se ruke,
A srca se dići ---
I slijepi za stope bivšega života
Njima ćemo ići.

Ko zna (ah, niko, niko ništa ne zna.
Krhko je znanje!)
Možda je pao trak istine u me,
A možda su sanje.
Još bi nam mogla desiti se ljubav,
Desiti ---velim,
Ali ja ne znam da li je želim,
Ili ne želim.
(D.Cesaric)

UTJEHA KOSE
Gledo sam te sinoć. U snu. Tužnu. Mrtvu.
U dvorani kobnoj, u idili cvijeća,
Na visokom odru, agoniji svijeća,
Gotov da ti predam život kao žrtvu.
Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
Sumnjajući, da su tamne oči jasne,
Odakle mi nekad bolji život sjao.
Sve baš, sve je mrtvo: oči, dah i ruke,
Sve, što očajanjem htjedoh da oživim
U slijepoj stravi i u strasti muke,
U dvorani kobnoj, mislima u sivim.
Samo kosa tvoja još je bila živa,
Pa mi reče: - Miruj! U smrti se sniva.
(A.G.Matos)

ANNABEL LEE
Prije mnogo i mnogo godina,U carstvu kraj mora to bi,
Djeva je živjela,koju su zvali imenom Annabel Lee;
S tek jednom je živjela mišlju:Da voli, i da se volimo mi
Bio sam dijete i bila je dijete-U carstvu kraj mora to bi-
Al' više neg' ljubavlju mi smo se ljubili, Ja i Annabel Lee
I zbog toga nebeski krilati anđeli bili su zavidni
I to je razlog što jednom davno-U carstvu kraj mora to bi-
Vjetar se spusti iz oblaka,noću, sledivši moju Annabel Lee
I došli su plemeniti rođaci njeni,meni je oteli,
Da je zatvore u grobnicu tamnu u tom carstvu što kraj mora bi.
Zavidjeli su nam anđeli s neba,-Ni upola sretni ko mi-
Da!To je razlog(kao što znaju U tom carstvu kraj mora svi)
Što noću je vjetar iz oblaka doš'o i sledio Annabel Lee
Al' ljubav nam bila je jača od ljubavi mnogih
Što su stariji bili neg' mi, i mudriji mnogo neg' mi
I niti anđeli,gore na nebu, ni podmorski demoni zli
Ne mogu mi razdvojiti dušu od duše lijepe Annabel Lee
Jer mi ne bljesne mjesec,da sna ne donese o lijepoj Annabel Lee
Kada zvijezde se stvore,vidim kako gore tek oči Annabel Lee
Tako ležim pored svoje drage do zore
Svoje drage,-drage,-života i mlade,
U njezinoj grobnici uz more
U njenom grobu uz šumorno more.
(E.A.Poe)

PJESNICI

Pjesnici su čuđenje u svijetu
Oni idu zemljom i njihove oči
velike i nijeme rastu pored stvari
Naslonivši uho
na ćutanje što ih okružuje i muči
pjesnici su vječno treptanje u svijetu
(A.B.Simic)