Pregled posta

Dream,sweet dream...

Ovo je jedan moj(meni najdrazi) san koji se odvio 16.12.`04. i zelim ga podjeliti s vama.Znam da nitko ne voli duge postove i da ga mnogi ne ce ni procitat,ali nadam se da ce bit onih koje zanima sto meni predstavlja najdrazi san.Vecinu dijelova sam sanjala,a neke sam nadopunila i izmislila.Sve u svemu mene je ova stvar fascinirala,a i sve ostale koji su ju procitali...


SAN-moja verzija

Susrecem Vedrana u pothodniku gdje se on raspravljao sa Sonjom koja je upravo otisla i prodavacica mu kaze da je Sonja davno ostavila neke njegove slike da se razviju te ga zamoli da ih kupi sto on i ucini.Isli smo istim putem i raspricali se,a on mi se otvorio i ispricao svoju kobnu sudbinu dok sam ja gledala slike.Bio je tu 1 poseban album u obliku andela u kojem su bile slike od preljepe Sare te pjesme i rijeci posvecene njoj.I tako on zapocinje pricati o Sari,njegovoj najvecoj ljubavi koja za njega predstavlja savrsenstvo.
Jednom su bili sretni i zivjeli su u tornju,ali najcudnije u tome je sto je Vedran bio andeo ciji ugriz ubija,ali voljene samo u ponoc,tako da su mogli biti sretni samo kada bi se on prije ponoci sakrio u drugu prostoriju i cekao da ona prode.Sara mu je uvijek govorila da se bori protiv toga i da ona vjeruje da je on jaci od toga, ali Vedran je znao da on to ne moze zaustaviti jer je tako zapisano.Jedne ponoci Sara je usla u Vedranovo skloniste i tada se desilo ono sto je on najvise izbjegavao.
Ugrizao ju je za vrat i ona je umrla. Zadnje rijeci su joj bile da mu ne zamjeri jer joj je to najslada smrt te da ce ga uvijek voljeti.
Vedran je bio ocajan.Mnoge je noci proveo u tuzi i boli,zelio je umrjeti, a kao andeo to je mogao samo tako da ga ubije osoba koja ga voli. Dakako,posto je Sara bila iznad obicnog puka,za njenu smrt se ubrzo saznalo,a Vedran je proglasen vjestcem i vampirom(kome je kako bilo draze). Cesto su ga proganjali, mucili pa i ubijali ,ali on nije mogao umrijeti od ruke neprijatelja.
Posto je Vedran zivio vise zivota znao je za sudbinski sat koji odlucuje o sreci ili nesreci.Sat izgldeda kao jin-jang, a lijeva strana odlucuje o svemu. Noci kad je Sara umrla na lijevoj strani sata bila je crna i svi su znakovi bili losi. Oni kojih se tocno sjecam su:
nevini ce se oglasiti prije vrane, poznanik ce ti pomoci i sl. koji tada nisu bili uspjesni samo zbog sudbinskog sata.
Jedina teznja srca Vedranova je otici na svijet na kojem je Sara, a shvatio je da to moze samo ako pronade osobu koja ce ga voljeti toliko da ce ga ubiti radi njegove srece. Cestoje Vedran imao djevojke koje su ga voljele,ali ne dovoljno,jer ga je svaka od njih napustila kad je cula njegovu tragicnu pricu,a mnoge su i poludjele.
Bila sam svjedok kada su ga strazari napali i jos jednom odveli u dvore u kojima su ga zatocili i mucili gorkim rijecima.
U tom trenutku odlucih mu pomoci. Nagovorila sam strazare da me puste k njemu jer im mogu nabaviti socne informacije. Nakon nekog nagovaranja,pustili su me,iako me 1 strazar sljedio i kada sam stigla do Vedranove (jedva nazovi) sobe, neprestano je drzao luk i strijelu prema zalosnom Vedranu. Tiho smo razgovarali. Pokazao mi je neku crvenu trevi i rekao-“Vidi na sto sam spao,samo mi je ovo ostalo u ovome svijetu“
Naglim pokretom okrenula sam luk prema Vedranu te je on povukao srtijelu koja je usmrtila strazara.Iskrali smo se iz dvora i brzo smo trcali.U toj strci rekao mi je da je Sara rekla da ce poslati andela koji ce ga spasiti,ali i unistiti.
Potom se vrana oglasila. Sudbinski sat ukazivao je na lose.Za nama je trcala zena-konj i bila je brza od munje. Vidjela sam sestrinu pozanicu i ukazala joj da pozove pomoc jer se radi o zivotu i smrti, no nisam bila sigurna jel me razumjela zbog brzog pricanja usred trcanja. Zena-konj nas je utjerala u sobicu skoro srusene kuce i vec je napregnula strijelu prema nama.
Oboje smo znali da bi umrla samo ja, Vedran bi ostao sam i bespomocan u tom ocaju koji je izazvala tragedija sudbine.
Kroz razbijeni prozor nazirao se sudbinski sat koji se upravo okrenuo na bijelo. Dosao je jedan seljak koji je uzetom uhvatio bice okrenuto ledima s lukom u ruci,a shvativsi da ima konjske noge,sokiran je pobjegao. Zavezali smo zenu-konja i odlucili je se rijesiti.Prvo smo mislili da ju Vedran ugrize, ali on ju je bijesno pogledao i rekao-“Ti ne zasluzujes umrijeti,ne,ne na isti nacin kao Sara.” Iz dzepa je izvadio crvenu travu koju je zapalio i koja je izgorjela zajedno s njom.
Vedran me poljubio u ruku i rekao: “ Hvala ti na pomoci, ne mogu vjerovati da si nasamarila strazara i skoro umrla samo da bi meni pomogla,hvala ti Bozice moja!”
Tada je shvatio da sam ja taj andeo koji ga je spasio, a tek ga treba unistiti. -”Molim Te ucini to,ubij ovu bol u mojoj dusi!”
Suze su mi same isle, nisam htjela da Vedran zauvijek ode, ali bila sam svjesna koliko to njemu znaci i koliko ce biti sretan tim cinom.Uhvatila sam ga za glavu i s tugom u srcu, urizla sam ga za vrat.
Krv je tekla kao uzavrela rijeka koja se stapala s mojim suzama ,s kisom.
Izvadio je album i na posljednjoj srtanici upisao-Zadesila nas je ista sudbina,usnula si od ugriza andela, a i ja cu.Do skoro!
Zatvorio je album i stavio mi ga u ruke.”Ovo je sve sto imam i to poklanjam tebi,moj cudesni andele.Hvala ti na svemu, bit cu zauvijek s tobom”. Zatvotio je oci,zauvijek na ovome svijetu.
Ostala sam samo ja,drzeci mrtvog andela koji je zivio za smrt. Sada samnom zive suza i jecaj,ali i spoznaja da je Vedran sada sa Sarom,spoznaja da je sretan i upravo ta spoznaja daje mi nadu u vjeru da cu i ja jednom pronaci svog andela kad na satu sudbine bude bijela strana...


Molim vas da mi kazete svoj dozivljaj ovog sna(price) i da napisete sto vi sanjate i kakve snove najvise (ne)volite...

Post je objavljen 11.03.2006. u 16:22 sati.