Marketing
STRAH OD PATNJE STRASNIJI JE OD SAME PATNJE
Jednom sam bila poput licinke koja se boji izaci iz svoje cahure kako ju ono sto bi vidjela ne bi previse razocaralo.Bojala sam se vidjeti, ali to nije bilo nista u usporedbi sto sam se bojala osjecati.
Osjecati tada mi je znacilo razocarati se.
Nada bila mi je pojam za naivnost.
Kada se konacno cahura raspala,bila sam osudena na vanjski svijet.
Mislila sam da volim,a da nisam ni znala sto je ljubav.
Mislila sam da ga poznajem, a sada shvacam da ni on sam sebe nije poznavao.Vjerovala sam njegovim rijecima, a kasnije shvatila da je to laz...
Upoznala sam razocaranje.Osjecala sam se tako pateticno i inferiorno.
Osjecala sam se kao starac koji vjeruje u autenticnost bajki.
Zbog tog abdala cijeli svijet postao mi je abominalan.
Umjesto u leptira,pretvorila sam se u kornjacu.
Uvukla bih glavu pred svakim zidom, a da ni ne pokusam prijeci ga.
Moj oklop postao mi je obrambeni sustav.Od cega? Vjerovatno same sebe.
Imala sam dozu nade zbog koje sam samu sebe mrzila.Htjela sam se uvjeriti da sam potpuno indolentna na razocaranja,jer mi nisu nepoznata i jer nisam zeljela vise plakati zbog drugog bica.
Upoznala sam nekog tko nije bio onako maliciozan,ali crta koju sam si zacrtala nije mi dozvoljavala da razvijem neke osjecaje prema toj osobi, te sam nakon odredenog vremena postala hladna prema njemu.Zavoljela sam ga kao prijatelj,a to smo i danas.
Jadan covjek mi je otvorio oci(ili srce?).Nije ucinio nista konkretno,ali on sam kao osoba dao mi je hrabrosti da prihvatim nadu, da bez obzira ba sve vjerijem u ljude.
Do tada sam se osjecala kao da drzim srce na dlanu,a ne usudim se darovati ga nekomu.
Kroz prijateljstvo spomenute osobe shvatila sam da cu si dopustiti.Shvatila sam da je strah od patnje strasniji od same patnje.
Iako se s tim malim-velikim covjekom ne cujem cesto,znam da nase prijatelstvo jos dise.
Upoznala sam covjeka kojemu sam darovala svoje srce i postala sam kompletnija osoba.
Ne treba si uskracivati potencijalno lijepe stvari zbog moguceg razocaranja.
Ako se opet razocaram,bar cu znati da sm pokusala.
Napokon sam dobila svoja krila,postala leptir.
Mozda ce ovo zvucati glupo,ali drago mi je sto sam se nekoc prevarila u onom stvoru,jer tako sam naucila da ruza ima i trn,ali i da kaktus moze procvjetati.
Nije vazno koliko se puta ubodes,vazno je dopustiti si!
Post je objavljen 20.02.2006. u 18:46 sati.