rip out your wings

~ponedjeljak, 27.02.2006.

Nisu svi koji lutaju izgubljeni

Evo jos jedna moja pjesma,nadam se da ce vam se svidjet jer je meni jaako draga.Uzivajte ljudi i oni koji se tako (ne)osjecaju =)

FATALNI BEZDAN CEKANJA JE VRIJEDAN

Jednom cu zauvijek sklopiti oci
Borit ce se nemir i tuga u zraku
Zagrlit i poljubit ne cu te moci
Dusa ce moja bivati u mraku.
Snivat cu u krvavom moru
Plakat cu zajedno s nebom
Proklinjat cu zoru jer ti si na drugom mjestu nekom.
Trazit cu snagu u zvjezdanoj noci
Da izdrzim dok nam se opet ne sretnu oci.
Znaj da ce te andeo cuvati nocu i danju
Cekat ce na tebe dok i ti ne sklopis oci
U fatalnom bezdanu.

- 17:01 - Path through the blinding light (22) - Paper vision - #

~petak, 24.02.2006.

Moze li srce puci kada je prestalo kucati?

Upravo sam se vratila iz kina i ne mogu prekriti svoje odusevljenje.
Gledala sam:

i film je PREDOBAR!!!!
Obozavam "Predbozicnu nocnu moru,ali Burton je opet uspio nadmasiti samoga sebe.Ne zelim vam ga prepricati ,to se MORA dozivjeti!!!
Da,zaboravih rec da je naslov posta jedna recenica iz filma.Tim je u ovom fimu bio jako didaktican,ma sta ja to pisem,dosta price,svi mars u kino!!!

I sad cu jos objavit dvije svoje misli u 17 slogova.Hvala gottthicu za inspiraciju i poticaj.I ovo su dvije slike koje sam fotkala u zg katedrali,a zatim obradila pa molim da komentirate:

HLADNI ANDELE

Hladni andele
led tvoj grije mi srce
davno smrznuto.

SVE SVIJECE

Odes li nocas
sve gorjet ce svijece
dusa ih pali.

- 17:05 - Path through the blinding light (22) - Paper vision - #

~četvrtak, 23.02.2006.

Kupka

Vrtoglavica.
Mjesaju se hladnoca i drhtaji.
Predvidam sutrasnji dan.
Opet cu cekati.
Uzaludno cekati tvoj glas.
Ponosno cu zapoceti s mislju
da izdrzat cu do kraja.
Panika.
Popustam.
Pognute glave nazvat cu te.
Hrabrit cu se ispraznim izrekama.
Gadim se samoj sebi,
jer se ne mogu poraziti.
Ne zelim razmisljati o tome.
Pustam vodu.
Sok.
Opet hladnoca.
Postaje toplije.
Ili sam se navikla na hladnocu.
Kapljice me miluju.
Odzvanja pjesma njeznosti.
Obitavaju oko moga vrata
spustajuci se nize.
Svijetle dlacice na ledima
poletjele su od uzitka,
jer vise ne nose teret znoja.
Polagano zaboravljam na sutra.
Uzivam u svojoj katarzi.
Odlucila sam.
Ovaj put ne cu biti pametnija.
Trebaj i ti mene.
Zadovoljna izlazim iz tusa.
Sok.
Opet hladnoca .
Drhtaji.
Udahnem duboko.
Kaplice klize niz moja prsa
podsjecajuci me
da ne moraju i iz ociju.

- 18:16 - Path through the blinding light (8) - Paper vision - #

~srijeda, 22.02.2006.

moj haiku

Bukete suza
nocas ostavljam na grob
zive ljubavi

Ti si najljepsa
najcrvenija ruza
otrov sto krije

- 18:22 - Path through the blinding light (6) - Paper vision - #

~utorak, 21.02.2006.

MOJI LJUDI

1.SLIKA-s lijeva na desno Karla (Kay,my angel), Matea (Lija, my lover),
Klara (ona koja spava-me, myself & I, Pingin) & Kristijan (Incubus, my husband, Kiki)
2.SLIKA-Jelena (Lola,Joker), Olujić (Marko) i ja.
3.Olujić, Karla, Kljova, Klara, Tomo (Lutka), Matea, Antun (Ice Ventura :)
4.Antun, Tomo, Matea & ja
5.Halloween- Matea, Kiki & ja
6.moj muž i ja :)

(Veco, sorry nemam tvoju sliku)

- 18:28 - Path through the blinding light (16) - Paper vision - #

Oblak

S obzirom da mi se blog zove cloud,moram objaviti jednu od mnogih Baudelairevih odlicnih pjesama:

STRANAC

-Koga najvolis, zagonetni covjece,Oca ili majku, sestru ili brata?
-Nemam ni oca ni majke, ni sestre ni brata.
-A prijatelji?
Do dana danasnjeg nisam upoznao smisao ove rijeci.
-A domaja?
-Ne znam pod kojom je sirinom smjestena.
-Ljepota?
-Rado bih je volio, da je besmrtna bozica.
-Zlato?
-Mrzim ga kao sto vi mrzite Boga.
-Pa sto onda volis, neobicni strance?
-Volim oblake...oblake sto prolaze...ondje...divne oblake!

- 18:20 - Path through the blinding light (3) - Paper vision - #

O (NE)rjecitosti

Kako nightfly kaze:,,Danas nije dan od rijeci."Svi imamo takve dane.To su dani kada se ne ukljucujemo previse u ono sto se dogada oko nas.
Razmisljamo,ali ne zelimo izgovarati misli.
Umorni smo od debata,filozofija,misterija i svega sto nas inace intrigira.
Ne volim takve dane,tada se ne osjecam kao "ja",osoba koja sve mora prokomentirati jer bi u suprotnom svijet bio uskracen za moju pametnu rijec(budi sarkasticna...) Ugl. sjetih se jednod Senoinog citata:
,,Cesto bih se zavukao u zakutak te sam motrio to sareno kolo."
Nekad jednostavno nemam snage ni volje smijati se niti plakati.Nekad mi je dosta svega i najradije bih sve samo promatrala s odredene udaljenosti.
Reko nemos mi napisat toliki post o nerjecitosti.
Evo nesto sto sam napisala jednog takvog dana kad mi nije bilo do rijeci,nista posebno,ali svejedno...

DOSTA MI JE

Dosta mi je brojnih melankolicnih ljubavnih stihova.
Dosta mi je maglovitih pogleda na daleku idilu
i pjesama o nadi.
Ne zelim vise pisati o monotoniji,
predugo sam to cinila.
Ne zelim sve dijeliti na crno i bijelo,
moram pronaci boje.
Dosta mi je filozofije.Sve sam vec rekla.
Previse je bilo suza,zar ih jos imam?
Ne zelim biti bezvoljna ni na tren,
tko zna je li zivot masovna pojava?
Moramo li znati? Moramo li se muciti
saznanjem velikih misterija i
za propustene prilike kriviti sudbinu?
Vjerujemo li zaista ili smo samo uvjereni da vjerujemo?
Zapisat cu svaki lijepi tren,
jer smo skloni pamtiti samo lose.
Dosta mi je toga da mi je dosta,
znam da cu se dohvatiti olovke cim mi suza navre.
Tratim li vrijeme zapisujuci misli?
Tu sam indolentna.
Hocu li biti nagradena ili kaznjena?
O tome ne odlucujem.
Zasto ipak pisem?
Jer mi je dosta lazi da mogu bez toga.

- 17:44 - Path through the blinding light (0) - Paper vision - #

~ponedjeljak, 20.02.2006.

STRAH OD PATNJE STRASNIJI JE OD SAME PATNJE

Jednom sam bila poput licinke koja se boji izaci iz svoje cahure kako ju ono sto bi vidjela ne bi previse razocaralo.Bojala sam se vidjeti, ali to nije bilo nista u usporedbi sto sam se bojala osjecati.
Osjecati tada mi je znacilo razocarati se.
Nada bila mi je pojam za naivnost.
Kada se konacno cahura raspala,bila sam osudena na vanjski svijet.
Mislila sam da volim,a da nisam ni znala sto je ljubav.
Mislila sam da ga poznajem, a sada shvacam da ni on sam sebe nije poznavao.Vjerovala sam njegovim rijecima, a kasnije shvatila da je to laz...
Upoznala sam razocaranje.Osjecala sam se tako pateticno i inferiorno.
Osjecala sam se kao starac koji vjeruje u autenticnost bajki.
Zbog tog abdala cijeli svijet postao mi je abominalan.
Umjesto u leptira,pretvorila sam se u kornjacu.
Uvukla bih glavu pred svakim zidom, a da ni ne pokusam prijeci ga.
Moj oklop postao mi je obrambeni sustav.Od cega? Vjerovatno same sebe.
Imala sam dozu nade zbog koje sam samu sebe mrzila.Htjela sam se uvjeriti da sam potpuno indolentna na razocaranja,jer mi nisu nepoznata i jer nisam zeljela vise plakati zbog drugog bica.
Upoznala sam nekog tko nije bio onako maliciozan,ali crta koju sam si zacrtala nije mi dozvoljavala da razvijem neke osjecaje prema toj osobi, te sam nakon odredenog vremena postala hladna prema njemu.Zavoljela sam ga kao prijatelj,a to smo i danas.
Jadan covjek mi je otvorio oci(ili srce?).Nije ucinio nista konkretno,ali on sam kao osoba dao mi je hrabrosti da prihvatim nadu, da bez obzira ba sve vjerijem u ljude.
Do tada sam se osjecala kao da drzim srce na dlanu,a ne usudim se darovati ga nekomu.
Kroz prijateljstvo spomenute osobe shvatila sam da cu si dopustiti.Shvatila sam da je strah od patnje strasniji od same patnje.
Iako se s tim malim-velikim covjekom ne cujem cesto,znam da nase prijatelstvo jos dise.
Upoznala sam covjeka kojemu sam darovala svoje srce i postala sam kompletnija osoba.
Ne treba si uskracivati potencijalno lijepe stvari zbog moguceg razocaranja.
Ako se opet razocaram,bar cu znati da sm pokusala.
Napokon sam dobila svoja krila,postala leptir.
Mozda ce ovo zvucati glupo,ali drago mi je sto sam se nekoc prevarila u onom stvoru,jer tako sam naucila da ruza ima i trn,ali i da kaktus moze procvjetati.
Nije vazno koliko se puta ubodes,vazno je dopustiti si!

- 18:46 - Path through the blinding light (4) - Paper vision - #

Leptiri

Dobivanje svile

Postupak uzgoja svilene čahure vrlo je jednostavna. Leptir snese jajašca iz kojih se razviju gusjenice. Za hranu se koriste lišćem bijelog duda, a kada narastu do prave veličine, pretvaraju se u ličinke. Iz otvora ispod usta ispuštaju dvije tanke niti zvane fibroin. Istodobno se kroz posebne žlijezde ispušta ljepljiva tvar zvana sericin, kojom se obavijaju obje niti fibriona. Tako nastaje nit svile od koje gusjenica gradi čahuru. Tvorba čahure traje 3-4 dan, a nakon toga se gusjenice preobražavaju u leptire. Čahura ili kokon najčešće je slabo žućkasta, a rjeđe žuta ili zelenkastobijela.
DA LEPTIR NE BI UNIŠTIO SVILENU NIT, GUŠI SE VRUĆOM VODOM.
Dalje me ne zanima jer je leptir već mrtav. Pa vi nosite pravu svilu!

Ako sanjate leptire

Leptir u snovima znači da živite u uvjerenju da ste sretna osoba. No, taj je osjećaj lažan. Vrijeme je da odbacite stare navike te da prihvatite zbilju sa svim njenim zakonitostima. Bez pravoga rada nećete ostvariti svoje snove. Ovih će vam se dana ponovno pružiti prigoda. Doista je trenutak da se dokažete.

- 00:24 - Path through the blinding light (1) - Paper vision - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

<	veljača, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?

Glazba:

Volim slusati:
Urban
Placebo
Him
Vatra
Embrio

U zadnje vrijeme i:
Charon
A perfect circle
Depeche mode
Apocalyptica

Nade se i:
Clash
Ramones
Aerosmith
Pink Floyd
Billy Idol
Soad
Bob Marley
doors
Sex pistols
G'n'R
Blink 182
RHCP
offspring
Green day
The Hives...

Od nasih jos su mi dobri:
Hladno pivo
Guzva u 16ercu
Let 3
Pipsi
Partibrejkersi
Six pack
Divlje jagode
Majke
EKV
Belfast food
Josipa Lisac
Zabranjeno pušenje
Prljavci
Električni orgazam...

Secer na kraju

Tim Burton`s : The Melancholy Death Of Oyster Boy

I jos nesto:

Opis bloga

Ne dopusti da budes neciji slogan, jer ti si poezija!

Mjesec veceras

CURRENT MOON
lunar phases

Čovjekov put je poput besciljne šetnje krajolikom. Ako suviše gleda na cilj, koraci mu postaju ubrzani od nestrpljenja i propušta vidjeti i diviti se ljepoti krajolika. Prestane li tragati za svim onim što misli da mu treba, to što mu doista treba objavljuje mu se u svoj punini.

Zivi svoje snove,a ne sanjaj zivot!

Lijepi citati:

*Buducnost pripada onima koji vjeruju u ljepotu svojih snova.
Eleonor Roosvelt

*Nisu svi koji lutaju izgubljeni.
Tolikien

*Uspjeti znaci prihvacati neuspjeh za neuspjehom ne gubeci entuzijazam.
Winston Churchill

*Tko je cinik? Covjek koji zna cijenu svega i vrijednost nicega.
Wilde

*Cemu sluzi nebo, ako ne covjekovoj teznji da ga dostigne?
Bukowski

*Tko nije naucio gledati nebo u potoku, ne zna što su ribe na drvecu.
Andrić

*Mastovitost je daleko vaznija od znanja.
Einstein

*Svijet je onoliko zanimljiv koliko smo mi radoznali. Svijet je pozornica na kojoj svako igra svoju ulogu.
Shakespeare

Blogovi:

Incubus
Lija
gottthica
gabriel
shaders
misho
lonac
andeo
Kronicna Budala
Pandemonium
forever yours
desertrose
Magicna noc
browneyedgirl
vermilion
coco

broken7
the hated one
burn
Sleepy
rchp fan
Lenci
Midnight madness
Logaah
vitamin
Carli
Breakdown
rus
emotion79
twinkle
P.E.Hadrijan
*velvet tears*
Schmysser
emptiness
tajanstvena
motherbless
pucko

Neki su prestali pisati,neki se ne javljaju...no to nije razlog da ih zaboravim...
whilesleeping
eveningfalls
fallen-one
just_imagination
Black_butterfly
nancy girl
Mortal abyss
juneau
sexon pokajnik misszatocena
amy atea Blood Moon

Korisno:
besplatni sms
Pjesnici su cudenje u svijetu

Privatni Romeo by Urban

Na krevetu vražijem još samo šutnjom priča se,
lijek za vrijeme ne postoji,
A tanki konci navike,
kao kapak prozirni,
snove su nam prekrili.
A promjena za promjenom,
U sobi miris dosade.
Poželjeli smo previše
Kad Romeo se odmori,
sa srca skine prašinu
Ponovno ćeš letjeti
Znam, zauvijek uz tebe budi se
tvoj privatni Romeo.

Ove dvije slike mi je posvetio jedan prijatelj u postu kojim me jako razveselio,hvala ti Alene! Volim i ja tebe...

STRANAC

-Koga najvoliš, zagonetni covjece, Oca ili majku,
sestru ili brata?
-Nemam ni oca ni majke, ni sestre ni brata.
-A prijatelji?
-Do dana današnjega nisam upoznao smisao ove rijeci.
-A domaja?
-Ne znam, pod kojom je širinom smještena.
-Ljepota?
-Rado bih je volio, da je besmrtna božica.
-Zlato?
-Mrzim ga kao što vi mrzite Boga.
-Pa što onda voliš neobicni strance?
-Volim oblake...oblake, što prolaze...ondje...divne
oblake!
(C.Baudelaire)

Robot by Urban

ispod tamnog oblaka sada robot stoji sam
i ceka kisu da ga prekrije
natopi mu spojeve
prekrije hrdjom zauvijek
metalno tijelo bez nje ne ide nikuda vise
baterije pri kraju i sve manje struje salju poznaje li robot andjele
a onaj tko je stvarao nije mu usne stavio samo u snu on moze ljubiti
i sad ljubav nema lice ostajemo stranci zauvijek.. kaze on i nestane
medju puno crnih zica on mjesto srca ima kutiju sa njenim pramenom
a ispod zlatnih ociju ima dvije kamere skrivene u tami kacige
i sad ljubav nema lice ostajemo stranci zauvijek... kaze on i nestane
i sad ljubav nema lice ostajemo stranci zauvijek... kaze on i nestane
cijeli zivot bio je samo njena igracka mali robot sto se navija
a ona nije shvatila ono sto robot osjeca
samo se nasmijala
i sad ljubav nema lice ostajemo stranci zauvijek... kaze on i nestane
i sad ljubav nema lice ostajemo stranci zauvijek... poljubi me robote...

Mozda svijet tajni u jednom trenutku to prestane biti i mozda ga tada shvatimo na jedan sasvim drugaciji nacin.Ali onda opet,svijet bez tajni bio bi lisen ljepote.Mozda mi zapravo i ne zelimo da tajne budu otkrivene, da se ljepota svijeta svede na obicno i svakodnevno.Mozda svjesno ili nesvjesno stitimo tajnu.Ili smo tajnom zasticeni od istine?Mozemo nagadati,a da nikada ne otkrijemo pravo stanje stvari.
(Viktoria Faust)

POVRATAK

Ko zna (ah, niko, ništa ne zna.
Krhko je znanje!)
Možda je pao trak istine u me,
A možda su sanje,
Još bi nam mogla desiti se ljubav,
Desiti---velim,
Ali ja ne znam da li je želim,
Ili ne želim.

U moru života što vječito kipi,
Što vječito hlapi,
Stvaraju se opet, sastaju se opet
Možda iste kapi---
I kad prođe vječnost zvjezdanijem putem,
Jedna vječnost pusta,
Mogla bi se opet u poljupcu naći
Neka ista usta

Možda ćeš se jednom uveče pojavit
Prekrasna, u plavom,
Ne sluteći da si svoju svjetlost lila
Mojom davnom javom,
I ja koji pišem srcem punim tebe
Ove čudne rime,
Oh, ja neću znati, čežnjo moje biti,
Niti tvoje ime!

Pa ako i duša u tome trenutku
Svoje uho napne,
Sigurnim će glasom zaglušiti razum
Sve što slutnja šapne;
Kod večernjih lampa mi ćemo se kradom
Pogledat ko stranci
Bez imalo svijesti koliko nas vežu
Neki stari lanci.

No vrijeme se kreće, no vrijeme se kreće
Ko sunce u krugu,
I nosi nam opet ono što je bilo:
I radost, i tugu.
I sinut će oči, naći će se ruke,
A srca se dići ---
I slijepi za stope bivšega života
Njima ćemo ići.

Ko zna (ah, niko, niko ništa ne zna.
Krhko je znanje!)
Možda je pao trak istine u me,
A možda su sanje.
Još bi nam mogla desiti se ljubav,
Desiti ---velim,
Ali ja ne znam da li je želim,
Ili ne želim.
(D.Cesaric)

UTJEHA KOSE
Gledo sam te sinoć. U snu. Tužnu. Mrtvu.
U dvorani kobnoj, u idili cvijeća,
Na visokom odru, agoniji svijeća,
Gotov da ti predam život kao žrtvu.
Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
Sumnjajući, da su tamne oči jasne,
Odakle mi nekad bolji život sjao.
Sve baš, sve je mrtvo: oči, dah i ruke,
Sve, što očajanjem htjedoh da oživim
U slijepoj stravi i u strasti muke,
U dvorani kobnoj, mislima u sivim.
Samo kosa tvoja još je bila živa,
Pa mi reče: - Miruj! U smrti se sniva.
(A.G.Matos)

ANNABEL LEE
Prije mnogo i mnogo godina,U carstvu kraj mora to bi,
Djeva je živjela,koju su zvali imenom Annabel Lee;
S tek jednom je živjela mišlju:Da voli, i da se volimo mi
Bio sam dijete i bila je dijete-U carstvu kraj mora to bi-
Al' više neg' ljubavlju mi smo se ljubili, Ja i Annabel Lee
I zbog toga nebeski krilati anđeli bili su zavidni
I to je razlog što jednom davno-U carstvu kraj mora to bi-
Vjetar se spusti iz oblaka,noću, sledivši moju Annabel Lee
I došli su plemeniti rođaci njeni,meni je oteli,
Da je zatvore u grobnicu tamnu u tom carstvu što kraj mora bi.
Zavidjeli su nam anđeli s neba,-Ni upola sretni ko mi-
Da!To je razlog(kao što znaju U tom carstvu kraj mora svi)
Što noću je vjetar iz oblaka doš'o i sledio Annabel Lee
Al' ljubav nam bila je jača od ljubavi mnogih
Što su stariji bili neg' mi, i mudriji mnogo neg' mi
I niti anđeli,gore na nebu, ni podmorski demoni zli
Ne mogu mi razdvojiti dušu od duše lijepe Annabel Lee
Jer mi ne bljesne mjesec,da sna ne donese o lijepoj Annabel Lee
Kada zvijezde se stvore,vidim kako gore tek oči Annabel Lee
Tako ležim pored svoje drage do zore
Svoje drage,-drage,-života i mlade,
U njezinoj grobnici uz more
U njenom grobu uz šumorno more.
(E.A.Poe)

PJESNICI

Pjesnici su čuđenje u svijetu
Oni idu zemljom i njihove oči
velike i nijeme rastu pored stvari
Naslonivši uho
na ćutanje što ih okružuje i muči
pjesnici su vječno treptanje u svijetu
(A.B.Simic)