Marketing
O (NE)rjecitosti
Kako nightfly kaze:,,Danas nije dan od rijeci."Svi imamo takve dane.To su dani kada se ne ukljucujemo previse u ono sto se dogada oko nas.
Razmisljamo,ali ne zelimo izgovarati misli.
Umorni smo od debata,filozofija,misterija i svega sto nas inace intrigira.
Ne volim takve dane,tada se ne osjecam kao "ja",osoba koja sve mora prokomentirati jer bi u suprotnom svijet bio uskracen za moju pametnu rijec(budi sarkasticna...) Ugl. sjetih se jednod Senoinog citata:
,,Cesto bih se zavukao u zakutak te sam motrio to sareno kolo."
Nekad jednostavno nemam snage ni volje smijati se niti plakati.Nekad mi je dosta svega i najradije bih sve samo promatrala s odredene udaljenosti.
Reko nemos mi napisat toliki post o nerjecitosti.
Evo nesto sto sam napisala jednog takvog dana kad mi nije bilo do rijeci,nista posebno,ali svejedno...
DOSTA MI JE
Dosta mi je brojnih melankolicnih ljubavnih stihova.
Dosta mi je maglovitih pogleda na daleku idilu
i pjesama o nadi.
Ne zelim vise pisati o monotoniji,
predugo sam to cinila.
Ne zelim sve dijeliti na crno i bijelo,
moram pronaci boje.
Dosta mi je filozofije.Sve sam vec rekla.
Previse je bilo suza,zar ih jos imam?
Ne zelim biti bezvoljna ni na tren,
tko zna je li zivot masovna pojava?
Moramo li znati? Moramo li se muciti
saznanjem velikih misterija i
za propustene prilike kriviti sudbinu?
Vjerujemo li zaista ili smo samo uvjereni da vjerujemo?
Zapisat cu svaki lijepi tren,
jer smo skloni pamtiti samo lose.
Dosta mi je toga da mi je dosta,
znam da cu se dohvatiti olovke cim mi suza navre.
Tratim li vrijeme zapisujuci misli?
Tu sam indolentna.
Hocu li biti nagradena ili kaznjena?
O tome ne odlucujem.
Zasto ipak pisem?
Jer mi je dosta lazi da mogu bez toga.
Post je objavljen 21.02.2006. u 17:44 sati.