
Kako i sam naslov kaze,ne odustaj od onog sto najvise zelis zbog nekih trenutnih zelja.
Cesto cujem kako je nekome “sve” krenulo nizbrdo i tada digne ruke u zrak, krivo!
Naravno da nemamo uvijek snagu dici se nakon poraza ,nastaviti dalje,no ne treba odustati i time si gurati ciljeve dalje nego sto jesu.
Vjera,o kako li je rijetka postala... I oni sto su sretni su nesretni jer stalno iscekuju nesto lose na sto ih je zivot navikao.
Ne znamo uzivati u tenutku. Mi ne zivimo, samo prezivljavamo, a to nije dovoljno.
Ponekad jednostavno ne mozemo natrag i tada se moramo brinuti o najboljem nacinu da nastavimo put.
Trebamo traziti, jer svaki trenutak trazenja je trenutak nalazenja!
Ako je zivot igra, nikad ne znas koji ces broj dobiti na kocki,a svi tezimo najvecemu.

Nikad ne znas kada ce se kolo srece okrenuti, mozda vec sutra ti si sretan,iskonski sretan, ali nemoj zato danas biti mrtav,zivi covjece!
Najtamniji sat je onaj koji prethodi radanju sunca! Ne dozvoli da te zlo oko tebe povuce za sobom, ne moras biti kao vecina!
Kako Baudelaire keze ,,ne osjecajte jaram vremena, koji vam tisti ramena i prigiba vas zemlji” . Cinite stvari koje usrecuju vas i druge,opajajte se – vinom,poezijom ili kreposcu,kako vam drago,ali opajajte se srecom!
Nedavno vidjeh na torbi jednog decka ispisano-“Obicna je laz da rase postoje,svima nam u zilama tece crvena krv” i tada bijah opijena, opijena tom lijepom recenicom.
Bilo je toplije, zrak je mirisao ugodnije, bila sam oslobodena!
Oslobodena od cega? Bijah oslobodena od trenutka prije i poslje. Uzivala sam u trenutku,u svakom uzdisaju i koraku, osjetila sam vjeru, zelju, zivotnu snagu i nisam zeljela prestati osjecati to.
Ako vam je trenutna situacija losa, borite se za bolju, ne dozvolite da budete mucenici i robovi vremena! S obzirom da sam upotrjebila neke djelove Baudelairove pjesme,objavit cu cijelu, meni je to jedno od najboljih njegovih djela:

OPAJAJTE SE
Opijen uvijek treba biti. U tome je sve: pocetak i svrsetak mudrosti. Da ne osjecate jaram vremena, koji vam tisti ramena i prigiba vas zemlji, morate se bez daha opajati:
A cime? Vinom, poezijom ili kreposcu –kako vam drago. Ali opajajte se. Pa kad se ponekad probudite na stepenicama kakve palace, na zelenoj travi jarka, u sumornoj samotinji svoje sobe, kad je pijanstvo vec malo popustilo ili sasvim proslo, pitajte vjetar, val, zvijezdu, pticu, uru, sve sto pjeva, sve sto zbori, pitajte koliko je sati. I vjetar, val, zvijezda, ptica, ura odgovorit ce vam ;”Cas je da se opajate! Da ne budete mucenici i robovi vremena, opajajte se bez prestanka! Vinom, poezijom ili krepocu-kako vam drago.”

Post je objavljen 30.03.2006. u 20:14 sati.